Murganić: sustav socijalne skrbi zahtijeva međuresorni i integrirani pristup

Zagreb – Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku održao je u četvrtak tematsku sjednicu o ponovnom ustroju obiteljskih centara kao samostalnih javnih ustanova. Uz saborske zastupnike i članove Odbora o ovoj su temi raspravljali ministrica za demografiju, obitelji mlade, predstavnici Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku,  predstavnici centara za socijalnu skrb, podružnica Obiteljskih centara, Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, pravobraniteljica za djecu, Hrvatske komore socijalnih radnika te Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Kako je na početku sjednice rekla predsjednica Odbora zdravstvo i socijalnu politiku Ines Strenja novim Zakonom o socijalnoj skrbi, čije se donošenje planira u ovoj godini, a stupanje na snagu 1. siječnja 2020., predviđen je ustroj obiteljskih centara kao samostalnih javnih ustanova na području svih županija. Obiteljski su se centri do 2014. godine razvijali kao autonomni, no te su godine zakonskom regulativom pripojeni centrima za socijalnu skrb i djeluju kao njihove podružnice. Prema riječima Strenje trenutačno djeluje 17 takvih podružnica, a oni nisu ustrojeni za područje Zagrebačke i Brodsko-posavske županije dok u Križevačko-koprivničkoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji djeluju kao odjeli centra za socijalnu skrb.

O tome na koji način će se vratiti samostalnost obiteljskim centrima govorila je resorna ministrica Nada Murganić naglasivši kako se suvremena obitelj na putu ispunjavanja svih društvenih uloga nalazi pred mnogim izazovima na koje treba odgovoriti pružanjem psihosocijalne podrške. – U ovom procesu preventivnog rada, savjetodavne i pomagačke uloge koju sustav socijalne skrbi ima očekujemo uvažavajući i partnerski odnos javnosti, medija i institucija, posebno je naglasila ministrica Murganić te dodala kako sustav socijalne skrbi zahtijeva međuresorni i integrirani pristup. 

Detalje prijedloga nove zakonske regulative kojom će se, među ostalim, regulirati i samostalnost obiteljskih centara predstavila je Tatjana Katkić Stanić iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Prema njezinim riječima cilj je s jedne strukturna i kvalitativna promjena temeljne ustanove u sustavu socijalne skrbi – centara za socijalnu skrb, posebice njezino rasterećenje, a s druge strane stvaranje obiteljskih centara s ciljem provođenja aktivnosti i programa usmjerenih na preventivne, tretmanske i razvojne aktivnosti za djecu, mlade i obitelj. – Naglasak će biti na podizanju kvalitete obiteljskog života, prevenciji rizičnih situacija, pružanju potpore roditeljima, djeci i obitelji, psihosocijalnom savjetovanju i obiteljskoj medijaciji, rekla je u izlaganju Katkić Stanić.

U raspravi koja je uslijedila rečeno je kako je osnovni cilj novog zakonskog rješenja unapređenje sustava socijalne skrbi i definiranje uloga svih sudionika koji pružaju socijalnih usluga. Sudionici sjednice složili su se kako je vraćanje autonomije obiteljskim centrima važno u kontekstu bolje dostupnosti kvalitetne usluge u zajednici, posebno u smislu doživljaja i percepcije javnosti centara za socijalnu skrb koji se često gledaju kao stigmatizirajući. Kao primjer u raspravi je iznesen podatak jednog centra za socijalnu skrb u kojem je do spajanja obiteljskog centara oko 70 posto korisnika bilo na dobrovoljnoj osnovi, a 30 posto upućenih, dok je spajanjem obiteljskog centara s centrom za socijalnu skrb taj omjer na iznosi oko 90 posto upućenih, a samo 10 posto dobrovoljnih korisnika. 

Tijekom rasprave je istaknuto i to kako obiteljski centri u postojećem sustavu ne mogu reagirati i razvijati se dovoljno brzo u sustavu u kojem djeluju budući da je prezagušen. U nastavku je bilo riječi o važnosti uključivanja lokalne zajednice u rad obiteljskih centara, važnosti suradnje s udrugama, osluškivanju potreba korisnika te posebice uvažavanja mišljenja struke koja najbolje poznaje potrebe i zahtjeve na terenu.

Zaključeno je kako se autonomni obiteljski centri doživljavaju kao otvoreniji za pružanje pomoći i podrške za razliku od centara socijalne skrbi koji djeluju intervencijama temeljenim na javnim ovlastima i da kao takvi čine samo dio priče o osnaživanju i nadogradnji sustava socijalne skrbi.