Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 32. sjednici, održanoj 17. studenoga 2026., raspravljao je o Izvješću o radu zatvorskog sustava za 2025. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 14. listopada 2026. Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.
Predstavnica predlagatelja uvodno je izložila kako su u ustrojstvenim jedinicama zatvorskog sustava tijekom 2025. godine boravile ukupno 16.792 osobe lišene slobode i osobe na izvršavanju odgojne mjere, koje su izdržavale mjeru istražnog zatvora (7931), kaznu zatvora punoljetnih osoba i kaznu maloljetničkog zatvora (5991), kaznu zatvora u prekršajnom ili drugom sudskom postupku, zamjenu novčane kazne i prekršajno zadržavanje (2746) te odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod – odgajanici (124). Tijekom godine novoprimljeno je 11.827 osoba, a na dan 31. prosinca 2025. u sustavu je bilo 4947 osoba lišenih slobode i odgajanika. Među novoprimljenima najviše je bilo istražnih zatvorenika (49,24 %), zatim osoba na izvršavanju kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora (27,72 %), prekršajno kažnjenih (22,48 %) te odgajanika (0,56 %), dok su muškarci činili 93,11 % novoprimljenih. Zakonski kapacitet u 2025. godini iznosio je ukupno 4052 mjesta, dok je prosječno mjesečno stanje smještenih osoba iznosilo 5053 osobe. Istaknula je i kako je sustav svjestan prenapučenosti te kako se kontinuirano poduzimaju mjere za osiguranje dodatnih smještajnih kapaciteta; u tijeku je povećanje kapaciteta izgradnjom modularnih aneksa u Zatvoru u Varaždinu i Kaznionici u Lipovici – Popovači te Centru za dijagnostiku u Zagrebu.
Kao posebno osjetljive skupine predstavnica predlagatelja izdvojila je strane državljane, istražne zatvorenike, maloljetnike i neubrojive počinitelje. Tijekom godine novoprimljena su 2684 strana državljanina, što je pad od 23,49 % u odnosu na 2024., ali porast od 55 % u odnosu na 2022.; najviše ih je iz Bosne i Hercegovine, Ukrajine i Srbije, a zbog nerazumijevanja jezika otežano im je sporazumijevanje sa službenicima i uključivanje u tretman. Istražni zatvorenici na dan 31. prosinca 2025. činili su 40,59 % ukupne populacije (2008 osoba), a najviše ih se nalazilo u istražnom zatvoru od jednog do tri mjeseca, dok je 30 osoba mjeru izvršavalo dulje od 30 mjeseci. U istražni zatvor primljena su 94 maloljetnika (80 maloljetnika i 14 maloljetnica), a riječ je o izrazito osjetljivoj kategoriji kojoj se osiguravaju psihosocijalna pomoć, zdravstvena skrb te rad i poduka. Od 191 okrivljenika s duševnim smetnjama (članak 551. ZKP-a) njih 66 do kraja godine nije bilo upućeno u odgovarajuću ustanovu i nalazilo se u zatvorima. Istaknula je kako je sustav u dijelu gospodarskih djelatnosti samoodrživ zahvaljujući vlastitoj proizvodnji mesa, voća i povrća, a rad zatvorenika je dobrovoljan.
Predstavnik Ureda pučkog pravobranitelja ocijenio je kako je prenapučenost zatvorskog sustava i dalje alarmantna te da se, unatoč zakonskim mogućnostima, nedovoljno koriste alternativne mjere i instituti predviđeni zakonodavstvom, ponajprije izvršavanje kazne zatvora u domu (kućni zatvor) i elektronički nadzor. Istaknuo je kako se u istražnom zatvoru u trajanju od jednog do tri mjeseca nalazilo oko 1000 zatvorenika te kako je vjerojatno dobar dio njih mogao boraviti kod kuće, kao i da je 885 zatvorenika osuđeno na kaznu zatvora do jedne godine, za koje je člankom 44. stavkom 3. Kaznenog zakona predviđena mogućnost da se izrečena kazna zatvora izvršava u domu (kućni zatvor). Time se, zaključio je, dolazi do brojke od oko 2000 zatvorenika i pritvorenika na koje bi se mogla primijeniti ta alternativa, zbog čega smatra da, kada bi se ona dosljedno primjenjivala, zatvori ne bi bili prenapučeni. Pritom je upozorio kako Vlada za iduću godinu najavljuje uvođenje GPS tehnologije, dok se postojeće alternative ne provode — od 200 nabavljenih narukvica i nanogica za elektronički nadzor u primjeni je tek njih tridesetak, a izostaju i provedbeni propisi za izvršavanje kazne do jedne godine u domu. Stoga je istaknuo kako Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije treba predložiti izmjene zakonodavstva kojima bi se omogućila šira i učinkovitija primjena te alternative.
Pravobraniteljica za djecu osvrnula se na položaj djece čiji su roditelji u zatvoru te istaknula kako je tijekom 2025. godine ukupno 4811 djece bilo odvojeno od jednog, a katkad i oba roditelja, pri čemu je 90,52 % djece bilo odvojeno od očeva, a 9,48 % od majki. Pozdravila je što se u sustavu nastoji poticati ostvarivanje osobnih odnosa djece s roditeljima, i to kroz redovite posjete i druge oblike kontakata, ali i upozorila kako je potrebno uložiti dodatne napore u poticanje kontakta djece s roditeljima jer djeca ne bi smjela nositi posljedice kaznenopravnih sankcija izrečenih svojim roditeljima. Pritom je navela kako je tijekom godine ostvareno 4189 fizičkih posjeta maloljetne djece roditeljima. Posebno je upozorila na djecu u istražnom zatvoru koja se, zbog nepostojanja zatvorenih zavodskih ustanova, čiji osnutak već godinama propisuje Zakon o sudovima za mladež, i dalje smještaju u posebne zatvorske jedinice unutar zatvora za odrasle, iako bi djeca trebala biti strogo odvojena od odraslih zatvorenika, sukladno domaćem i međunarodnom pravu. Zaključila je kako je nužna sustavna edukacija svih stručnjaka koji rade s djecom u zatvorskom sustavu, kako bi se potrebe maloljetnika rješavale planski, a ne „prigodno i stihijski“ te kako bi se osiguralo poštovanje standarda zaštite prava djeteta.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom osvrnuo se na položaj osoba s invaliditetom i osoba sa psihosocijalnim poteškoćama u zatvorskom sustavu. Istaknuo je kako osobe sa psihosocijalnim poteškoćama, kojih u sustavu nema velik broj (oko 195), zahtijevaju posebnu pozornost jer im zbog prirode teškoća nije moguće pružiti odgovarajuću skrb u redovitim zatvorskim uvjetima, pa je nužno osigurati primjeren pristup, smještaj i kontinuirano praćenje njihova stanja. Upozorio je i na nedovoljno sustavno evidentiranje tih osoba, zbog čega se preporučuje uvođenje jedinstvenog i cjelovitog načina evidentiranja osoba sa psihosocijalnim poteškoćama kako bi se mogle pratiti njihove potrebe i osigurati primjerena zaštita. Posebno se osvrnuo na neubrojive počinitelje kaznenih djela kojima je određen istražni zatvor na temelju članka 135. u vezi s člankom 551. Zakona o kaznenom postupku. Upozorio je kako je broj takvih okrivljenika u porastu (u odnosu na prethodno razdoblje bilježi se rast od oko 19,5 %), dok kapaciteti psihijatrijskih ustanova i Zatvorske bolnice u Zagrebu nisu dostatni za njihovo odgovarajuće zbrinjavanje. Zbog toga njih oko 34 % (66 od 191 okrivljenika, odnosno 34,55 %) do kraja godine nije bilo upućeno u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, već su se nalazili u zatvorima, poneki i cijelo vrijeme trajanja istražnog zatvora. Istaknuo je i kako je prosječno trajanje boravka takvih okrivljenika u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu iznosilo 106 dana, i to uključujući i vrijeme nakon donošenja pravomoćnog rješenja o prisilnom smještaju i liječenju, kada su osobe već trebale biti upućene u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, ali su ostale u zatvorskoj bolnici jer nema ustanova koje bi ih mogle primiti. Stoga je zaključio kako je nužno da nadležna tijela pravosuđa i zdravstva zajednički nađu odgovarajući način zbrinjavanja i postupanja s neubrojivim počiniteljima, kako se takve osobe ne bi zadržavale u zatvorskim uvjetima koji nisu primjereni njihovu stanju i potrebama.
U raspravi je istaknuto kako je teško razumjeti da se institut elektroničkog nadzora i alternativnih sankcija ne može riješiti na odgovarajući način. Razumljivo je kako se za određeni broj počinitelja i zbog određenih razloga određivanja pritvora — primjerice za gospodarski kriminal — ne može primijeniti alternativna sankcija, no tu je riječ o manjem broju slučajeva, dok bi se na veći dio od oko 2000 zatvorenika i pritvorenika alternativne mjere vjerojatno mogle primijeniti. Istaknuto je kako bi o tome trebalo ozbiljnije porazgovarati, a ne da prolaze godine u kojima imamo prenapučenost zatvora i do 200 posto. Rečeno je kako će se o toj temi sazvati tematska sjednica Odbora, na kojoj bi se razgovaralo s predstavnicima ministarstva nadležnog za pravosuđe i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, teško prihvatljivom ocijenjena je činjenica da postoje problemi s izvršenjem odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, bez obzira na to je li riječ o maloljetnicima ili osobama s mentalnim poremećajima ili pak o prenatrpanosti zatvora. Pritom je osobito upozoreno na to kako Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-4182/2008, kojom je naloženo prilagođavanje kapaciteta Zatvora u Zagrebu standardima Vijeća Europe i praksi Europskog suda za ljudska prava ni nakon sedamnaest godina nije provedena, kao i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-3464/2023, donesenu u povodu boravka maloljetnice u istražnom zatvoru zajedno s odraslim zatvorenicima, što je protivno domaćem i međunarodnom pravu.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom je glasova (6 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
Z A K L J U Č A K
Prihvaća se Izvješće o radu zatvorskog sustava za 2025. godinu.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Marka Krička, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac