Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 68. sjednici održanoj 20. svibnja  2015. razmotrio je Izvješće Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za  2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske aktom od 27. travnja 2015. godine. 
Odbor je Izvješće Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2014. godinu raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela sukladno ovlasti iz članka 81. Poslovnika.

Glavni državni odvjetnik RH u svom izlaganju obrazložio je izvješću o radu u segmentu kadrovskih i materijalnih osnova za rad državnog odvjetništva, rada odvjetništva na kaznenim i građanskim predmetima, iznio je i zaključne ocjene s prijedlogom zakonodavnih mjera.

Glavni državni odvjetnik naglasio je da je u državnim odvjetništvima tijekom 2014. godine bilo zaposleno 1636 osoba, od čega 604 dužnosnika, 918 službenika i 114 namještenika. Unatoč velikom broju nepopunjenih mjesta kako državnih odvjetnika tako i savjetnika i vježbenika državna odvjetništva zadržala su postignutu razinu ažurnosti i učinkovitosti u radu. Govoreći o materijalno-financijskom stanju istaknuo je da unatoč činjenici da su državna odvjetništva u svim segmentima racionalno koristila doznačena sredstva, ona nisu bila dostatna u stavci intelektualnih usluga a  odnose se  na vještačenja. Također je upozorio na  materijalni položaj u širem smislu te istaknuo nedovoljnu tehničku opremljenost, nedostatak i zastarjelost računalne opreme, opreme za reproduciranje diktata putem diktafona i dr. Osim toga upozorio je na prostorno nedostatne, neprimjereno opremljene i uređene prostore u kojima rade pojedina državna odvjetništva, što za posljedicu ima i nemogućnost novih zapošljavanja. U izvješću su navedeni podaci o prostornim kapacitetima za rad državnih odvjetništava dok su posebno apostrofirani problemi Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu i Odsjek tužitelja u Rijeci.
 
Govoreći o radu na kaznenim predmetima istaknuo je da je u 2014. godini smanjen  broj kaznenih prijava (64.383) ili 10% manje u odnosu na 2013. Broj prijava za kaznena djela protiv imovine u izrazitom je padu kako za poznate tako i nepoznate počinitelje za 13,5%. Struktura prijava nije u bitnome izmijenjena u odnosu na ranije godine. Istaknuo je probleme u provedbi članka 206. b Zakona o kaznenom postupku kojim je propisano da je državni odvjetnik dužan riješiti kaznenu prijavu u roku od šest mjeseci od dana upisa u upisnik kaznenih prijava.  Pojedine kaznene prijave nije moguće riješiti u zakonskom roku radi teškoća u prikupljanju dodatnih podataka ili međunarodne pravne pomoći. U tabelarnom prikazu pregleda odluka povodom prijava neposrednih optuženja je 48%, istraga 16% dok je broj odbačaja 34%. Uspješnost u postupku je 91,3% osuđujućih, 5,3% oslobađajućih i 3,4 odbijajućih presuda. Izvijestio je o radu državnih odvjetništava i sudova na zamrzavanju imovine i oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Osvrnuo se i na otežano prikupljanje dokaza za kaznena djela ratnih zločina pri čemu je istaknuo da je tijekom 2014. godine optužena 31 osoba, presuda je donijeta u odnosu na 17 osoba, pri čemu je 10 osoba osuđeno. U vezi primjene Zakona o kaznenom postupku, istaknuo je da je 2014. godinu bila godina pune primjene noveliranog kazneno-pravnog zakonodavstva, da je postupanje državnog odvjetništva postalo složenije zbog niza prava okrivljenika i zainteresiranih osoba, te rokova koji vremenski ograničavaju poduzimanje radnji i donošenje odluka državnih odvjetnika. Dodatno opterećenje stvorilo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz svibnja 2014., temeljem shvaćanja sudovi su dostavili državnim odvjetništvima na postupanje istrage započete po odredbama ZKP-a iz 1997., što je dodatno opteretilo rad državnih odvjetništava jer se radi o složenih i teškim predmetima.
 
Slijedom iznijetoga, Glavni državni odvjetnik založio se za izmjene Zakona o kaznenom postupku kako bi se na primjeren način uredili rokovi za provođenje istrage, uzimajući u obzir da i u jednostavnim predmetima postoje situacije kada se istraga ne može završiti u roku, posebno u predmetima gdje je potrebna međunarodna pravna pomoć.
 
Isto tako, zalaže se za drugačija zakonodavna rješenja kada se radi o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih presuda prekršajnih sudova protiv kojih sadašnje odredbe Prekršajnog zakona ne dopuštaju podnošenje žalbe. U praksi je došlo do podnošenja brojnih prijedloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u bagatelnim stvarima. Mišljenja je da bi se odgovarajuća zaštita mogla osigurati uvođenjem izvanrednog pravnog lijeka kojeg bi mogao podnijeti okrivljenik a o kojem bi odlučivao Visoki prekršajni sud RH, čime bi se rasteretio Vrhovni sud Republike Hrvatske i Državno odvjetništvo RH.
Glavni državni odvjetnik izvijestio je i o građanskim predmetima, u 2014. godini građansko-upravni odjeli državnih odvjetništava primili su 63.663  novih predmeta, što je za 2,52% više nego u 2013. godini. Ukupan broj sudskih predmeta se povećao što je rezultat povećanja broja parnica i upravnih sporova, dok je broj upravnih predmeta ostao na razini prošle godine. U 2014. godini donijeto je 5.080 prvostupanjskih presuda od čega je državno odvjetništvo uspjelo u sporu u 54% presuda, izgubljeno je 33% parnica. Obrazlažući izvansudsko rješavanje sporova  i primjenu članka 186. a Zakona o parničnom postupku, istaknuto je da podaci pokazuju da je u 2014. godini podneseno 1.910 zahtjeva za mirno rješenje spora, sklopljeno je 405 nagodbi  ukupne vrijednosti 23.794.000,oo kuna. Glavni državni odvjetnik mišljenja je da nagodbe treba poticati uz osiguranje sredstava za provođenje vještačenja, a nadležna tijela obvezati na pravodobno izvještavanje državnog odvjetništva o bitnim činjenicama za dokazivanje osnovanosti zahtjeva.  Osvrćući se na međunarodnu arbitražu radi zaštite stranih ulaganja, podnositelj izvješća mišljenja je da bi izbor stranog odvjetničkog ureda valjalo povjeriti posebnom povjerenstvu koje bi Vladi RH predlagalo odvjetnike za zastupanje RH, dok bi se financijska sredstva osiguravala na poziciji Ministarstva financija ili ministarstva iz čije je nadležnosti spor nastao. Govoreći o važnosti pravnih mišljenja, brojnosti zahtjeva, njihove zakonodavne neuređenosti, velikog broja naputaka za postupanje, Glavni državni odvjetnik predlaže nužne izmjene  Zakona o državnom odvjetništvu kako bi se uredio način postupanja državnih odvjetnika pri davanju pravnih mišljenja.
 
U raspravi su članovi Odbora podržali Izvješće državnog odvjetništva za 2014. godinu. Ocjena je članova Odbora da je izvješće precizno, jasno, stručno i objektivno,  sadržaj izvješća daje podlogu za stručne i znanstvene radove.
Članovi Odbora podržali su inicijative iznijete u Izvješću radi preispitivanja normativnih rješenja koja se odnose na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnim i kaznenim postupcima. Ukazali su na problematičnu postupovnu konstrukciju iz Prekršajnoga zakona kojom je u određenim slučajevima isključeno pravo na podnošenje žalbe protiv nekih prvostupanjskih odluka prekršajnih sudova što rezultira velikim brojem prijedloga građana za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Posebice je istaknut problem neodgovarajućeg zastupanja Republike Hrvatske kao stranke u postupcima pred međunarodnim sudbenim tijelima pri čemu je upozoreno na potpunu nezainteresiranost državnih tijela za uključivanje u postupke pred Europskim sudom pravde. Naglašeno je da presude tog suda imaju karakter presedana te su izvor prava u Republici Hrvatskoj, a državna bi se tijela, u suradnji s Državnim odvjetništvom RH, morala uključiti u spomenute postupke neovisno o njihovome karakteru.

Osobito je ukazano na statističke podatke o kretanju nekih vrsta kaznenih djela (primjerice ubojstva) koja pokazuju da je Republika Hrvatska relativno sigurna zemlja u kojoj je omjer tih kaznenih djela i broja stanovnika u bitnome povoljniji nego u većini drugih država članica Europske unije.
Članovi odbora kao i podnositelj Izvješća složili su se da treba preispitati zakonska rješenja iz Zakona o kaznenom postupku o jamstvu imajući u vidu da taj institut mora biti namijenjen isključivo sprječavanju bijega osumnjičenika. Stoga ostale razloge za određivanje jamstva treba normativno ukinuti.
Rasprava je pokazala da se Državno odvjetništvo RH mora u svojemu daljnjemu radu u većoj mjeri posvetiti otkrivanju i istraživanju određenih grupa kaznenih djela. To osobito vrijedi za kaznena djela koja se počine u gospodarskome poslovanju, koja su povezana sa stečajevima trgovačkih društava, te koja se odnose na pranje novca ili različite oblike prijevara.

Članovi Odbora iskazali su posebno zanimanje za istraživanje kaznenih djela ratnih zločina i to osobito u kontekstu istraživanja kaznenih djela seksualnog nasilja počinjenih u Domovinskome ratu.

U raspravi se posebno upozorilo na pogrešnu percepciju javnosti o pojavnostima kaznenih djela iz mržnje. Naprotiv, podaci iz Izvješća pokazuju da je broj prijavljenih kaznenih djela iz mržnje relativno mali te da Državno odvjetništvo RH takve prijave učinkovito istražuje. Istaknut je podatak da je u 2014. godini za ova kaznena djela podignuto samo 10 optužnica dok su, u istome razdoblju, sudovi donijeli tek 4 presude.
Od Glavnog državnog odvjetnika zatraženo je i pojašnjenje položaja Državnog odvjetništva RH u postupcima izručenja koji se provode prema odredbama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. S obzirom na zakonsko rješenje prema kojemu Državno odvjetništvo RH zastupa državu izdavanja naloga istaknuto je da Državno odvjetništvo RH kao državno tijelo za kojega vrijede ustavna jamstva neovisnosti uvijek mora voditi računa o ostvarenju zahtjeva zaštite zakonitosti u domaćemu pravnome poretku.

Članovi Odbora iznijeli su i određene prijedloge za unaprjeđenje rada Državnoga odvjetništva RH, posebice takve kojima bi se unaprijedila učinkovitost pravosuđa kao cjeline. Tako je iznijet prijedlog da se preispitaju mogućnosti promjena Zakona o parničnom postupku gdje će se prije pokretanja parnice u kojoj je stranka Republika Hrvatska, osim obveznog zahtjeva za mirno rješavanje spora, u većoj mjeri inzistirati na upućivanju na arbitražu. U tome smislu, postavljeno je pitanje o brojnosti arbitražnih klauzula u ugovorima koje sklapaju različita državna tijela.

Otvoreno je i pitanje odgovornosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za štetu koja nastane uslijed neispunjenja obveza iz ugovora o ulaganjima sklopljenim s osobama iz država s kojima je Republika Hrvatska zaključila međunarodne ugovore o zaštiti ulaganja.
U pogledu potraživanja koja Republika Hrvatska ostvaruje po različitim pravnim osnovama, predloženo je pojačano sklapanje ugovora o faktoringu, posebice u slučajevima u kojima postoji manja vjerojatnost za uspješnu naplatu potraživanja ili ako bi naplata bila otežana ili dugotrajna. Također, ukazano je na potrebu promišljanja o rasterećenju Državnog odvjetništva RH posebice u građanskim predmetima manje vrijednosti i to podjelom takvih predmeta odvjetnicima i odvjetničkim društvima uz istovremeno ugovaranje nagrađivanja razmjerno uspjehu u parnici (lat. pactum de quota litis).
  
Nastavno na konstruktivnu raspravu o mogućnostima poboljšanja sveukupnog normativnog okvira, predložena je i „rehabilitacija“ instituta zahtjeva za zaštitu zakonitosti u zakonskim pravilima o parničnome postupku.
      
Završno, ukazano je na trend feminizacije Državnog odvjetništva RH koji je zamijećen i u ostatku sudske profesije.

Nakon provedene rasprave Odbor za pravosuđe je sa osam (8) glasova „za“ i jednim (1) „suzdržanim“ glasom odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka

Prihvaća se Izvješće državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2014. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora, gospodina Josipa Kregara.

PREDSJEDNIK ODBORA

Prof.dr.sc. Josip Kregar