Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 34. sjednici održanoj 22. travnja 2010. godine, Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2009. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. ožujka 2010. godine.
Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, sukladno članku 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Kao doprinos raspravi o ovoj temi Odboru je upućena analiza predmetnog izvješća Udruge GONG.
U raspravi su se članovi Odbora složili da je pravo na pristup informacijama jedno od temeljnih ljudskih prava, zaštićeno kako međunarodnim ugovorima, tako i Ustavom Republike Hrvatske te posebnim Zakonom o pravu na pristup informacijama. Konstatirali su da je poštivanje ovog prava indikator otvorenosti i stupnja demokratičnosti društva, a većim dijelom se kroz ostvarivanje ovog prava omogućava kontrola tijela javne vlasti, te osigurava iznimno važan preduvjet razvoja društva u mnogim područjima, prije svega u borbi protiv korupcije. Istaknuli su da je temeljni zadatak svih dionika društva pronaći ravnotežu između nastojanja države da pozitivnim zakonskim propisima (o zaštiti osobnih podataka, o tajnosti podataka) zaštiti određene podatke te slobode i prava pojedinaca da ostvare pristup informacijama koje su od javnog interesa.
Na ovo pitanje nadovezuju se i određene dvojbe koje proizlaze iz samog Zakona o pravu na pristup informacijama, a koje se mogu iščitati i iz predstavljenog Izvješća. Kako je naglašeno, spomenuti Zakon obvezuje tijela javne vlasti da učine dostupnom svaku informaciju koju posjeduju, raspolažu ili nadziru. S druge strane, u samom Izvješću se podcrtava da često dolazi do zlouporaba Zakona od strane samih ovlaštenika koji opetovanim podnošenjem zahtjeva traže iste ili slične podatke, a često i one podatke koje ne predstavljaju informaciju u smislu Zakona. Istaknuto je da takvi pojedinačni zahtjevi, osobito u manjim općinama, mogu dovesti do blokade rada i iziskivati značajne troškove kako bi se udovoljilo tim traženjima.
Članovi Odbora su mišljenja da šira javnost i građani još uvijek nisu dovoljno upoznati s mogućnostima koje daje ovaj Zakon u stvarima od općeg interesa ili značaja. To pokazuje i trend smanjivanja podnesenih zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama. Pritom su naglasili da je jedan od uzroka tomu i praksa da se zahtjevi rješavaju sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama samo onim pravnim i fizičkim osobama koje se u zahtjevu izričito pozovu na ovaj Zakon. To znači da oni građani koji to ne učine jer nisu čuli za ovaj Zakon, a traže određenu informaciju, to svoje pravo neće moći ostvariti u roku od 15 dana kako je predviđeno Zakonom, već će na ostvarivanje toga prava čekati i pritom izgubiti pravo na žalbu koje također slijedi po Zakonu, što je, kako su naglasili, nedopustivo.
Članovi Odbora su se, također, osvrnuli na podatke iznesene u Izvješću, osobito u dijelu koji se odnosi na ukupan broj tijela javne vlasti koja su dostavila svoja izvješća nadležnom ministarstvu. Prema podacima iz Izvješća takvih tijela u 2009. godini bilo je 688, međutim nigdje se ne navodi koliko ih nije dostavilo izvješće, a bilo je dužno to učiniti prema Zakonu. Istaknuli su da, iako postoji Popis tijela javne vlasti za 2009. godinu, gotovo je nemoguće utvrditi točan broj tih tijela, budući da su tijela javne vlasti kako ih je Zakon definirao: državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, te osobe na koje su prenesene javne ovlasti. Istaknuli su da GONG iznosi podatak o gotovo 4000 različitih tijela javne ovlasti, pa ako se taj podatak ima u vidu, zajedno s podatkom o dostavljenom broju izvješća, slijedi da je svega 17% od ukupnog broja tijela javne vlasti dostavilo svoja izvješća te je temeljem tog uzorka sastavljeno ovo izvješće, zajedno sa svim ocjenama koje ono sadržava. Naime, nadležno ministarstvo daje ukupnu pozitivnu ocjenu provedbi Zakona.
Imajući u vidu sve izloženo, članovi Odbora su zatražili da se najavljene izmjene Zakona o pravu na pristup informacijama što prije upute u saborsku proceduru, nakon čega će se o već spomenutim pitanjima provesti iscrpnija rasprava. Izmjenama ovog Zakona, kako je naglašeno, trebaju se obuhvatiti i svi uspostavljeni europski standardi, kao što je i Konvencija o pravu na pristup službenim dokumentima Vijeća Europe, usvojena koncem 2008. godine.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2009. godinu
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin