Tema sjednice je: ”Reforma pravosuđa, s naglaskom na ubrzanje sudskih postupaka i ujednačavanje sudske prakse”.
Cilj ove tematske sjednice je da sudionici s različitim perspektivama gledanja i iskustva u odnosu na predloženu temu daju ocjenu pojedinih mjera pravosudne reforme bilo kao predstavnici institucija ili struke koju predstavljaju, bilo kao svoju osobnu ocjenu o poželjnosti, provedivosti i posljedicama predloženih mjera na temelju vlastitog iskustva. Na taj način želja je osnažiti prijedloge mjera koji se smatraju nužnima za povećanje učinkovitosti pravosuđa i ujednačavanje sudske prakse.
Na tematskoj sjednici uvodno će govoriti predstavnici Ministarstva pravosuđa, predstavnici sudaca, sudova, civilnoga društva, udruge poslodavaca, Državnog odvjetništva te Europske komisije Predstavništva u Zagrebu s ciljem povećanja učinkovitosti pravosuđa i ujednačavanja sudske prakse, a kako bi se rizik od pojave korupcije sveo na najmanju mjeru.
U nastavku iznosimo pitanja koja bi se ovom sjednicom moglo obuhvatiti, a koja su vezana uz reformu pravosuđa:
1. Strategijom Ministarstva pravosuđa 2017. - 2019. određeno je da se u cilju rješavanja tzv. starih neriješenih predmeta (predmeti koji su na općinskim/županijskim i trgovačkim sudovima duže od 10, odnosno 15, a na prekršajnim duže od 3 godine) predviđaju sljedeće mjere:
- sastanci s predsjednicima sudova radi upoznavanja s razlozima nerješavanja tzv. starih neriješenih predmeta;
- obveza svih sudova da izrade Akcijski plan za rješavanje starih predmeta i mjesečna obveza izvještavanja Ministarstva pravosuđa o napredovanju u postupanju po tom Akcijskom planu;
- pojačani nadzor pravosudne inspekcije u kontroli tih predmeta;
- formiranje baze predmeta pokrenutih zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Obzirom na opisane mjere, u kojoj mjeri su iste zaživjele u praksi i je li vidljiv kakav napredak u brzini rješavanja tih predmeta?
2. Koji su vidljivi nedostaci aktualnog sustava uređenja pravosudne inspekcije, a koje bi bilo poželjno mijenjati? Treba li pravosudnoj inspekciji dati veće ovlasti i u kojoj mjeri? U kojoj mjeri predložene promjene i dopune u Zakonu o sudovima iz srpnja 2018. g. mogu utjecati na poboljšanje rada pravosudne inspekcije?
3. Strategijom Ministarstva pravosuđa 2017. - 2019. određeno je da se u cilju unapređenja informacijskih sustava u pravosuđu, koji u velikoj mjeri utječu na povećanje učinkovitosti pravosuđa, planira uvođenje novih IT alata i IT infrastrukture, s osobitim naglaskom na potrebe državnog odvjetništva i USKOK-a.
U kojoj mjeri je planirano provedeno u praksi?
4. U prosincu 2017. godine pokrenut je pilot-projekt elektroničke komunikacije odvjetnika i Trgovačkog suda u Bjelovaru, kao početak uvođenja e-komunikacije u hrvatski pravosudni sustav.
Kakvi su prvi izvještaji o uspješnosti provedbe pilot-projekta Ministarstva pravosuđa “e-komunikacija” u pravosudnom sustavu, pokrenutog pri Trgovačkom sudu u Bjelovaru? Pokazuje li se takav sustav komunikacije kao efikasan i je li siguran? Kada je moguće očekivati proširenje projekta i na druge gradove, ali i sudove i ostala pravosudna tijela? Je li RH to u mogućnosti provesti, obzirom na stanje informatičke opremljenosti pravosudnih institucija i kapacitete službenika i njihovu osposobljenost za rad u takvom sustavu?
5. Imajući na umu ubrzanje održavanja samih ročišta, odnosno rasprava, je li moguće očekivati da se novim izmjenama postupovnih, odnosno procesnih zakona uvede mogućnost tonskog/video snimanja rasprava, radi prestanka prakse ponavljanja i parafraziranja suca na zapisnik onoga što su stranke ili svjedoci izjavili prilikom saslušanja i svjedočenja? Je li moguće očekivati stvaranje zakonskih pretpostavki za saslušanje stranaka i svjedoka putem Skype i sličnih aplikacija sa video i zvučnim prijenosom podataka (ili stvaranje posebnih aplikacija za sud s tom specifičnom namjenom)?
6. U RH primjenjuje se još uvijek Zakon o vanparničnom postupku iz 1934. godine. Kada je moguće očekivati donošenje novog Zakona o izvanparničnom postupku? U kojoj je fazi postupak donošenja istog?
7. Koji su nedostaci Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08 do 70/17) vidljivi u praksi i koje bi dijelove obvezno trebalo mijenjati?
8. U Strateškom planu Ministarstva pravosuđa za razdoblje 2017. - 2019. u dijelu koji se odnosi na ujednačavanje sudske prakse (1.2.8.1. Unapređenje parničnog postupka) navedeno je gotovo isključivo sljedeće: “Planira se unapređenje parničnog postupka rasterećenjem trgovačkih sudova, redefiniranjem pravnih instituta koji usporavaju postupak, povećanjem procesne discipline, uvođenjem oglednog spora, povećanjem kvalitete odluka i ujednačavanje sudske prakse izmijenjenim pravilima o reviziji i promoviranjem mirnog rješavanja sporova.” Na temelju izloženog, vidljivo je da u najnovijem Strateškom planu Ministarstva pravosuđa nije navedeno kojim mjerama bi se trebala postići ujednačenost sudske prakse te da niti jedno od spomenutih područja nije konkretizirano. Prema tome, na koji način se planiraju rasteretiti trgovački sudovi? Koji su to instituti za koje se smatra da usporavaju postupak, a koje treba redefinirati? Koje su to mjere kojima bi se trebala povećati procesna disciplina?
9. U cilju osiguranja naplate potraživanja u pogledu kojih je pokrenut postupak pred sudom, jedan od prijedloga mjera usmjeren je na zapljenu sredstava tuženika na posebnom računu suda odmah po donošenju prvostupanjske odluke kojom je usvojen tužbeni zahtjev, i to sve do pravomoćnosti i ovršivosti te sudske odluke (prijedlog se prvenstveno odnosi na trgovačke sudove, ali moguće ga je primijeniti i na sve vrste postupaka, odnosno na sve sudove).
Je li moguće očekivati u skorije vrijeme usvajanje ovakvog prijedloga, imajući na umu da je u razdoblju do donošenja drugostupanjske odluke, nakon koje je tek moguće provesti naplatu, postoji mogućnost manipulacija tuženika, koje naplatu čine otežanom ili nemogućom?
10. Bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić bio je na funkciji Glavnog državnog odvjetnika dvanaest godina (2002.-2014.), što ga čini jednim od državnih odvjetnika s najdužim mandatom u usporedbi s državnim odvjetnicima u EU. Prijedlog Zakona o državnom odvjetništvu, o kojem je Hrvatski sabor raspravljao 8. ožujka 2018. godine, u pogledu Glavnog državnog odvjetnika donosi ograničenje četverogodišnjeg mandata na dva mandata za razliku od dosadašnje mogućnosti neograničenog reizbora. Na taj način uzete su u obzir Preporuke Izvješća IV evaluacijskog kruga GRECO za RH (dalje: Preporuka GRECO, t.140.). Ipak, iz Prijedloga Zakona o državnom odvjetništvu nije vidljivo da je uzet u obzir dio Preporuke GRECO u kojem je navedeno da je preporučeno da se u postupak imenovanja Glavnog državnog odvjetnika uvedu mehanizmi koji će onemogućiti neprihvatljiv i odlučujući utjecaj politike na imenovanje Glavnog državnog odvjetnika i rad državnog odvjetništva, što je nužno za jačanje povjerenja građana u tu instituciju i pravosuđe općenito.
Treba li u proces imenovanja i razrješenja Glavnog državnog odvjetnika biti uključeno Državnoodvjetničko vijeće? Postoji li neki drugi model koji bi smanjio utjecaj politike na imenovanje Glavnog državnog odvjetnika i rad državnog odvjetništva?
11. Preporuke GRECO (t. 119. i t.168.) upućuju na poduzimanje mjera koje će jačati provjeru istinitosti imovinskog stanja koje su suci i državni odvjetnici prijavili prilikom stupanja na dužnost, odnosno prijave promjene tih podataka.
U kojoj mjeri trenutno funkcionira provjera usklađenosti prijavljenog imovinskog stanja sudaca i državnih odvjetnika s podacima porezne uprave? Ako da, sankcioniraju li se uočene neusklađenosti?
12. Kakav je stav Udruge hrvatskih sudaca, Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeća u pogledu kontinuirane javne objave imovinskih kartica sudaca i državnih odvjetnika (i njihovih bračnih/izvanbračnih drugova)? Treba li taj standard primijeniti samo na suce Vrhovnog suda RH ili na sve sudove? Kako opravdati neobjavljivanje imovinskih kartica sudaca?
13. Treba li pojednostaviti sustav prestanka sudačke dužnosti?
14. Planira li se uvesti sustav sudačke odgovornosti npr. formiranjem jasnih razina odgovornosti i povjerenih im zadataka (referada) obzirom na težinu predmeta, praćenjem broja arhiviranih predmeta, praćenjem broja riješenih predmeta na mjesečnoj/polugodišnjoj/godišnjoj razini, a koji sustav bi bio popraćen i adekvatnim vrednovanjem po pitanju napredovanja unutar sustava, dodjeljivanjem voditeljskih funkcija i zahtjevnijih predmeta, utjecajem na visinu plaće, dobivanjem dodatnih bodova i drugim motivirajućim sredstvima za napredovanje? Treba li definirati sustav odgovornosti sudaca za donošenje različite presude u odnosu na postojeću praksu, a koja je povodom pravnih lijekova ukinuta (npr. kroz sustav negativnih bodova ili brojčanim praćenjem takvih odluka pa primjena tzv. kaznenih mjera za one koji dosegnu određeni broj takvih predmeta i sl.)?
15. Kakve su plaće hrvatskih sudaca u odnosu na plaće sudaca u drugim zemljama EU?
Trebaju li plaće sudaca biti vezane uz ocjenjivanje i staž, a ne samo uz prelazak na viši sud. Kako trenutno funkcionira u praksi sustav ocjenjivanja rada sudaca? Osim gore predloženih načina, na koji se još način može motivirati i nagrađivati rad sudaca? U kojoj mjeri se u praksi potiče i omogućava cjeloživotno obrazovanje i daljnje usavršavanje sudaca?
16. Je li osjećaj nesigurnosti sudaca za vlastiti život i zdravlje (ili život i zdravlje članova njihovih obitelji) razlog koji utječe na duljinu trajanja sudskih postupaka? Postoji li potreba da se u tu svrhu poveća razina sigurnosti sudaca i na koji način?
17. Je li trenutno uređenje stegovne odgovornosti sudaca i državnih odvjetnika te etičkih pravila takvo da u dovoljnoj mjeri utječe na sprječavanje sukoba interesa i suzbijanje korupcije? Što se može poduzeti radi unapređenja istih?
18. Prijedlog Izmjena i dopuna Zakon o sudovima, o kojem je Hrvatski sabor raspravljao 8. ožujka 2018. godine, u dijelu koje se odnose na postupak imenovanja i razrješenja predsjednika Vrhovnog suda RH, donosi ograničenje imenovanja na najviše dva mandata i definiranu ulogu Državnog sudbenog vijeća u postupku imenovanja.
U kojoj mjeri su predložene promjene stvarni korak prema većoj transparentnosti i smanjenju političkog utjecaja na imenovanje predsjednika Vrhovnog suda RH? Kakav je stav sudaca Vrhovnog suda i Udruge hrvatskih sudaca o predloženim promjenama? Treba li predsjednik Vrhovnog suda biti biran isključivo između sudaca tog suda?
19. Treba li ograničiti trajanje mandata prilikom imenovanja sudaca sucima Vrhovnog suda RH na određeni broj godina, uz eventualnu mogućnost imenovanja na ponovno ograničeno razdoblje trajanja mandata?
20. Treba li mijenjati sastav Državnog sudbenog vijeća i sastav Državnoodvjetničkog vijeća, u dijelu koji se odnosi na 2 člana vijeća koji čine saborski zastupnici, a sve u cilju smanjenja utjecaja politike na rad sudaca i državnih odvjetnika, odnosno jačanja povjerenja građana u te institucije? U slučaju da se ne mijenja sastav Državnog sudbenog vijeća i sastav Državnoodvjetničkog vijeća, treba li saborskim zastupnicima omogućiti isključivo pravo sudjelovanja i raspravljanja na sjednicama, ne i glasovanja?
O ovoj temi uvodno će govoriti predstavnici Ministarstva pravosuđa, predstavnici sudaca, sudova, civilnoga društva, udruge poslodavaca, Državnog odvjetništva te Europske komisije Predstavništva u Zagrebu u cilju povećanja učinkovitosti pravosuđa i ujednačavanja sudske prakse, a kako bi se rizik od pojave korupcije sveo na najmanju mjeru. Naravno, ne očekujemo odgovore na sva navedena pitanja, ali ih smatramo dobrim okvirom za kvalitetnu i konkretnu argumentiranu raspravu.