Odbor za financije i državni proračun Hrvatskoga sabora raspravio je na 60. sjednici, održanoj 7. srpnja 2026. godine, Konačni prijedlog zakona o potrošačkim kreditima, drugo čitanje, P.Z.E. br. 300, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. srpnja 2026. godine.
Odbor je o predmetnom Konačnom prijedlogu zakona raspravljao na temelju svoje nadležnosti iz članka 73. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.
Uvodno je predstavnica predlagatelja istaknula da se ovim zakonskim prijedlogom u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi Direktiva (EU) 2023/2225, tzv. Consumer Credit Directive 2 (CCD 2), te se po prvi put objedinjuju postojeći Zakon o potrošačkom kreditiranju i Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju u jedinstven zakonodavni okvir. U cilju usklađivanja s CCD 2, Konačnim prijedlogom zakona proširuje se područje primjene na dodatne oblike potrošačkog kreditiranja koji dosad nisu bili obuhvaćeni regulatornim okvirom potrošačkog kreditiranja. To se osobito odnosi na kredite bez kamata i naknada, kratkoročne kredite, određene oblike prekoračenja po računu te kreditiranje putem platnih kartica i plaćanja na rate. Istodobno se postrožuju pravila oglašavanja i predugovornog informiranja, uključujući obvezu dostave standardiziranog obrasca s ključnim informacijama o kreditu. Dodatno se uređuje procjena kreditne sposobnosti kroz jasnije definiranje odgovornosti vjerovnika za odgovorno kreditiranje, zabranu korištenja posebnih kategorija osobnih podataka te pravo potrošača na ljudsku intervenciju i obrazloženje u slučaju automatizirane obrade. Zaštita potrošača dodatno se jača uvođenjem „prava na zaborav“ za osobe koje su preboljele karcinom pri ugovaranju osiguranja povezanog s potrošačkim kreditom, preciznijim pravilima o prijevremenoj otplati potrošačkog kredita, ograničenjem uvođenja i povećanja naknada tijekom trajanja ugovora te jasnijim uređenjem pravila o vezanju i objedinjavanju usluga. Konačnim prijedlogom zakona dodatno se uređuju i pravila o prekoračenjima po tekućem računu te se uvodi sustav savjetovanja o dugu kao novi instrument pomoći potrošačima koji se suočavaju s financijskim poteškoćama. Usluge savjetovanja o dugu pružat će Financijska agencija bez naknade, uz mogućnost uključivanja i udruga za zaštitu potrošača. U području pružanja usluga potrošačkog kreditiranja napušta se dosadašnji model prema kojem je potrošačko kreditiranje bilo vezano uz pretežitu djelatnost vjerovnika te se omogućuje svim subjektima koji ispunjavaju zakonom propisane uvjete, obavljanje djelatnosti kreditiranja kao samostalne gospodarske aktivnosti. Istodobno se uspostavlja jedinstveni sustav licenciranja i nadzora vjerovnika i kreditnih posrednika, pri čemu Hrvatska narodna banka postaje jedinstveno nadzorno tijelo za to područje. Usporedno s uspostavom jedinstvenog sustava licenciranja i nadzora, Konačni prijedlog zakona uvodi novo materijalnopravno rješenje u dijelu potrošačkog kreditiranja usmjereno na jačanje zaštite potrošača u ugovornim odnosima kroz mogućnost ugovaranja primjene tzv. „walk-away” metode. U tom smislu, Konačnim prijedlogom zakona, u skladu s člankom 35. stavkom 5. CCD 2, omogućuje se da vjerovnik i potrošač ugovore da se povrat ili prijenos robe koja je predmet povezanog ugovora o potrošačkom kreditu, odnosno prihod ostvaren njezinom prodajom, smatra potpunim ispunjenjem svih preostalih obveza iz ugovora o potrošačkom kreditu. Riječ je o fakultativnom mehanizmu koji se primjenjuje isključivo ako je takva mogućnost ugovorena između ugovornih strana te predstavlja dodatni instrument zaštite potrošača u slučaju poteškoća u otplati potrošačkog kredita. Istodobno, u odnosu na stambeno potrošačko kreditiranje zadržava se postojeće rješenje prema kojem se prijenos prava vlasništva nad nekretninom koja služi kao instrument osiguranja, odnosno prihod ostvaren njezinom prodajom može ugovoriti kao potpuno ispunjenje preostalih obveza iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu. Navedena odredba već je sadržana u članku 28.c važećeg Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 101/17., 128/22. i 156/23.) te predstavlja prijenos članka 28. stavka 4. Direktive 2014/17/EU, tzv. MCD, zbog čega se njezin sadržaj u bitnome zadržava i u Konačnom prijedlogu zakona.
U odnosu na Prijedlog zakona iz prvog čitanja, Konačni prijedlog zakona sada dodatno precizira pravila o informiranju potrošača, procjeni kreditne sposobnosti, automatiziranom odlučivanju, naknadama, mjerama olakšanja otplate te nadzornim ovlastima Hrvatske narodne banke, uz pojednostavljenje pojedinih digitalnih postupaka i dodatnu razradu prijelaznih odredbi.
Predviđeno stupanje na snagu Zakona je 20. studenoga 2026., u skladu s CCD2. Za nove vjerovnike i kreditne posrednike koji dosad nisu bili obuhvaćeni sustavom potrošačkog kreditiranja, uključujući i teleoperatore, predviđeno je prijelazno razdoblje do 1. lipnja 2027. Dodatno, za pojedine oblike kreditiranja putem platnih kartica i plaćanja na rate predviđena je odgođena primjena do 1. siječnja 2028. godine, jer je potrebno prilagoditi veliki broj postojećih ugovora (u RH imam cca. 1,5 milijuna korisnika kartica), ali i poslovnih procesa i informacijskih sustava. Istodobno će se odredbe kojima se štite potrošači u slučaju financijskih poteškoća primjenjivati već od dana stupanja Zakona na snagu, dakle bez odgode, pa će svi potrošači biti zaštićeni, neovisno o ovim odgodama.
Bez rasprave, Odbor za financije i državni proračun odlučio je jednoglasno (9 glasova „ZA“) predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o potrošačkim kreditima.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je zastupnik mr. sc. Boris Lalovac, predsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
mr. sc. Boris Lalovac