Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku na 44. sjednici Odbora održanoj 19. siječnja 2022., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti, drugo čitanje, P. Z. br. 221 , koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. siječnja 2021.
Odbor je o Prijedlogu zakona raspravljao kao matično radno tijelo, sukladno članku 85. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Rasprava o ovom Konačnom prijedlogu zakona provedena je objedinjeno s Konačnim prijedlogom zakona o socijalnoj skrbi, Konačnim prijedlogom zakona o udomiteljstvu, Konačnim prijedlogom zakona o djelatnosti psihoterapije, Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o psihološkoj djelatnosti, Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o djelatnosti socijalnog rada i Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnopedagoškoj djelatnosti.
Predstavnica predlagatelja uvodno je istaknula da se u Konačnom prijedlogu zakona, uz određene nomotehničke razlike u odnosu na Prijedlog zakona, u članku 6. dodaje pravomoćno izrečena prekršajna sankcija za nasilje u obitelji kao uvjet za obavljanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti. Navedena odredba dodaje se radi podrške borbi protiv nasilja u svim njegovim pojavnim oblicima imajući u vidu odgovornosti i specifičnosti društvenog statusa profesije edukacijski rehabilitator. Posljedično, isto se dodaje u članku 8. i kao jedan od razloga iz kojih ovlašteni edukacijski rehabilitator ne smije obavljati edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost.
U raspravi, pojedini članovi Odbora bili su mišljenja da se da se propisivanjem davanja prethodne suglasnosti Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) na opće akte Komore dokida neovisnost strukovnih komora, jer se predloženim alatima omogućava resornom ministarstvu da, ako to želi, može zlorabiti odredbe zakona i blokirati rad komora na neodređeno vrijeme te da su na taj način komore podčinjene Ministarstvu. Također, da je sporno davanje suglasnosti na sve opće akte komore koje nemaju veze s javnim ovlastima, posebno na financijski plan, financijsko izvješće i planove rada, dok ono što nije sporno je suglasnost nadzora i davanja prethodne suglasnosti na opće akte koji se tiču javnih ovlasti komora koje su im dodijeljene od države.
Vezano uz navedeno, predstavnica predlagatelja istaknula je da se odredbama koje propisuju davanje prethodne suglasnosti Ministarstva na opće akte Komore ne ograničava sloboda udruživanja niti neovisnost Komore, jer se istima ne utječe na slobodu udruživanja, niti se utječe na njihov rad, kojim se promiče i štiti područje rada edukacijskih rehabilitatora, kao i sama profesija.
S time se nisu složili, uz pojedine članove Odbora, niti prisutni imenovani članovi Odbora (predsjednik Hrvatske liječničke komore i predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara), smatrajući da je u ovom slučaju to preregulirano, čime se, ne samo da se smanjuje, nego se potpuno gubi autonomnost komora. Također, izraženo je i mišljenje da ljudi određene struke trebaju osjetiti pripadnost toj svojoj „cehovskoj“ organizaciji.
Nakon provedene rasprave članovi Odbora većinom su glasova (6„za“ i 3 „protiv“) odlučili predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Renatu Sabljar – Dračevac, dr. med., predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti prim. mr. Maju Grba – Bujević, dr. med., potpredsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Renata Sabljar-Dračevac, dr. med.