Poštovani gospodine predsjedniče Republike Hrvatske, gospođo predsjednice Vlade, gospodine mandataru za sastav nove vlade, predsjednice Ustavnog suda i predsjedničke Vrhovnog suda, uvaženi visoki gosti, poštovane kolegice zastupnice i kolege zastupnici, a ponajprije građanke i građani, vi koji ste nam svojim glasovima dali mandat da vas predstavljamo i vama služimo.
Dopustite najprije da se zahvalim dosadašnjem predsjedniku, gospodinu Luki Bebiću, na uspješnom vođenju Hrvatskoga sabora u prošlom mandatu.
Zahvaljujem se, poštovane kolegice i kolege, na iskazanom povjerenju koje osobno ponajprije doživljavam kao obvezu da nastavimo putem razvoja demokracije.
Ovo je sedmi saziv Sabora od osamostaljenja zemlje. Prošlo je dvadeset godina od stvaranja suverene, demokratske Hrvatske. Šest prethodnih Sabora pridonijelo je izgradnji i učvršćenju demokratskih institucija i vladavine prava. Bila je to i svojevrsna škola demokracije uopće i parlamentarizma posebno. U toj su školi naši prethodnici nekad bili na razini svoje velike odgovornosti, a nekad, nažalost, nisu opravdali povjerenje koje im je narod ukazao. Imali smo zastoja, posustajali smo. Ipak, nema sumnje da smo napredovali. Izgradili smo demokratsku arhitekturu zemlje i pokazali trajnu privrženost pluralističkoj demokratskoj opciji. Narod nam je svoj suverenitet samo posudio, a ne bezuvjetno poklonio. Naš je imperativni zadatak da u svakom trenutku, u svakom svome činu, imamo na umu najveće vrednote zapisane u Ustavu, a to su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, rodna jednakost, mirotvorstvo, socijalna pravda, prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. A sve to u funkciji očuvanja državnog suvereniteta i stvaranja uvjeta za bolji život svih naših građana što ćemo najbolje činiti stvarajući zakonodavne okvire za izlazak zemlje iz duboke gospodarske i socijalne krize. Najteže krize u kojoj se Hrvatska našla nakon Domovinskog rata.
Morat ćemo odlučivati, a onda biti i odgovorni, ponekad i za nepopularne mjere, jer su one nužan ulog u budući boljitak. Moramo djelima pokazati da služimo građanima, da nas ne vode osobni, grupni, korporacijski, uskostranački ili ideološki ciljevi. Time bi izdali temelje našeg Ustava, sve ono što smo baštinili antifašističkom borbom i sve ono za što se borilo i ginulo u Domovinskom ratu, u ratu koji nismo željeli, ali koji nam je nametnut i iz kojeg smo izašli kao pobjednici.
Živimo u teškim, ali i izazovnim vremenima. Čitav svijet je na prekretnici. Vrije na sve strane. Burna su i još uvijek u konačnom ishodu neizvjesna zbivanja u arapskim zemljama. Ratovi se i dalje vode. Kriza je zahvatila srce kapitalizma. Dramatična su zbivanja u Europi i Europskoj uniji. Sve je jasnije da koncept liberalnog kapitalizma treba hitan redizajn. Račun svjetske krize ne može se isporučivati samo svijetu rada, niti najsiromašnijim državama svijeta.
Jedna od prvih odluka ovoga sedmog saziva Sabora bit će raspisivanje referenduma o ulasku u Europsku uniju. Uvažavajući drugačije mišljenje, kao legitimno i legalno, očekujem da će velika većina građana reći povijesno „da“. Na nama je, dakle, da okončamo ovaj dugačak put, završimo posao koji su uspješno započeli prethodni Sabori i Vlade, a glavni dio u završnici obavili naši prethodnici i Vlada na odlasku i na tom im hvala.
Ali i poslije referenduma moramo nastaviti učvršćivati i razvijati demokratske okvire i popuniti ih sadržajima i vrijednostima koji će nas približavati i izjednačavati s najrazvijenijim zemljama Europske unije. Naročito se to odnosi na vladavinu prava, još energičniju borbu protiv korupcije i kriminala, efikasnije funkcioniranje pravnog sustava, zaštitu ljudskih i manjinskih prava. I, naravno, kao preduvjet bilo koje prave demokracije na ekonomski razvoj da Hrvatska ne bi vječno ostala na periferiji Europe.
Članstvo u Uniji dinamična je kategorija što pokazuju i sadašnja previranja i zato o nama ovisi kako ćemo se i koliko znati prilagoditi turbulentnim zbivanjima i promjenama i iskoristiti svoje prednosti i šanse.
Demokracija nije rijeka bez obala. Ima ona svoja čvrsta pravila. Da bi se zaštitila, treba na vrijeme prepoznati kada joj prijeti anarhija, a kada pokušaji da se, zbog tobože viših interesa, uvodi čvrsta ruka. Jedno od temeljnih prava unutar demokratskog parlamentarizma je pravo na različitost, pravo da se drugačije misli i ponaša.
Iako se iskreno nadam da oko strateških pitanja nećemo imati velikih prijepora, bilo bi naivno i nedemokratski i pomisliti da ćemo u ovom Saboru postizati jedinstvo i jednoglasje jer njegov sastav odraz je različitosti unutar našeg društva. Ne treba se stoga bojati ni žučnih rasprava, ali plediram da one budu unutar demokratske procedure, uz puno međusobno uvažavanje.
Neka bude razlika, neka bude živost, ako će nas to dovesti do pravih rješenja. Ako će to biti put ka izlasku iz krize. Svaka kriza, pa i ova naša, koja je dijelom uvezena, ali je ponajprije naš autohtoni proizvod, nije samo pad starog, preživjelog i nesposobnog, već je istodobno i mogućnost.
Ovu krizu treba zgrabiti kao dragocjeni povijesni trenutak u kojem je moguće ostvariti novu priliku, nove društvene odnose, nov način razmišljanja i nove forme društvenog okupljanja i djelovanja. U suprotnom, bit ćemo osuđeni na ponavljanje starog i preživjelog ili u izlete izvan korita demokracije.
Osobno ću pažljivo osluškivati glas građana, sindikalnih organizacija i civilnog društva. Nastojat ću da se taj glas maksimalno uvažava u našem radu.
Kao što sam rekao, vremena su teška. Problemi su veliki. Izazovi pred Saborom i novom vladom krajnje su ozbiljni. Pred nama su odlučne mjere i reforme da bismo izašli iz ove duboke i opasne krize. Hrvatska je još jednom na povijesnom raskrižju: neophodna nam je materijalna, ali i moralna obnova društva.
Nedavno je jedan kroničar napisao da je 4. prosinca vlast bila 12 sati u rukama naroda. Moramo biti duboko svjesni da ta vladavina naroda treba trajati cijelo vrijeme, a ne samo tih 12 sati. I to upravo preko najvišeg predstavničkog tijela naše zemlje, preko ovoga Sabora kojeg danas inauguriramo.
Želim svima vama – svima nama – puno uspjeha u radu.