Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 29. sjednici, održanoj 14. listopada 2026., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjeni i dopunama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 10. rujna 2026.
Provedena je objedinjena rasprava o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, prvo čitanje, P.Z.E. 343, o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopuni Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, prvo čitanje, P.Z.E. 344, o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o kaznenom postupku, prvo čitanje, P.Z. br. 348, o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, prvo čitanje, P.Z. br. 349, o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o sudovima za mladež, prvo čitanje P.Z. br. 350, o Prijedlogu zakona o izmjeni i dopunama Zakona o probaciji, prvo čitanje, P.Z. br. 351 i o Prijedlogu zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora, prvo čitanje, P.Z. br. 352.
Predstavnik predlagatelja u uvodnom je izlaganju istaknuo kako je u pripremi i izradi cjelokupnog paketa zakona sudjelovala široka radna skupina stručnjaka iz različitih resora te kako se ovim Prijedlogom zakona nacionalno zakonodavstvo unaprjeđuje u smislu pooštravanja kaznene politike za najteža kaznena djela, uz uvođenje kazne doživotnog zatvora kao alternative dugotrajnom zatvoru za najteža kaznena djela (poput genocida, teških ubojstava, terorizma sa smrtnom posljedicom i ekocida). Posebno je naglašeno pitanje opasnosti počinitelja ubojstva i nakon odsluženja kazne. Dosadašnji zakonski okvir predviđao je maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina odnosno 50 godina za stjecaj kaznenih djela, dok se sada u sustav uvodi doživotni zatvor, uz obvezno predviđeno pravo na uvjetni otpust nakon 25 godina izdržane kazne, čime se osigurava ustavno i konvencijsko „pravo na nadu“.
Predstavnik predlagatelja naglasio je kako je prilikom izrade rješenja primarno bilo u potpunosti poštivati sve standarde i prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), kao i strogi pravni okvir iz ključne presude Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ilnseher protiv Njemačke (2018.) nakon koje je Njemačka donijela poseban zakon za tretman i smještaj visokorizičnih počinitelja. U tom se smislu u Kazneni zakon uvodi novi postpenalni institut – posebna mjera nadzora po punom izvršenju kazne zatvora (članak 79.a) za opasne povratnike i najopasnije počinitelje, uz naglasak da je postojanje određenog duševnog poremećaja i nasilnih obilježja ličnosti nužno utvrditi objektivnim psihijatrijskim vještačenjem. Također, velik dio izmjena usmjeren je na kaznena djela protiv okoliša i opasne radnje poput izazivanja požara, čime se zakon usklađuje s europskim direktivama o kaznenopravnoj zaštiti okoliša. Kad je riječ o mlađim punoljetnicima (od 18. do 21. godine života), zakonom se predviđa mogućnost izricanja najstrožih kazni i posebnih mjera nakon odsluženja kazne pod strogim uvjetima koji uzimaju u obzir način počinjenja kaznenog djela i osobnost osuđenika, dok se posebne mjere predviđaju i za starije maloljetnike (od 16. do 18. godine života).
Zamjenica pučke pravobraniteljice pohvalila je prijedlog kojim se nastoji osigurati ravnoteža između pozitivne obveze države da osigura sigurnost građana od visokorizičnih i opasnih počinitelja s jedne strane te poštivanja zajamčenih ljudskih prava i pravnog položaja osuđenika koji su u potpunosti odslužili kaznu zatvora s druge strane. Pritom je naglasila kako u važećim prijedlozima ostaju nedovoljno razjašnjeni i nedefinirani pojedini pravni i stručni termini, kao što su kriteriji prema kojima „tretman nije dao očekivane rezultate“. Također je upozorila na potrebu preciznijeg definiranja pojma „nasilne crte ličnosti“, istaknuvši kako se pojam duševnih smetnji i poremećaja ličnosti mora jasno razlučiti jer nemaju svi psihički poremećaji niti sve osobe s duševnim smetnjama imaju nasilni tip ličnosti, kao i na otvorena pitanja razgraničenja ovoga Zakona i Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. U raspravi je upozorila na potrebu jasnijeg propisivanja uvjeta unutar ustanove, liste prava i sredstava prisile, naglasivši važnost postojanja preciznih stručnih, pravnih i psihijatrijskih standarda kako bi se spriječila moguća stigmatizacija i osigurala stroga sudska zaštita.
Zamjenica pravobraniteljice za djecu pozdravila je predložene zakonske izmjene, ali je istaknula kako, unatoč tomu što su zakonske mjere postojale i prije, u praksi postoji ozbiljan problem njihove učinkovitosti, osobito kod kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (koja su obuhvaćena glavom XVI. Kaznenog zakona). Upozorila je na zabrinjavajuću sudsku praksu prema kojoj je od ukupno 36 počinitelja takvih kaznenih djela njih čak 35 sankcionirano radom za opće dobro, samo je jedan osuđen na zatvorsku kaznu, dok su zaštitne mjere uz kaznu bile predviđene u samo dva slučaja. Također je naglasila problem prebrzog nastupanja rehabilitacije i brisanja osude, nakon čega takve osobe mogu ishoditi potvrde o nekažnjavanju te se ponovno zaposliti ili raditi u odgojno-obrazovnim ustanovama, poput vrtića i škola, čime se izravno ugrožava sigurnost djece.
U raspravi je istaknuto kako su povod za donošenje ovih izmjena bila i nedavna teška ubojstva, poput onog u Drnišu, uz napomenu da u društvu i nadalje postoje opasni počinitelji koji svojim postupanjima, pa čak i javnim izjavama daju naslutiti da ih nikakve zakonske odredbe neće odvratiti od mogućih novih ubojstava. Pritom je naglašeno kako Odbor vodi računa o pravima i položaju osoba koje su lišene slobode, ali i da se u javnosti često čuje previše poziva onih koji bi istodobno bili i donositelji zakona i njihovi izvršitelji. Iako trebamo biti svjesni da se donose zakoni s određenim limitiranim dosegom koji sami po sebi nisu dostatno učinkoviti rješavati sve probleme, posve je sigurno da se kod najopasnijih počinitelja moraju primijeniti najteže mjere kako bi se zaštitili životi drugih ljudi.
Pozdravljajući povišenje kazni za najteža kaznena djela, kao što su spolno zlostavljanje i iskorištavanje djece, ekocid, namjerno podmetanje požara i terorizam, u raspravi se postavilo pitanje što se zapravo postiže uvođenjem doživotnog zatvora s obzirom na to da dosadašnji zakonski okvir i propisane mjere nisu imali potrebnu snagu. Istaknuto je kako ove izmjene predstavljaju tek privremeno umirivanje javnosti te da se umjesto kampanjskih rješenja moraju provoditi dublje, sustavne promjene. Kao ilustracija nedostatka preventivnih mjera i svijesti naveden je problem požara, gdje nedostaje kultura opreza te svijest privatnih vlasnika i jedinica lokalne samouprave o nužnosti redovite brige i čišćenja nekretnina i raslinja od makije, uz pitanje na koji se način kontrolira takvo postupanje i kako se društvo sustavno odnosi prema piromanima i osobama s tom vrstom poremećaja.
Također je upozoreno na iznimno teške uvjete u zatvorskom sustavu u kojem kronično nedostaje 30 % tretmanskog i 46 % zdravstvenog osoblja, što ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost osiguranja odgovarajućeg tretmana i resocijalizacije tijekom izvršavanja kazne zatvora, s obzirom na to da penalizacija ne smije biti jedina svrha sustava. Uz to, istaknut je problem prenatrpanosti zatvora, uz napomenu da se unatrag godinu-dvije intenzivnije radi na rješavanju tih infrastrukturnih i kadrovskih izazova, što su članovi Odbora izrijekom podržali.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (s 8 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru sljedeći zaključak:
1. Prijedlogu zakona o izmjeni i dopunama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Marka Krička, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac