Odbor za obitelj, mlade i sport Hrvatskoga sabora na 32. sjednici Odbora, održanoj 04. lipnja 2014. godine, raspravio je Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2013. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Pravobraniteljica za djecu, aktom od 31. ožujka 2014. godine.
Odbor je Izvješće raspravio kao matično radno tijelo, sukladno članku 87. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U uvodnom izlaganju pravobraniteljica za djecu iznijela je podatke o radu Ureda pravobraniteljice za djecu (koji je u 2013. godini obilježio desetu godišnjicu postojanja), te o stanju prava djece.
Ured je u 2013. godini zaprimio 2659 novih prijava mogućih povreda prava djece, što je 208 prijava više no u 2012. godini, čime je nastavljena tendencija rasta broja prijava na godišnjoj razini. Nije razvidno je li razlog tome povećan broj povreda dječjih prava, ili pak povećanje svijesti o potrebi zaštite prava djece. Osim pisanih predmeta, za naglasiti je kako su djelatnici Ureda obavili i gotovo dvije tisuće telefonskih razgovora sa strankama koje su prijavljivale možebitne povrede dječjih prava, ili se konzultirali o problemima. Pored navedenoga, djelatnici Ureda sudjelovali su u radu različitih radnih skupina, obilazili su ustanove koje skrbe za djecu ili u kojima borave djeca, davali stručne preporuke, mišljenja, te sudjelovali na raznim stručnim skupovima. Uz ovako obiman posao, a nastavi li se povećavati broj zaprimljenih prijava (što se očekuje), u narednom razdoblju bit će potrebno razmotriti povećanje broja stručnih zaposlenika u Uredu.
Vezano uz samo stanje prava djece, nažalost, kao i prethodne godine, najčešće prijave se odnose na povredu prava djeteta na život uz roditelje i roditeljsku skrb, te prava na zaštitu od nasilja i zanemarivanja, iz čega se zaključuje da oni koji su prvi pozvani zaštititi prava djeteta, dakle roditelji, sami postaju najčešći kršitelji prava svoga djeteta. Česte su i prijave mogućih povreda prava djeteta iz područja obrazovanja, a bilježi se i broj prijava iz područja ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, te problema djece uslijed siromaštva obitelji.
Kako je navedeno, očekuje se i nadalje porast broja prijava na godišnjoj razini, no ne velika razlika u strukturi prijava, što ukazuje na smjer u kojem državni sustavi trebaju planirati svoje djelovanje.
U raspravi koja je uslijedila istaknuto je kako sama prijava ne znači da se povreda prava djeteta zaista i dogodila, stoga je sugerirano Uredu da za iduća godišnja izvješća nastoji prikupiti podatke koliko je od zaprimljenih prijava doista bilo osnovanih, a koliko su one plodom subjektivnog mišljenja podnositelja prijave. Naime, vezano uz ostvarivanje obrazovnih prava, medijski je bilo praćeno nekoliko slučajeva u kojima su se roditelji bunili jer se zbog povratka djelatnice s porodiljnog dopusta mijenjala učiteljica u razredu, dakle zbog organizacijskih i kadrovskih rješenja u školama, pri čemu se ne radi o povredi prava djece.
Također, vezano uz roditelje kao najčešće kršitelje prava djeteta, ali i samu djecu, sugerirano je kako je potrebno raditi na edukaciji, kako bi se izbjegle situacije i česti slučajevi da se bore za prava, istovremeno izbjegavajući obveze koje se neminovno uz prava vežu. Koncept dječjih prava govori upravo o odgovornosti odraslih da ta prava ostvare.
U raspravi se dotaknulo u javnosti aktualne rasprave o obvezi cijepljenja protiv zaraznih bolesti. Istaknuto je da su zarazne bolesti protiv kojih se u RH obvezno cijepi reducirane, te kako je o ovoj temi važno slušati struku, pa je u tom smjeru potrebno educirati roditelje, a sve kako bi se izbjegla situacija da se gotovo iskorijenjene bolesti opet rašire. Također, vezano uz mogućnost liberalizacije ovog dijela zakonodavstva, rečeno je kako bi bilo izrazito opasno mijenjati postojeću zakonsku regulativu bez jasne dugoročne vizije, kako se ne bi dogodilo da uslijed liberalizacije iz nekih razloga (npr. financijskih) cijepljenje postane nedostupno onima koji se žele cijepiti.
Otvorena je i tema djece u sportu, odnosno koliko, na koji način i kojim se sportom baviti. Naime, djeca se bave raznim sportovima čak od 3. godine života, već sa 6 ili 7 godina igraju male lige, treniraju po pet puta tjedno, a onda vikendom imaju turnire… u tom smislu sugerirano je provođenje rasprave u kojoj bi sudjelovali liječnici, kineziolozi, predstavnici Ureda pravobraniteljice za djecu, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te ostalih zainteresiranih stručnih skupina, a kako bi se definirale smjernice koliko je fizičkih napora primjereno za određenu životnu dob, odnosno kojim se sportom dijete može i treba baviti s obzirom na svoj psihofizički razvoj, tjelesne mogućnosti i afinitete. Svi želimo, istaknuto je, da nam se djeca bave sportom, ali potrebno je voditi brigu o tome kako, u kojim uvjetima i koliko. Spomenuto je i kako dio trenera koji rade s djecom nemaju nikakvu edukaciju za rad s djecom, te je i o tome potrebno razmišljati i osposobiti ih za kvalitetan. Osim navedenog, ukazano je da problem dječjeg bavljenja sportom ima još puno otvorenih pitanja, kao što su npr. zdravstvena zaštita djece sportaša, licenciranje osoba koje rade s djecom, prostori u kojima se treninzi odvijaju i slično. Navedeni problemi iz različitih su segmenata, ali znakoviti dovoljno da ukazuju na potrebu jasnijeg definiranja ovog segmenta života djece.
Na kraju, istaknula je članica Odbora, u proceduri donošenja je novi Obiteljski zakon, te je izrazila mišljenje i stav kako će se kroz odredbe koje on donosi i stanje prava djece umnogome popraviti.
Nakon provedene rasprave, članovi Odbora su jednoglasno (11 glasova ZA) odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg
ZAKLJUČKA
Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za 2013. godinu
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Darka Milinovića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
mr. Darko Milinović, dr.med.