Odbor za obranu, Hrvatskog sabora na 14. sjednici održanoj 24. ožujka 2009. godine, razmotrio je Prijedlog zakona o potvrđivanju Sjevernoatlanskog ugovora, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. ožujka 2008. godine, uz prijedlog da se predloženi Zakon, sukladno odredbi članku 159. Poslovnika Hrvatskog sabora, donese po hitnom postupku.
Odbor je na temelju članka 140. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravljao o predmetnom aktu, kao zainteresirano radno tijelo.
Predstavnik predlagatelja, u uvodnom obrazloženju istaknuo je da se ovim Zakonom potvrđuje Sjevernoatlanski ugovor koji je sastavljen u Washingtonu, 4. travnja 1949., i koji je izmijenjen samo jedanput od osnutka i to u Londonu, 17. listopada 1951., sklapanjem Protokola uz Sjevernoatlanski ugovor o pristupanju Grčke i Turske istom. Nadalje je istakao da je potvrđivanje Sjevernoatlanskog ugovora i navedenog Protokola potrebno, kako bi isti sukladno članku 140. Ustava Republike Hrvatske, postali dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Predstavnik predlagatelja, nadalje je iznio da se Sjevernoatlanskim ugovorom uređuju pitanja iz područja sigurnosti, obrambene i vanjske politike, pitanja kolektivne obrane saveza i očuvanje mira i sigurnosti te pitanje razvoja kolektivnih vojnih i obrambenih sposobnosti država stranaka Sjevernoatlanskog ugovora. Sjevernoatlanski ugovor obvezuje stranke na miroljubivo rješavanje međunarodnih sporova te na suzdržavanje od prijetnje ili uporabe bilo kojeg oblika sile, nespojivog s ciljevima Ujedinjenih naroda.
Članstvo Republike Hrvatske u Organizaciji Sjevernoatlanskog ugovora njezin je vanjskopolitički i sigurnosni prioritet, naglasio je predstavnik predlagatelja te je dodao da NATO kao organizacija koja počiva na načelu kolektivne obrane, svojim članicama pruža sigurnosno jamstvo za slučaj agresije. Stoga je Republika Hrvatska 2002., počela sudjelovati u Akcijskom planu za članstvo u NATO-u, da bi joj 3. travnja 2008., u Bukureštu bio uručen poziv za članstvo u NATO, a taj postupak bit će dovršen polaganjem isprava o ratifikaciji, svih 26 zemalja članica NATO-a, kod Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
U raspravi koja je uslijedila zatraženo je pismeno izvješće o iznosu financijskih sredstva koja su potrebna za materijalne troškove i plaće djelatnika ministarstava pri Sjevernoatlanskom savezu.
Nadalje, izražena su različita mišljenja glede Ustavne osnove za donošenje Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlanskog ugovora. Naime, dio članova Odbora bio je mišljenja da je osnova za donošenje Prijedloga zakona odredba članka 139. stavka 1., a drugi su bili mišljenja da je to odredba stavka 2. navedenog članka Ustava Republike Hrvatske, odnosno da je za donošenje Predloženog zakona potrebna dvotrečinska većina glasova svih zastupnika Hrvatskoga sabora budući da se radi o ovlasti izvedenoj iz Ustava Republike Hrvatske, a ne obična većina glasova zastupnika kako je to propisano u članku 139. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je predloženo da se u svezi s potrebnom većinom glasova za donošenje Predloženog zakona zatraži mišljenje Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Hrvatskoga sabora.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (četiri glasa „ZA“ i tri glasa „PROTIV“) donio slijedeći:
z a k l j u č a k
Odbor za obranu, neće zatražiti mišljenje Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, kakva je većina potrebna za donošenje Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlanskog ugovora.
Nakon glasovanja o predmetnom zaključku, Odbor je većinom glasova (četiri glasova „ZA“, i tri glas „SUZDRŽANA“) odlučio Hrvatskom saboru predložiti da donese
ZAKON O POTVRĐIVANJU SJEVERNOATLANSKOG UGOVORA
u tekstu kako je predložila Vlada Republike Hrvatske
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Borisa Šprema, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK
Boris Šprem