Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 27. sjednici održanoj 23. svibnja 2018. godine, Prijedlog zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. svibnja 2018. godine uz prijedlog da se sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da su glavni ciljevi koji se planiraju postići predloženim Zakonom rješavanje izdavanja koncesije na pomorskom dobru za realizaciju projekta prihvatnog terminala za ukapljeni prirodni plin i prateće infrastrukture, kao i nedvojbeno utvrđivanje interesa RH kojim se omogućava izvlaštenje nekretnina. Donošenjem ovoga Zakona omogućit će se realizacija strateškog projekta gradnje terminala za UPP u dvije faze odnosno gradnja plutajućeg terminala za UPP u prvoj fazi te gradnja kopnenog terminala za UPP u drugoj fazi. Navedeni projekt alternativnog dobavnog pravca osigurat će sigurnost opskrbe plinom Republike Hrvatske i zemalja srednje i jugoistočne Europe.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru istaknuto je da se u razvoj projekta UPP terminala krenulo s razvojnim aktivnostima izgradnje kopnenog terminala za koje je 2014. ishođeno Rješenje prema kojem je namjeravani zahvat, uvozni terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, prihvatljiv za okoliš te je ishođena i lokacijska dozvola koja je postala pravomoćna 2015. godine. Imajući u vidu sve ove provedene aktivnosti postavljeno je pitanje razloga naknadne razrade ovoga projekta kojom je predviđena fazna gradnja terminala uz izgradnju plutajućeg terminala u prvoj fazi te planiranih kapaciteta u odnosu na prvotne. Zatraženo je i detaljnije pojašnjenje hitnosti donošenja ovoga Zakona.
Predstavnik predlagatelja istaknuo je da je terminal za UPP strateški energetski projekt Republike Hrvatske od značaja i za Europsku uniju budući da bi poslužio za diversifikaciju dobavnih pravaca i osigurao sigurnost opskrbe plinom za Republiku Hrvatsku i zemlje srednje i jugoistočne Europe. Pojašnjeno je da je projekt već duže vrijeme razvijan kao kopneni terminal s tim da je, polazeći od procjene operacijskih troškova plutajućeg terminala i procjene godišnjeg najma od 50 milijuna eura, plutajući terminal ocijenjen nepovoljnim. Današnja situacija bitno je promijenjena tim više što se danas razmatra mogućnost kupnje broda od strane tvrtke investitora ovog projekta što će značajno sniziti operativne troškove projekta. Nadalje, plutajući terminal bit će kapacitiran na 2,5 milijardi kubika plina što je za Hrvatsku trenutno limit i ukoliko bi se gradio veći kopneni terminal (čiji bi godišnji kapacitet iznosio 5 milijardi kubika), budući da hrvatski plinovodni sustav u ovom trenutku ne može niti primiti više od 2,5 milijardi kubika godišnje. Uz značajno manja potrebna financijska ulaganja u realizaciju plutajućeg terminala u odnosu na kopneni (procjena je da neće prijeći 250 milijuna eura) razlog za hitnost predloženog Zakona proizlazi i iz činjenice da istječe rok korištenja bespovratnih EU sredstava sukladno sporazumu potpisanom u prosincu 2017. godine. Jedan od argumenata ujedno je i činjenica da se zbog brže izvedbe plutajućeg terminala kao alternativnog dobavnog pravca osigurava u kraćem roku sigurnost opskrbe plinom RH i zemalja srednje i jugoistočne Europe.
U raspravi je istaknuto da je predloženim Zakonom kao nositelj investicije projekta terminala za UPP na otoku Krku određeno društvo LNG Hrvatska d.o.o. te da je člankom 6. stavkom 2. definirano da promjenu vlasničke strukture investitora uređuje Vlada Republike Hrvatske odlukom ili zaključkom o promjeni vlasničke strukture na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku. Istaknuto je kako ovo otvara pitanje moguće promjene vlasničke strukture investitora. Postavljeno je pitanje usklađenosti prve faze projekta tj. plutajućeg terminala s važećom prostorno-planskom dokumentacijom budući da je pravomoćna lokacijska dozvola ishođena za kopneni terminal te da je u prostorno-planskoj dokumentaciji planirana luka posebne namjene za prihvat brodova i iskrcaj, ali ne i plutajući terminal na razdoblje od 99 godina.
Naglašeno je kako u cijelom ovom postupku nije uvažena javnost i lokalna razina budući da je predloženi Zakon bio na javnoj raspravi svega 15 dana dok Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13-Zakon o gradnji, 78/15 i 12/2018) propisuje minimalni rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupku izrade zakona i provedbenih propisa koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš. Upozoreno je na važnost uključivanja i uvažavanja lokalne razine.
Nadalje je u raspravi istaknuto da je terminal za UPP na otoku Krku strateški projekt čija je realizacija važna za Republiku Hrvatsku tim više što će plin, koje je najčišće fosilno gorivo, imati upravo u sljedećih pedeset godina veći značaj s pozitivnim učincima njegova korištenja (posebice u pomorskom transportu) na okoliš. U tom smislu podržan je i nužnim ocijenjen razvoj ovog alternativnog dobavnog pravca te je kao dobro rješenje istaknuto uvođenje plutajućeg terminala kao prve faze projekta. Pri tome je upozoreno i na važnost spretnije komunikacije s javnošću s ciljem daljnje realizacije projekta u suglasju s lokalnom razinom. Skrenuta je pozornost na učinke korištenja klora u zatvorenom, plitkom Kvarnerskom zaljevu te izneseno stajalište kako na ovome rješenju ne treba inzistirati jer je znatno drugačiji mogući utjecaj ove metode na ovom prostoru nego na obalama oceana gdje je bitno intenzivniji sustav razrjeđenja. Ključnim za postizanje ekonomičnosti ovog projekta ocijenjeno je jačanje gospodarske diplomacije i suradnje s partnerima koji su iskazali interes za ovaj projekt (europske zemlje, SAD).
Također je istaknut značaj realizacije ovog projekta u kontekstu implementacije ukapljenog prirodnog plina kao ekološki prihvatljivog goriva u pomorskom prometu, a sukladno najnovijim preporukama Međunarodne pomorske organizacije i aneksu Međunarodne konvencije o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) kojim se državama svijeta koje imaju trgovačke mornarice preporučuje prelazak na ukapljeni prirodni plin. Ujedno je ocijenjeno da ovaj projekt neće imati širi utjecaj s aspekta zaštite okoliša. Napomenuto je da na sjeveru Jadrana na talijanskoj strani postoji ovakav terminal te da su brodovi koji tamo uplovljavaju najmanje onečišćivači Jadrana. Utjecaj brodova koji će za ove potrebe uplovljavati u Jadran detaljno je sagledan u Maritimnoj studiji koju je izradio Pomorski fakultet u Rijeci, a za koje je Rješenje o prihvaćanju donijela Lučka kapetanija Rijeka.
U raspravi je istaknuto da je ovaj projekt od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, ali da je dominantan i interes Europske unije. Naglašeno je kako je nepošteno da se dio tržišnog rizika prevaljuje Republiku Hrvatsku koja da bi osigurala fizibilnost projekta pristaje na ekološki niži standard uvođenjem prve faze plutajućeg terminala.
U nastavku rasprave iznijeto je i stajalište da je ovo projekt koji je neprihvatljiv sa stajališta zaštite okoliša i posebice mogućih negativnih učinka ovoga projekta na turističku djelatnost koja je značajan izvor prihoda za RH. Problematizirano je pitanje utjecaja moguće ekološke katastrofe na ovom području na turizam kao i troškova njezine sanacije za lokalnu razinu.
Predstavnici Zelene akcije, koja je ujedno Odboru dostavila pisane primjedbe, u raspravi su izdvojili da je predloženi Zakon bio na javnoj raspravi od 12. do 27. travnja 2018. godine što je svega 15 dana. Tako postupanje smatraju neprimjerenim budući da se radi o jednom od zakona za koji postoji interes javnosti i čija će provedba imati značajan utjecaj na okoliš.
Ocijenjeno je da je za dobivanje potpore javnosti za ovakve investicijske projekte nužno provesti široku javnu raspravu uz uvažavanje primjedbi te iste javnosti. Udruga je mišljenja da predloženi Zakon stavlja u povoljniji položaj određenog investitora i to samo jednog te da se daje prednost investiciji pred očuvanjem okoliša. Upitno drže što se predloženim Zakonom predviđa mogućnost promjene vlasničke strukture tog jednog investitora odlukom Vlade RH ili zaključkom o promjeni vlasničke strukture na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku. Ovo posebice drže upitnim u kontekstu procesa dokapitalizacije tvrtke investitora i uključivanja stranih privatnih tvrtki.
Naglašeno je da su Zelena akcija i Zelena Istra uputile 18. svibnja 2018. godine tužbu Upravnom sudu u Rijeci kojom traže poništenje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike o prihvatljivosti plutajućeg LNG terminala za okoliš. Upitnim smatraju predviđanje izgradnje terminala za UPP u dvije faze od kojih prva obuhvaća plutajući terminal. Ovim razdvajanjem investicije na kopneni i plutajući terminal, izvršila se procjena samo pojedinačnog utjecaja na okoliš, a ne kumulativni utjecaj obje faze projekta. Ovu faznost projekta drže upitnom te navode da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 2014. godine zahvat kopnenog terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku ocijenio prihvatljivim za okoliš uz izričitu napomenu kako nije dopušteno korištenje morske vode za uplinjavanje odnosno plutajući terminal. Osobito neprihvatljivim smatraju što je predloženi Zakon podloga za davanje pomorskog dobra u koncesiju na 99 godina dok se u Studiji o utjecaju na okoliš rađenoj za plutajući terminal navodi da će plutajući terminal, kao prva faza, raditi deset godina.
Postavljeno je pitanje ekonomske isplativosti ovog terminala te u tom smislu naveden primjer plutajućeg LNG terminala kod Livorna u Italiji čija je realizacija znatno premašila planirane troškove (s planiranih 200 na stvarnih 900 milijuna eura), a da bi tako izgrađen terminal potom korišten samo kao skladište plina. Ujedno ističu kako su se u ovom pojedinačnom slučaju izdaci za ovaj nefunkcionalan terminal prelili na građane u vidu povećanja računa za plin. Problematizirali su pitanje niskog stupnja iskoristivosti LNG terminala u Europi. Posebno upitnim ocjenjuju utjecaj ovog projekta na turizam koja je za RH iznimno značajna djelatnost.
Predstavnik predlagatelja zaključno je istaknuo kako će investitor projekta kupiti plutajuću jedinicu te da je za fizibilnost projekta nužno da se kapaciteti zakupe na dvadeset godina s tim da se ovaj plutajući terminal ne smije otuđiti u desetgodišnjem razdoblju od dana puštanja u rad terminala za UPP. Ujedno je naglasio da je stav Vlade RH i nadležnog ministarstva da investitor ovog projekta bude tvrtka u hrvatskom vlasništvu, a u ovom slučaju je riječ o društvu LNG Hrvatska d.o.o. koji je u vlasništvu Plinacro d.o.o. i HEP-a.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 4 glasa „protiv“ i 1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O TERMINALU ZA UKAPLJENI PRIRODNI PLIN
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Mihaela Zmajlovića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Mihael Zmajlović