Uvažene gospođe i gospodo zastupnici, dragi gosti.
Nakon četiri godine obnašanja ove visoke i časne dužnosti, nakon četiri godine vođenja naše najviše demokratske i zakonodavne institucije, želio bih ovim kratkim slovom prenijeti svoje neskriveno zadovoljstvo i čast u osvrtu na razdoblje iza nas.
Hrvatski sabor u sazivu od 22. prosinca 2003. godine do danas obavljao je svoju dužnost najvišeg narodnog predstavničkog tijela na iznimno visokoj razini.
S osobitim zadovoljstvom želim istaknuti da ovo, sada završeno 5. mandatno razdoblje Hrvatskog sabora, spada u najplodonosnije razdoblje u zakonodavnom radu u sveukupnoj povijesti Hrvatskog sabora.
Usklađujući hrvatsko zakonodavstvo s europskim, Hrvatski je sabor donio 160 zakona, pa je tako protekli 5. saziv Hrvatskog sabora trasirao put Hrvatske k euroatlantskim integracijama.
Želim prije svega zahvaliti svim zastupnicama i zastupnicima toga saziva, potpredsjednicima Sabora, vodstvu i članovima svih saborskih odbora i tijela te saborskim stručnim službama na izvanrednoj suradnji, obavljenim zadaćama i ispunjenim ciljevima.
Razdoblje koje smo prošli ispunjava me i ponosom. Političko djelovanje u načelu rijetko pruža prigodu da se govori o ponosu – ali, bez lažne skromnosti i cijeneći doprinos i rad saborskih zastupnica i zastupnika u prošlom mandatu, ne mogu i ne želim kriti ponos i zadovoljstvo što smo, u izazovnom i teškom vremenu, suočeni sa zahtjevnim zadaćama, djelovali odgovorno, učinkovito i u interesu daljeg ostvarivanja strateških ciljeva Hrvatske.
Prisjećam se okolnosti u kojima je počeo rad prošlog saziva Sabora. Na mnogo načina, Hrvatska je tada bila na raskrižju. Na mnogo načina, Hrvatska se tada tek opredjeljivala i usmjeravala nakon prethodnog razdoblja. Tek je bila na pragu snažnijeg otvaranja Europskoj uniji. Tek se počela okretati ka Atlantskom savezu. Opća slika i odnosi u ovom dijelu Europe još su bili nejasni i Hrvatska je s njima još bila povezana na opterećujući način. Na unutarnjem planu, tek je bila počela snažnije zahvaćati u reforme koje bi je u cijelosti i nepovratno uredile kao zemlju vladavine prava, potpunog i dosljednog poštivanja ljudskih i manjinskih prava, društvenog dijaloga i povjerenja.
Početkom rada prošlog saziva Hrvatskog sabora Hrvatska je, zapravo, tek počela oblikovati svoje novo lice.
Zadovoljstvo i ponos spominjem s razlogom i ne vjerujem da uopće treba nabrajati sve točke i argumente ogromnih razlika i prepoznatljivih postignuća u te protekle četiri godine.
Hrvatskom saboru u tom napretku zemlje pripada nesporno zaslužno mjesto. Hrvatski sabor je, uostalom, uvijek i bio stožerno mjesto prijelomnih i presudnih odluka. U razdoblju koje je za nama, izdvojio bih posebno dvije sastavnice našeg parlamentarnog djelovanja.
Prvo, Sabor je svojim zakonodavnim ovlastima pratio i podupirao zamašne promjene i reforme koje je počela provoditi prošla Vlada s ciljem općeg napretka zemlje, u gospodarskom, ali i u političkom, pravnom, pa usudio bih se reći, i u najširem društvenom pogledu. Mislim pri tom prije svega na zakonodavne djelatnosti koje su učvršćivale vladavinu prava, poticale reforme u pravosuđu i drugim oblastima, poticale poduzetništvo, unapređivale obrazovni sustav, snažile doprinos znanosti, poticale borbu protiv korupcije i u drugim oblastima mijenjale i unapređivale lice Hrvatske.
Drugo, Sabor je svojim djelovanjem dao snažan i prepoznatljiv doprinos pristupanju Hrvatske pregovorima s Europskom unijom i jačanju ukupnog međunarodnog položaja naše zemlje. Uostalom, naš put ka Uniji počeo je upravo saborskom rezolucijom iz 2002. godine, a u prošlom sazivu nastavljen je i zajedničkom izjavom svih parlamentarnih stranaka o početku pregovora s EU, kao i Deklaracijom o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo i Zajedničkom izjavom Hrvatskog sabora i Vlade o zajedničkom djelovanju u procesu pregovora.
Dakako, posebno mjesto i značenje ima osnivanje Nacionalnog odbora za praćenje pregovora i zamašan rad u tom odboru na usvajanju pregovaračkih stajališta, kroz koji se potvrđuje suglasje svih parlamentarnih stranaka oko tog strateškog cilja Republike Hrvatske. Uz to, posebna je vrijednost djelovanja Nacionalnog odbora, kao jedinstvene parlamentarne institucije te vrste u zemljama koje pristupaju Uniji, u rasterećenju političkog i parlamentarnog života, ali i u podjeli odgovornosti vlasti i oporbe. Čvrsto vjerujem da tim pravcem treba nastaviti i da će taj model osigurati brzo i kvalitetno dovršenje naših pregovora u rokovima koje očekujemo, u skladu sa zaključcima Zajedničkog odbora Republike Hrvatske i Europske unije i u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta iz 2007. godine, kojom se preporučuje da se 2009. da suglasnost za primitak Hrvatske u Europsku uniju. Pri tomu su i saborski odbori, napose Odbor za europske integracije, Odbor za vanjsku politiku i Odbor za međuparlamentarnu suradnju dali svoj snažan doprinos međuparlamentarnoj suradnji, a time i ukupnom jačanju međunarodnog položaja zemlje. Pri tom, s razlogom, posebno mjesto pripada i sudjelovanje Hrvatske na Konferenciji predsjednika parlamenata Procesa suradnje na jugoistoku Europe, čime je i Sabor dao svoj doprinos ukupnom djelovanju naše zemlje na daljoj stabilizaciji prilika u ovom dijelu Europe.
Ne želim zaboraviti visoke goste koji su se obraćali ovom visokom domu u proteklom razdoblju. Uz druge najviše goste, vjerujem kako je u obraćanju predsjednika Europske komisije Joséa M. Barrosa, predsjednika Europskog parlamenta Hansa-Gerta Pötteringa i glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoop Scheffera bilo više od simbolike u smislu naših težnji za punopravnim članstvom u obje integracije, budući da su obojica te težnje snažno i opravdano podržali upravo ovdje u Saboru.
Dame i gospodo,
Sabor je u proteklom razdoblju bio i mjesto na kojem se nastavila učvršćivati demokracija i oblikovati zreo i odgovoran politički život naše zemlje. Naravno, u toj osjetljivoj zoni, savršenstvo nikada nije potpuno, niti su sve lekcije uvijek do kraja naučene. Bilo je i epizoda koje ćemo htjeti zaboraviti. Ali, moramo naučiti potrebne pouke, jer ne smijemo zanemarivati našu odgovornost za ukupno stanje političkih odnosa u našem društvu.
Završavam ovom ocjenom upravo zato što vjerujem da s novim sazivom Hrvatskog sabora dolazi vrijeme kad će se ta odgovornost ponovo iskazivati i potvrđivati, ne dvojeći da će Sabor i dalje u cijelosti biti na visini svoje misije i u ovoj etapi razvitka Hrvatske.
Sa željama za uspješan rad, zahvaljujem na pozornosti.