Poštovane saborske zastupnice i zastupnici,
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja, prilika je da zaboravu otmemo svaku pojedinačnu nevinu žrtvu tog neljudskog zločina i odamo joj najdublje poštovanje.
Jutros sam to simbolično učinio polaganjem vijenca kod spomenika Mojsiju na Mirogoju. Napravio sam to uime svih vas, zastupnika Hrvatskog sabora, zajedno s predstavnicima židovske zajednice u Hrvatskoj i veleposlanstva Države Izraela. Dopustite mi da u Sabornici danas pozdravim i našeg posebnog gosta, izraelskog veleposlanika, gospodina Garyja Korena. Dobrodošli!
Uvažene zastupnice i zastupnici, današnji me datum obvezuje da s ovog mjesta progovorim o posebno ružnom i sramotnom poglavlju u povijesti čovječanstva. Toliko ružnom da bi ga mnogi najradije zaboravili. No, naša je obveza i odgovornost da to nikad ne učinimo. I s osam desetljeća odmaka pogled u prošlost iznimno je težak i vrlo mučan.
Danas je to pogled na šest milijuna židovskih muškaraca, žena i djece koje su nacistički i fašistički zločinački režimi odlučili proglasiti nižom rasom, lišiti osobnog digniteta i poslati u smrt nedostojnu čovjeka. Prije 78 godina na današnji dan oslobođen je koncentracijski logor Auschwitz. Najveći je to logor među mnogim poprištima bezočnih zločina nad židovskim narodom u Drugom svjetskom ratu.
U našoj kolektivnoj memoriji Auschwitz predstavlja simbol svih onih mjesta gdje su se nacisti i njihovi istomišljenici najokrutnije, pomno smišljeno razračunavali s nepoželjnima i drukčijima.
"Holokaust, ili Šoa, fundamentalno je osporio osnove civilizacije.“ Ta velika istina, rekao bih, stoji u Deklaraciji Međunarodnog foruma o holokaustu koju je u Stockholmu u siječnju 2000. godine potpisalo 46 vlada. Teško se nositi s činjenicom da je u ono vrijeme bilo dovoljno ljudi spremnih da sustavno provode ponižavanja, dehumanizaciju i brutalna pogubljenja Židova, Roma i pripadnika drugih naroda, koje se obilježilo inferiornima.
Nerijetko bi slična sudbina zadesila i puke političke neistomišljenike.
Ni Hrvatska onog vremena nije bila pošteđena bolnog povijesnog iskustva totalitarno-zločinačkog režima koji najoštrije osuđujemo.
Stoga se s osobitim pijetetom moramo prisjetiti svih pripadnika židovskog, srpskog, romskog i drugih naroda ubijenih u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Brojni su Europljani tada pali, pa i sunovratili se na ispitu čovječnosti. Ali, i u takvim, najmračnijim vremenima bilo je snažnih svjetionika ljudskosti.
Bilo je odvažnih pojedinaca koji su znali i usudili se svjedočiti nesebičnu brigu za bližnjega, te pogibelji unatoč, odbijali ravnodušno i pasivno promatrati patnju svojih židovskih sugrađana. Svijet ih danas poznaje kao Pravednike među narodima - istinske ljudske i moralne veličine.
Poštovane dame i gospodo zastupnici, sjećanjem na njih želim se vratiti u današnji trenutak. Naime, upravo je ovog tjedna posmrtno priznanje da je jedan od Pravednika među narodima dobio i osječki intelektualac, odvjetnik i povjesničar Kamilo Firinger, postavši tako jedan od njih 130 dosad prepoznatih u Hrvatskoj. On je tijekom Drugog svjetskoga rata spasio troje osječkih Židova - majku i njeno dvoje malodobne djece.
Pravednici među narodima istinski su nam uzori. Osobito danas, dok u vihoru novog rata na našem kontinentu gotovo svakodnevno svjedočimo novom teroru, novim okrutnostima i ljudskim posrnućima.
Danas, osam desetljeća nakon sustavne eliminacije milijuna Židova i ostalih nepoželjnih naroda te drugih pojedinaca, tri desetljeća od strašnih zločina u Vukovaru, Škabrnji i Srebrenici, niču novi simboli dubokih ljudskih i civilizacijskih padova - poput Mariupolja, Irpinja ili Buče. Sva ova tragična iskustva nose važnu lekciju: da baš nikad ne smijemo zatvarati oči pred izljevima mržnje prema pripadnicima druge nacionalnosti ili vjere. Pred vidljivim znakovima negiranja nečijeg identiteta. Pred prvim, makar i najmanjim znakovima bilo kakvog nasilja.
Jer put do krajnje točke nasilja često je puno kraći nego se usudimo pomisliti. Trebamo li snažniji podsjetnik od holokausta da je i nezamislivo moguće? Dužni smo stoga trajno se sjećati žrtava, preminulih i preživjelih, te poticati istraživanja i učenja o holokaustu, njegovim uzrocima i posljedicama.
Poštovane kolegice i kolege, bliska budućnost Hrvatskoj nosi i nove, vrlo konkretne prilike za djelovanje. Naime, 1. ožujka preuzet ćemo jednogodišnje predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust, prepoznatljivim po skraćenici IHRA.
35 je država članica i 10 država promatrača u tom međuvladinom tijelu osnovanom 1998. godine. Svaka od njih priznaje kako je međunarodna politička koordinacija ključna za jačanje moralnog opredjeljenja društava, za suzbijanje antisemitizma i za borbu protiv poricanja Holokausta.
Podsjetit ću vas kako je saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu još prije tri godine, 23. siječnja 2020. donio zaključak kojim potiče državne institucije i organizacije civilnog društva na promicanje radne definicije antisemitizma. K tomu, prošlog je tjedna na svojoj sjednici Vlada donijela zaključke kojima se usvajaju tri iznimno važne radne definicije Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust, i to:
- Radnu definiciju antisemitizma,
- Radnu definiciju poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu i
- Radnu definiciju antiromskog rasizma i diskriminacije.
Skorašnjim predsjedavanjem IHRA-om, naša će zemlja biti predvodnicom globalnih nastojanja u borbi protiv antisemitizma, protiv negiranja i iskrivljavanja holokausta. Snažno ćemo se zalagati na prevenciji svih oblika netolerancije, govora mržnje i netrpeljivosti. Jer, kao što stoji u Deklaraciji Međunarodnog foruma o holokaustu: „čovječanstvo i dalje nosi ožiljke genocida, etničkog čišćenja, rasizma, antisemitizma i ksenofobije.
Međunarodna zajednica ima veliku odgovornost u sprečavanju tih zala. Zajedno moramo braniti strašnu istinu o holokaustu pred onima koji je negiraju. Moramo ojačati moralnu obvezu naših naroda i političku obvezu naših vlada da budućim generacijama pruže mogućnost da razumiju uzroke holokausta i promišljaju o njegovim posljedicama.“
Osobno sam potpuno uvjeren kako će, tijekom predsjedanja IHRA-om, Hrvatska svojom zrelošću, predanošću i učinkovitošću dati snažan pozitivni pečat afirmaciji tih načela. Hvala vam.
Sada vas pozivam da minutom šutnje odamo počast svim žrtvama holokausta kako se ti strašni zločini više nikad ne bi ponovili. Neka im je vječna slava.