Zagreb – Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković na početku sjednice Hrvatskoga sabora održao je govor u povodu današnjeg spomendana, 25. lipnja, Dana neovisnosti Republike Hrvatske:
„Poštovane zastupnice i zastupnici,
Prije nego krenemo s raspravom, podsjetio bih kako danas obilježavamo iznimno bitan datum iz suvremene hrvatske povijesti, a to je Dan neovisnosti.
Taj spomendan podsjeća nas na povijesnu Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske donesenu u Hrvatskome saboru prije pune 34 godine.
U njoj je izrijekom bilo navedeno kako tim „činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ“ te da „pokreće postupak za međunarodno priznavanje“.
Uz tu odluku, zastupnici prvog saziva Hrvatskoga sabora istog su dana izglasali i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Nedavno smo imali priliku pozdraviti čak osamdesetak zastupnika iz tog prvog saziva, kada smo u Hrvatskome narodnom kazalištu svečano obilježavali 35. godišnjicu konstituiranja prvog hrvatskog višestranačkog demokratski izabranog Sabora, dakle Dan državnosti.
Bio je to zaista dirljiv trenutak. Koristim i ovu prigodu još jednom im zahvaliti na političkoj odlučnosti i hrabrosti koju su pokazivali u krucijalnim trenucima stvaranja naše države.
Kolegice i kolege, vjerujem da se većina vas sjeća kako je Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991. godine bila dogovorena tromjesečna odgoda primjene Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti.
Taj je moratorij istekao 7. listopada, a istog dana JNA je, raketiranjem Banskih dvora, pokušala izvršiti atentat na tadašnje političko vodstvo i prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana.
Sutradan, 8. listopada, državno pravne sveze Republike Hrvatske s ostalim republikama i bivšom državom i službeno su raskinute, a naša Domovina postala je samostalnom i neovisnom.
Time je u djelo formalno provedena jasno izražena volja više od 93% hrvatskih građana koji su u svibnju 1991. godine, na najvažnijem referendumu u našoj povijesti, jasno kazali kakvu Hrvatsku žele.
Uslijedila su prva međunarodna priznanja, a zatim i povijesni 15. siječnja 1992., kada su Hrvatsku priznale sve države članice tadašnje Europske ekonomske zajednice, te još šest europskih država i Kanada.
Nažalost, u Beogradu se nisu mogli pomiriti s hrvatskim stremljenjima. Velikosrpski agresor je razaranjima i ubijanjem diljem naše Domovine pokazao što misli o volji naših ljudi.
No, hrvatski je čovjek tada, odlučnije nego ikad, iskazao svu snagu svoje želje za slobodom i samostalnošću.
Veličanstvenom pobjedom u Domovinskom ratu, a kasnije i mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, Hrvatska je dokazala razmjere vlastitih vojnih sposobnosti, političke zrelosti i diplomatske vještine.
To joj je omogućilo da, suverena i međunarodno priznata, te slobodna i teritorijalno cjelovita krene prema izgradnji moderne demokratske države i društva.
Trajnu zahvalnost dugujemo onima koji su Hrvatsku tada vodili, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, te svima onima koji su ju branili i za nju dali živote, kao i njihovim obiteljima.
Domovinski rat bio je i ostaje temelj naše slobode, ali na temeljima se ne zaustavlja – na njima se gradi.
Hrvatska je u tri i pol desetljeća samostalnosti zaista ostvarila sve strateške ciljeve koje si je zacrtala.
To ju danas čini bitno snažnijom te geopolitički relevantnijom državom i partnerom unutar međunarodnih savezništava kojih je dio.
Ipak, mnogi naši mlađi sugrađani možda ne mogu ni zamisliti težinu žrtve koju je na tom putu trebalo podnijeti. No, generacija koja pamti ima dužnost to sjećanje čuvati i, rekao bih, s ponosom ga prenositi.
Jer neovisnost, sloboda i demokracija nipošto nisu nešto što se podrazumijeva.
To je itekako važno imati na umu, osobito danas, dok svjedočimo četvrtoj godini ruske agresije na Ukrajinu i novoj eskalaciji, zaista nepredvidivih razmjera, na Bliskom istoku.
Globalna je sigurnost bitno krhkija nego li smo to mogli zamisliti prije svega nekoliko godina.
Udari na demokratske vrijednosti, izazovi i krize množe se, višeslojni su i često međupovezani, s dalekosežnim posljedicama po mnoga društva.
U takvom je kontekstu presudno da Hrvatsku očuvamo stabilnom, sigurnom i što otpornijom - na sve ugroze.
Pritom, od donositelja odluka, kao i od svih nas koji se bavimo javnom djelatnošću, očekuje se naročita posvećenost svekolikom boljitku naših građana.
Očekuje se da ulažemo u jačanje institucija i preduvjeta za nove gospodarske iskorake, u modernizaciju infrastrukture, u obrazovanje, zdravstvo te, naročito, u obranu i sigurnost.
Da ustrajno štitimo nacionalne interese i čuvamo ono što nas čini posebnima – naš sveukupni identitet: jezik, kulturu, povijest, tradiciju, kao i vrijednosti na kojima počiva moderna hrvatska država.
Uzdajući se u sve ono što nas je kroz stoljeća očuvalo, s ponosom gledamo prema našoj prošlosti, ali i s iznimnom odgovornošću i odlučnošću prema našoj budućnosti.
Neka stoga ovaj Dan neovisnosti ne bude samo svečani podsjetnik na ono što je bilo, već snažan poziv na zajedničko djelovanje – za Hrvatsku kakvu želimo ostaviti svojoj djeci.
Za državu čiji će građani uvijek živjeti sigurno i dostojanstveno, ponosno i slobodno.
S tim mislima, svim građankama i građanima Hrvatske, kao i svim Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta, te svima vama, kolegice i kolege, čestitam Dan neovisnosti!“.