Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 22. sjednici održanoj 20. svibnja 2009. godine, Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2008. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Pučki pravobranitelj, aktom od 31. ožujka 2009. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.
U raspravi je podržano predmetno Izvješće i istaknuta njegova sveobuhvatnost, primijenjena metodologija izvještavanja i utemeljenost na činjenicama do kojih je pučki pravobranitelj došao tijekom postupanja po pritužbama građana. Osobito su korisnim ocjenjene preporuke pučkog pravobranitelja iznijete u dijelu Izvješća: Ocjene i prijedlozi, koje mogu poslužiti kao usmjerenje nadležnim tijelima za promjenu stanja i bolju organizaciju rada, a sve u cilju osiguravanja učinkovitije zaštite ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima pred državnom upravom, sudovima i drugim tijelima koja imaju javne ovlasti.
Konstatirano je da je u nekim područjima ostvaren izvjestan napredak, ali da je funkcioniranje tijela koja rješavaju o pravima građana još uvijek nije zadovoljavajuće.
Istaknuto je da je zabrinjavajuća činjenica da na neke probleme pučki pravobranitelj već godinama ukazuje u svojim izvješćima, da daje preporuke za rješavanje tih problema koje u saborskim raspravama dobivaju punu podršku, ali da se i unatoč tome stanje značajnije ne mijenja. Tako su i nadalje najbrojnije one pritužbe koje se odnose na dugotrajnost rješavanja predmeta kako pred upravnim tijelima tako i pred sudovima.
Na ovaj problem upozoravaju i presude Europskog suda za ljudska prava koje potvrđuju ozbiljno kršenje ljudskih prava zbog nerazumno dugog trajanja postupaka. Takvom stanju pridonosi neučinkovitost postupaka zbog „šutnje administracije“, nedostatak mehanizama i mjera da se spriječi opetovano poništavanje rješenja i vraćanje na ponovni postupak, te, uza sve to, dugogodišnja neažurnost Upravnog suda.
Kada je u pitanju sudstvo, iz Izvješća pučkog pravobranitelja vidi se, također, da se građani najčešće obraćaju zbog dugotrajnosti sudskih postupaka. Pritom je posebno ukazano na činjenicu da i unatoč postojanju instituta sudske zaštite prava građana na suđenje u razumnom roku koji je uveden novim Zakonom o sudovima, nije došlo ozbiljnijeg pomaka, jer sudovi i pored toga što od višeg suda dobiju rok u kojem moraju donijeti meritornu odluku, taj rok u brojnim slučajevima ne poštuju, što ukazuje na potrebu da se analiziraju skromni učinci tog pravnog sredstva.
Kada su u pitanju osobe s invaliditetom u raspravi je ponovno ukazano na problem razlika u pravima za iste kategorije oštećenja između civilnih i vojnih invalida, na neujednačenost u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom na cijelom području Republike Hrvatske (osobito niska razina zaštite kada su u pitanju slabije naseljena ruralna i otočna područja), kao i na neosiguravanje minimalnih građevinskih i tehničkih uvjeta za pristup osoba s invaliditetom pojedinim institucijama, uključujući i Ured pučkog pravobranitelja.
U raspravi je, također, postavljeno pitanje ostvarivanja prava građana na obeštećenje za imovinu koja im je uništena tijekom rata, ali neovisno o ratnim djelovanjima, kao i pitanje isplata u vezi s ubojstvima najbližih članova obitelji. Istaknuto je da se, iako su ta pitanja zakonski regulirana, u praksi pokazuje da se radi o neostvarivim pravima, jer se pred podnositelje zahtjeva postavljaju uvjeti koje ne mogu ispuniti (traži se, na primjer, da dokažu da su uniformirane osobe koje su počinile takva djela bili pripadnici hrvatske vojske ili policije, što, kako je rečeno, mogu dokazati samo nadležna državna tijela), ili ih se izlaže dugotrajnim postupcima i troškovima koje ne mogu podmiriti. S tim u vezi je rečeno da i Ured pučkog pravobranitelja i nadležna državna tijela trebaju aktualizirati rješavanje tog problema.
Upozoreno je i na još uvijek brojna neriješena statusna pitanja građana, osobito onih koji su cijeli radni vijek proveli u Republici Hrvatskoj, ostvarili pravo na mirovinu i zasnovali obitelji u Republici Hrvatskoj, a godinama ne mogu riješiti osnovna statusna prava, kao što je pitanje državljanstva.
Ukazano je i na probleme koji nastaju zbog neostvarivanja zadatka koji su u djelokrugu Državnog ureda za upravu, a koji imaju izravne posljedice na ostvarivanje temeljnih ljudskih i manjinskih prava kao što su nesređeni popisi birača i neusklađeni statuti pojedinih jedinica lokalne samouprave s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.
Kao jedan od zadataka na kojima se nadležna državna tijela i Ured pučkog pravobranitelja trebaju angažirati u narednom razdoblju, u raspravi je iznesen i problem više tisuća građana s područja Vukovara kojima, kako je rečeno, nije dana mogućnost da pod jednakim uvjetima kao i ostali građani Republike Hrvatske ostvare pravo na otkup stanova, čime im je ugroženo Ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom i onemogućeno rješavanje jednog od osnovnih egzistencijalnih problema.
Osobitu pozornost u raspravi je izazvalo mišljenje Vlade Republike Hrvatske dano o Izvješću pučkog pravobranitelja. Istaknuto je da je ranijih godina Hrvatski sabor nakon rasprave o godišnjim izvješćima pučkog pravobranitelja donosio zaključak o prihvaćanju izvješća. Prvi puta prošle (2008.) godine nakon rasprave o izvješću za 2007. godinu, Sabor je temeljem mišljenja Vlade Republike Hrvatske donio zaključak kojim izvješće pučkog pravobranitelja prima na znanje, iako su svi saborski odbori prethodno raspravljajući o izvješću predložili Hrvatskom saboru da izvješće prihvati.
I u mišljenju Vlade o Izvješću pučkog pravobranitelja za 2008. godinu ponavlja se konstatacija, da Vlada prima na znanje Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2008. godinu, bez ikakvog obrazloženja. Nasuprot tome, kada su u pitanju izvješća pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i pravobraniteljice za djecu, Vlada u svom mišljenju konstatira da je upoznata s tim izvješćima, i navodi da je zadužila nadležna tijela državne uprave da, u okviru svog djelokruga, poduzmu odgovarajuće mjere radi otklanjanja nepravilnosti navedenih u tim izvješćima, kao i da u neposrednom kontaktu s nadležnom pravobraniteljicom dodatno razmotre pojedine primjedbe s ciljem njihovog što bržeg otklanjanja.
Kada su u pitanju uvjeti rada Ureda pučkog pravobranitelja, Odbor je podržao njegove prijedloge za rješavanje problema koji su u Izvješću istaknuti: osiguravanje sredstava potrebnih za plaće zaposlenih, osiguravanje sredstva za uredovne dane na terenu, osiguravanje sredstva potrebnih za provođenje Zakona o suzbijanju diskriminacije, te rješavanje problema prostora za rad Ureda pučkog pravobranitelja.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (10 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2008. godinu.
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin