Josip Juraj Strossmayer, biskup bosanski ili đakovački i srijemski, među mnogim je slavenskim narodima do danas upamćen kao njihov veliki mecena i podupiratelj. Vrhunac njegova djelovanja čini posljednja četvrtina XIX. stoljeća, razdoblje u kojemu se u europskim okvirima izgrađivao pojam nacije i nacionalne države. Strossmayer je itekako osjećao sudbinsku važnost toga procesa, a posebno potrebu afirmacije identiteta i posebnosti slavenskih naroda u Austro-Ugarskoj Monarhiji koji se prvotno ogledaju u njihovu dostojanstvu, jeziku, kulturi i povijesti.
U Hrvatskoj je izgradnji takva identiteta pridonio osnivanjem akademije znanosti i umjetnosti, obnovom crkve svetoga Marka, promicanjem Zagreba kao središta hrvatskoga nacionalnoga bića, podupiranjem rada niza čitaonica, đačkih stipendijskih zaklada te kulturnog i znanstvenoga stvaralaštva na narodnom slavjanskom jeziku. Njegova gesla "Sve za Domovinu!" i "Prosvjetom k slobodi!" odražavaju samu bit njegovih nastojanja.
U takvim svojim zalaganjima Strossmayer kao Hrvat nikada nije bio isključiv, već je njegovao osobito poštovanje i prema drugim slavenskim narodima. Zagovaranjem ideje federalizacije Monarhije nije težio samo jačanju slavjanskoga elementa kao tada aktualnoga političkoga čimbenika, nego i prepoznavanju svakoga slavenskoga naroda kao posebnog, jedinstvenog, jednakovrijednog i jednakoga dostojanstva. Na poseban je način poštovao veliki češki narod promičući tijesnu političku i kulturnu suradnju između Čeha i Hrvata. Strossmayerova shvaćanja o tome pogledu bila su jednaka onima njegova prijatelja, poštovatelja i istomišljenika Františeka Ladislava Riegera, znamenitoga češkog političara, koji je Strossmayerovo ime poimao kao neraskidivo povezano s Hrvatima.
O tome koliko mu je češki narod bio blizak najbolje svjedoče Strossmayerove riječi na svečanosti posvete katedrale u Đakovu 1882. godine. U tome svečanome činu, velebnome vrhuncu Strossmayerova životna stvaralaštva, zasigurno jednom od najintimnijih trenutaka njegova života, u njegovu je govoru istaknuto mjesto pripalo velikome češkome narodu. Hvalio ga je kao Hrvatima pobratimski narod, kao narod neslomive sile duha koji je stalnijim radom i prosvjetom odolio neprijatelju očuvavši temelj narodnoga opstanka.
Ta tijesna veza Čeha i Hrvata najbolje je ovjekovječena sljedećim Strossmayerovim riječima izrečenima o Česima u toj svečanoj prilici: Narod je taj svojom obrazovanošću i radom zauzeo važno mjesto u Monarhiji, kako u političkom, tako i u ekonomskom pravcu. Slava dakle tom narodu i ljubav kao našoj braći, kao našim prednjacima od kojih se možemo mnogo naučiti.
Strossmayer je na osobit način volio Prag. U njega je često navraćao i hvalio ga kao jedan od najljepših gradova srednje Europe, a posvetio mu je i putopis „Put Zlatnoga Praga“. Kao vrsni intelektualac Strossmayer je itekako bio svjestan povijesne važnosti Praga kao intelektualnog, obrazovanog (sveučilišnoga) i kulturnoga žarišta u kojemu je u XIX. i početkom XX. stoljeća stasao cvijet hrvatske inteligencije. Kulturni i znanstveni utjecaj Praga na hrvatske zemlje bio je i ostao nemjerljiv i do danas prepoznatljiv.
Pobratimstvo češkoga i hrvatskoga naroda Strossmayer je posvjedočio i 1890. godine kada je Prag bio pogođen razornom poplavom. Kao filantrop i mecena, zasigurno i sam duboko potresen tom nesrećom, svojom je financijskom pomoći – činom punim iskrenoga i bezrezervnoga suosjećanja – dao podstrek obnovi grada. Te je iste 1890. godine, baš kao što je u Zagrebu svojemu hrvatskome narodu podario akademiju znanosti i umjetnosti, poput dobroga oca kojemu su sva slavenska braća jednaka, bitno svojim savjetima pridonio osnivanju Češke akademije znanosti i umjetnosti u Pragu.
Strossmayerova je baština obveza, uzor i zalog pobratimstva velikoga češkog i velikoga hrvatskoga naroda. Neraskidivo je to, iskreno i bezrezervno prijateljstvo koje se i danas ogleda na ovome trgu u ovome svečanome činu, ali i u Strossmayerovoj osobi koji je bio počasni građanin ovoga slavnoga i prelijepoga grada. Naša je obveza te odnose njegovati, stalno unapređivati i promicati na boljitak Češke Republike i Republike Hrvatske i njihovih naroda.
Uz izraze dubokoga poštovanja velikom i slavnome češkome narodu, kao predsjednik Hrvatskoga sabora izražavam zahvalnost Češkoj Republici i gradu Pragu na čuvanju uspomene na biskupa Josipa Jurja Strossmayera i postavljanju ove ploče. Ovaj svečani čin i Strossmayerova osoba iznova istinski ujedinjuje i bratimi naše narode. Slava tom narodu češkom i ljubav kao našoj braći, kao našim prednjacima od kojih se možemo mnogo naučiti.