Poštovana izaslanice predsjednika hrvatske Vlade, ministrice Murganić, poštovana izaslanice predsjednice Republike, gospođo Margaretić-Urlić, poštovani gradonačelniče Zagreba, gospodine Bandiću, poštovani potpredsjedniče HAZU, akademiče Barbiću, poštovani predsjedničke Međunarodne romske unije, gospodine Rudevicsu, spoštovani uzvanici, dame i gospodo,
posebno pozdravljam predstavnike Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ i Vijeća romske nacionalne manjine. Pozdravljam i članove Organizacijskog odbora današnjeg događanja, na čelu sa zastupnikom Veljkom Kajtazijem te posebnog gosta – ministra Vlade Republike Makedonije gospodina Ibraimovskog. Zadovoljstvo mi je danas biti ovdje s vama na obilježavanju Svjetskog dana romskog jezika.
Dopustite mi odmah na početku da čestitam uime Hrvatskoga sabora i u osobno ime svim pripadnicima romske zajednice u Hrvatskoj Svjetski dan romskog jezika, koji je uz Svjetski dan Roma i Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta, službeni praznik romskog naroda. Drago mi je da se ovaj važan dan za romsku zajednicu obilježava već treći put u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti – krovnoj znanstvenoj i intelektualnoj instituciji u Hrvatskoj, koja više od stoljeća i pol čuva i njeguje hrvatski kulturni i nacionalni identitet. Danas obilježavamo upravo ono što je jedna od najvažnijih sastavnica identiteta jednog naroda, a to je jezik.
Danas u svijetu prepoznajemo više od 7000 različitih jezika. Dio te bogate lingvističke raznolikosti je i romski jezik. Romski jezik romani ćib kojim govori većina Roma proglašen je službenim jezikom romskog naroda na prvom Svjetskom kongresu Roma u Londonu 1971. Od tog datuma romski jezik postaje jedna od najdragocjenijih karika u osnaživanju romskog identiteta i sredstvo komunikacije, socijalizacije i kulturne integracije Roma diljem svijeta.
Romski jezik za Rome, da parafraziram poljskog književnog nobelovca Czeslawa Milosza, postaje njihova jedina domovina. Međutim, romski jezik, zbog svojih mnogobrojnih varijanta, nije kodificiran i standardiziran što posljedično onemogućava veću integraciju i povezanost romskih zajednica. Stoga je iznimno hvalevrijedna inicijativa predstavnika romske zajednice u Hrvatskoj i kolege zastupnika Veljka Kajtazija, da se romskom jeziku osigura trajna briga o očuvanju, razvoju i standardizaciji i u konačnici omogući Romima da se služe vlastitim jezikom.
Prvi hrvatsko-romski i romsko-hrvatski rječnik, objavljen 5. studenoga 2008., i tim povodom međunarodni simpoziji romologa organiziran u Zagrebu, doveli su toga da se osigura šira društvena potpora romskom jeziku u Hrvatskoj, a kasnije i u svijetu. Polazeći od ustavnog jamstva na pravo pripadnika nacionalnih manjina da slobodno govore vlastitim jezikom te da su ravnopravni s pripadnicima većinskog naroda, Hrvatski sabor prirodno se pridružio inicijativi o proglašenju Svjetskog dana romskog jezika.
Upućen je apel hrvatskim, ali i svjetskim institucijama i javnosti da se pridruže inicijativi, da na svoj način pridonesu promicanju i standardizaciji romskog jezika te očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta i tradicije, opismenjavanju i obrazovanju Roma. Hrvatski sabor bio je prvi parlament u svijetu koji je podržao ovu inicijativu i time obilježio povijest romske zajednice. Svojem potporom Hrvatski sabor je na najbolji način pokazao svoju ulogu u promicanju i zaštiti prava nacionalnih manjina. Dao je primjer i ostalim parlamentima da podrže ovaj važan datum za romski narod.
UNESCO, kao krovna svjetska organizacija za kulturu i prosvjetu, prepoznao je ovu inicijativu i 2015. godine proglasio 5. studenoga Svjetskim danom romskog jezika uputivši snažnu poruku da romski jezik ima svoju ulogu u očuvanju i promociji svjetske civilizacije i kulture. I od tada, romski jezik dio je zaštićenog UNESCO-ovog nasljeđa i kao takav izvor obogaćivanja naše zajedničke hrvatske, europske i svjetske baštine. Međutim, njegovo obilježavanje mora biti trajni poticaj za daljnja znanstvena istraživanja, kodifikaciju i standardizaciju jer autentičnost romskog jezika blijedi sa svakim naraštajem Roma. Ovdje je važno naglasiti da se od 2012. godine, romski jezik i književnost izučavaju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a „Kali Sara“ vrednuje svake godine pojedince koji rade na njegovom istraživanju i promociji.
Prihvaćajući hrvatsku inicijativu o obilježavanju Svjetskog dana romskog jezika, UNESCO je prepoznao i napore koje Hrvatska poduzima u poboljšanju položaja romske manjine, a time i svojih nacionalnih manjina u cjelini. Zaštita i promicanje jednakosti spadaju u najviše ustavne vrednote Hrvatske.
Hrvatska ima obvezu unapređivanja postojeće razine zaštite prava nacionalnih manjina, u duhu tolerancije i pluralizma te uvažavanja raznolikosti na kulturnom i društvenom planu. Prepoznavajući doprinos nacionalnih manjina razvoju hrvatskog društva, naša trajna obveza je stoga nastaviti raditi na zaštiti prava nacionalnih manjina u suradnji s njihovim predstavnicima i saborskim zastupnicima. Pritom, odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina moraju se nastaviti provoditi uz dosljednu primjenu hrvatskih zakona.
Dame i gospodo,
pripadnici romske zajednice stoljećima smatraju Hrvatsku svojom domovinom. Sjetimo se prvog pisanog dokumenta u kojima se spominju – dubrovačkog trgovačkog spisa iz 1362. I stoga, svi zajedno moramo na sustavan, konkretan i trajan način što više pomoći pripadnicima romske manjine u Hrvatskoj, prije svega u poboljšanju uvjeta života, njihovom uključivanju u društveni život i procese odlučivanja u lokalnoj i široj zajednici te u poticanju na preuzimanje aktivne uloge u promjeni svog položaja u društvu, a da pritom ne izgube vlastiti identitet, kulturu i tradiciju. Istodobno, kao društvo moramo još više raditi na promjeni stava ostalih građana prema romskoj manjini promičući načela nediskriminacije.
U Hrvatskoj postoji suglasje o obrazovanju kao ključnom čimbeniku razvoja hrvatskoga društva. Ono što treba biti cilj jest osigurati svima jednaku dostupnost obrazovanju. Jednaki pristup obrazovanju, kulturi i znanosti jedino je rješenje za bolju integraciju romske zajednice u hrvatsko društvo. To znači trajno promicati što veću uključenost romske djece u sustav obrazovanja od predškolskog odgoja do visokog obrazovanja bez obrazovne segregacije.
Dame i gospodo,
romski jezik ima svoju prošlost i sadašnjost. Kako bi se sačuvala njegova budućnost, potrebno je raditi na gradnji međusobnog razumijevanja, solidarnosti, potpori kulturnoj raznolikosti i očuvanju naše manjinske, ali zajedničke baštine.
Za kraj, dopustite mi čestitati ovogodišnjim dobitnicima nagrada "Ferenc Sztojka" i "Šaip Jusuf". Uvjeren sam da će one biti dodatni poticaj nagrađenima, ali i svim romolozima i ostalima pojedincima koji rade na očuvanju, unapređenju i popularizaciji romskog jezika, kulture i položaja romske zajednice u Hrvatskoj. Zahvaljujem.