Srdačno vas pozdravljam u prigodi obilježavanja Dana Hrvatskoga sabora.
Današnji je dan za nas u Hrvatskoj osobito važan jer je iz temelja promijenio naše živote i pokrenuo niz političkih procesa na cijelom području jugoistočne Europe. Bio je to početak stvaranja potpuno nove političke geografije, a ujedno tada, prije 22 godine, kada je konstituiran demokratski izabran višestranački Sabor počelo je i stvaranje moderne, demokratske, neovisne i samostalne hrvatske države utemeljene na vladavini prava i tekovinama zapadne demokracije.
Mi u Hrvatskoj ponosni smo i sretni što su prijelaz iz jednostranačkog u višestranački sustav vladavine kao i prijenos vlasti nakon demokratskih izbora protekli mirno, dostojanstveno i civilizirano. Svi sudionici tadašnjih događaja vrlo dobro znaju da to nije bilo nimalo lako provesti u tadašnjim, krajnje složenim i teškim političkim okolnostima kada su se već nazirali tamni oblaci kasnijih ratnih sukoba.
Stoga želim ovom prigodom izraziti svoju iskrenu zahvalnost i poštovanje svima onima koji su omogućili da taj prvi korak u hrvatsko višestranačje bude upravo onakav kako to i doliči pravoj demokraciji.
Bio je to ujedno dobar znak, znak da demokracija i sloboda imaju budućnost u Hrvatskoj, da je odraz htijenja hrvatskih građana.
Kroz povijest, upravo je Hrvatski sabor bio mjesto u kojem su se donosile najvažnije odluke za budućnost hrvatskog naroda i upravo je Hrvatski sabor bio čuvar nacionalnog identiteta i državnosti kroz stoljeća. Višestranački Sabor, koji je bio konstituiran 30. svibnja 1990. godine, učvrstio je i nastavio državotvornu tradiciju prijašnjih Sabora.
Netom rođena, hrvatska demokracija bila je suočena s nametnutim ratom koji je imao cilj poništiti rezultate izbora i legitimne težnje hrvatskih građana za slobodom, da biraju i mogu biti birani, da žive u svojoj državi poštujući prava svih svojih građana i specifičnosti i samostojnost svih svojih susjeda. Upravo se demokratski legitimitet tog višestranačkog Sabora pokazao najsnažnijom branom pred politikom nasilja i neslobode i našim najjačim oružjem u stvaranju neovisne i samostalne Hrvatske.
Slijedeći plebiscitarno izraženu volju hrvatskih građana na referendumu, Hrvatski sabor je u jeku najžešćeg rata 1991. godine donio najprije Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, a potom nekoliko mjeseci kasnije i Odluku o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Tim odlukama Hrvatski sabor je potvrdio svoju ulogu najvišeg predstavničkog tijela države i njezinih građana. Od tada do danas, Hrvatska je prevalila golem put, u zemlji se dogodio niz velikih promjena, ali parlamentarna demokracija i višestranačje ostaju konstanta hrvatske politike, a Hrvatski sabor mjesto gdje su se donosile sve odluke kojima se uređuje društveni život zemlje i njezina uloga i mjesto u međunarodnim odnosima. Budući da podrazumijeva sukob, ali i spremnost na kompromis, demokracija je najteži oblik vladavine. U tom pogledu osobito je velika odgovornost parlamenta da zemlja ne otkliže u ekstremizam ili bilo koju vrstu totalitarizma.
Dio odgovornosti leži, naravno, na svakom parlamentarcu ponaosob, što ni u kom slučaju ne znači da većini pripada pravo na jedinu istinu, već nam je naprotiv dužnost njegovati različitosti i pluralizam mišljenja.
Gubitak povjerenja u demokraciju dovodi do apatije i nezainteresiranosti, a to je onda plodno tlo za netoleranciju, samovolju, nametanje samo svojih istina pa onda i za nasilje i mržnju. Određenu opasnost za parlamentarnu demokraciju krije i današnji globalni svijet, u kojemu se države sve više povezuju, a odluke se moraju donositi brzo, pa se vlade sve češće dogovaraju mimo vlastitih parlamenata. S druge strane, globalna financijska i ekonomska kriza, koja je izazvala masovne prosvjede u svijetu, potaknula je upravo poželjnu raspravu u međunarodnoj javnosti o ulozi parlamenata i potrebi njihovog jačanja. Svjedoci smo i sve žešćih i opravdanih kritika načina kako parlamentarna demokracija živi kako se ostvaruje. Svjestan sam svih manjkavosti parlamentarne demokracije zapadnog tipa u sukobu sa sve otvorenijim zahtjevima za neposrednijim i izravnijim oblicima vladanja i upravljanja društvima i državama i širenja kruga onih koji odlučuju, ali nažalost do danas svijet nije uspio iznjedriti ništa bolje od ovog demokratskog modela.
Na nama je da ga popravljamo, dotjerujemo, da tražimo što neposrednije oblike uključivanja što većeg broja građana, a ponajprije proizvođača kako bi imali upliva na odluke o svom životu, o svom radu, o plodovima svoga rada. Demokracija zna biti i dosadna i zamorna, ali upravo procedura je ono što demokraciju demokracijom čini.
Hrvatska će sljedeće godine postati članicom Europske unije, što Hrvatski sabor stavlja pred nove izazove. Dvanaest hrvatskih zastupnika kao promatrači već prate rad Europskog parlamenta, a nedavnim izmjenama saborskog Poslovnika poduzeli smo i prve korake u preustroju hrvatskog parlamenta kako bi mogao odgovoriti novim zadaćama. Isto tako, izmjenama Poslovnika želimo povisiti kvalitetu rasprave i transparentnost rada parlamenta, čime ćemo, vjerujem, vratiti onaj izgubljeni dio povjerenja hrvatskih građana u mogućnosti parlamentarne demokracije, koja nam je – ne zaboravimo to nikada – omogućila ostvarenje sna o slobodnoj, neovisnoj i samostalnoj hrvatskoj državi.
Ovim izmjenama nije cilj nekom zatvoriti usta i onemogućiti ga u njegovom temeljnom parlamentarnom pravu. Upravo obrnuto promjene Poslovnika i Kodeksa ponašanja imaju samo jedan cilj – dati Saboru dignitet koji zaslužuje i omogućava krajnje demokratsku proceduru držeći se pravila da demokracija nije rijeka bez obala.
Sa sjećanjem na sve dobro što nam je donio 30. svibnja 1990. godine, svima od srca čestitam Dan Hrvatskoga sabora i želim što više dobrih rezultata u Sabornici i izvan nje.