Poštovani gospodine Čoviću, članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjedniče Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, koji je supokrovitelj ove današnje komemoracije, poštovani izaslaniče predsjednice Republike, ministre Mariću, poštovani izaslaniče predsjednika hrvatske Vlade, ministre Medvedu, poštovani potpredsjednici i zastupnici u Hrvatskome saboru, poštovani članovi hrvatske Vlade, preuzvišeni oče nadbiskupe monsinjore Puljiću, poštovani Idrize efendijo Bešiću, poštovani članovi Počasnog bleiburškog voda, poštovani uzvanici, dame i gospodo,
posebna mi je čast pozdraviti vas uime Hrvatskoga sabora i u osobno ime.
Posebno pozdravljam preživjele i članove obitelji ubijenih u bleiburškoj tragediji.
Kao predsjednik Hrvatskoga sabora prošle godine sam obećao da će se pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu nastaviti u budućnosti i te odluke čvrsto ću se držati. Prije svega zbog naše moralne, ljudske i civilizacijske obveze da iskažemo pijetet žrtvama zločina počinjenih iz osvete, mržnje, nesnošljivosti ili ideologije.
Stoga smo se i danas okupili na ovom mjestu da se poklonimo žrtvama strašnih zločina i članovima njihovih obitelji, da im izrazimo naše suosjećanje i razumijevanje njihovih patnji. Jer na Bleiburškom polju i u kolonama smrti – na križnim putovima – dogodila su se grozna, dugo godina prešućivana stradanja bez da su počinitelji zločina ikada bili izvedeni pred sud pravde.
Danas, na ovom mjestu odajemo poštovanje žrtvama – civilima i razoružanim vojnicima, svim izgubljenim životima, ali i preživjelima i njihovim obiteljima čija se svjedočenja ne smiju nikada zaboraviti.
Danas se isto tako prisjećamo jednog od teških poglavlja hrvatske povijesti. Poglavlja, koje sa svojim žrtvama, predstavlja slom čovječnosti i humanizma. Razdoblja u kojem je nestao čovjek, njegovo ljudsko dostojanstvo i sloboda, ali i racionalnost ljudskog djelovanja.
Nakon fašističkih zločina počinjenih tijekom 2. svjetskog rata, komunistička vlast je na Bleiburgu ovim sustavnim i osmišljenim zločinima nad pripadnicima hrvatskog naroda utrla put totalitarizmu, neslobodi i progonu neistomišljenika. Ubila je time nadu da će graditi demokratsko društvo utemeljeno na pluralizmu, vladavini prava, zaštiti temeljnih prava i prihvaćanju različitih svjetonazora i političkih sloboda.
Desetljećima hrvatski narod bio je talac totalitarnog komunističkog režima i žrtva masovnih povreda ljudskih prava, fizičkog i psihičkog terora. To je naša povijest. Ona nije jednostavna već je složena. Teška i bolna.
Dame i gospodo,
jedna od povijesnih stečevina na kojoj je izgrađena današnja moderna, samostalna i neovisna demokratska Hrvatska je i Domovinski rat. Rat u kojem je hrvatski narod pokazao odlučnost, samosvijest i povijesnu odgovornost.
Domovinski rat bio je jedini rat u 20. stojeću u kojem je hrvatski narod prevladao razlike i pokazao sposobnost okupljanja – u slozi i jedinstvu ostvario je pravo na slobodu i vlastitu državnost. I u kojem je pokazao spremnost podnijeti velike žrtve. I zato Domovinski rat mora biti temelj hrvatske države.
Danas, kada imamo svoju državu, obveza je svih nas stalno se podsjećati na sve žrtve i uvažiti svaku nevinu žrtvu bilo s koje strane ona dolazila, kao i iskazati poštovanje svakom čovjeku koji se hrabro i časno suprotstavio svakom obliku nedemokratskog vladanja.
Ako se želimo odgovorno suočiti s prošlošću i graditi budućnost, toga trebamo biti svjesni, to priznati i prihvatiti. Prihvaćanje istine znači i prihvaćanje odgovornosti. Kao što smo prihvatili odgovornost u stvaranju države, s tom odgovornošću trebamo nastaviti i u njezinoj daljnjoj demokratskoj pluralističkoj izgradnji. A pluralistička Hrvatska znači i različitosti – različita mišljenja, stavove i poglede na svijet. To ne znači isključivost i negiranje drugih već suživot različitih interesa i načina života okupljenih oko temeljnih vrijednosti hrvatskog naroda – naših kršćanskih korijena i pripadnosti europskom civilizacijskom nasljeđu.
To podrazumijeva društvo koje se temelji na duhovnosti, plemenitosti i humanizmu i u kojem se poštuje drugi čovjek, njegovo dostojanstvo i prava. Društvo koje se zasniva na djelotvornom dijalogu, usuglašavanju razlika i pronalaženju zajedničke osnove za suradnju i rješavanje problema, a sve zbog interesa svih hrvatskih ljudi kako onih u domovini, tako i onih iz iseljene Hrvatske.
Stoga svi zajedno moramo pronaći u sebi dodatnu snagu i hrabrost da prepoznamo i prihvatimo takav sustav vrijednosti kojim ćemo zrelo i odgovorno pokušati prevladati sve nesnošljivosti i podjele u društvu.
Zato je na svima nama da pridonesemo daljnjem uspješnom demokratskom razvoju jedine naše Hrvatske – u pamćenju, ali i oprostu – u prihvaćanju drugog i u zajedništvu i solidarnosti!
Zahvaljujem i neka nas sve čuva dragi Bog!