Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Izvješće Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina s rasprave o Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2009. godinu

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 19. svibnja 2010. godine, Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2009. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, aktom od 31. ožujka 2010. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je konstatirano da Izvješće daje iscrpan i kvalitetan uvid u rad Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Naglašeno je da prijedlozi i preporuke pravobraniteljice trebaju biti pozorno razmotreni od nadležnih državnih tijela i drugih tijela javne vlasti, kako bi se problemi na koje se u Izvješću ukazuje kvalitetnije i ažurnije rješavali. Obzirom da Izvješće ima 254 stranice, zatraženo je da se sukladno odredbi članka 178. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kojom je utvrđeno da se za izvješća duža od 30 stranica zastupnicima dostavlja sažetak materijala, kod budućih izvješća ima u vidu navedena Poslovnička odredba. Izraženo je mišljenje da bi to uz ostalo povećalo interes za ovu problematiku, što je svakako cilj i Ureda pravobraniteljice.

Kada su u pitanju propisi koji uređuju prava osoba s invaliditetom, u raspravi je naglašeno da se još uvijek javlja problem različitih definicija invaliditeta, pa je stoga čim prije potrebno dovršiti proces usklađivanja s odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koju je Republika Hrvatska prihvatila, te je kao takva obvezujuća za sva tijela koja se bave problematikom osoba s invaliditetom. Neujednačenost regulacije prava i neumreženost sustava, u praksi rezultira različitim postupanjem nadležnih tijela, pa i uskraćivanjem prava, ponekad i bez obrazloženja.

Istaknuta je i potreba ciljanog obrazovanja službenika i zaposlenika na svim razinama (uprava, pravosuđe, zdravstvo, školstvo, socijalne ustanove i dr.), jer se u praksi pokazuje da vrlo često ne postoje elementarna znanja o načinu ophođenja i pomoći osobama s invaliditetom.

U obrazovanju su postignuti pozitivni pomaci, ali još uvijek nedovoljni. Jedan od problema je i neriješen status osobnih asistenata, što u praksi pri uključivanju djece s teškoćama u razvoju u redoviti sustav obrazovanja, izaziva brojne probleme. Spomenut je primjer škola koje su spremne prihvatiti i prihvatile su djecu s teškoćama u razvoju, a onda se zbog nereguliranosti pitanja asistenata u nastavi, nađu u problemima kako osigurati potrebna sredstva za pokriće troškova, jer nadležno ministarstvo i pored svih upozorenja, već dvije godine ne donosi odgovaraju podzakonski akt.

Upozoreno je i na brojne probleme u profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Njihovo zapošljavanje je s jedne strane povezano s obrazovanjem, gdje još uvijek postoje brojne teškoće, a s druge strane poticaji koje država daje za njihovo zapošljavanje moraju poslodavcima biti privlačni. U praksi se, međutim, nailazi na brojne prepreke. Zakonski propisi koji ta pitanja uređuju vrlo često se ne provode. Poslodavci su uglavnom neinformirani o radnim mogućnostima osoba s invaliditetom, kao i o mogućim poticajima koje daje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U vezi s tim Fondom, kako je u raspravi rečeno, u javnosti je premalo informacija. Nije poznato ispunjavaju li se i u kojoj mjeri redovite obveze uplate sredstava, koliki je iznos uplaćenih sredstava, u što su sredstva utrošena i kakvi su rezultati polučeni. Zbog toga bi tu instituciju trebalo više afirmirati kako bi je u većoj mjeri koristile i osobe s invaliditetom i poslodavci, imajući u vidu pogodnosti koje pruža.

Ukazano je i na potrebu veće angažiranosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihove veće suradnje s udrugama osobama s invaliditetom. Otklanjanje različitih oblika nepristupačnosti objekata komunalne infrastrukture i institucija u kojima osobe s invaliditetom trebaju ostvarivati svoja prava, što je u djelokrugu lokalne i područne samouprave, i što često puta i ne traži prevelika sredstva, može se daleko brže rješavati uz pokazivanje samo malo više interesa za sugrađane s invaliditetom. Ta vrsta pomoći nerijetko izostaje bez opravdanih razloga.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2009. godinu.

2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i prijedlozi i preporuke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin