Odbor za poljoprivredu, Hrvatskoga sabora raspravio je na 12. sjednici, održanoj 30. siječnja 2013. godine, Prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. siječnja 2013. godine.
Raspravu o navedenom Prijedlogu zakona Odbor je proveo sukladno odredbi članka 87. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao matično radno tijelo.
U raspravi su sudjelovali predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore, HGK-Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, HUP-Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede, Hrvatskog poljoprivrednog zadružnog saveza, P.z. Lovas, Brodskog ekološkog društva i Zelene akcije.
Uvodno obrazloženje iznijela je pomoćnica ministra poljoprivrede, predstavnica predlagatelja.
Imajući u vidu javnu raspravu o Nacrtu Prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu (srpanj 2012.) i izmjene u odnosu na predmetni Prijedlog, iskazano je zanimanje za tijek rasprave i rezime. Naime, visine naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta iz Nacrta Prijedlog zakona u iznosu od 50% i 80% od tržišne vrijednosti zemljišta, smanjena je na 25% i 50%. (članak 23. Nacrta prijedloga i članak 22. predmetnog Prijedloga).
U načelnom dijelu rasprave izneseni su koncepcijski suprotni stavovi, obzirom na prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta, od podržavanja ukidanja prodaje nacionalnog bogatstva do osporavanja istog, budući da Prijedlog zakona nije reformski, izostaje povećanje zemljišnih kapaciteta u privatnom vlasništvu koje je okosnica razvoja poljoprivrede, imajući u vidu i iskustva u tranzicijskim zemljama.
Drugo koncepcijsko razmimoilaženje je u smislu centralizacije/decentralizacije.
O transparentnosti važećeg Zakona u odlučivanju govori uloga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Ministarstva poljoprivrede, javni natječaji, klauzula pravomoćnosti Državnog odvjetništva. U Prijedlogu zakona odluke donosi Agencija za poljoprivredno zemljište (tko u Agenciji) i Povjerenstvo (tri člana, od kojih je jedan predstavnik jedinice lokalne samouprave). Izneseni su primjeri kada je utjecaj imao nepotizam, korupcija, ali je negativnim ocijenjeno i toliko nepovjerenje prema jedinicama lokalne samouprave koje se očitovalo tako, da je onemogućena lokalna i područna razina upravljanja. Stoga bi bilo dobro povećati broj predstavnika jedinica lokalne samouprave u Povjerenstvu za odlučivanje o zakupu.
Važećim zakonom sredstva od prodaje i zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta dijelila su se na način da je jedinica lokalne samouprave dobila 50%, županija 25% a država 25%.
Nadalje, upitno je da li će Agencija za poljoprivredno zemljište moći, obzirom na veliki obim posla, ekipiranost, preuzeti obveze i odgovornost, iako nema definiranog roka. Stoga bi trebalo u zakonu jasnije definirati rokove, kontrolne mehanizme, odgovornost i sankcije. Također nije određeno kojoj će instituciji Agencija podnositi izvješće.
Kvalitetna agrarna politika će omogućiti veće korištenje poljoprivrednog zemljišta, a osim tržišnih mehanizama treba imati u vidu i kroz zakon promicati socijalne aspekte (zaustavljanje depopulacije sela), načela ekološke i integrirane, održive poljoprivredne proizvodnje i istima dati prioritete uz zaštitu prirode, staništa i očuvanje bioraznolikosti.
Predloženo je da se u ovom zakonu riješi korištenje podzemnih voda, bunara na zemljištu koje se koristi (u člancima 4. – 11.) i za tu vodu ne bi trebalo plaćati naknadu zbog osobite važnosti poljoprivredne proizvodnje. Sva voda koja se crpi vraća se u zemlju.
Imajući u vidu Zakon o zadrugama i obvezu da država, lokalna i područna (regionalna) samouprava potiču razvoj zadrugarstva mjerama ekonomske i socijalne politike te drugim mjerama unapređenja razvoja zadruga i zadružnog sustava, predlaže se jednim člankom ( možda iza članka 45.) omogućiti poljoprivrednim zadrugama pravo prvenstva kod zakupa.
U sveobuhvatnoj raspravi iznesene su primjedbe i prijedlozi na pojedine članke:
- Članak 10. Izraz „biljnih bolesti i štetočina“ zamijeniti izrazom struke „štetočinja“.
- Članak 23. Izneseno je mišljenje da bi sredstva ostvarena od naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta a koja su prihod Državnog proračuna u iznosu 70%, a 30% proračuna jedinice lokalne samouprave, trebalo rasporediti u omjeru po 50%.
- Članak 24. Izraženo je nezadovoljstvo što se investitor oslobađa plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta pri gradnji igrališta za golf, tim više što ta iznimka ne može naći uporište u Ustavu. Kod oslobađanja investitora od plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta treba dodati i da se ta naknada ne plaća pri gradnji ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska.
- Članak 27. Iznesena je usporedba 4. i 5. stavka, u smislu da bi i u Povjerenstvu za zakup za ribnjake trebao biti jedan predstavnik jedinice lokalne samouprave na čijem se području ribnjak nalazi.
- Članak 29. U Zakonu bi trebalo definirati sastavnice i vrednovanje Gospodarskog programa korištenja poljoprivrednog zemljišta, imajući u vidu strateške prioritete pojedinih proizvodnji, a ne da Vlada Republike Hrvatske uredbom mijenja uvjete i parametre.
- Članak 30. Gospodarski program nosi 60 bodova, pa postoji bojazan da će pravne osobe biti privilegirane u odnosu na OPG. Većim brojem bodova trebalo bi omogućiti dosadašnjem, malom posjedniku, ukoliko je u mirnom posjedu, plaća obveze, isporučuje proizvode, egzistencijalni opstanak. Također, treba imati u vidu opstanak dosadašnjih posjednika, OPG-a, koji imaju financijske obveze. Izneseno je mišljenje da se visina ponuđene zakupnine (čl.30.st.1.podstavak c.) ne bi trebala vrednovati.
- Članak 35. Kod prenošenja prava na zakup potrebno je definirati mogućnost prelaska OPG u trgovačko društvo i zadržavanje prava zakupa, kao i mogućnost zakupa za osobe koje nisu prvi nasljedni red, ali su uposlene na gospodarstvu i izraze želju za daljnji zakup u slučaju bolesti zakupoprimca.
- Članak 50. Određuje o prodaji izravnom pogodbom. Bilo bi dobro odrediti limit, jer veliki sustavi podnositelji zahtjeva, mogu kupiti velike granične čestice koje su ipak manje od onih koje već posjeduju. Nadalje, ocijenjeno je da bi bilo dobro omogućiti prodaju izravnom pogodbom ne samo velikim nego i malim proizvođačima.
- Članak 63. U stavku 2. prekratak je rok od 8 dana za očitovanje vlasnika ili posjednika zemljišta.
- Članak 75. Ocijenjeno je da se porez na promet nekretninama ne bi trebalo plaćati niti u slučaju kada se vrši zamjena poljoprivrednog zemljišta između obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva.
- Članak 79. Ustavnopravno je upitna obveza revalorizacije ugovora.
Nakon provedene rasprave Odbor za poljoprivredu Hrvatskoga sabora odlučio je većinom glasova (8 glasova „za“ i 4 glasa „protiv“) predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKLJUČKA
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnika Petra Čobankovića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Petar Čobanković, dipl. ing.