Odbor za obitelj, mlade i sport Hrvatskoga sabora na 8. sjednici održanoj 4. srpnja 2017. godine razmotrio je Konačni prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je Hrvatskom saboru dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. lipnja 2017. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio kao matično radno tijelo, sukladno odredbama članaka 51., 87. i 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja ukratko je iznio razloge donošenja ovoga Zakona, te ukazao na izmjene koje su nastale u tekstu nakon provedenog prvog čitanja u proceduri donošenja u Hrvatskome saboru.
U raspravi koja je uslijedila, članovi Odbora ukazali su na članke koje smatraju potrebnima doraditi kako bi propis u konačnici bio jasan i provediv.
U tom smislu postavljeno je pitanje potrebe definiranja roka u stavku 4. Konačnog prijedloga zakona, koji propisuje hitnost postupanja svih tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji.
Nadalje, u članku 6., točke 6. i 9., članovi Odbora smatraju potrebnim nomotehnički bolje urediti, osobito zbog slučajeva obiteljskog nasilja u koje su involvirana djeca, a posebno poradi slučajeva u kojima je roditelj ili skrbnik djeteta također stranka u postupku, bilo kao počinitelj, kao žrtva nasilja, ili kao svjedok.
Uz članak 7., a u vezi s člankom 23. (koji propisuju obvezu zdravstvenih radnika, djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, osoba zaposlenih u odgojno-obrazovnim ustanovama i drugim stručnim osobama koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji da prijave isto policiji ili državnom odvjetništvu, te za slučajeve nepoštivanja obveze iz članka 7. propisuje kaznu u iznosu od najmanje 3.000 do 20.000 kuna) iznesena je primjedba kako bi ovakvim rješenjem i ovolikom zapriječenom kaznom mogli doći u situaciju da višom novčanom kaznom bude kažnjena, na primjer, liječnica obiteljske medicine kojoj žrtva obiteljskog nasilja dođe na liječenje u slučaju da ne prijavi nasilje, negoli sam nasilnik (za kojega je zapriječena najmanja kazna u iznosu od 1.000 kuna ili 90 dana zatvora). U tom kontekstu postavljeno je i pitanje zaštite te iste stručne osobe (na primjer liječnice) u slučaju da prijavi nasilje u obitelji u slučajevima u kojima počinitelj dobije informaciju (uvidom u spis predmeta ili na drugi način) tko je podnio prijavu i nakon toga svoje nasilje usmjeri prema toj osobi.
U članku 8., koji definira osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje, opetovano je iznesena ista primjedba koju su članovi Odbora iznijeli i prilikom rasprave u prvom čitanju, a to je kako i nadalje po ovom Zakonu neće biti zaštićene žrtve nasilja od bliske osobe s kojom su bile u nekom obliku životne zajednice, nedovoljno dugo da bi se ista okarakterizirala kao izvanbračna zajednica, te koja je prestala postojati. Stav predlagatelja po ovom pitanju je kako će počinitelj takvoga nasilja biti kažnjen, ali prema drugim važećim zakonima, te objasnio kako je intencija ovoga Zakona zaštititi žrtve obiteljskoga nasilja, one koje se životno nalaze u istom prostoru s nasilnikom, i iz toga razloga trebaju posebnu i žurnu zaštitu i brzu reakciju svih nadležnih tijela.
Nakon provedene rasprave, članovi Odbora su većinom glasova (8 glasova ZA i 2 suzdržana glasa) odlučili predložiti Hrvatskom saboru da
donese Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Nada Turina-Đurić, predsjednica Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Nada Turina-Đurić