Poštovani gospodine predsjedajući,
poštovane kolegice i kolege parlamentarci,
dame i gospodo,
promišljajući u duhu povjerenja i suradnje o odnosima između Europe i Izraela, moram odmah na početku istaknuti kako ti odnosi nisu temeljeni samo na prijateljstvu i partnerstvu. Oni doista jesu i prijateljski i partnerski, ali naši odnosi sežu puno dublje. To su odnosi bazirani na zajedništvu.
Zajedništvo u prihvaćanju temeljnih vrijednosti slobode i demokracije. Zajedništvo u traženju, zaštiti i promicanju mira. Zajedništvo u pripadnosti istom civilizacijskom krugu.
To je naš identitet i to je ono što definira naše odnose. To je zajedništvo stvoreno na putu izgradnje međunarodnih odnosa koji se temelje na suradnji i toleranciji.
Na tom putu mi parlamentarci možemo i moramo dati svoj doprinos. Izazovi i prijetnje našim zajedničkim vrijednostima ne nedostaju. No, tim više moramo istaknuti svoju volju i spremnost da zajednički nastavimo put mira.
Moramo se uzajamno pomagati, ohrabrivati i podržavati, kako bi naša kultura mira prevladala nad kulturom mržnje, nasilja i terora.
U tom smislu želim istaknuti važnost donošenja ove Pariške deklaracije kojom će parlamentarci iz Europskog i nacionalnih parlamenata te Vijeća Europe još jednom podržati sve one koji se aktivno i hrabro zalažu za mir na Bliskom istoku.
Donošenjem ove deklaracije zajednički pridonosimo kulturi mira, ali istodobno ugrađujemo i ističemo naše pojedinačne doprinose. Stoga, na ovom skupu u Parizu, u naše zajedničke napore želim ugraditi i hrvatsko iskustvo u traženju i ostvarivanju mira.
Taj naš trnoviti put do mira bio je od samog početka naše samostalnosti suočen s izazovima koji su na prvi pogled izgledali nepremostivi. Bili smo suočeni s nametnutim ratom i politikom agresije, terora i etničkog čišćenja. Bili smo suočeni i s izazovima tranzicije od totalitarnog komunizma do demokracije, od dirigirane ekonomije do slobodnog tržišta. Bili smo i nakon ratnih sukoba suočeni s izazovom obnove zemlje.
Međutim, čvrstoća naše vjere i privrženosti načelima slobode, mira i demokracije dala nam je potrebnu snagu da svladamo sve te izazove. Dala nam je snagu da pobijedimo u ratu. Dala nam je snagu i da pružimo ruku pomirbe. Dala nam je snagu da izgradimo društvo solidarnosti, tolerancije i napretka.
Kao što je predsjednik hrvatske Vlade dr. Ivo Sanader rekao prošlog tjedna u Tel Avivu i Jeruzalemu, ali i prije toga u Hrvatskom saboru, mi smo u Hrvatskoj obranili zemlju i pobijedili agresora. Ali smo isto tako razvili novu paradigmu domoljublja. Domoljublje koje isključuje sve oblike ekstremizma i radikalizma, nacionalne, rasne ili vjerske mržnje. Domoljublje koje osuđuje i odbacuje svaku manifestaciju antisemitizma. Domoljublje koje je u službi kulture mira.
U takvom duhu istinskog domoljublja, u Hrvatskom saboru smo donijeli Deklaraciju o antifašizmu kojom smo osudili ustaške zločine i još jednom potvrdili demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Republike Hrvatske i hrvatskog društva.
U naše smo škole uveli i Dan sjećanja na žrtve Holokausta, kako bismo i novim naraštajima ukazali na stravične zločine počinjene protiv židovskog naroda u Drugom svjetskom ratu, kao što im također ukazujemo i na zločine počinjene protiv drugih naroda.
Dakako, to ne činimo kako bismo ostali zarobljeni u prošlosti, već da se u te najcrnje stranice povijesti više nikada ne vratimo. I ne samo da se ne vraćamo u prošlost već da znamo prepoznati i današnje ugroze miru i ljudskom dostojanstvu. Kada sam se prošlog travnja bio išao pokloniti žrtvama terora u Jasenovcu, istaknuo sam kako smo i u našem vremenu svjedoci nasilja i netolerancije u svijetu, te da se moramo odlučno suprotstaviti svim ideologijama koje počivaju na nejednakosti i netoleranciji.
U suprotstavljanju politici mržnje i konfrontacije, mi smo u Republici Hrvatskoj razvili politiku suradnje i dijaloga u jugoistočnoj Europi kako bismo učvrstili mir i stabilnost u susjednoj nam regiji.
Hrvatska je također odlučila intenzivirati svoj doprinos svjetskom miru i sigurnosti. U tom smislu, prošle godine su članice Ujedinjenih naroda izabrale Hrvatsku da preuzme dužnosti i odgovornosti članice Vijeća sigurnosti za razdoblje 2008.-2009.
Isto tako, odobrenjem Hrvatskoga sabora, hrvatske postrojbe su upućene u 15 mirovnih operacija diljem svijeta. Tako je 95 hrvatskih časnika i dočasnika ove godine razmješteno na Golanskoj visoravni, gdje su im dobrodošlicu iskazale i izraelska i sirijska strana.
Dame i gospodo,
u samo desetak godina Hrvatska se pretvorila od korisnika međunarodne mirovne pomoći u zemlju koja aktivno pridonosi svjetskom miru i stabilnosti. Kao takva, Hrvatska je pozvana u NATO i postat će punopravna članica te organizacije čim završi proces ratifikacije Pristupnog protokola u nacionalnim parlamentima. Iduće godine također očekujemo završetak pristupnih pregovora s Europskom unijom.
Time će se zatvoriti povijesni ciklus stvaranja hrvatske države i njezinog povratka u krug zapadnih zemalja. Međutim, ulaskom u EU i NATO neće se zatvoriti put kojim je Hrvatska odlučno zakoračila u zalaganje za mir, slobodu i demokraciju.
Donošenjem ove Pariške deklaracije činimo još jedan važan korak na tom putu. Stoga, neka nas ovaj skup i usvajanje ove deklaracije Europskih prijatelja Izraela učvrsti u našem zajedništvu i u našem stalnom promicanju kulture mira.
Hvala.