Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 13. sjednici održanoj 15. listopada 2008. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. godinu za potrebe nacionalnih manjina. Ovo Izvješće Vlada Republike Hrvatske dostavila je predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 17. srpnja 2008. godine.
Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U raspravi je konstatirano da Izvješće pokazuje da su tijekom 2007. godine uloženi značajni napori u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, što se ogleda kako u povećanom izdvajanje sredstava u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina tako i u brojnim aktivnostima koje su Vlada i druga državna tijela poduzela u cilju njegove provedbe.
Naglašeno je, međutim, da je još uvijek primjetna razlika između normativnih rješenja i proklamirane politike s jedne strane i onog što se u praksi ostvaruje, te da je stoga i u narednom razdoblju potrebno da sva nadležna tijela kako na državnoj tako i na lokalnoj i područnoj (županijskoj) razini pojačaju aktivnosti kako bi se politika manjinskih prava dosljedno u praksi provodila. Pri tome je istaknuto da praksa provođenja Ustavnog zakona kao i činjenice iznijete u razmatranom Izvješću, ukazuju na to da se u narednom razdoblju osobita pozornost treba posvetiti otklanjanju teškoća u ostvarivanju ovih manjinskih prava:
- službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina,
- pristup manjina sredstvima javnog priopćavanja,
- zastupljenost manjina u izvršnim i upravnim tijelima jedinica lokalne i
područne(regionalne) samouprave;
- zastupljenost nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima;
- ostvarivanje uloge vijeća i predstavnika nacionalnih manjina sukladno Ustavnom
zakonu, te
- nastavak intenzivne aktivnosti za ostvarivanje Nacionalnog programa za Rome i
Akcijskog plana Desetljeća uključivanja Roma 2005.-2015.
Kada je u pitanju službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina upozoreno je na činjenicu koja je konstatirana i u samom Izvješću da uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina pred pravosudnim i upravnim tijelima pokazuje tendenciju opadanja, da je broj zahtjeva za izdavanje dvojezičnih osobnih iskaznica u 2007. godini u odnosu na 2006. godinu smanjen, kao i da još uvijek ima jedinica lokalne samouprave koje nisu riješile pitanje zakonom zajamčene dvojezičnosti, pri čemu se teškoće ponekad pojavljuju i u sredinama gdje je dvojezičnost već bila uspostavljeno kao dugogodišnja tradicija (kao na primjer uporaba češkog jezika na području Daruvara). Slično je i s očuvanjem tradicijskih naziva i oznaka na područjima koje tradicionalno naseljavaju pripadnici nacionalnih manjina. Rečeno je da ima slučajeva, iako ne u velikom broju, da su izmijenjeni tradicionalni nazivi pojedinih naselja, pa bi u narednom razdoblju trebalo inicirati vraćanje ranijih naziva, ne samo zato što je pravo na očuvanje tradicijskih naziva naselja, ulica i trgova zakonom zajamčeno pravo nacionalnih manjina, već i radi stvaranja ozračja povjerenja i međuetničke tolerancije kao bitne pretpostavke za punu integraciju manjina i očuvanje multietničkog karaktera hrvatskoga društva.
Ocjenjeno je, također, da pristup nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja još uvijek nije zadovoljavajući posebno kada su u pitanju elektronički mediji (radio i televizija). Prisutnost informacija na jeziku i pismu nacionalnih manjina u javnim medijima na većini manjinskih jezika je minimalna, tako da se moraju uložiti dodatni napori sukladno Ustavnom zakonu i preporukama Vijeća Europe o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima. Ovo je značajno, kako je istaknuto, i za očuvanje jezika i kulture nacionalnih manjina, ali i za informiranje šire javnosti o manjinama i njihovoj kulturi te za razumijevanje teškoća s kojima se manjine susreću. Podržano je, s tim u vezi stajalište, Vlade da se izradi analiza ispunjavanja obveza koje u tom pogledu ima HRT i da se utvrdi na koji način se može postići veća zastupljenost informacija i programa na jeziku i pismu nacionalnih manjina u programima HRT-a. Kada je u pitanju lokalna i regionalna (županijska) razina ukazano je na osobito značajnu ulogu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija koji stimuliranjem nakladnika radio i TV programa za emitiranje programa od interesa za nacionalne manjine može u značajnoj mjeri pomoći ostvarivanju ovog manjinskog prava.
Što se tiče prava nacionalnih manjina na zastupljenost u izvršnim i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave istaknuto je da su izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te donošenjem Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ove godine stvorene sve zakonske pretpostavke za rješavanje tog problema. Ostaje da se kroz nadzor lokalne samouprave koji je u djelokrugu središnjih tijela državne uprave, u najkraćem roku, utvrdi koje općine, gradovi ili županije nisu ta pitanja uredile svojim normativnim aktima, a na što su po zakonu obvezne, te da se u tom smislu poduzmu potrebni koraci. Novi lokalni izbori koji se održavaju u svibnju iduće godine, po mišljenju Odbora, prigoda su da se uskoro ovo manjinsko pravo u praksi i ostvari.
U vezi s nezadovoljavajućom zastupljenosti nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima, u raspravi je naglašeno da je donošenjem odgovarajućih normativnih akata stvoren cjelovit pravni okvir i da je sada u pitanju poduzimanje konkretnih mjera da se taj problem čim prije riješi. Kako bi se postigli potrebni pomaci, planove prijama u službu, natječaje i imenovanja u okviru pravosudnih tijela i tijela državne uprave trebalo bi kontinuirano pratiti i nadzirati njihovu realizaciju.
Ocjenjeno je da je za rješavanje svih naprijed spomenutih problema iznimno značajno što je formiran poseban Odjel za nacionalne manjine u okviru Središnjeg državnog ureda za upravu u čijem su djelokrugu poslovi koji se odnose na manjinske izbore i izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, nadzor nad statutima općina, gradova i županija u dijelu koji se odnosi na manjinska prava, te praćenje zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Razmatrajući funkcioniranje vijeća nacionalnih manjina članovi Odbora ocijenili su da je njihov rad još uvijek daleko od onog kako je to zamišljeno Ustavnim zakonom. Iako je veliki dio Izvješća posvećen upravo vijećima nacionalnih manjina, izraženo je mišljenje da nedostaje analiza uzroka uočenih problema. Ta vijeća su zamišljena kao savjetodavna tijela sastavljena od izabranih predstavnika nacionalnih manjina radi sudjelovanja manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima. U Izvješću nema dovoljno podataka o tome u kojoj su mjeri vijeća koristila svoje Ustavnim zakonom utvrđeno pravo da predlažu mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalnih manjina, u kojoj su mjeri bila uključena u rad tijela lokalne samouprave, te jesu li ih ta tijela konzultirala u postupku donošenja akata kojima se uređuju pitanja od interesa za nacionalnu manjinu. Činjenica je, kako je u raspravi naglašeno, da teče već drugi mandat ovih manjinskih tijela, te da je krajnje vrijeme da se razjasni u čemu je problem (nedostatak potrebnih materijalnih i financijskih pretpostavki za rad, nesnalaženje ili izostanak interesa bilo na strani vijeća bilo na strani tijela lokalne samouprave). Situaciju bi kod svakog vijeća trebalo posebno analizirati i vidjeti što treba učiniti, uključujući i pomoć s državne razine ako to lokalna samouprava nije u stanju razriješiti. Podržana je namjera Vlade da se i u narednom razdoblju nastavi s edukacijom i vijeća i predstavnika lokalne samouprave, ali je i istaknuto da se moraju analizirati rezultati dosadašnje prakse i utvrditi treba li što mijenjati, kako bi se postigli željeni učinci.
Upozoreno je, također, da u pojedinim medijima, te na javnim priredbama (koncerti, sportska natjecanja) još uvijek ima slučajeva iskazivanja govora mržnje, najčešće upravo prema pripadnicima pojedinih nacionalnih manjina, ali da pri tome nema svaki puta pravovremene i energične osude takvih pojava od strane nadležnih tijela. Iznijeto je mišljenje da javna osuda takvih istupa ne bi trebala dolaziti samo od predstavnika manjina, već prije svega od strane nadležnih državnih tijela i tijela lokalne samouprave, jer bi se na taj način javnosti odaslala daleko djelotvornija poruka.
Kada je u pitanju koncepcija razmatranog Izvješća u raspravi je konstatirano da je primjetan napredak u odnosu na prethodna razdoblja. Međutim, istaknuto je da su potrebna daljnja poboljšanja kako bi ovakva izvješća udovoljila svojoj temeljnoj svrsi, koja nije samo konstatiranje činjenica i problema. Potreban je analitički/evaluacijski pristup kako bi bilo razvidno što je, a što nije učinjeno, koji je uzrok uočenih problema u provedbi pojedinih odredbi Ustavnog zakona, te što Vlada i nadležna državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne samouprave trebaju i namjeravaju učiniti da se uočeni problemi riješe.
Nakon provedene rasprave Odbor je (uz 7 glasova „za“ i 3 „suzdržana“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. godinu za potrebe nacionalnih manjina.
2. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da izvješće o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za naredno razdoblje pripremi sukladno primjedbama i prijedlozima iznijetim u raspravi, na način da ocijeni ostvarene rezultate, te, uz prethodnu analizu uzroka neprovođenja pojedinih zakonskih odredbi, predloži mjere za otklanjanje teškoća uočenih u njegovoj provedbi.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin