Odbor za pravosuđe

Izvješće Odbora za pravosuđe o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, drugo čitanje, P.Z. br. 6;

Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 19. sjednici održanoj 10. srpnja  2017. razmotrio je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Klub zastupnika Mosta nezavisnih lista aktom od 19. travnja 2017. godine. 

Odbor je Prijedlog zakona raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela sukladno članku 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da je svakodnevna primjena Ovršnog zakona ukazala na određene nedostatke te su ove izmjene i dopune usmjerene kako bi se pomoglo najugroženijim kategorijama ovršenika. Među najvažnijim izmjenama predlagatelj je istaknuo slijedeće: ukidanje drugostupanjskog odlučivanja tročlanog vijeća po žalbama protiv odluka u ovršnom postupku odnosno predlaganje da takav postupak vodi sudac pojedinac, zatim izmjena odredbe kojom bi se nekretnina za stanovanje odsada smatrala nužnom za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, kao i da uvjet za provođenje ovrhe na nekretnini ovršenika fizičke osobe bude vrijednost glavnice veća od 20.000 kuna.  

Nadalje, napušta se rješenje prema kojem ovršenik ima pravo koristiti nekretninu prodanu u ovrsi kao najmoprimac godinu dana od prodaje, uz uvođenje tzv. „prava na smještaj“ po kojem bi ovršenik fizička osoba kojoj je prodana nekretnina za stanovanje imao pravo 18 mjeseci na isplatu novčane naknade za troškove smještaja. Povećava se i iznos plaće ili drugog stalnog novčanog primanja ovršenika koji je izuzet od ovrhe,  a radi ujednačavanja postupanja izjednačava se postupanje FINA-e prilikom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava na računu ovršenika pri čemu se predlaže prijenos sredstava u roku od 60 dana od zapljene, na temelju pravomoćnog ili nepravomoćnog rješenja o ovrsi ili druge isprave. Naposljetku, uvodi se posebna vrsta sankcije u iznosu od 400,00 kuna za ovrhovoditelje koji su se tijekom ovrhe dvostruko namirili.
 
Odbor je raspolagao mišljenjem Vlade Republike Hrvatske Klasa: 022-03/17-12/32, Urbroj: 50301-25/06-17-14 od 6. srpnja 2017., kojim Vlada RH podržava donošenje predloženog zakona, uz amandmane na Konačni prijedlog zakona koje je predlagatelj dodatno obrazložio.

U raspravi su članovi Odbora podržali zakonski prijedlog, smatraju da podneseni amandmani  Vlade Republike Hrvatske u značajnom doprinose poboljšanju prijedloga zakona. Na tekst Konačnog prijedloga zakona izneseni su prijedlozi, primjedbe i mišljenja.
U raspravi je istaknuto da bi odredbe Konačnog prijedloga koje se odnose na ostvarivanje prava na smještaj trebalo premjestiti u Zakon o socijalnoj skrbi. Isto tako, istaknuto je da je predložena odredba selektivna i diskriminatorna, te da se odredbom pogoduje određenim socijalnim skupinama. Mišljenje je da će ovršenici koji su ostali bez nekretnine biti u socijalnoj potrebi i istekom roka u kojem su ostvarili pravo na smještaj.

Također, ukazali su na problem koji je nastao između dva čitanja zakona, podnošenjem amandmana Vlade RH, spornim se smatraju odredbe oko ograničenja prodaje nekretnine, s obzirom da  postoji različita praksa u prodaji nekretnine, da su diskrecijske ovlasti suda široke te da treba voditi računa o usklađenosti sa praksom Europskog suda za ljudska prava. Upozoreno je na predmet Zoran Vaskrsić protiv Slovenije koju je donio Europski sud za ljudska prava a kojom je utvrđeno da Republika Slovenija treba isplatiti odštetu zbog prodaje kuće radi prisilne naplate duga. Slijedom toga postavljen je upit predlagatelju je li Konačni prijedlog zakona usklađen s odlukom Europskog suda za ljudska prava.

Upućeno je i pitanje kakva je bila intencija predlagatelja vezano za odredbu o kazni za ovrhovoditelja u iznosu od 400,00 kuna u slučaju dvostrukog namirenja uređenu člankom 11. Konačnog prijedloga zakona, da li ta naknada ide ovršeniku.
 
Nadalje, postavljeno je pitanje da li se u slučaju primjene „prava na smještaj“ prilikom prodaje nekretnine za stanovanje uzima u obzir socijalni status ovršenika. Također, vezano za prijedlog da se ovrha na nekretnini ne može provesti ako glavnica ne prelazi 20.000,00 kuna postavljeno je pitanje da li se i ovdje uzima u obzir socijalni moment odnosno o kakvoj se vrsti duga radi (primjerice, ako se radi o izbjegavanju plaćanja naknade za uzdržavanje), odnosno kako će se postupati u slučaju kada je dug primjerice za 50 lipa manji. Izneseno je i mišljenje da bi trebalo smanjiti troškove ovršnog postupka (primjerice javnobilježničke i odvjetničke naknade) s obzirom da Ministar financija propisuje visinu naknade za FINA-u. Ukazano je i na određeni broj neriješenih predmeta sa problemom iskazivanja glavnice iz doba inflacije.

Predlagatelj je u završnom obraćanju naglasio da je potrebna cjelovita izmjena ovršnog zakonodavstva, prvenstveno kako bi se smanjili troškovi postupaka, te su predmetne izmjene i dopune svojevrsno „gašenje vatre“, kako bi se pomoglo trenutno najugroženijim dužnicima. Prijedlog radi ukidanja drugostupanjskog odlučivanja od strane tročlanog vijeća prvostupanjskog suda došao je od strane sudaca Županijskog suda. 
 
Nakon provedene rasprave Odbor za pravosuđe jednoglasno je sa deset (10) glasova „za“  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese

            Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona
 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio predsjednika Odbora.


PREDSJEDNIK ODBORA
Orsat Miljenić