Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 26. sjednici, održanoj 17. veljače 2026., raspravio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 262, koji je Vlada Republike Hrvatske podnijela predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 5. veljače 2026. Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Odbor je predmetni Prijedlog zakona razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Na sjednici su sudjelovali predstavnici predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstva demografije i useljeništva.
Odbor je raspolagao i Mišljenjem pučke pravobraniteljice na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima od 16. veljače 2026.
U uvodnom izlaganju je predstavnica predlagatelja, državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova, između ostaloga, istaknula da su ove izmjene i dopune nastavak izmjena i dopuna Zakona o strancima, koji je zadnji put revidiran u ožujku 2025. Materija je interdisciplinarna, te osim Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva demografije i useljeništva te Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike bilo bi dobro uključiti i druga ministarstva.
Predloženim izmjenama i dopunama prenosi se Direktiva (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici. Direktiva se odnosi na državljane trećih zemalja koji imaju sklopljene ugovore o radu s domaćim poslodavcima, a donosi niz novosti u odnosu na dosadašnje uređenje. Predloženim izmjenama i dopunama se, između ostaloga, utvrđuje rok za rješavanja zahtjeva najduže do 90 dana, a ne više 15 dana kao do sada, što će omogućiti nadležnim tijelima dovoljno vremena za dubinsku provjeru. Produljuje se vrijeme dopuštene nezaposlenost do tri mjeseca ako strani radnik ima dozvolu kraću od dvije godine, a do šest mjeseci ako strani radnik ima dozvolu više od dvije godine. S obzirom da je trenutno dopuštena nezaposlenost 60 dana, isto je pozitivan pomak za stranog radnika koji u tom duljem razdoblju ima veće mogućnosti za pronalazak novog posla.
Olakšana je promjena poslodavca nakon šest mjeseci rada kod poslodavca na temelju čijih potreba je strani radnik došao u Republiku Hrvatsku, ili prije šest mjeseci rada, ako je strani radnik bio izložen iskorištavajućim radnim uvjetima. Isto je fleksibilizacija sustava te omogućuje nezadovoljnoj strani, kako poslodavcu, tako i radniku, da nađe novog radnika ili novog poslodavca.
Nastavno, državna tajnica je istaknula da je Zakon potrebno uskladiti s Paktom o migracijama i azilu koji stupa na snagu 12. lipnja 2026.
S time u vezi, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona vezano za provedbu Uredbe o dubinskim provjerama na vanjskoj granici (2024/1356) i Uredbe o postupku vraćanja na granici (2024/1349) kojima se uređuju dubinske provjere državljana trećih zemalja koji su nezakonito ušli u RH preko vanjske granice. Cilj je utvrditi identitet i predstavljaju li te osobe opasnost za unutarnju sigurnost. Postupak se provodi u posebnom objektu MUP-a i može trajati do 7 dana, a u postupak će biti involvirana i tijela iz sustava socijalne skrbi, rada, zdravstva, kao i prevoditelji. Za osobu će se smatrati kao da nije ni ušla u Hrvatsku i neće se moći kretati po Hrvatskoj. Isto je bitno s obzirom da je praksa država članica EU-a pokazala da migranti zatraže međunarodnu zaštitu, no ne čekaju kraj dubinske provjere već odlaze u druge države članice te potiču sekundarne migracije.
Propisuje se i nezavisni Mehanizam praćenja poštivanja temeljnih prava u postupku dubinske provjere i postupku odobravanja međunarodne zaštite na vanjskoj granici, za što će biti nadležan Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji će sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva, a provođenje se detaljnije razrađuje uredbom Vlade.
Također, propisuje se i postupak povratka na vanjskoj granici koji može trajati do 12 tjedana, a provodi se prema osobama kojima je u postupku međunarodne zaštite na vanjskoj granici donesena negativna odluka o zahtjevu. Ako povratak nije izvršen u tom roku povratak se nastavlja u redovnoj proceduri.
Kao ključnu novinu, a u cilju integracije stranih radnika, državna tajnica je istaknula obvezu stjecanja minimalne razine znanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1). Strani radnici morat će imati položen ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma nakon godine dana boravka u RH, a troškove ispita snosit će poslodavac (kroz sustav vaučera), dok su sredstva osigurana kroz Europski socijalni fond. Dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika je sastavni dio evidencije o radnicima koju je poslodavac dužan voditi. Od ove obveze bit će oslobođeni državljani trećih zemalja koji su se školovali u RH ili govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika (srpski, bošnjački/bosanski, crnogorski, makedonski). Kako bi se strani radnici, a i poslodavci, pravovremeno pripremili za ovu obvezu, polaganje ispita nastupit će nakon godine dana od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona.
Državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je istaknuo da je postojala potreba osigurati gospodarstvu radnu snagu koja je provjerena i kvalitetna, te da je sve poduzeto kako bi se to i ostvarilo. S druge strane s obzirom na ulogu HZZ-a u davanju mišljenja, krenulo se u smjeru dodatnih administrativnih olakšanja za poslodavce kako bi se pojednostavio cijeli proces.
Jedna od mjera radi administrativnog rasterećenja svih dionika u postupku izdavanja dozvola za boravak i rad, odnosi se na sezonske strane radnike koji se vraćaju svake sezone, te je za njih predviđena olakšana procedura povratka i rada. Poslodavci bi za sezonske radnike ishodili dozvole za boravak i rad s rokom važenja do tri godine, unutar kojih bi strani radnici mogli raditi do 9 mjeseci za istog poslodavca u istom ili srodnom zanimanju Dozvola za boravak i rad za sezonske radnike može se izdati za zapošljavanje u turizmu, ugostiteljstvu, poljoprivredi i šumarstvu.
S obzirom na interes javnosti u odnosu na broj stranih radnika na radu u Hrvatskoj, državni tajnik je istaknuo da se broj radnika povećao, ali se smanjio broj traženih radnih dozvola, odnosno da su provjere dale rezultat, ali nisu ograničile gospodarsku aktivnost poslodavaca. Stavljen je naglasak i na provedbu odnosno nadzor bitnih aspekata rada stranih radnika, kao što su isplate plaća i drugih doprinosa, a nastavljaju se kontinuirano pratiti prava svih radnika, a posebice stranih radnika te su resursi usmjereni i na suzbijanje neprijavljenog rada te na kontrolu poslodavaca kao što su agregatori.
Zaključno je naglasio da je Republika Hrvatska potpisala memorandum o suradnji s Filipinima što bi trebalo omogućiti dolazak još kvalitetnijih i sigurnijih radnika koji su prošli prethodnu provjeru u matičnoj državi, no i dalje je većina stranih radnika iz Europe pa je samim time integracija olakšana.
Predstavnica predlagatelja, državna tajnica u Ministarstvu demografije i useljeništva je istaknula da je jedan od ciljeva zadnjih izmjena i dopuna iz 2025. godine bio potaknuti hrvatske iseljenike i potomke hrvatskih iseljenika na povratak, odnosno oni su bili ciljana skupina, te se situacija po tom pitanju prati.
U predloženim izmjenama i dopunama istaknula je odredbu članka 24. kojom se mijenja članak 99. Zakona, a kojom se propisuje da se u broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske uračunavaju i hrvatski iseljenici, članovi obitelji hrvatskog iseljenika, potomci hrvatskog iseljenika i članovi obitelji potomka hrvatskog iseljenika kojima je na temelju potvrde ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva ili odobren stalni boravak temeljem članka 156. stavka 1. točke 2. važećeg Zakona, čime se njihov status izjednačava sa statusom hrvatskih državljana u konkretnoj situaciji.
Pučka pravobranitelja je istaknula da se Zakon o strancima reflektira na strane radnike koji dolaze s dozvolom za boravak i rad te iregularne migrante odnosno potencijalne tražitelje međunarodne zaštite. Provedba Pakta o migracijama i azilu te implementacija predmetne Direktive u hrvatski pravni sustav stavlja pred Hrvatsku složene zadaće.
Predložene izmjene i dopune Zakona idu u smjeru rješavanja onih problema na koje se prvenstveno žale strani radnici, a to je produljenje roka za dopuštenu nezaposlenost, pravo promjene poslodavca istekom razdoblja kraćeg od godinu dana, prekršajna odgovornost samo poslodavca u slučaju ne dostavljanja potrebnih obavijesti nadležnim tijelima i drugo.
Pučka pravobraniteljica je pozdravila predložene izmjene i dopune no istaknula je da je potrebno doraditi pojedine odredbe Zakona. S time u vezi osvrnula se na odredbu članka 27. Prijedloga zakona koja obvezuje radnika iz treće zemlje da je o činjenici nezaposlenosti dužan obavijestiti HZZ u roku od pet dana od dana prestanka radnog odnosa. Isto smatra prekratkim rokom s obzirom da strani radnici vrlo često nisu informirani o svojim pravima, kao ni o obvezama, a sankcija koja slijedi zbog neizvršavanje obveze je prestanak dopuštene nezaposlenosti i ukidanje dozvole za boravak i rad.
Također, ukazala je na potencijalno sporna pravna rješenja vezano za institute nezavisnog mehanizma zaštite temeljenih prava i dubinske provjere iregularnih migranata koji proizlaze iz Uredbe (EU) 2024/1356 i Uredbe (EU) 2024/1349, a koja uređuju lišenje slobode i ograničenje slobode kretanja u postupcima dubinske provjere i povratka na granici.
Naglasila je da se člankom 52. Prijedloga zakona uvodi novi članak 180.b kojim se ureduje nezavisni Mehanizam zaštite temeljnih prava iz članka 10. Uredbe (EU) 2024/1356 i članka 43. stavka 4. Uredbe (EU) 2024/1348, a kojim se predviđa da Mehanizam djeluje nepristrano i neovisno te da države članice uvode odgovarajuće zaštitne mjere kako bi zajamčile neovisnost Mehanizma praćenja. Većina država članica EU-a je taj Mehanizam vezala uz instituciju pučkog pravobranitelja, a Republika Hrvatska se, uz još jednu državu članicu, odlučila ići drugim smjerom te osnovati nezavisni Mehanizam nadzora mimo institucije pučkog pravobranitelja. Uredba (EU) 2024/1356 ne propisuje izričito kako se ta neovisnost ostvaruje, no točkom 27. Preambule se razjašnjava što zaštitne mjere podrazumijevaju, a to je poštivanje niza međunarodno prihvaćenih standarada koji se odnose na neovisnost mandata koji su mandati institucije pučke pravobraniteljice.
Pučka pravobraniteljica je istaknula da je izvjesno da Mehanizam s obzirom na ono što se uvodi zakonom neće imati najvišu razinu neovisnosti kakvu prema Ustavu, navedenim međunarodnim standardima i nacionalnim zakonima ima institucija pučke pravobraniteljice, no nije previđena niti razina neovisnosti kakva je nacionalnim zakonodavstvom trenutno osigurana u odnosu na druge već postojeće mehanizme koji trenutno djeluju u RH, kao što su Povjerenstvo za rad po pritužbama uspostavljeno temeljem članaka 5.c i 5.d Zakona o policiji, te Povjerenstvo osnovano temeljem članka 150. do 161. Zakona o socijalnoj skrbi. Spornim smatra i što će Vlada RH, na prijedlog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, uredbom propisati sastav Mehanizma, način financiranja, odabir prevoditelja, ovlasti, zadaće i drugo. Ako se želi dobiti nezavisan Mehanizam potrebno je zakonom, a ne naknadno uredbom Vlade RH, urediti ovlasti, sastav i način izbora koji bi se provodio u Hrvatskome saboru kako bi Mehanizam bio uređen na sličan način kao i drugi već postojeći nacionalni mehanizmi.
Vezano za dubinske provjere, s obzirom da se odredbama članaka 52., 54., 56. i 57. Prijedloga zakona uređuju mjere koje zadiru u pravo na slobodu i sigurnost zajamčenu člankom 6. Povelje EU o temeljnim pravima i članka 5. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i slobodu kretanja koja je zajamčena člankom 2. Protokola br. 4. uz Konvenciju, naglasila je da svako zadiranje u ta prava mora biti predviđeno zakonom, a u slučajevima lišavanja slobode osobito je važno zadovoljiti opća načela pravne sigurnost. Predloženim izmjenama i dopunama uvode se različite mjere ograničenja/lišenja slobode (kretanja) bez jasnog definiranja svake konkretne mjere, njihovog međusobnog odnosa i razlika, a gledajući pojedine mjere nejasno je u koja prava zadiru, odnosno lišava li se primjenom tih mjera sloboda ili ograničava sloboda kretanja, što će u dogledno vrijeme stvarati poteškoće Republici Hrvatskoj.
U raspravi su članovi Odbora podržali predložene izmjene i dopune Zakona o strancima, posebice one koje se odnose na obvezu učenja hrvatskog jezika i latiničnog pisma što bi trebalo pridonijeti lakšoj integraciji stranih radnika. Pozdravljeno je i smanjenje administrativnih prepreka te poštivanje odredbi Zakona o minimalnoj plaći, kako bi se spriječila diskriminacija i izrabljivanje stranih radnika, a s druge strane onemogućilo spuštanja cijene rada domaćoj radnoj snazi. Pozdravljen je i pojačan nadzor agencija koje uvoze strane radnike, kao i trgovačkih lanaca koji se koriste radom tih radnika.
Podržana je i izmjena odredbe članka 99. stavka 1. točke 7. Zakona koja se odnosi na donošenje pozitivnog mišljenja HZZ-a odnosno na pretpostavku prometa poslodavca - fizičke ili pravne osobe u zadnjih šest mjeseci. Izmjena te odredbe kojom se priljev definira kao uplate koje su sjele na transakcijski račun poslodavca u posljednjih 12 mjeseci, a ne kao do sada u šest mjeseci, rješava problem mnogih poslodavaca koji su vezani uz turističku sezonu.
Također, pohvaljeno je i prihvaćanje više primjedbi pučke pravobraniteljice uz sugestiju da su se neki segmenti Direktive i Pakta o migracijama i azilu mogli implementirati već tijekom izmjena i dopuna Zakona u 2025. godini.
Nastavno je u raspravi istaknuta potreba donošenja sustavne migracijske i integracijske politike kroz donošenja strateškog dokumenta od strane Hrvatskoga sabora, uzimajući u obzir više od 170.000 radnih dozvola izdanih tijekom 2025. godine i problema s kojima se susrećemo, iz čega je vidljivo da se ovo pitanje ne može parcijalno uređivati kroz različite zakone.
S obzirom da je do listopada 2025. izdano više od 67.000 radnih dozvola osobama koje ne govore južnoslavenske jezike i ne koriste latinično pismo, postavljeno je pitanje ima li RH dovoljno obrazovnih kapaciteta za provedbu obveze učenja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma kako ta odredba koja bi trebala polučiti pozitivan pomak ne bi na koncu postala prepreka. Također, postavljeno je i pitanje rješavanja zdravstvene zaštite stranih radnika.
Državna tajnica je u svome odgovoru istaknula da je po pitanju učenja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma razine A1.1 resorno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, koje je bilo uključeno u radne skupine, zauzelo stav da RH ima dostatne kapaciteta za provedbu te zadaće. Naglasila je da ne treba zaboraviti da se edukacija može vršiti i on line, te da nije uvijek prijeko potrebno učenje jezika u učionicama.
Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, zbog odsutnosti predsjednika Odbora, određena je Branka Juričev Martinčev, potpredsjednica Odbora.
POTPREDSJEDNICA ODBORA
Branka Juričev Martinčev