Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 33. sjednici održanoj 31. ožujka 2022. razmotrio je Konačni prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, drugo čitanje, P.Z.E. br. 242, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 9. ožujka 2022. godine.
Odbor je Konačni prijedlog zakona sukladno članku 81. Poslovnika raspravio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donosi radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, odnosno s Direktivom (EU) 2019/1937 o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava EU, osim toga, primjena Zakona u praksi ukazala je na potrebu izmjene pojedinih odredbi. Slijedom navedenog, proširuje se područje primjene Zakona na pravnu stečevinu EU, unaprjeđuje se sustav prijave i javnog razotkrivanja nepravilnosti kao i zaštita prijavitelja nepravilnosti, povezanih i povjerljivih osoba, poboljšava se mehanizam prekršajnog sankcioniranja.
Zakonom se precizira područje primjene na sektorska područja obuhvaćena područjem primjene akata EU izričito navedenih u dijelu I Priloga, zatim na područja koje utječu na financijske interese EU te područja koje se odnose na unutarnje tržište, tržišno natjecanje i državne potpore. Prijava ili prijavljivanje sada znače usmeno ili pisano prenošenje informacija o nepravilnostima, izraz „obavljanje poslova“ zamijenjen je izrazom „radnog okruženja“, novina je također definiranje tijela javne vlasti u skladu s definicijom iz Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kao povjerljiva osoba, osim osobe zaposlene kod poslodavca, sada može biti imenovana i treća osoba. Novost je definiranje prijavljene osobe, povratne informacije i daljnjeg postupanja po zaprimljenoj prijavi, „štetna radnja“ zamjenjuje se pojmom „osvete“, koja znači svaku izravnu ili neizravnu radnju ili propust u radnom okruženju, potaknuta unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim razotkrivanjem, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju. Izričito se propisuje da prijavitelj nepravilnosti neće snositi odgovornost za prijavljivanje ili javno razotkrivanje, kao niti za stjecanje ili pristup podacima, osim ako je takvim stjecanjem ili pristupom podacima počinjeno samostalno kazneno djelo.
Vezano za zaštitu osoba u postupcima prijave nepravilnosti, novost je izričito propisivanje uvjeta za zaštitu prijavitelja, detaljnije je uređena obveza zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti, a na jednak način štiti se i identitet prijavljene osobe.
Za unutarnje prijavljivanje, novost je da osim pravnih subjekata s više od pedeset zaposlenih, sustav unutarnjeg prijavljivanja moraju imati i poslodavci neovisno o broju zaposlenih, ako su obuhvaćeni primjenom akata iz dijela I točka B. i dijela II Priloga, te više nije propisan rok za okončanje ispitivanja prijave. Izričito je propisana zabrana poslodavcu da se osvećuje prijavitelju nepravilnosti, povjerljivoj osobi i njenom zamjeniku.
Dodatno se uređuje nadležnost pučkog pravobranitelja kao tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti. Propisuje se obveza prosljeđivanja informacija nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama EU iz prijave, ako je to potrebno zbog provođenja daljnje istrage, obveza izrade obrazloženog izvješća o konačnom ishodu postupanja te mogućnost davanja prednosti prijavama o teškim nepravilnostima.
Vezano za sudsku zaštitu, izmjene se odnose na brisanje roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu u odnosu na to kad je prijavitelj nepravilnosti saznao za štetnu radnju kao i u odnosu na to kad je štetna radnja počinjena. Novost u Zakonu je i izričito propisivanje inspekcijskog i drugog nadzora nad provedbom ovoga Zakona, te uvođenje mogućnosti izricanja prekršajnih sankcija za pokretanje zlonamjernih postupaka.
Nakon prihvaćanja pravnih i nomotehničkih primjedbi, prijedloga i mišljenja Odbora za zakonodavstvo, Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Odbora za Poslovnik, Ustav i politički sustav u raspravi tijekom prvog čitanja u Konačnom prijedlogu zakona termin „nacionalnih propisa“ zamijenjen je terminom „nacionalnog prava“, a sintagma „pitanje nacionalne sigurnosti“ sintagmom „područje nacionalne sigurnosti“, izmijenjena je definicija radnog okruženja, precizirana je definicija poslodavca i kao tijela javne vlasti kod koje prijavitelj nepravilnosti obavlja profesionalne aktivnosti. Precizirana je definicija povezenih osoba i tko potpada pod taj pojam. Kao povezane osobe uvrštene su i treće osobe koje su povezane s prijaviteljem nepravilnosti koje bi mogle pretrpjeti osvetu kao i pravni subjekti povezani s prijaviteljem nepravilnosti.
Precizirani su uvjeti za zaštitu prijavitelja koji su podnijeli prijavu, u cijelom tekstu zakona termin „propisi nacionalnog zakonodavstva“ zamijenjen je terminom „nacionalno pravo“, a termin „kanal za vanjsko prijavljivanje“ zamijenjen je terminom „nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje“. Precizirano je da pučka pravobraniteljica daje opće pravne informacije o postupcima prijavljivanja i javnog razotkrivanja nepravilnosti, te o zaštiti prava u skladu s ovim Zakonom. Isključena je prekršajna odgovornost subjekta ako javno prijavljuje ili razotkriva informacije za koje zna da su neistinite, ukoliko se radi o kaznenom djelu lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz Kaznenog zakona. Proširena je prekršajna odgovornost na svaku osobu koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti ako ne štiti podatke koje sazna iz prijave, koristi ili ih otkriva za druge svrhe osim one koje su potrebne za ispravno daljnje postupanje. Promijenjeni su rokovi usklađivanja općih akata sa Zakonom, pučki pravobranitelj i poslodavci dužni su uskladiti Poslovnik u roku dva mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, rok za imenovanje povjerljive osobe je tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona, dok tijela u čijoj su nadležnosti poslovi nacionalne sigurnosti imaju rok od četiri mjeseca za usklađivanje posebnog akta kojim uređuju zaštitu prijavitelja nepravilnosti.
U raspravi pučka pravobraniteljica istaknula je pojedina pitanja iz dostavljenog mišljena o Konačnom prijedlogu zakona, primarno po pitanju zaštite povezanih osoba ako su to pravni subjekti, zatim pitanja prekršajne odgovornosti za povjerljive osobe i zamjenike, u slučajevima otkrivanja podataka zaprimljenih u prijavi, kao i osiguranja besplatne pravne pomoći bez određivanja imovinskog cenzusa. Naglasila je i važnost psihosocijalne pomoći prijaviteljima kao i preporuku prvenstvenog korištenja unutarnjih kanala prijavljivanja nepravilnosti. Po pitanju dvojbe u vezi pravnih osoba istaknuto je mišljenje da je Europski sud za ljudska prava priznao određena konvencijska prava pravnim osobama u odnosu na fizičke osobe.
Nakon rasprave Odbor za pravosuđe je sa sedam (7) glasova „za“ i dva (2) „suzdržana“ glasa odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Mišel Jakšić