Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 25. sjednici održanoj 23. lipnja 2009. godine, Prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. lipnja 2009. godine.
Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su se članovi Odbora složili kako je riječ o prijedlogu zakona u kojemu brojne dvojbe proizlaze iz različitih svjetonazorskih gledišta o kojima se nije zauzelo konačno stajalište niti na stručnoj razini, a niti u javnim raspravama.
Tako se u ovom Prijedlogu zakona polazi od činjenice da je zametak ljudsko biće, te se zbog toga ne dozvoljava zamrzavanje (krioprezervacija) zametka, što traže pojedine udruge, uz obrazloženje da se želi spriječiti njihova moguća zlouporaba. Pritom se predlagatelj poziva i na rješenja koja postoje u nekim europskim zemljama, te ističe da je dozvoljeno zamrzavanje jajnih stanica što osigurava jednaku uspješnost oplodnje kao i zamrznutim zamecima (oko 15%), a sposobnost preživljavanja zamrznutih jajnih stanica je 65%. S druge strane, izneseno je i mišljenje da je postotak uspješnosti medicinske oplodnje korištenjem zamrznutih jajnih stanica svega 1%, te da će se zbog nemogućnosti zamrzavanja zametaka uspješnost postupaka medicinske oplodnje smanjiti za 10%. Osim toga, ukoliko ne postoji mogućnost zamrzavanja zametaka, iz pojedinih razloga koje predviđa i predlagatelj, oni će se morati baciti, što je opet u suprotnosti sa samom namjerom predlagatelja da ih zaštiti.
Također su u raspravi iznesena različita mišljenja o tome treba li pravo na medicinsku oplodnju omogućiti samo osobama koji su u braku ili to pravo treba omogućiti i osobama koje su u izvanbračnoj zajednici, odnosno svima, bez obzira na bračni status (čl. 6. Prijedloga zakona). I u ovom slučaju se polazi od različitih stajališta o tome je li riječ o pravu na izbor i pravu na roditeljstvo (reproduktivnom pravu) ili se polazi od prava djeteta da živi u obitelji te da su prava djeteta iznad prava roditelja, pri čemu je ponovno otvoreno definiranja obitelji (čine li npr. djeca koja žive sa samohranim roditeljem također obitelj). Postavljeno je i pitanje koliko je ova odredba u skladu s Obiteljskim zakonom, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Pritom su se pojedini članovi Odbora založili za slobodniji iskorak pri definiranju pojedinih odredbi kako bi se omogućila šansa za stvaranjem potomstva sve dok ona postoji onim partnerima koji žele postupkom medicinske oplodnje do njega i doći. Međutim, istaknuto je i mišljenje da treba voditi računa da su različite namjere stupanja u bračnu zajednicu od onih koje su motiv za izvanbračnu zajednicu, te su s tim u vezi i različite pravne obveze u odnosu na potomstvo (očinstvo se utvrđuje u sudskom postupku za izvanbračnu zajednicu), o čemu ovaj prijedlog zakona vodi računa.
U svezi članka 6. Prijedloga zakona iznesena je i primjedba o potrebi preciznijeg definiranja „dobi primjerene za rađanje“ te jasnijeg određivanja tko će o tome odlučivati, kao i određivanja dobi darivatelja spolnih stanica koja je očito različita za muškarce i žene.
Kada je riječ o intenciji predlagatelja da pojedinim odredbama želi zaštiti zdravlje žena te s tim u vezi predviđa odredbu o pravu na obavijest o mogućnostima liječenja neplodnosti te drugim načinima ostvarivanja roditeljstva, pojedini članovi Odbora ukazali su na važnost psihološkog ili psihoterapijskog savjetovanja, budući da je riječ o iznimno invazivnoj metodi koja se različito reflektira na zdravlje žene. Osim toga, istaknuto je da, iako je mogućnost posvojenja uređena drugim zakonom, taj je zakon potrebno temeljito razmotriti jer postavlja brojne prepreke (osobito dugogodišnje trajanje postupka) potencijalnim roditeljima koji bi putem usvajanja željeli ostvariti roditeljstvo i pružiti dom i obitelj djeci koja su smještena u domove.
Članovi Odbora su se osvrnuli i na odredbu prema kojoj se djeci nakon osamnaeste godine života omogućava uvid u upisnik o začeću i darivateljima koji se vodi pri Državnom registru o medicinskoj oplodnji, budući da su udruge koje su dostavile mišljenje o ovom Prijedlogu zakona tražile da se osigura anonimnost donatora kako bi se osigurale daljnje donacije spolnih stanica, koje bi u protivnom bile znatno smanjene. Mišljenja su da je temeljno pravo djeteta da zna tko su mu roditelji zagarantirano brojnim međunarodnim konvencijama, prvenstveno Konvencijom o pravima djeteta.
Iznesena je i primjedba da nije definirano tko odlučuje o uništavanju darovanih spolnih stanica u slučaju smrti darovatelja ili gubitka poslovne sposobnosti i na koji način će se dolaziti do tih podataka (čl. 26. st. 3).
Odbor je raspolagao mišljenjem Udruge „Roda – roditelji u akciji“ s prijedlozima amandmana koji nisu dobili podršku većine članova Odbora (četiri glasa „za“ i četiri „protiv“).
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (četiri glasa „za“, tri „protiv“ i jedan „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o medicinskoj oplodnji
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Šimu Lučina, potpredsjednika Odbora.
POTPREDSJEDNIK ODBORA
Šime Lučin