Odbor za poljoprivredu Hrvatskoga sabora raspravio je, u svojstvu matičnog radnog tijela, na 55. sjednici održanoj 27. listopada 2026. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. listopada 2026. godine.
Nakon uvodnog izlaganja predstavnika predlagatelja, u raspravi su istaknuta podijeljena mišljenja o Konačnom prijedlogu zakona. Dok je dio članova izrazio zabrinutost i istaknuo kako se ovim aktom sva odgovornost i prevencija šteta od divljači prenosi na poljoprivrednike, drugi dio članova Odbora smatra kako ovaj akt pruža cjelovito rješenje i omogućit će učinkovitije upravljanje lovištima i štetama. U raspravi je postavljen upit o razlozima zbog kojih ovim aktom nije obuhvaćena i izmjena članka 97. kako bi se uskladio iznos novčane kazne s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Postavljen je i upit o razlozima smanjenja prekršajne kazne za lovočuvara, koja je propisana člankom 95. Zakona, a koja se sa iznosa 3000,00 – 7000,00 kuna smanjuje na 260,00 do 520,00 eura. Uz izmjene koje se predlažu u korištenju poluautomatskog oružja upitano je postoje li takova rješenja u nekoj drugoj državi članici Europske Unije. U raspravi je rečeno da Konačni prijedlog donosi određene pomake u odnosu na prvo čitanje, ali nekoliko ključnih problema i dalje ostaje neriješeno. Posebno je istaknuto kako se u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona navodi da je za financiranje šteta od divljači na vozilima planirano 15,9 milijuna eura te da se zbog novog uređenja odgovornosti tih šteta očekuje da za tom mjerom više neće biti potrebe. Stoga je predloženo da se ta sredstva stave na raspolaganje županijama i Gradu Zagrebu, kojima će iz naknade za pravo lova na raspolaganju biti dostupno oko 2,58 milijuna eura godišnje, a kako bi se na taj način osigurala sredstva za sprječavanje i naknadu šteta koje divljač čini na poljoprivrednim usjevima i nasadima. Obzirom da poljoprivrednik ne upravlja brojnošću divljači niti donosi lovnogospodarske planove, u raspravi je rečeno da nije razmjerno od poljoprivrednika očekivati da na svoj trošak provodi mjere zaštite od divljači. Rečeno je i da nije pravedno da poljoprivrednici u određenim slučajevima automatski gube pravo na naknadu sveukupne štete, ali niti da se na poljoprivrednike stavlja teret dokazivanja svih pravodobno poduzetih preventivnih mjera. Rečeno je da oštećenik treba postupati odgovorno, no ne treba mu nametati obvezu dokazivanja provedenih mjera. Pozdravljen je prijedlog davanja prednosti u ostvarivanju prava lova za domicilne lovačke udruge i upitano kako će se isto kontrolirati i provoditi u praksi, osobito kada je riječ o provjeri prebivališta i broja članova koji ispunjavaju uvjete, vodeći računa i o pravilima zaštite osobnih podataka. Pozdravljeno je i uvođenje županijskih povjerenstava za procjenu šteta i rečeno da je ovim aktom potrebno jasno precizirati rok za dostavu nalaza Povjerenstva i najdulji rok za isplatu štete. Rečeno je i kako je ovim aktom potrebno odrediti jasnu stručnu metodologiju za utvrđivanje brojnog stanja divljači kako bi se na temelju toga mogle provoditi odgovarajuće mjere. Rečeno je i da bi osobama, koje su već položile ispit iz balistike i sigurnog rukovanja oružjem temeljem stečenih kompetencija trebalo omogućiti oslobađanje od obveze polaganja posebnog ispita, a na što je upozorio i Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. U raspravi je posebno ukazano na važnost jačanja suradnje između lovaca i poljoprivrednika, no rečeno je i da je iz ovoga akta izostalo načelo objektivne odgovornosti lovoovlaštenika i da Zakon neće ostvariti svoj cilj.
Predstavnik predlagatelja odgovorio je kako će provedba ovoga Zakona osigurati višestruke koristi te da će se na moguće prijedloge amandmana očitovati kada isti budu upućeni u proceduru usvajanja. Rekao je da članak 97. Zakona o lovstvu nije bio predmet ovih izmjena te da se o prekršajnim kaznama za lovočuvare razgovaralo i s Državnim inspektoratom Republike Hrvatske, pa je usuglašena kazna čiji osnovni cilj je prevencija i ograničavanje broja sudskih tužbi. Uz izmjenu Zakona vezanu uz korištenje poluautomatskog oružja, rekao je da je ista usuglašena s Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije i usklađena s europskom Direktivom. Istaknuo je da Županije i Grad Zagreb nisu imale primjedbe na prijedlog ovoga akta te da su županije svojevrstan jamac da će šteta koju počini divljač, biti isplaćena. Podsjetio je kako se županijama daje pravo da, u slučaju neplaćanja sporazumno utvrđene štete od strane lovoovlaštenika, županija može pokrenuti proces raskida Ugovora o pravu lova. Dodao je i da županije mogu osigurati sredstva za nabavku zaštitne opreme i ukazao na važnost suradnje lovoovlaštenika i poljoprivrednika. Istaknuo je da će sredstva za naknadu šteta biti dovoljna i dodao da će u izvanrednim situacijama, kao i do sada, Vlada Republike Hrvatske osigurati potrebnu potporu. Rečeno je i da posjedovanje dozvole za nošenje oružja ne znači automatski i poznavanje pravila o načinu ponašanja u lovištima i da je upravo zbog toga važan ispit iz balistike i sigurnog rukovanja oružjem. Predstavnik predlagatelja je istaknuo kako je Ministarstvo podijelilo odgovornost s ciljem dobivanja uravnoteženog Zakona, a ovlasti koje se daju županijskim povjerenstvima osigurat će pravednu primjenu.
Nakon provedene rasprave Odbor za poljoprivredu je većinom glasova (5 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LOVSTVU
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnicu Marijanu Petir, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marijana Petir