Zagreb - Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković održao je govor na svečanoj sjednici u povodu Dana Hrvatskoga sabora i 35. obljetnice donošenja Odluke Hrvatskoga sabora o raskidu svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije:
„Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,
poštovana predsjednice Vrhovnoga suda,
poštovani potpredsjednici Hrvatskoga sabora i hrvatske Vlade, poštovani ministri, saborske zastupnice i zastupnici,
poštovani bivši predsjednici Republike, Hrvatskoga sabora i hrvatske Vlade,
poštovani čelnici državnih institucija i tijela regionalne i lokalne samouprave,
poštovani predstavnici vjerskih zajednica,
poštovani predstavnici vojnih, policijskih, visokoškolskih, sportskih i kulturnih institucija,
poštovani apostolski nunciju,
poštovane dame i gospodo, visoki uzvanici,
sve vas srdačno pozdravljam, a posebno pozdravljam naše mlade goste.
To su sudionici ovogodišnje Simulirane sjednice Hrvatskoga sabora i pobjednici kviza „Koliko poznaješ Hrvatski sabor?“
Zahvaljujem vam svima što ste se odazvali na svečanu sjednicu u povodu Dana Hrvatskoga sabora.
Punih je 35 godina prošlo od 8. listopada 1991. godine, datuma kada je Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s bivšom državom.
Dan ranije istekao je tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti od 25. lipnja 1991. godine.
Odmah po isteku moratorija zrakoplovi JNA raketirali su Zagreb i Banske dvore, s ciljem eliminacije čelnih ljudi hrvatske države.
Zbog opasnosti od novih napada, povijesna sjednica svih triju saborskih vijeća morala je biti održana u podrumu zgrade INA-e u Šubićevoj ulici.
Bile su to doista dramatične okolnosti.
I tada, kada je bilo najteže, Hrvatski sabor učinio je ono što je bila njegova temeljna zadaća.
Jedino što je bilo ispravno i moguće. Donio je povijesnu odluku, ključnu za hrvatsku samostalnost i državnost.
Upravo smo vidjeli video isječak s tadašnje saborske sjednice koji nas je podsjetio na ta slavna vremena.
Sasvim sigurno vrlo emotivan trenutak za mnoge među nama, a osobito za one koji su tada bili u zgradi INA-e. I njih još jednom posebno pozdravljam.
Sjećajući se tog dana prisjećamo se i rezolutnosti naših prethodnika, zastupnika prvog saziva Hrvatskoga sabora, izabranih na prvim demokratskim i višestranačkim izborima u Hrvatskoj.
Ljudi koji su na povijesnoj prekretnici bili spremni preuzeti odgovornost za budućnost svoga naroda.
Uslijedila je borba za potvrdu i obranu tih saborskih odluka na ratištima diljem Hrvatske.
Istovremeno, diljem svijeta naša diplomacija i naša dijaspora davale su važan doprinos toj borbi. Gdje god je to za Hrvatsku trebalo činiti.
Velikosrpska agresija, pažljivo dirigirana iz Beograda, pokušala je silom zaustaviti stvaranje samostalne hrvatske države.
Htjeli su slomiti našu obranu, skršiti i poništiti volju hrvatskoga naroda izraženu na demokratskim izborima i na referendumu o državnoj samostalnosti.
No, Hrvati su odgovorili neponovljivim zajedništvom i odlučnim otporom. Pobjednički.
Zato danas i uvijek, prije svega moramo iskazati duboku zahvalnost hrvatskim braniteljima. Svima onima koji su nesebično i spremno stali u obranu Domovine.
Onima koji su za nju položili svoje živote. Onima koji su bili ranjeni, kao i onima koji i danas žive s ratnim ranama. I svim obiteljima hrvatskih branitelja, koje su zajedno s njima podnijele najveći teret i žrtvu.
A zamislimo na trenutak da kojim kobnim slučajem nismo uspjeli izboriti pobjedu u Domovinskom ratu.
Živjeli bismo u zemlji u kojoj bi o našoj sudbini i životu odlučivali oni koji se ni danas ne srame slaviti osuđenog kolovođu genocida, ratnog zločinca Ratka Mladića.
Ili: što bi se dogodilo da tadašnje hrvatsko političko vodstvo, predvođeno predsjednikom Tuđmanom, nije umjelo ispravno iščitati povijesne okolnosti?
Prepoznati nadgeneracijsku priliku da krenemo vlastitim putem?
Ostali bismo u Jugoslaviji - komunističkoj, nedemokratskoj, totalitarnoj.
Državi koja se surovo obračunavala s političkim neistomišljenicima, uklanjajući ih iz društvenog, političkog i gospodarskog života.
Državi bez slobode političkog djelovanja, bez slobode govora, bez medijskih sloboda, bez poštivanja temeljnih ljudskih i nacionalnih prava.
Pa gdje bismo to mi Hrvati danas bili?
Sumorna je makar i kratka pomisao na takvu alternativnu stvarnost. I morala bi biti dovoljna da se dodatno osvijesti magnituda Tuđmanove političke vizije, svevremenska vrijednost žrtve hrvatskih
branitelja i angažmana svih uključenih u povijesni proces u kojem je obranjena i kroz koji je stasala moderna hrvatska država.
Bez pune svijesti o tome ne bi smjeli proći spomendani poput današnjeg.
Uostalom, promotrimo naše okruženje danas.
Hrvatska mora jasno i glasno progovarati o onome što se oko nas događa: o intenzivnom naoružavanju, o huškačkoj propagandi i o povijesnom revizionizmu.
Ne zato što smo opterećeni prošlošću, nego jer je izuzetno bitno ukazati na sve što podsjeća na fatalnu beogradsku logiku devedesetih godina prošlog stoljeća.
Nužno je osvijestiti činjenicu da slične ideje i dalje žive. A to zahtijeva oprez.
Poštovani visoki uzvanici, kolegice i kolege,
Nema dvojbe da je Domovinski rat temelj suvremene hrvatske države.
Tada izborena sloboda omogućila nam je da odlučno i samopouzdano krenemo ostvarivati preostale strateške ciljeve.
Postali smo članicom Vijeća Europe u studenom 1996. godine, dakle prije punih 30 godina.
Ubrzo nakon toga, mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja, u siječnju 1998. godine, pokazala je da smo zacrtane ciljeve bili sposobni dosegnuti ne samo snagom oružja, nego i snagom političke mudrosti i strpljenja.
Uslijedio je zatim hrvatski put u europske i euroatlantske integracije.
2009.-e smo ušli u NATO, nakon godina reformi i prilagodbi obrambenog i sigurnosnog sustava, ali i šireg institucionalnog i demokratskog razvoja naše Domovine.
Četiri godine kasnije postali smo članicom Europske unije, a u siječnju 2023. ušli smo u schengenski prostor i europodručje.
Ništa od ovoga nije došlo samo po sebi. Rezultat je to jasno osmišljene politike, nužne predanosti i kapaciteta hrvatske države.
Znali smo da se tako i formalno vraćamo u civilizacijski krug kojem pripadamo.
U prostor demokracije, pluralizma i političkih sloboda, tržišnog gospodarstva, vladavine prava, poštivanja ljudskih i manjinskih prava, dostojanstva čovjeka i slobode medija.
Svaki je korak na tom putu zahtijevao punu posvećenost institucija, spremnost na prilagodbu, na promjene i reforme koje će u konačnici unaprijediti Hrvatsku. Podići sigurnost i životni standard naših građana.
To se u najvećoj mjeri i dogodilo, što potvrđuju brojni pokazatelji.
I da, ključno je da naši ljudi imaju veće plaće, bolji standard, sigurnije poslove i kvalitetnije javne usluge.
Istovremeno, cjelokupnu kvalitetu života u Hrvatskoj trebali bismo promatrati ne samo kroz materijalne pokazatelje, već u punini.
Po tome jesmo li sigurniji, slobodniji i kao društvo pravedniji; čuvamo li obitelj; poštujemo li starije; brinemo li se za najranjivije.
Po tome stvaramo li uvjete da mladi ovdje ostanu i zasnuju svoje obitelji, da nas ima više.
Po tome njegujemo li svoj jezik, kulturu i naslijeđe; prenosimo li vrijednosti s jedne generacije na drugu.
Jer sve je to dio našeg identiteta. I upravo ovdje, u Hrvatskome saboru treba govoriti o vrijednostima i identitetu.
Drago mi je da je i danas iza mene povijesna, Banska zastava. Prvi je put bila izvješena u Saboru 1848. godine, a bila je u Sabornici i na konstituirajućoj sjednici prvoga demokratski izabranog Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1990.
Ona je simbol koji povezuje različite trenutke hrvatske povijesti. Kada ju pogledamo, vidimo više od jednog povijesnog predmeta. Vidimo kontinuitet. U njoj se ogleda svijest o našoj državnosti.
Podsjeća nas na Hrvatsku čiji su ljudi, kroz različita razdoblja i okolnosti, znali čuvati vlastitu baštinu i svijest o svemu što ih povezuje. A to su naš jezik i kultura, povijest i tradicija, obitelj, zajedništvo među generacijama. I - za najveći dio našega naroda - kršćanska vjera.
Ti kohezivni elementi bili su i ostaju ključni u očuvanju povezanosti Hrvata diljem svijeta s maticom zemljom.
Kako u onim državama gdje su stoljećima autohtona nacionalna manjina, tako i u našoj dijaspori.
Na poseban način, dakako, i u Bosni i Hercegovini, gdje je hrvatski narod konstitutivan.
Zaista je iznimno bitno da je na izborima ovog vikenda u tročlano Predsjedništvo te države konačno izabrana predstavnica hrvatskog naroda čiji je izborni legitimitet neupitan.
Koristim i ovu prigodu čestitati gospođi Darijani Filipović i Hrvatima Bosne i Hercegovine na tom velikom uspjehu.
Poštovane dame i gospodo,
Svijet u kojem živimo sve je složeniji i sve teže predvidljiv. Naočigled slabe pravila na kojima je desetljećima počivao međunarodni poredak.
Sigurnosne, gospodarske, energetske, financijske, migracijske, klimatske i tehnološke krize sve se češće isprepleću.
Vidimo to kroz rusku agresiju na Ukrajinu i krizu na Bliskom istoku, sa stalnom opasnošću od novih pogoršanja i eskalacija.
Ti i drugi sukobi potvrđuju nam koliko se brzo i kojom lakoćom posljedice konflikata prelijevaju izvan njihovih neposrednih granica. I kako se mogu međusobno multiplicirati.
Pritom, još jednom podsjećam da i u našem susjedstvu i dalje postoje evidentni sigurnosni i politički rizici.
Na sve te realnosti Hrvatska mora znati adekvatno odgovoriti i prilagoditi se.
Kada smo ulazili u Sjevernoatlantski savez i Europsku uniju vjerovali smo da ćemo našim građanima tako osigurati najsnažnija moguća jamstva budućeg razvoja i kolektivne sigurnosti.
Usidreni u te asocijacije, ali i svjesni njihovih mogućih limita u aktualnom geopolitičkom trenutku, presudno je zaštititi svoje nacionalne interese. Moći se samostalno obraniti od potencijalnih ugroza.
To nam uvijek mora biti na prvome mjestu. I tu ne smije biti kompromisa.
Zato je toliko važno sustavno ulagati u naše nacionalne kapacitete obrane i odvraćanja, u našu cjelokupnu otpornost.
Pritom, ono što ohrabruje jest činjenica da smo mnogo puta u povijesti pokazali da znamo odgovoriti na različite krize.
Ako im i dalje budemo pristupali promišljeno, sveobuhvatno i odgovorno, lakše ćemo se nositi sa svim budućim izazovima.
Ovdje želim posebno naglasiti važnost jačanja institucija. Snažne institucije znače snažnu državu.
I zato ih uvijek treba nadograđivati. Nipošto ne razarati, nego čuvati ono što je vrijedno, a popravljati sve što nije dovoljno dobro.
Jačajmo ih tako da svaki građanin može računati na jednako postupanje, dostupnu pomoć i djelotvornu zaštitu svojih prava.
Dame i gospodo,
Dakako, uz brojne uspjehe i postignuća koja su Hrvatsku učinila stabilnom, gospodarski prosperitetnom i međunarodno relevantnom, ostalo je i mnogo toga što još možemo poboljšati i napraviti učinkovitijim.
U zakonodavnom, institucionalnom i širem društveno-gospodarskom smislu.
Svjesni smo da je nužno našoj djeci osigurati najsigurnije moguće odrastanje, a najranjivijim članovima našeg društva pružiti pravodobnu zaštitu i podršku.
Da moramo efikasnije prevenirati nasilje nad ženama, a biti tu za njih kada se ono ipak dogodi.
Da se moramo odlučno obračunati s bezobzirnim, kriminalnim nasrtajima na naš okoliš, na našu vodu i zrak. Kao i s koruptivnim nedjelima različitih pojedinaca i skupina.
Dajmo stoga najsnažniju moguću potporu državnim institucijama, da se nastave hvatati u koštac sa svim tim pitanjima.
Zajedno s izvršnom vlašću, upravo mi, kao izabrani predstavnici građana, pozvani smo na predvodnički angažman.
Jer je u samoj srži bavljenja politikom odgovornost prema javnom dobru.
Nadam se da smo svi ovdje prvenstveno zbog toga.
Važno je da to osjete i što češće vide i naši mladi, koji tek stvaraju svoj odnos prema politici i javnom životu.
I zato mi se čini naročito važnim što su danas tu.
Drage kolegice i kolege,
Političke razlike među nama ne bismo trebali gledati kao nepremostiv problem, već kao sastavni dio demokracije.
Nažalost, ponekad politička borba sama sebi postane svrhom, a ozbiljne teme bivaju zamijenjene banalnim politikantstvom, trivijalnostima i potragom za klikovima.
To nije samo specifikum hrvatskog parlamenta, već sve rašireniji globalni fenomen. Što nam nipošto ne treba poslužiti kao izlika.
I zaista, na trenutke se čini da će nas naša retorika i ponašanje dovesti do točke pucanja. A to je ishod kojeg moramo izbjeći.
Siguran sam da možemo biti odgovorniji u smislu riječi koje ponekad izgovaramo. Svjesniji da nas gledaju i slušaju ljudi izvan ove dvorane.
Da ono što kažemo ne ostaje samo među nama, nego itekako utječe na naše sugrađane.
Zato, ako rasprave u ovoj dvorani moraju biti oštre, neka takve budu s argumentima i dostojanstvom.
U demokraciji politička borba mora biti energična, ponekad i tvrda.
No, neka to bude na način da ne narušava dignitet pojedinca ili srozava ugled ovog časnog doma.
Poštovane zastupnice i zastupnici,
Pozivam vas stoga, na današnji Dan Hrvatskoga sabora, da budemo parlament u kojem ćemo se međusobno više uvažavati.
Da to činimo čak i kada se potpuno razilazimo u razmišljanjima.
Neka nam interes Domovine uvijek bude iznad partikularnih političkih ili stranačkih interesa.
U sve kompleksnijem i nesigurnijem svijetu, Hrvatska i njezini građani vrijedni su takvog pristupa. I znat će cijeniti našu konstruktivnost. Siguran sam u to.
Na kraju, dame i gospodo uzvanici, svima vam još jednom zahvaljujem na dolasku na ovu svečanu sjednicu.
Ujedno, od srca vam čestitam Dan Hrvatskoga sabora.
I živjela nam naša jedina i voljena Hrvatska!