Poštovani predsjednici parlamenata, poštovani uzvanici, dame i gospodo.
Dopustite da još jednom izrazim zadovoljstvo što smo se danas okupili u Zagrebu. Predlažem da započnemo s radnim dijelom Konferencije.
Želim odmah u početku, sa svoje strane, biti vrlo otvoren. Mislim, naime, da nam zbivanja kojima smo sudionici i kojima svjedočimo u Europi danas, pa i u našem jugoistočnom dijelu Europe, ne dopuštaju ugodnost još jedne rutinske konferencije. O ulozi i zadaćama parlamenata u prostoru Procesa za suradnju na jugoistoku Europe moguće je, istina, govoriti standardnim političkim jezikom. Ali, vjerujem da se slažemo kako živimo odviše važno razdoblje u oblikovanju novih odnosa, novih realnosti i novih ciljeva naših država i našeg dijela kontinenta da bismo imali pravo na rutinu.
Ovo je važan trenutak za nas parlamentarce europskog jugoistoka. Ovo je možda i prijelomno vrijeme u kojem zastupnici naroda s ovih prostora moraju prepoznati nove izazove povijesnog trenutka, nove šanse i, dakako, nove obveze.
S jedne strane, svjedočimo raspravu o budućnosti Europe. Svjedočimo svojevrsnu osnaženu „potrebu za Europom“ i raspravama o tomu kako institucionalizirati tu potrebu. Europski parlamentarci duboko su uključeni u ta promišljanja. S druge pak strane svjedočimo i potrebu za učvršćenjem obnovljenih demokratskih sustava u srednjoj i jugoistočnoj Europi, uglavnom i u prostoru kojeg dijelimo kao sudionici SEECP-a. I konačno, a možda i najvažnije, svjedočimo povijesnu potrebu da naš dio Europe, nakon svih godina ratnih tragedija, tranzicijskih proboja i stranputica, nakon dugih godina traganja za novim vrijednostima i načelima u javnom i društvenom životu, da taj naš dio Europe zajednički uzdignemo na novu razinu i unesemo u naše političke odnose novu kvalitetu.
U tom trokutu - između osnažene potrebe za novom Europom, osnažene potrebe da dalje razvijamo i jačamo načela slobode i demokracije i potrebe da naš dio Europe pokrenemo ka novim obzorima - vidim naš glavni izazov.
U tomu vidim i osobitu važnost ovog skupa.
Ministri vanjskih poslova sudionica SEECP-a nedavno su raspravljali što je potrebno učiniti na političkoj razini da se u našim odnosima – dakle, u odnosima između naših država - riješe preostali problemi i da se učvrste europska načela uzajamnosti i solidarnosti kako bismo zajednički unapređivali suradnju na viziji jedinstvene nove Europe, okrenuti ka punopravnom članstvu u Europskoj uniji svake od naših zemalja. Ministri gospodarstva ovih su dana raspravljali što je u tom pogledu potrebno učiniti na jačanju suradnje i razvijanju projekata koji će modernizirati naša društva i naše zemlje još čvršće uključiti u mrežu paneuropske gospodarske suradnje. Ministri pravosuđa i unutarnjih poslova prije tri dana su ovdje raspravljali kako ojačati vladavinu prava i kako uklanjati tamne sjene raznih oblika nezakonitosti iz naših društava, u ime jačanja sloboda, pravde i sigurnosti naših građana. Naši će predsjednici država i vlada uskoro na sastanku na vrhu cjelovito ocijeniti napredak i perspektive na jugoistoku Europe i nesporno je da će potvrditi naša opredjeljenja za punu pripadnost Euro-atlantskoj zajednici slobodnog demokratskog svijeta.
Vrijeme je da se kao parlamentarci upitamo što je naša zadaća u ovom prijelomnom trenutku jugoistočne Europe.
Pokušat ću biti sažet, premda su izazovi ogromni.
Prije svega, čini mi se da je naša zadaća prepoznati veličinu izazova pred kojima stoji europski jugoistok. Uz rizik pojednostavljenja, sažet ću taj izazov u jednostavno pitanje: želimo li puko održavanje postojećeg stanja i odnosa u trenucima kada i Europa i svijet hitaju k novim standardima ili želimo iskorak i promjenu. Čvrsto vjerujem da smo opredijeljeni za promjene i da prepoznajemo nove potrebe građana i naroda naših zemalja. Oni, naime, također imaju „potrebu za Europom“. Oni, naime, također žele biti ravnopravni sudionici zajedničke europske budućnosti. Oni, naime, ne žele zaostajati ili ostati isključeni. Iz tog proizlazi i nova potreba da upravo mi, kao izabrani predstavnici naroda, potičemo naše izvršne vlasti, naše Vlade, na nove iskorake, na hrabro preuzimanje novih odgovornosti i na promjene koje će ubrzati ostvarenje takvih interesa i želja naših građana i naroda. Vlade u našim zemljama također moraju prepoznati da naš dio Europe nema vremena samo čekati budućnost.
To je, dakle, naša prva zadaća. Prepoznati važnost odabira, razmotriti ulogu parlamenata u tom odabiru i razraditi smjernice našeg konkretnog djelovanja.
Druga naša zadaća, čini mi se, proizlazi iz činjenice da SEECP definitivno postaje „naše vlasništvo“. Naime, da skrb o budućnosti našeg dijela Europe više nije neka vanjska obveza ili interes drugih, već izvorna i autentična potreba samih sudionica ovog Procesa. To je povijesna promjena. To je nesporni znak zrelosti. To je, konačno, i znak da prepoznajemo kako – uza sva povijesna iskušenja i nedavne traume – prepoznajemo kako danas više nema nikakva razloga da u našem dijelu Europe ne razvijamo suradnju na isti način i na istim načelima kao i u bilo kojem drugom dijelu Europe, od Baltika do Pirineja i od Beneluksa do Crnog mora, gdje prožimanje regionalne suradnje i europske ideje postaje nosivom armaturom naše nove zajedničke europske kuće.
U tom pogledu, čini mi se da je vrijeme za temeljito i ozbiljno promišljanje o novim ulogama i zadaćama naših parlamenata. Vjerujem da se one mogu osmisliti cijelom serijom novih inicijativa koje će jačati naš dijalog o budućnosti jugoistočne Europe, koje će jačati svijest o novim vrijednostima na našim prostorima, koje će širiti ideje i vrijednosti tolerancije i dijaloga u našim društvima i koje će u uvjetima uzajamnosti i solidarnosti omogućiti da naši parlamenti ubrzaju svoje dvije najvažnije neposredne zadaće. Naime, zadaću zakonodavnog dovršetka tranzicije i zadaću institucionalnog približavanja i povezivanja s Europskom unijom.
Uvjeren sam da već sama naznaka ovih izazova i mogućnosti ne samo što opravdava već daje i osobit poticaj budućem radu našeg središta za koordinaciju parlamentarne suradnje u Sofiji. Želim čestitati kolegi Pirinskom na toj novoj zadaći bugarskog parlamenta, uvjeren da ćemo uskoro razgovarati o konkretnim inicijativama. Usudio bih se predložiti da neke od njih predvide, na primjer, sastanke naših parlamentarnih odbora, od unutarnje do vanjske politike i odnosa s Europskom unijom. Da predvide, na primjer, nove oblike suradnje s Europskim parlamentom. Da razmotrimo naše odnose s Euromediteranskom parlamentarnom skupštinom i drugim regionalnim parlamentarnim forumima.
Dame i gospodo,
nekoliko riječi o zajedničkoj Europskoj viziji, koju često spominjemo.
Mislim da danas više nitko ne dvoji da je ta vizija osnovni poticaj i vodič koji usmjerava sveukupne aktivnosti u reformama koje provodimo kako bismo dostigli europske političke, gospodarske i društvene standarde. Radi se o procesu koji je težak i dug ali je nužan.
U tom procesu uloga parlamenata je dvojaka. S jedne strane, parlamenti imaju veliku odgovornost u donošenju zakona potrebnih za harmonizaciju domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom EU. Taj je prioritet visoko na dnevnom redu Hrvatskog sabora.
S druge strane, parlamentarna dimenzija obogaćuje regionalnu suradnju i pridonosi miru i stabilnosti te jačanju dobrosusjedskih odnosa u jugoistočnoj Europi. Posebno naglašavam potrebu da naši parlamenti još više preuzmu svoj dio odgovornosti u tom smislu.
Hrvatska će, nastavljajući pregovore o punopravnom članstvu u EU te očekujući uskoro novi korak prema članstvu u NATO-u, nastaviti ustrajno i cjelovito provoditi i svoju aktivnu politiku regionalne suradnje. Vjerujem da su hrvatska iskustva na putu prema članstvu u Europskoj uniji poticaj i ohrabrenje i drugim zemljama u regiji i izražavam svoje uvjerenje da će i druge zemlje obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja ojačati svoju europsku perspektivu.
Hrvatski sabor se u svojim aktivnostima sve više povezuje s europskim institucijama, posebno s Europskim parlamentom o čemu svjedoči i rad Zajedničkog parlamentarnog odbora koji je nedavno u Zagrebu održao i svoj 5. sastanak. Također je od izuzetne važnosti utemeljenje Konferencije odbora za europska pitanja parlamenta zemalja obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja (COSAP) 2005. godine.
Očekujem da će nova arhitektura regionalne suradnje koja će biti potvrđena na summitu u Zagrebu u svibnju i provedena do početka iduće godine dati novu kvalitetu i dinamiku regionalnoj suradnji.
Danas pozivam sve nas ovdje da pridonesemo jačanju opće društvene svijesti o tome da je započelo novo razdoblje u našem dijelu Europe koje više neće biti obilježeno konfliktima već dijalogom, tolerancijom i suradnjom te svim onim vrijednostima na kojima počiva današnja zajednica europskih država i naroda.
Svoja smo današnja promišljanja o budućem izgledu regije unijeli i u nacrt Deklaracije koju ćemo poslije podne usvojiti.
Zaključno, rekao bih da je u okolnostima nesporne europske i euroatlantske perspektive svih zemalja sudionica SEECP-a, pred nama zadaća cjelovitog promišljanja nove uloge naših parlamenata, te razrada mogućih novih načina djelovanja i suradnje u interesu jačanja političke i demokratske zrelosti, učvršćenja vrijednosti slobode, dijaloga i tolerancije i oblikovanja nove jugoistočne Europe. Čvrsto vjerujem da stojimo na pragu novog doba i da su europeizacija i modernizacija dva ključna načela kojima se moramo rukovoditi i kad nastavljamo rješavati pitanja naslijeđena iz prethodnog razdoblja i kad oblikujemo našu budućnost.
Danas ćemo s ovog skupa još jednom poručiti da zemlje ove regije temelje svoju budućnost na zajedničkoj viziji, viziji potpune integracije jugoistočne Europe u Europsku uniju. I zato, neka nam današnji skup bude novi impuls snage i inspiracije da kao izravno izabrani predstavnici svojih naroda damo svoj doprinos ostvarenju tog cilja. Hvala.