Uzvišeni gospodine nadbiskupe, uzvišena gospodo biskupi i pomoćni biskupi, poštovani kolege zastupnici i ministri, prečasni župniče, cijenjeni gospodine župane i gradonačelniče, dragi domaćini i poštovani hodočasnici,
odmah na početku želim vam reći velika je čast biti danas ovdje u ime Hrvatskog sabora tradicionalnog pokrovitelja svečanosti "Deset dana Svete Nedjelje" i sudjelovati u zajedničkom slavlju kojim obilježavamo 500. obljetnicu Bule pape Leona X. te ispunjenje zavjeta Hrvatskog sabora iz 1739. godine čega se 20. obljetnica navršava sljedeće godine.
Ovo Svetište Predagocjene Krvi Kristove nezaobilazno je mjesto molitve, otkupljenja i promišljanja građana-vjernika posebno osnaženo autoritetom Apostolske stolice. Ludbreg je i mjesto najčvršće veze između dviju institucija – Crkve i Hrvatskog sabora – i Crkva i Sabor vjekovima su brinuli o interesima hrvatskog naroda te ga u najboljoj vjeri zastupale i štitile od raznih nedaća.
Gospođe i gospodo,
Ludbreg nas, bez obzira na djelomične razlike u razmišljanjima, zbog različitih društvenih pozicija i različite odgovornosti iz godine u godinu trajno i čvrsto okuplja i ujedinjuje u snažnoj vjeri u mogućnost ozdravljenja, u oporavak, u bolje sutra hrvatskog društva. Da je to doista ostvarivo, kazuje nam i sama povijest Ludbrega kao svetog mjesta. Zato je izgrađeno Svetište Predagocjene Krvi Kristove. Mi smo čekali dugi niz godina zbog nesklonih političkih okolnosti povezanih s nizom prepreka, da bi tek prije 20 godina ispunili zavjet star nekoliko stoljeća.
Ipak ništa nije moglo slomiti vjeru hrvatskog naroda u svetost ovog mjesta. Ovjde se čovjek utjecao vječnom izvorištu nade tražeći spasenje od svih zala, bilo da se radi o bolesti, gladi ili ratu. Kamen temeljac Svetišta konačno je postavljen 1994. godine, u neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj, kada je hrvatski narod konačno bio svoj na svome. U ostvarenju oba vjekovna sna hrvatskog naroda ključnu su ulogu imali upravo Crkva i Hrvatski sabor.
Gospođe i gospodo,
kriza, ne samo ona ekonomska, nego i kriza moralnih vrijednosti, pošast je koja već dugi niz godina pritišće cijelu Europu, pa tako i Hrvatsku. U današnjem globaliziranom svijetu, u kojem središte moći više nije država, nego su glavnu riječ preuzeli kapital i međunarodni tokovi novca, čovjek pojedinac se s pravom osjeća nesigurnim i ugroženim.
Posljedičnim urušavanjem desetljećima izgrađivanog sustava solidarnosti kao važne osnove očuvanja ljudske zajednice u pitanje su dovedeni osoba kao pojedinac i njegov identitet te njegova temeljna ljudska prava kao što su pravo na rad, na obrazovanje, na zdravstvenu zaštitu. To je opasnost i za budućnost naše zemlje za čiju su neovisnost i slobodu život dale tisuće mladih hrvatskih ljudi.
Neka nam stoga ova današnja svečanost bude poticaj da zajednički, u dijalogu i toleranciji te uzajamnom razumijevanju, tražimo rješenja za prevladavanje sadašnjih teškoća.
Neka nam svima na prvom mjestu bude ono što najviše mori većinu hrvatskih građana – socijalna sigurnost i sigurna budućnost naše djece i naših unuka – naših novih generacija.
Na to nas u Hrvatskom saboru posebno obvezuje zavjet iz 1739. godine, na to potiče socijalni nauk Crkve, na brigu za narod i njegov duhovni i materijalni napredak. Na brigu za opstanak poziva nas ovo Svetište Predagocjene Krvi Kristove.
Moje želje i molitve s ovog svetog mjesta upućujem za zajednički angažman Hrvatskog sabora i Crkve na obnovi zajedništva hrvatskih građana kroz obnovu duha solidarnosti i suosjećanja sa svima potrebitima u hrvatskom društvu. A takvih je mnogo. Na obnovi vrijednosti ljudskog rada – kao elementa dostojanstva čovjeka.
U vjeri da imamo snage za prevladavanje vlastitih slabosti i razlika svima nazočnima čestitam 500. obljetnicu Bule pape Leona X. i želim svim hrvatskim građanima svako dobro i sreću u životu. Hvala na pozornosti.