Odbor za obitelj, mlade i sport Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 17. siječnja 2017. godine razmotrio je Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, P.Z.E. br. 67, koji je Hrvatskom saboru dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. prosinca 2016. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio kao matično radno tijelo, sukladno odredbi članka 87. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U uvodnom izlaganju predstavnici predlagatelja obrazložili su razloge predlaganja ovoga Zakona, navodeći kako se njime u hrvatsko zakonodavstvo implementira Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 29.10.2012. godine o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, za čiju implementaciju je prošao rok u rujnu 2016. godine. Prenošenje ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo ima za cilj postizanje obazrivog pristupa prema žrtvi nasilja u cilju sprječavanja njene sekundarne viktimizacije, adekvatne informiranosti o njenim pravima, te skrb nadležnih tijela o pravima žrtve u postupovnim pravima. Također, uvode se i standardi koje propisuje Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istambulska konvencija, koju je Republika Hrvatska potpisala 22.1.2013. godine, ali je još nije ratificirala), koja već u samoj preambuli, kao i u operativnom dijelu prepoznaje i osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Ovim Prijedlogom zakona propisuje se definicija žrtve nasilja u obitelji, kao i katalog prava žrtava nasilja u obitelji čime se očekuje ojačati njihova procesnopravna pozicija, omogućava im se aktivno sudjelovanje u postupovnim radnjama, te spriječava njihova traumatizacija i sekundarna viktimizacija u postupku. Za istaknuti je kako su propisana posebna prava u odnosu na dijete žrtvu nasilja u obitelji, s obzirom da se radi o posebno ranjivoj kategoriji, te je obveza svih u svim postupovnim radnjama prema djetetu žrtvi postupati obzirno, vodeći računa u svakom konkretnom trenutku o najboljem interesu djeteta.
Definicija nasilja u obitelji izmijenjena je u odnosu na važeći Zakon, prvenstveno imajući u vidu da je nužno osigurati da ne bude preklapanja između prekršaja propisanih ovim zakonom, s jedne, i kaznenog djela nasilja u obitelji i drugih kaznenih djela počinjenih na štetu bliske osobe propisanih Kaznenim zakonom, s druge strane, a sve kako ne bi došlo do povrede načela ne bis in idem, zbog čega je Republika Hrvatska u nekoliko navrata pred Europskim sudom za ljudska prava bila osuđena.
Nadalje, Prijedlogom zakona predlaže se i izmjena definicije članova obitelji po uzoru na Kazneni zakon, a propisuje i primjenu na širi krug osoba (bliske osobe) na koje se primjenjuje zaštita od nasilja u obitelji.
Prijedlogom zakona propisuje se pri Ministarstvu pravosuđa osnovati Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih uz zaštitu od nasilja u obitelji.
U raspravi koja je uslijedila načelno je podržano donošenje ovog zakona, no iznesene su sljedeće primjedbe:
1. Na članak 8. stavak 1. Prijedloga zakona, kojim se definiraju članovi obitelji, iznesena je primjedba kako se na taj način zadire u Obiteljski zakon koji tu definiciju mora dati. Pored navedenoga, u stavku 3. istoga članka nedovoljno su zaštićene žrtve nasilja u obitelji koje žive u izvanbračnoj zajednici u kojoj nije rođeno dijete. Naime, odredba koja se predlaže glasi "Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete", pa je postavljeno pitanje utvrđivanja trajnog karaktera, što je, prema predlagateljevu obrazloženju, zadaća suda.
2. Na članak 22., a s obzirom na visinu zapriječenih kazni, članovi Odbora smatraju kako su one preniske i izrazili su sumnju u njihovo preventivno djelovanje. Pored navedenoga, uočili su i nerazmjer i nelogičnost u visini zapriječene novčane kazne u odnosu na zapriječenu kaznu zatvora: u stavku prvom predviđa se novčana kazna od 1.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, a npr. u stavku 2. članka 22. predviđa se novčana kazna od 5.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 15 dana (dakle, viša novčana kazna, a moguća kraća kazna zatvora). S obzirom na različitost sudske prakse u različitim dijelovima Republike Hrvatske, članovi Odbora problematizirali su pitanje zapriječenih kazni kako bi se te razlike smanjilo. Predlagatelji pak smatraju kako je dobro imati širok raspon kazni, jer ne postoje dva ista slučaja obiteljskog nasilja i sud mora i treba imati širi raspon određivanja kazni.
3. Članovi Odbora smatraju da postoji skupina mogućih žrtava nasilja koje ne bi bile zaštićene ovim zakonskim rješenjem, a radi se o žrtvama nasilja od bliske osobe s kojom su u vezi, ili su bile u vezi, ali ne žive i nisu živjele na istoj adresi. Na primjer, par studenata koji je u vezi i po nekoliko godina (tzv. hodanje), nemaju zajedničke djece i ne žive zajedno. Predlagatelji su obrazložili da žrtve nasilja iz takve veze neće biti zaštićene po ovom zakonu, ali bit će po drugom (kaznenom, prekršajnom) i počinitelji ne bi ostali nekažnjeni. No, kako su konstatirali članovi Odbora, nije isto biti pretučen od nepoznatog stranca tijekom npr. pljačke ili provale u stan, i biti pretučen od bliske osobe s kojom si u ljubavnoj vezi nekoliko godina, pa je od predlagatelja zatraženo da se razmotri mogućnost zaštite i ovih žrtava nasilja prema ovom zakonu, osobito jer je ovaj oblik nasilja sve učestaliji u mladih parova, pa već i u srednjoškolskim vezama.
4. Na članak 21. stavak 6., koji propisuje da ministar nadležan za pravosuđe donosi pravilnik o radu Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih uz zaštitu od nasilja u obitelji, iznesena je primjedba da bi se morala proširiti ta odredba na način da bi ministar morao propisati i način izrade i sadržaj izvješća kako bi se mogli prikupiti relevantni podaci koji bi mogli poslužiti svrsi - dobivanju onih podataka koji su relevantni za identifikaciju pojavnih oblika nasilja u obitelji, njihove učestalosti i drugih čimbenika, te koji će nadležnim tijelima poslužiti za planiranje i poduzimanje daljnjih koraka i aktivnosti, bilo na zakonodavnom, bilo na provedbenom planu, sve u cilju unaprjeđenja zaštite od nasilja od obitelji.
5. Na članak 6., stavak 1., točka 9. predlaže se, u skladu s primjedbom Pravobraniteljice za djecu, propisati obveza nadležnim tijelima po službenoj dužnosti obavještavati žrtvu nasilja o poduzetim radnjama tijekom postupka i ishodu postupka u slučajevima kad se radi o djeci žrtvama nasilja u obitelji, čime bi se uvažila potreba zaštite interesa i najbolje dobrobiti djeteta kao stranke u postupku, a što je zajamčeno i odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istambulskom konvencijom).
Nakon provedene rasprave, članovi Odbora su većinom glasova (8 glasova za, i 1 suzdržanim glasom) odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja dostavit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskog sabora određena je Nada Turina-Đurić, predsjednica Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Nada Turina-Đurić