Odbor za turizam Hrvatskoga sabora na 15. sjednici održanoj 14. veljače 2013. godine razmotrio je Prijedlog strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2013. godine.
Odbor za turizam raspravio je Prijedlog strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine na temelju članka 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.
Na samom početku sjednice predsjedavajući je u ime Odbora za turizam zahvalio Ministarstvu turizma i Vladi Republike Hrvatske na prihvaćanju inicijative Odbora, sukladno kojoj će ovaj strateški dokument razvoja turizma biti takve vrste do sada koji će biti raspravljen i usvojen u Hrvatskome saboru. Naime, radi se o suštinskoj promjeni u pristupu, jer ova Strategija donosi najkvalitetniju analizu stanja u hrvatskome turizmu do sada i nastajala je u procesu koji je potpuno bio otvoren javnosti. Zajednička je želja, kako Odbora za turizam tako i samoga Ministarstva, da se dokumentu ovoga značaja posveti najviša moguća pozornost, ne samo političke i stručne javnosti nego i najvišeg zakonodavnog tijela. Ono će svojom raspravom ovoj Strategiji dati najvišu razinu legitimiteta i osnažiti je u nastojanju da se potrebama razvoja hrvatskoga turizma osigura strateški status u razvojnim planovima Republike Hrvatske.
U ime predlagatelja, Veljko Ostojić, ministar turizma predstavio je prisutnim članovima Odbora za turizam, ali i mnogobrojnim gostima, predstavnicima relevantnih turističkih udruga, predstavnicima Hrvatske gospodarske i obrtničke komore, Agencije za investicije i konkurentnost i ostalim sudionicima sjednice, Prijedlog strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine. Istaknuo je da je Strategija nastala na temelju jednog multidisciplinarnog pristupa u koji je, od samoga početka, bila uključena cjelokupna zainteresirana javnost. Svih 13 izvješća, ili poglavlja, koliko ih obuhvaća radni tekst Strategije, godinu je dana bilo izloženo na uvid i konzultaciju svim zainteresiranim subjektima turizma, stručnoj i zainteresiranoj javnosti. Ovaj dokument ima ambiciju formalno postati dokument koji će službeno definirati budućnost hrvatskoga turizma i čija će provedba omogućiti da na uspješan način upravljamo svojom turističkom budućnošću, ne dozvoljavajući da nam se ona događa sama po sebi, što je često ranije bio slučaj.
U ovome trenutku Hrvatska se nalazi na 34. mjestu po kriteriju turističke konkurentnosti u svijetu. Ostvarivanjem ciljeva koji su zadani upravo u Strategiji Hrvatska bi do 2020. godine mogla ući u društvo 20 vodećih turističkih destinacija po svojoj konkurentnosti.
Također, namjere su, odnosno ciljevi, povećati trenutni udio hotelskog smještaja u ukupnim kapacitetima sa 13 na 18%, podići kvalitetu obiteljskog smještaja, smještaja u kampovima, stvoriti nove prepoznatljive proizvode, povećati ukupnu turističku potrošnju sa 7,3 milijarde (koliko ona danas iznosi) na 14,3 milijarde eura do 2020. godine. U ovome trenutku u turističkom sektoru zaposleno je preko 95.500 osoba, što čini gotovo 7% svih zaposlenih u Hrvatskoj.
Ono što definitivno determinira sadašnje stanje hrvatskog turističkog proizvoda je dominacija „sunca i mora“ kao bazičnog proizvoda iz čega posljedično proizlazi problem sezonalnosti domaćeg turizma, gdje se 87% svih noćenja realizira u razdoblju lipanj-rujan. Hrvatska danas ima nedovoljnu diferenciranost proizvoda i usluga u turizmu; imamo nedostatak inovativnih i kvalitetnih sadržaja za goste, rast nam je temeljen na ekspanziji privatnog smještaja, imamo nedovoljnu opću investicijsku aktivnost i premalo greenfield investicija u hotelskom podsektoru; nacionalni turistički marketing nam je zastario.
Uzimajući u obzir rečeno, jasno je vidljivo koliko je nužno provesti aktivnosti predviđene Strategijom, kako bi Hrvatska do 2020. godine postala globalno prepoznatljiva turistička destinacija koja je konkurentna i atraktivna za investicije; destinacija koja stvara radna mjesta i na održiv način upravlja razvojem na svom cjelokupnom prostoru, uvažavajući zeleni koncept u izgradnji i poslovanju, njegujući kulturu kvalitete, a svojim gostima tijekom cijele godine pružajući gostoljubivost, sigurnost te autentične sadržaje i doživljaje.
Ministar je također naglasio da je Strategija temeljni preduvjet za povlačenje sredstava iz strukturnih fondova EU, što je posebno važno za razvoj javne turističke infrastrukture, koja može i treba biti zamašnjak jačanja turističkog razvitka.
Vezano uz naše buduće tržišne prilike, Hrvatska će, prema Strategiji, i u slijedećem dugoročnom razdoblju biti orijentirana na zemlje srednje Europe. Međutim isto tako mora se početi osvajati nova tržišta, koja će paralelno sa svojim znatnim gospodarskim rastom i brojem stanovnika imati značajnu ulogu u budućnosti turizma na globalnoj razini. U tom kontekstu možemo govoriti o osvajanju tržišta Rusije, Kine, Koreje, Japana, Turske i još nekih drugih zemalja.
Strategija je definirala 10 ključnih turističkih proizvoda koje ćemo razvijati: sunce i more, ali repozicioniranjem kroz jačanje svih karika lanca vrijednosti i produljenja sezone, nautički turizam, gdje se planira novih 15.000 vezova, zdravstveni turizam, kulturni turizam, poslovni turizam, golf turizam, cikloturizam, eno i gastroturizam, ruralni i planinski turizam i pustolovni i sportski turizam. Kao ključna pitanja na kojima moramo ubrzano djelovati ministar je izdvojio privatizaciju državnih poduzeća, rješavanje pitanja turističkog zemljišta, jačanje HBOR-a kao razvojne banke s poticajnim tretmanom turističkih razvojnih projekata, uspostavu jakih regionalnih centara obrazovanja u turizmu, usklađivanje kurikuluma sukladno potrebama gospodarstva, izgradnju trening centara, uspostavu specijaliziranih poslovnih škola i sustava cjeloživotnog učenja, prelazak sa off-linea na on-line marketing, unapređenje turističke ponude u vidu izgradnje tematskih parkova, plaža, staza i šetnica, poboljšanja ponude shoppinga, zabave itd.
Ministar je upozorio da je krajnje vrijeme da se razbiju stereotipi i suzbiju poluinformacije vezane uz razvoj golf turizma u Hrvatskoj. Prosjek mediteranskih zemalja, kada je o golf igralištima riječ, je 6 igrališta na milijun dolazaka, a u Hrvatskoj je to 0,34 igrališta na milijun dolazaka. Potencijal golfa kao segmenta produljenja turističke sezone je ogroman. Sjeverni dio Jadrana ima sve predispozicije da se na njemu golf može igrati tijekom cijele godine. Obzirom da smo, ponajprije zahvaljujući dobroj cestovnoj povezanosti, izuzetno atraktivna golf destinacija za vikend igrače, tu šansu moramo apsolutno iskoristiti. Praksa u Istri pokazuje sjajne rezultate u povećanju broja dolazaka, produljenju sezone i povećanju prihoda nakon izgradnje tamošnjih golf igrališta. Međutim, ministar je istaknuo da jasno treba razjasniti što je golf igralište, a što apartmanizacija ostvarena pod krinkom izgradnje golf igrališta.
Kako bi se i ostvarili ciljevi zacrtani u Strategiji (7milijardi eura novih investicija u turizmu, 20.000 novih radnih mjesta, 14,3 milijarde eura ukupne turističke potrošnje) operativna realizacija Strategije definirana je Akcijskim planom putem 26 grupa mjera koje treba provesti. Zaključno je ministar najavio da za godinu dana kani sazvati tiskovnu konferenciju na kojoj će informirati cjelokupnu javnost, koje su od mjera predviđenih akcijskim planom za 2013. godinu zaista i ostvarene.
U raspravi koja je uslijedila, svi sudionici sjednice pohvalili su kvalitetu dokumenta i istaknuli kako je riječ o krovnom razvojnom turističkom dokumentu, koji je nužan preduvjet za sustavan ali brži i kvalitetniji razvoj turizma. U svakom pogledu pohvaljena je i stručnost Instituta za turizam koji je izradio spomenutu Strategiju. Raspravom i donošenjem Strategije u Saboru turizam postaje strateška nacionalna industrija.
Pojedini članovi Odbora konstatirali su da je možda prije objavljivanja Strategije, matično ministarstvo moglo izraditi Swot analizu prethodnih dviju strategija, kako bi javnosti predočilo što je uopće iz njih bilo realizirano. Upućeno je i pitanje ministru turizma o usklađenosti mjera navedenih u Strategiji sa mjerama strategija drugih ministarstava sa kojima je turizam neposredno povezan. Također, bilo je riječi i o potrebi održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine. U tom smislu rečeno je da zaštitom prostora i kulturnih dobara treba upravljati konstantno, ali izbjeći da se prostor čuva pod svaku cijenu na način da se u njemu ništa ne događa, a čime on zapravo gubi svoju vrijednost a kulturna dobra propadaju. Često se događa da se na potrebu zaštite obrati pozornost tek kad se pojavi zainteresirani investitor, što je loše. Svaki investitor bi unaprijed trebao znati da ukoliko želi investirati na području na kojemu postoji određeni arheološki lokalitet ili kulturno dobro, koliko će to istraživanje okvirno trajati i koliko će ga to koštati, što danas nije slučaj, pa investitori ulaze u potpuno nepoznato područje bez jasnih predodžbi što su im obveze.
Radi usklađivanja sa realnim mogućnostima pojedinih turističkih regija, zamoljeno je da se još jednom razmotri podjela turističkih proizvoda na primarne, sekundarne i tercijarne s obzirom da je u pojedinim dijelovima Strategije naglasak stavljen na određeni segment koji nije usklađen sa pratećom infrastrukturom lokalne turističke zajednice i turističkoga gospodarstva. Napomenuto je također, da s obzirom na potencijal ruralnog turizma, koji se događa na oko 92% prostora odnosno teritorija Hrvatske i ima svojih 20-tak posebnih oblika, da možda nije trebao biti zajedno obrađen i stavljen u istu kategoriju sa planinskim turizmom. Ruralni turizam ima sve predispozicije da postane jedan od mehanizama produžetka turističke sezone. Planinski turizam se određenim dijelom naslanja i na avanturistički turizam, gdje još uvijek nije riješeno pitanje osiguranja od eventualnih nezgoda, te se akcije spašavanja financiraju isključivo sredstvima Državnoga proračuna. Odbor smatra da iako u Strategiji nije posebno razrađen potencijal dječjeg i turizma za osobe treće životne dobi, te tržišne segmente nikako ne smijemo podcijeniti i zanemariti. Istaknuta je i važnost što skorijeg donošenja novog Zakona o sustavu turističkih zajednica koji bi postojeći sustav transformirao u organizacije za upravljanje destinacijom na svim razinama, kao i potpuno novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Pohvaljena je i ideja stvaranja Međuministarskog stručnog vijeća za turizam koje će nadzirati provođenje akcijskih planova provedbe Strategije i pratiti izvršenje dogovorenih aktivnosti prema pojedinim nositeljima. Vanjska članica Odbora mišljenja je da Međuministarsko stručno vijeće treba biti sastavljeno isključivo od ministara, kako bi se osigurala provedba zadanih ciljeva na višoj razini.
Odbor je predložio da se u smislu modernizacije marketinškog plasiranja Hrvatske izradi i posebna strategija brendiranja Hrvatske kao destinacije, ali i brendiranja njezinih gradova, proizvoda i ostalih posebnosti, na tragu onoga što su postigli Dubrovnik i Rovinj. Hrvatska ima još toliko vrlo kvalitetnih gradova-destinacija koji su vanjskim tržištima nepoznati i neotkriveni. Mišljenje je Odbora da bi i na lokalnim razinama trebalo popisati sve izvedive investicijske projekte koji su u skladu s prostornim planovima i gdje nije prisutan problem neriješenih imovinsko-pravnih odnosa kako bi te projektne ideje postale dio Strategije, a ujedno je postavljeno i pitanje usklađenosti Strategije sa prostorno-planskom dokumentacijom na lokalnoj i regionalnoj razini.
Bilo je riječi i o nedovoljnoj zastupljenosti posebnih oblika turizma poput razvoja turizma u zaleđima i na otocima, jačeg razvoja hostelske ponude kojom bi se stavile u funkciju napuštene škole, tvornice i skladišta. Predloženo je da se državna turistička poduzeća, predviđena za privatizaciju , izdvoje iz portfelja AUDIO-a, te da se njihova privatizacija izvrši po posebnom zakonu koji bi bio ograničenog trajanja do završetka procesa privatizacije. Rečeno je također da ova Strategija jasno kazuje gdje se nalazimo i podrazumijeva da smo u provođenju dosadašnjih strategija griješili te da smo izgubili puno vremena zbog nedostatka kvalitetne koordinacije. Moramo shvatiti da se turizam ne događa sam po sebi, da on nije tek dokolica ljudi koji žive u primorskim županijama i djelatnost koja se zbiva samo ljeti. Moramo shvatiti da je svaki građanin Hrvatske njen aktivni sudionik već i kao turistički informator.
Kroz razvoj turizma trebamo dati impuls i svim drugim gospodarskim granama da se razvijaju, kako bismo izbjegli ovisnost nacionalne ekonomije isključivo o ovoj fragilnoj djelatnosti.
Odbor je predložio ministru turizma da se Strategija, nakon usvajanja u Hrvatskom saboru, posebno izradi u jednoj sažetijoj i popularnijoj formi kako bi kao takva bila dostavljena svim turističkim organizatorima i prodavateljima, kao i svim ostalim turističkim profesionalcima.
Jedino tako ćemo moći stvoriti atmosferu u kojoj će se svi osjetiti pozvanima da u njoj sudjeluju i tako omogućiti da ova Strategija, za razliku od nekih drugih strateških dokumenata, ne ostane mrtvo slovo na papiru nego putokaz do zacrtanih zajedničkih ciljeva koji će nas pozvati da svatko dade koliko može da bismo 2020. godine podvukli crtu i rekli da smo dobro planirali, a možda napravili još i više.
Na temelju provedene rasprave, Odbor za turizam Hrvatskoga sabora JEDNOGLASNO je usvojio sljedeći
ZAKLJUČAK:
PRIHVAĆA SE PRIJEDLOG STRATEGIJE RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2020. GODINE I PREDLAŽE HRVATSKOME SABORU NJENO DONOŠENJE
Za svojega izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Gorana Beusa Richembergha, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK
Goran Beus Richembergh