Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske na svojoj 24. sjednici održanoj 10. veljače 2010. raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. Siječnja 2010.
Odbor je izvješće razmotrio kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja objasnio je kako je reguliranje prebivališta i boravišta stanovnika svojevrsna evidencija stanovništva Republike Hrvatske (RH) nužna za različite potrebe. U skladu s tim potrebama i uočenim slabostima, izmjenama postojećeg zakona regulira se boravište na novi način te se policijskoj upravi ili postaji daje ovlaštenje za mogućnost brisanja iz evidencije prebivališta onih osoba koje nedvojbeno ne žive na dotičnoj adresi tj. onih osoba koje su se trajno iselile iz RH ili su promijenile mjesto boravka unutar RH. Prema postojećem Zakonu, osoba koja je napustila RH bila je dužna odjaviti se. Kao izravna posljedica ne ispunjavanja obveze odjave proistekli su problemi s popisima birača, izdavanjem javnih isprava, pronalaskom određene osobe od strane sudova i drugih državnih tijela itd. Cilj izmjena je ispraviti navedene slabosti te u što je moguće većoj mjeri uskladiti prebivalište i boravište građana sa stvarnim stanjem. Predlagatelj je također obrazložio da građani RH iz različitih razloga prijavljuju prebivalište na adresama na kojima ne stanuju između ostaloga zbog poreskih i drugih olakšica te određenih beneficija. Obzirom da je ovaj zakon izazvao brojne polemike i različita tumačenja, predlagatelj je otklonio dvojbe oko štetnih učinaka ovoga zakona na druga stečena prava kao i bilo kakvo dovođenje u vezu ovoga zakona s time (mirovine, dvojno državljanstvo itd.). U raspravi je izneseno razumijevanje kako Vlada mora urediti ovo pitanje jer je poznato da u RH ima više birača nego stanovnika ali je također izneseno mnoštvo nedoumica, pitanja i prijedloga. Tako je ukazano na moguću nejednakost koju Zakon može prouzročiti prema onim osobama hrvatske nacionalnosti koje su za vrijeme rata prognani iz BiH preselile u RH u kojoj su godinama živjele i u kojoj su stekli nekretnine. U posljednje vrijeme pokušavaju organizirati svoj povratak u Posavinu, Središnju Bosnu, Banjolučku regiju i druge dijelove BiH. Svaka prijetnja gubitka prava koja proizlaze iz prebivališta u RH, prije svega zdravstvenog osiguranja, odvratit će ih od povratka u BiH. Istodobno, kazano je, od provedbe ovoga zakona izuzete su one osobe koje su trajno iselile iz RH (uglavnom srpske nacionalnosti) te žive u drugim državama a „trajno“ su u statusu programa obnove, programa stambenog zbrinjavanja ili imaju status izbjeglice. Rečeno je da to dovodi do virtualne promjene etničkog sastava stanovništva pojedinih dijelova RH.
Osim spomenutih Hrvata prognanika iz BiH koji žive u RH, postoje još neke kategorije koje su prebivalištem regulirali svoj status u RH. Među njima su i razvojačeni branitelji, a najosjetljivija skupina među njima su stradalnici HVO-a od kojih je veliki broj dragovoljno sudjelovao u Domovinskom ratu (RH) a brojni među njima imaju nekretnine i prijavljeno prebivalište u RH gdje ostvaruju prava na mirovine i zdravstveno osiguranje. Posebno treba imati na umu one Hrvate iz BiH (i općenito izvan RH) vezane poslom i/ili imaju poduzeća u RH u kojoj žive (s dijelom obitelji) a također provode i dio vremena s obitelji npr. u BiH, ali isto tako i u drugim susjednim državama. Najveći broj njih ima nekretnine diljem RH osobito u pograničnim dijelovima te ostvaruju prava po osnovu prebivališta u RH. Rečeno je kako sve ovo treba sagledati i iz perspektive predstojeće ustavne reforme u BiH kao i najavljenog popisa stanovništva u BiH. Ukazano je na važnost cjelovitog sagledavanja problema jer prava koja proizlaze na temelju prebivališta a kojih nema npr. u BiH ali i nekim drugim susjednim državama (u kojima su Hrvati nacionalna manjina) mogu dodatno poticati preseljenje u RH.
U raspravi o našim ljudima koji rade u inozemstvu postavljeno je pitanje prihvatljivosti termina „radnici na privremenom radu“ te je postavljeno pitanje statusa onih naših ljudi koji imaju dijelove obitelji i nekretnine u RH ali žive u prekomorskim zemljama.
U završnom obraćanju, između ostaloga a dajući pojašnjenja i odgovore zastupnicima, predstavnik predlagatelja je otklonio svaku sumnju da bi pod udar ovoga zakona mogli doći prognani Hrvati iz BiH (sada u statusu povratnika u BiH) kao i stradalnici HVO-a te pozvao da se do drugog čitanja zakona uključe svi zainteresirani te da se razmotre svi prijedlozi. Također, naglasio je da se Zakon jednako odnosi na sve građane RH i da se zakon neće provoditi dekretom, „grupno“ ili „automatizmom“ nego pojedinačno i na način da će se za svako brisanje prebivališta provesti individualni postupak i svakome će biti omogućeno u upravnom postupku pred drugostupanjskim tijelom MUP-a osporiti policijski zahtjev.
Zaključno, zauzet je stav da sve možebitne poteškoće koji se odnose na neka prava Hrvata izvan RH (po brojnosti, prije svega onih iz BiH) a vežu se uz prebivalište, treba riješiti u skladu s 10. člankom Ustava što je sukladno iskustvu pojedinih europskih država ali i najavljenoj Strategiji odnosa RH s Hrvatima izvan RH. U to, a vezno za izmjene i dopune ovoga zakona, spada i pomoć iz socijalne oblasti onima koji bi eventualno bili pogođeni provedbom ovoga zakona. Predloženo je da se preostale nejasnoće razriješe do drugoga čitanja i ugrade u konačan tekst Zakona te da se u izradu pravilnika koje će predlagatelj naknadno donijeti uključe i članovi Odbora.
Nakon provedene rasprave, Odbor je sa 6 glasova „za“, dva „suzdržana“ i jednim glasom „protiv“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje slijedećih
ZAKLJUČAKA
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana
2. Sve primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ivan Bagarić, predsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. Ivan Bagarić