Zagreb – S ciljem poboljšanja pružanja podrške i zaštite ženama koje su preživjele partnersko nasilje, Odbor za ravnopravnost spolova održao je u četvrtak tematsku sjednicu pod nazivom „Jačanje suradnje u pružanju podrške i zaštite žrtvama partnerskog nasilja“.
Sjednica je organizirana u suradnji s Autonomnom ženskom kućom Zagreb, u okviru tematske sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Osim članova Odbora i predstavnica Ženske kuće u raspravi su sudjelovali i drugi zastupnici te predstavnici akademske zajednice, državnih ustanova i organizacija civilnog društva. Ovakvim događanjima nastoji se ojačati suradnja među svim dionicima kako bi se što uspješnije identificirali čimbenici koji olakšavaju ili otežavaju pružanje pomoći ženama koje su preživjele obiteljsko nasilje.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić je u svom uvodnom obraćanju istaknula da Odbor redovito organizira tematske sjednice, okrugle stolove i konferencije na temu nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, a u kojima se najčešće ukazivalo na sljedeće: nedosljednu implementaciju propisa, potrebu boljeg osvještavanja društva kroz obrazovanje, od predškolskih do visokoškolskih institucija, učinkovitiju edukaciju stručnjakinja i stručnjaka te unaprjeđenje međusektorske suradnje u pružanju podrške žrtvama nasilja.
- Svi djelatnici koji dolaze u kontakt sa žrtvama partnerskog nasilja, poput policajaca, socijalnih radnika, sudaca i liječnika trebaju proći kontinuiranu edukaciju o prepoznavanju znakova nasilja, pravima žrtava i dostupnim resursima za podršku, pri čemu je ključno prepoznati kako pristupiti žrtvama na siguran i empatičan način, rekla je Lugarić.
Suradnica Autonomne ženske kuće, Anita Lauri Korajlija, izvanredna profesorica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavila je rezultate istraživanja o radu institucija provedenog u 2024., a kojim su obuhvaćeni i žrtve i dionici. Istraživanje ukazuje na manjak senzibiliteta i znanja o dinamici nasilja nad ženama među predstavnicima sustava socijalne skrbi i pravosuđa. Jasno su prisutni indikatori koji ukazuju da žrtve nasilja ne dobivaju odgovarajuću zaštitu ili se neki oblici nasilja ne prepoznaju ili se čak u nekim slučajevima izjednačavaju s nasilnikom.
- Strukturalno nasilje prema žrtvama rodno uvjetovanog nasilja nije samo neugodno osobno iskustvo, već i društveni problem koji zahtjeva sustavnu promjenu, naglasila je profesorica Korajlija te istakla tri ključna izazova otkrivenih provedenim istraživanjem, a to su: rodno-neutralni pristupi prikrivaju stvarnu dinamiku nasilja, neprepoznavanje prisilne kontrole i postseparacijskih oblika nasilja te nedostatak skrbi koja je temeljena na znaju o traumi.
- Nisu žene te koje su prestale vjerovati u sustav, nego je sustav taj koji je prestao vjerovati ženama, kazala je Korajlija te ponudila preporuke kojima bi se to moglo izmijeniti, kao što su uvođenje skrbi utemeljene na znanju o traumi, obavezna kontinuirana edukacija, bolja međuinstitucionalna suradnja te dugotrajna psihološka podrška žrtvama.
O normativnom okviru i sudskoj praksi govorio je odvjetnik Ivan Jelavić naglašavajući problem koji se pojavljuje prilikom vještačenja. Vještaci često dobro ne poznaju normativne propise, niti smjernice i preporuke koje proizlaze iz europskih i međunarodnih konvencija o zaštiti ljudskih prava. Svoja zapažanja potkrijepio je različitim primjerima iz prakse, a koji ukazuju na to koliko nerazumijevanje vještaka prema žrtvama nasilja utječe na sam postupak. Također, osim tog problema, istaknuo je i problem neučinkovitog međusektorskog koordiniranja u postupku te dodao da rješenje vidi u sustavnom usavršavanju i provođenju edukacija.
Dubravka Šimonović, bivša UN-ova posebna izvjestiteljica za nasilje nad ženama i bivša ekspertica CEDAW-a (Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena) prisutnima je predstavila inicijativu Femicide Watch. Svrha te inicijative je organizirati sustavno praćenje pojavnosti ubojstava žena iz rodne perspektive, na način da se prikupljaju i analiziraju podaci koji bi omogućili uočavanje ključnih propusta koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga, bivših i sadašnjih partnera te općenito muškaraca. Također, uz navedeno je usko povezan i termin femicida, koji ima svoju povijest korištenja i različito je prihvaćen u praksi, a iznimno je važan u prepoznavanju rodnog oblika nasilja. Šimonović je spomenula i novi standard Istanbulske konvencije o procjeni rizika od femicida i drugih oblika nasilja prema ženama, kojeg naziva dodanom vrijednosti konvencije jer propisuje obavezu svim državama koje su ratificirale ovu konvenciju, a usmjerena je na sprečavanje nasilja i femicida.
Redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Maja Munivrana govorila je o implementaciji preporuka GREVIO koje se odnose na kaznenopravni sustav u Republici Hrvatskoj s naglaskom na uvođenje rodno specifičnog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo, politike i praksu, problem psihičkog nasilja i prisilne kontrole te učinkovite proporcionalne i odvračajuće sankcije u hrvatskom sustavu. Istaknula je da su u implementaciji preporuka u hrvatske zakone do sada učinjeni značajni koraci, no da još treba raditi na daljnjim poboljšanjima.
S obzirom na to da je rodno uvjetovano nasilje ono koje je usmjereno na ženu samo zato što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene, mehanizmi države moraju biti učinkovitiji, a promicanje pune ravnopravnosti puno snažnije izraženo, kako kroz pravni okvir, tako i kroz dobre prakse.
Nakon uvodnih izlaganja, otvorena je rasprava u kojoj su potvrđeni, ali i otvoreni neki drugi problemi s kojima se žrtve nasilja susreću u praksi. Sudionici su razmijenili stavove i mišljenja što još treba učiniti kako bi sustav podrške i zaštite žrtava u Hrvatskoj bio učinkovitiji.
- Trebamo implementirati u sve procedure rodno osjetljiv pristup, nasilje je društveni, a ne privatni problem, moramo učiniti sve, čak i više od toga da spriječimo ono što se može spriječiti, rekla je predsjednica Odbora Lugarić te zaključila da je prema žrtvama nasilja potrebno promijeniti pristup i na taj način im olakšati postupak kroz kojeg prolaze.
Borba protiv nasilja nad ženama zahtijeva koordinirano djelovanje svih sektora – od institucija vlasti, pravosuđa, policije, socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja pa sve do nevladinih organizacija. Samo zajedničkim djelovanjem može se osigurati sustavna podrška ženama koje su preživjele nasilje, unaprijediti prevencija i stvoriti sigurno okruženje za život bez nasilja.