Poštovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani muftijo Azize ef. Hasanoviću, predsjedniče Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, poštovani visoki uzvanici, gospođe i gospodo,
ponosan sam što vas mogu pozdraviti i poželjeti vam dobrodošlicu u Hrvatskom saboru koji je prije punih 100 godina priznao islam kao ravnopravnu religiju čime je Hrvatska postala druga država u neislamskom svijetu koja je to učinila.
Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, kojeg je Sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije usvojio 7. ožujka 1916., a koji je stupio na snagu točno na današnji dan 27. travnja 1916. godine, pokazao se mudrom i dalekosežnom odlukom.
Značenje te odluke naročito cijenimo u današnjem turbulentnom svijetu ratova koje jedna instrumentalizirana manjina vodi tobože u ime islama nanoseći time nažalost neizmjernu štetu upravo samim muslimanima, ali i globalnom miru i razvoju čovječanstva. Jer islam je religija mira.
Zar oni ne znaju da je u Kuranu u suri Al-Maide u 32. ajetu napisano: „Ako netko ubije nekoga tko nije ubio nikoga ili onoga koji na zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao“. Zar oni ne znaju za suru Al-Basquara u kojoj u 208. ajetu stoji: „O vjernici, živite u miru i ne idite stopama šejtanovim, on vam je zaista neprijatelj otvoreni“. Zar se ne boje onoga što stoji u suri Aš-Šura u 42. ajetu: „Odgovarat će oni koji tlače ljude i bez ikakva osnova na zemlji red remete; njih čeka bolna patnja“.
U ratovima koje oni izazivaju trpimo svi podjednako, neovisno o vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj pripadnosti ili političkim uvjerenjima jer se ratovi u globalnom svijetu ne vode na ograničenom teritoriju kao nekad u povijesti, već se terorističkim akcijama prenose izvan područja direktno zahvaćenih ratom i preskaču s jednog kontinenta na drugi. Terorizam ne bira žrtve i od njega jednako stradavaju i muslimani i kršćani i židovi i ateisti.
Hrvatska je već stoljećima domovina trima najvećim svjetskim monoteističkim religijama: kršćanstvu, judaizmu i islamu. Međuvjersko uvažavanje te pravo svake osobe da slobodno ispovijeda vjeru kao i njezina obveza da to isto pravo ne ometa pripadnike drugih vjeroispovijesti na ovim su prostorima oduvijek bili preduvjet života u miru i stabilnosti. Tim više što su se na području jugoistoka Europe stalno prelamali interesi velikih političkih sila pri čemu je svako korištenje vjere u ideološke svrhe bilo uzrokom sukoba, pa i ratova.
Takvih pokušaja svjedoci smo, nažalost, i u novije vrijeme pa je današnja obljetnica prilika da osvijestimo koliko je važno da svatko od nas učini sve što je u njegovoj moći da to spriječi već u samom začetku.
U temelju je svake vjere pa i islama ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Bez obzira na sve razlike, to je ono što nam je svima zajedničko. Kao što nas je Svevišnji – Bog, Alah, Jahve – stvorio različitima po boji kose, očiju, kože i drugim tjelesnim obilježjima, tako nam je svima usadio i zajedničku potrebu za ljubavlju, bliskošću, za toplinom, razumijevanjem i prijateljstvom koja nas čini društvenim bićima u stalnoj težnji za novim spoznajama.
Upravo u toj težnji za novim spoznajama i u dodiru različitih kultura i vjera mi se uzajamno obogaćujemo, oplemenjujemo, rastemo i razvijamo. Kakva bi Europa bila danas da u srednjem vijeku kršćanski svijet nije bio u dodiru s arapskim prijevodima grčkih i rimskih mislilaca i znanstvenika te s arapskim liječnicima, astronomima, matematičarima …?
Velik je doprinos islamske zajednice u obogaćenju Hrvatske. Muslimani u Hrvatskoj već stoljećima sudjeluju u gospodarskom, znanstvenom, političkom, kulturnom i sportskom životu čineći ju boljom i naprednijom.
Ovom prilikom izražavam vam poštovanje i zahvalnost za sve dobro koje ste dali svim građanima Hrvatske. Posebno želim zahvaliti vjerskim vođama koji islam u Hrvatskoj propovijedaju kao vjeru mira, suradnje, dijaloga i tolerancije suprotstavljajući se svim oblicima radikalizma, isključivosti i fundamentalizma.
Pravo na različitost i prihvaćanje različitosti jedan je od osnovnih postulata demokracije. Suprotstavljajući se svakom zlu koje bi narušilo dobre odnose između muslimana i ostalih građana Hrvatske pokazujete vlastitim primjerom da je život bez predrasuda moguć i nadasve vrijedan življenja, ali i čuvate mir i stabilnost cijele Hrvatske.
Naša je, prije svega, moralna obveza da vam se odužimo istom mjerom, čuvajući vaše pravo da njegujete vlastiti identitet, vjerske, kulturne i druge običaje slijedeći stazu kojom je Hrvatski sabor zakoračio davne 1916. godine.
Gospođe i gospodo, već punih 100 godina s islamskom zajednicom u Hrvatskoj dijelimo dobro i zlo, veselimo se i tugujemo, slavimo i uzajamno čestitamo vjerske blagdane.
Sve to kao i iskrena solidarnost koju su građani Hrvatske iskazali do sada tijekom migrantske krize pruža mi nadu da ćemo jednako uspješni biti u prihvatu budućih izbjeglica i imigranata iz Sirije i omogućiti im integraciju u hrvatsko društvo te time dodatno učvrstiti mostove povjerenja s pripadnicima islamske vjeroispovijesti.
Iskrenu suradnju možemo ostvariti samo na temelju uzajamnog poštovanja, povjerenja i tolerancije. Hvala.