Poštovana predsjednice Republike Hrvatske, poštovani predsjedniče Vlade, cijenjeni uzvanici, dame i gospodo.
Dan Hrvatskoga sabora praznik je demokracije u Hrvatskoj.
Prije 26 godina Hrvatska je nakon dugih desetljeća komunističkog jednoumlja dobila parlament čiji su zastupnici bili izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima. Bila je to pobjeda volje hrvatskih građana koji su se izlaskom na izbore opredijelili za slobodu i za demokraciju. Bilo je to i vrijeme velikog optimizma i zanosa, ne samo u Hrvatskoj.
Cijeli je europski kontinent ushićen svjedočio tih godina rušenju jednog svijeta tiranije koji je desetljećima razdvajao njezine narode umjetnim podjelama, bodljikavim žicama i zidovima. Europa je tada prodisala punim plućima, njezini narodi s obje strane nekadašnje crte podjele na istočni i zapadni blok pozdravljali su promjene veseleći se budućnosti koju će napokon graditi zajedno.
Osim što je 30. svibnja 1990. godine konstituiran demokratski izabran, višestranački Sabor, toga je dana započeo niz velikih promjena s ciljem izgradnje današnje, moderne i demokratske Hrvatske države.
Na žalost, hrvatska je mlada demokracija odmah u svome začetku bila ozbiljno ugrožena srbočetničkom pobunom, a zatim i napadima tzv. JNA, agresijom uz razaranja neviđena u Europi još od kraja 2. svjetskog rata.
Današnja je sloboda i demokracija Hrvatske plaćena životima preko 15 000 njezinih građana i to nikada na smijemo zaboraviti. Pritom valja osobito naglasiti da Hrvatsku nisu branili i za nju u agresiji stradali samo Hrvati, koji su doduše bili velika većina branitelja i stradalnika, već i mnogi Srbi, Mađari, Česi, Slovaci, Bošnjaci, Rusini i pripadnici drugih nacionalnih manjina koji su Hrvatsku doživljavali kao svoju domovinu koju valja sačuvati i obraniti. No usprkos strahotama rata demokratsko uređenje Hrvatske nastavilo se razvijati i to je nešto što valja posebno naglasiti.
Ponosan sam što mogu istaknuti da su ključne odluke, kojima je određena budućnost Hrvatske, donesene upravo u Hrvatskome saboru.
Već 22. prosinca 1990. godine Sabor je izglasao novi Ustav Republike Hrvatske, 25. lipnja 1991. Sabor donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske utemeljenu na referendumu o neovisnosti te, konačno 8. listopada 1991. godine i Odluku o raskidu državnopravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Time se ostvario višestoljetni san Hrvatskog naroda.
Prisjetimo se i toga da je ova posljednja odluka, zbog bombardiranja Zagreba, morala biti donesena u izvanrednim okolnostima u podrumu zgrade INE u Šubićevoj ulici, a ne u ovoj povijesnoj zgradi.
Velikosrpska agresija na tlu Hrvatske do tada je već bila u punom jeku. Okupaciju velikog dijela hrvatskog državnog ozemlja pratila su strašna razaranja, ubijanja i bespoštedno protjerivanje stanovništva. Hrvatska se branila na bojnom polju, na diplomatskom planu, ali i u Saboru jer se sloboda najbolje brani demokracijom i čvrstim jamčenjem jednakih prava svih građana.
Svjestan svoje povijesne uloge čuvara hrvatske državnosti te još više odgovornosti u obrani zemlje, Sabor je zasjedao tijekom cijelog Domovinskog rata donoseći važne odluke kojih je demokratski legitimitet bio snažan argument u prilog međunarodnom priznanju neovisnosti zemlje i kasnijem oslobađanju okupiranih područja.
Najveću žrtvu u obrani zemlje i tek uspostavljene demokracije od nametnutog rata i za međunarodno priznanje podnijeli su ipak hrvatski branitelji kojima i ovom prigodom zahvaljujem uime Hrvatskoga sabora i svih građana Hrvatske. Oni su ostvarili viziju našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Poštovane gospođe i gospodo, od burnih, ali i slavnih dana uspostave demokracije i višestranačja, obrane zemlje od agresije u nametnutom ratu i međunarodnog priznanja Hrvatske protekla su više od dva desetljeća tijekom kojih je Hrvatska svoju pripadnost zapadnocivilizacijskom krugu zemalja učvrstila članstvom u NATO-u i Europskoj uniji.
Današnji svijet i svijet koji se počeo rađati prije gotovo tri desetljeća demokratskim promjenama na tlu Europe bitno se razlikuju.
Europska unija je trebala izbrisati brojne podjele koje su postojale. U tome je dobrim dijelom uspjela. Kao zajednica država utemeljena na demokratskim slobodama i pravima ona i danas ima privlačnu snagu za zemlje koje joj se žele pridružiti. Međutim, moramo priznati da je nestao dio entuzijazma s početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Svjetska financijska i gospodarska kriza, ukrajinska kriza i borba protiv terorizma praćena rijekom izbjeglica i migranata izmijenili su lice naše Europe. Svjedoci smo da se ponovo podižu barijere, birokratske i one žičane, dok su optimizam i vjeru u bolju budućnost ponegdje zamijenili zabrinutost i strah.
To naravno nikako ne znači da je europska ideja ugrožena ili osporena. Naprotiv, ona je i danas veoma živa i čvrsto ukorijenjena i jednostavno ju treba učvrstiti, poduprijeti i možda redefinirati kako bi uspjela odgovoriti novim izazovima.
I Europska unija sa svojim Parlamentom kojoj je Hrvatska danas sastavnica te nacionalni parlamenti, pa tako i Hrvatski sabor, svoju snagu crpe iz demokratskog legitimiteta koji im daje pravo i obvezu da brane ne samo temeljna ljudska prava i slobodu te jednaka prava svih građana već i nacionalne interese. Stoga oni ostaju najbolji čuvari nacionalnih interesa jer je zastupnike u njima izravno izabrao narod.
Ali ta najvažnija uloga u državi donosi i mnoge obveze. Ponekad ih, na žalost, ni sami zastupnici nisu u dovoljnoj mjeri svjesni što onda u pučanstvu stvara osjećaj nepovjerenja u vlastite zastupnike. Biti političarom postalo je, ne samo u Hrvatskoj već i u većini drugih država, gotovo nečim sumnjivim iako bi trebalo biti upravo suprotno.
Prisjetimo se riječi koje je s ove govornice prije 26 godina rekao naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman upravo na današnji dan: „U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu, da u gotovo četrnaestostoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskoga narodnog života nije bila tako izrazito očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora.“
Rekao je još i slijedeće: “Prva i najvažnija zadaća nove demokratske vlasti u Hrvatskoj po mome osobnome osvjedočenju morala bi biti stvaranje svih duhovnih, materijalnih i pravnih pretpostavki za osjećaj pravne građanske i nacionalne sigurnosti svih njezinih građana, za mir i povjerenje među njima.“
Na nama je svima da to ostvarimo, da ostvarimo viziju našeg prvog predsjednika u svoj njezinoj punini, ali i da tako opravdamo povjerenje onih koji su nas birali. A građani su nas birali, posebno ovaj sastav sabora, da im omogućimo bolji život, bolji život njihove djece i unuka, da ta djeca ne bi više morala odlaziti trbuhom za kruhom u svijet, birali su nas da stvorimo ozračje povoljno za poduzetnišvo i investicije, otvaranje radnih mjesta i zapošljavanje, da se smanji ogromni državni dug, da zaustavimo i preokrenemo demografsko nestajanje Hrvatske.
Nisu nas birali da se neprestano vraćamo na 2. svjetski rat koji bi, iako očito još uvijek aktualan u glavama nekih, napokon trebao završiti. Nisu nas birali da neprestano otvaramo stare rane i stvaramo nove podjele.
Kao što sam već mnogo puta rekao, moramo se sjećati povijesti i prenositi svojoj djeci istinu o njoj jer narod koji se ne sjeća svoje povijesti osuđen je da ju ponavlja. Međutim, ostavimo napokon mrtve na miru bez obzira na bol koju su proživljavali njihovi najbliži jer ih nažalost ne možemo vratiti, prekinimo napokon s podjelama i živimo za budućnost naše djece u miru, slobodi i demokraciji. Prisjetimo se da su prije 26 godina na današnji dan hrvatski građani pozvani da taj dan bude „dan duhovna izmirenja svih koji su se i pod različitim zastavama i idejama borili za slobodu i suverenost hrvatskog naroda, sa zavjetom da ćemo svi zajedno složno raditi za bolje sutra i sreću svoje hrvatske domovine“.
Hrvatska se, na žalost, ubraja među države koje su imale nesreću da su iskusile svo zlo dvaju najgorih totalitarnih ideologija dvadesetog stoljeća: nacifašizma i komunizma. Da nam se to zlo više nikada ne dogodi, ne smijemo dopustiti da bilo što ugrozi u Domovinskom ratu krvlju naših branitelja stvorenu i obranjenu slobodu i demokraciju, a upravo ih neprestano oživljavanje i poticanje podjela mogu ugroziti.
Umjesto podjela pozivam svoje kolege zastupnike, ali i sve hrvatske građane da potiču i podržavaju zajedništvo jer se u teškim vremenima mudri, odgovorni i dobronamjerni drže zajedno, a ne dijele se po bilo kojim objektivno postojećim ili samo zbog dnevne politike i zbog sitnih trenutačnih interesa izmišljenim crtama razdjelnicama.
Hrvatski sabor bio je i ostao čuvar hrvatske državnosti. Poželimo mu i da zauvijek ostane štit demokratskih sloboda i prava.
Svim hrvatskim građanima čestitam njihov dan, Dan Hrvatskog sabora, dan parlamentarne demokracije!
Čuvao vas sve dragi Bog, čuvao nam ovaj Hrvatski sabor, sve Hrvatice i Hrvate, sve hrvatske građane i jedinu nam i vječnu Hrvatsku.