Poštovani visoki uzvanici, poštovane gospođe i gospodo.
Najprije bih želio zahvaliti svima koji ste glasovali za mene i izabrali me na ovu toliko važnu funkciju za hrvatsku državu i sve njezine građane. Međutim, želio bih zahvaliti i onima koji nisu glasovali za mene jer njihovi glasovi, odnosno suzdržanost pri glasovanju pokazuju da danas, nakon toliko stoljeća, Hrvatska nije samo neovisna država, članica Europske unije već i uistinu demokratska zemlja u kojoj svatko može slobodno i bez straha u kojem smo svi toliko dugo živjeli, iskazati svoje stavove i mišljenja, čak i ako se oni ne slažu s mišljenjem većine.
To je postignuće na kojemu moramo biti zahvalni utemeljiteljima moderne hrvatske države pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, ali i svima onima od petnaestak tisuća hrabrih branitelja koji su za tu slobodu u Domovinskom ratu braneći je od agresije dali svoje živote. Oni svojom krvlju nisu omogućili samo neovisnost hrvatske države već i njezino demokratsko parlamentarno uređenje. To je postignuće omogućilo, da parafraziram Abrahama Lincolna, „da njihova smrt ne bude uzaludna, već da ovaj narod Božjom milošću bude svjedokom ponovnog rođenja slobode i da vladavina naroda, od naroda i za narod, nikada ne iščezne s lica Zemlje“.
Na tome moramo zahvaliti i stotinama tisuća preživjelih branitelja, osobito ratnih vojnih invalida, koju su svojom hrabrošću omogućili da danas slobodno u ovom Saboru odlučujemo o svim pitanjima važnima za naš narod.
Duboko sam uvjeren da se demokracija, između ostalog, treba temeljiti na kulturi dijaloga i rasprave na temelju argumenata, odbacivanju isključivosti te pluralizmu mišljenja i otvorenosti prema različitim stavovima što, međutim, ne znači da se s tim stavovima moramo nužno i složiti.
Uvijek sam vjerovao da treba postupati po onome što je sadržano u izreci koja se pripisuje Voltaireu: "Ne slažem se s tim što govorite, ali ću do zadnjeg daha braniti vaše pravo da to govorite".
U tom duhu želim također zahvaliti mojem prethodniku, gospodinu Josipu Leki, na dosadašnjem vođenju Hrvatskoga sabora tijekom prošlog mandata. Znam da mu nije bilo uvijek lako i da je nerijetko imao dvojbe i drugačije mišljenje od onoga kojeg je s ovog mjesta morao iznositi. Svjestan sam da mu je stoga ta zadaća bila tim teža.
Poštovane gospođe i gospodo, ne smijemo nikada zaboraviti, a posebno u ovo vrijeme od kada smo dio Europske zajednice naroda, da je Sabor ne samo čuvar vrijednosti demokracije i najviši izraz demokratske volje naroda već i ključna institucija za očuvanje identiteta hrvatskog naroda i hrvatskih nacionalnih interesa. Sabor jest i mora biti lučonoša domoljublja, ljubavi prema temeljnim vrijednostima hrvatskog naroda, njegovoj povijesti, tradiciji, njegovanju obitelji, vjeri, hrvatskom jeziku, kulturi - prema svemu onome što nas čini takvima kakvi jesmo i po čemu se razlikujemo od drugih, ali istodobno mora biti i čvrst jamac poštivanja svih prava i vrijednosti onih koji nisu Hrvati, ali su hrvatski građani. Poštivanje drugih i različitih, a osobito onih koji su u manjini pa time osjetljiviji i ranjiviji i jamčenje njihovih prava, jedna je od odlika demokracije i pravednog društva pa je i to važna zadaća ovog Sabora.
Cilj i obveza svih nas je da ovaj Hrvatski državni sabor - da dobro ste čuli - namjeravam predložiti da se on opet tako zove, bude mjesto kulture dijaloga u kojemu će se izabrani predstavnici hrvatskih građana duboko svjesni svoje odgovornosti prema građanima koji su ih izabrali trajno zalagati za njihov bolji život, za njihove veće slobode, za njihovu bolju budućnost, za njihovu sreću i sreću njihove djece i unuka.
Postizanje ravnoteže između slobode tržišta i socijalnog pristupa te solidarnosti osobito s potrebitima, nemoćnima i bolesnima mora biti temelj hrvatskoga društva ako ono želi biti sretno i uspješno.
Demokratizacija društva i socijalna odgovornost nisu i ne smiju ostati samo puki slogani već ih mi ovdje, upravo u ovoj dvorani, u ovoj zgradi, moramo graditi upornim dogovorima uspostavljajući stalno iznova povjerenje među onima koji zastupaju različite strane, uvjerenja i stavove. Naime, razlike u stavovima u civiliziranim sredinama, a usrdno se nadam da je i naša takva, ne smiju značiti neprijateljstvo i destruktivnost već mogu i moraju biti jednostavno različiti putovi i načini da se dođe do zajedničkog cilja. Jedan od tih ciljeva je nedvojbeno da država što prije izađe iz duboke gospodarske krize u kojoj se nalazi, ali također i iz još dublje društvene, moralne i vrijednosne krize u kojoj se naše društvo također nalazi. Da bismo to postigli morat ćemo donositi, i to već od prvih dana, teške odluke no uvjeravam vas da će one moći zaživjeti i biti svima na boljitak samo ako ih donosimo zajednički.
Svi smo svjesni nužnosti strukturnih reformi i potrebne hrabrosti da se prihvate rizici njihovog provođenja. Stoga je zajedništvo nešto što Hrvatskoj uistinu ovoga trenutka nasušno treba i nadam se da se razlike pa i strasti koji su došle do izražaja tijekom predizborne kampanje mogu i moraju pretvoriti u našu snagu te da je spoznaja o potrebi zajedničke borbe za bolju budućnost ne samo duboko u svijesti svake saborske zastupnice i zastupnika već i u svijesti svake građanke i građanina.
Moramo se potruditi da Hrvatska bude ne samo pravna država, što ona već jest, već i pravedna država jer je to još mnogo važnije. Moramo nakon više godina beznađa hrvatskim građanima vratiti nadu i optimizam, moramo im vratiti osmijeh na lica. To je naša obveza koju smo preuzeli sjedajući u stolce u ovoj dvorani i mi te obveze moramo biti svjesni svakog trenutka.
Podjele u hrvatskom društvu, poglavito ideološke prirode, temeljene na davnoj ili manje davnoj prošlosti, ne smiju više biti kočnica daljnjeg razvitka hrvatskog društva. To ne znači da prošlost ikada smijemo zaboraviti. Štoviše, naša djeca i unuci moraju poznavati svoju povijest i nitko im ne smije uskraćivati pravu istinu o njoj, ali ne smijemo u njoj nastavljati živjeti ili u njoj nalaziti izgovor za današnje, a još manje za eventualne buduće neuspjehe. Duboko sam uvjeren da ako razne političke opcije ulože dovoljno dobre volje i truda možemo postići konsenzus oko najvažnijih, ključnih pitanja hrvatskoga društva koja imaju svoje posljedice na godine i generacije koje dolaze i koja ne može riješiti ili ostvariti samo jedna vlada ili samo jedan saziv Sabora. Na svima nama leži odgovornost hoćemo li to učiniti jer mi to možemo ostvariti osobito ako, kao što je rekao George Washington, „ustrajemo u dobroj vjeri i pravednosti“.
Može se nekome učiniti neobično da ja, kao upravo izabrani predsjednik hrvatskog parlamenta i netko tko se uvijek svesrdno zalagao za parlamentarnu demokraciju, citiram jednog kralja, a ne nekog od velikih hrvatskih ili inozemnih državnika koji su držali svoje poznate govore u parlamentima. Međutim, na to me naveo trenutak povijesti u kojoj se naša zemlja nalazi, a koji ima obilježja ne samo gospodarske već donekle i političke krize. Naime, prije 35 godina kada je parlamentarni sustav u Španjolskoj bio možda u najozbiljnijoj krizi tadašnji je španjolski kralj Juan Carlos I rekao: „Potrudimo se zaštititi i učvrstiti ono ključno ako se ne želimo dovesti u opasnost da ostanemo bez svojih temelja.... Moramo se pitati jesmo li uistinu učinili sve da se osjećamo ponosnima. Želim pozvati na promišljanje one koji u svojim rukama drže vođenje države. Oni moraju stati u obranu demokracije i općega dobra iznad svojih ograničenja i prolaznih osobnih, skupinskih i stranačkih interesa.“.
Mislim da te riječi moraju trajno odjekivati u ušima svih nas koji ovdje sjedimo i biti nam važan podsjetnik. Mi koji pripadamo, kako to mediji vole nazivati, političkoj eliti, a koji uz ostale elite u društvu, od one gospodarske i financijske pa nadalje, htjeli mi to priznati ili ne, imamo veću društvenu moć, ne smijemo zaboraviti da zbog toga imamo i daleko veću odgovornost. Te društvene odgovornosti naprosto moramo u svakom trenutku biti svjesni, moramo je rabiti vrlo oprezno, pažljivo i isključivo na dobrobit građana jer građani nemaju izravan utjecaj ni na politiku ni na kapital kojeg elite imaju.
Ne smije se dogoditi da, kako je govorio dr Ante Starčević, budemo onakvi „ljudi koji misle da imaju nekakovu drugu korist i sverhu, nego li je korist i sverha celokupna naroda“. Naša je odgovornost i obveza da Hrvatskoj ponudimo nove ideale i vrijednosti temeljene na uvjerenju da vjerodostojne političke odluke mogu dovesti do razvitka samo na temelju poštene i jasne vizije, ali i hrabrosti da se ta vizija ostvari provođenjem strukturnih promjena jer je to jedino jamstvo da će se tako osigurati bolji i sretniji život svim građanima Hrvatske. Time ćemo ostvariti ono što je zamislio naš prvi predsjednik dr Franjo Tuđman - pretvoriti Hrvatsku ne samo u slobodnu, neovisnu i demokratsku europsku zemlju već i u državu blagostanja, prosperitetnu zemlju sretnih i uspješnih ljudi.
Na tom putu, čuvao vas sve dragi Bog, čuvao nam ovaj Hrvatski sabor i providio nas mudrošću i hrabrošću da donosimo najbolje odluke, čuvao sve zastupnike i zastupnice, sve Hrvatice i Hrvate, sve hrvatske građanke i građane i jedinu nam i vječnu Hrvatsku.