11th term of the Croatian Parliament (16 May 2024)

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 7. sjednici održanoj 19. studenog 2024. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenog 2024. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je predstavnik predlagatelja naveo da se predloženim zakonom uređuje: upravljanje prihodima i primicima te rashodima i izdacima; trošenje proračunskih sredstava; upravljanje državnom imovinom; zaduživanje i tekuće otplate; državna jamstva; uplata dobiti trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima paket dionica ili udio; poticajne mjere u gospodarstvu te novčane kazne zbog povreda odredbi ovoga Zakona.
Predložena rješenja omogućuju redovito izvršavanje prava i obveza proračunskih korisnika u skladu s makroekonomskom politikom i financijskim mogućnostima Državnoga proračuna Republike Hrvatske u 2025. godini. Financijska sredstva za provedbu ovoga Zakona osigurat će se iz poreznih i neporeznih prihoda, domaćih i inozemnih pomoći, donacija, drugih prihoda koji su posebnim propisima utvrđeni kao izvori prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske te zaduživanja i drugih primitaka državnog proračuna Republike Hrvatske.
Rasprava je, sukladno članku 247. Poslovnika Hrvatskoga sabora, provedena objedinjeno s raspravom o Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2025. godinu i projekcija za 2026. i 2027. godinu.
Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je većinom glasova (5 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 7. sjednici održanoj 19. studenog 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu i projekciji za 2026. i 2027. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenog 2024. godine. 
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Rasprava je, sukladno članku 247. Poslovnika Hrvatskoga sabora, provedena objedinjeno s raspravom o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu.
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da su ukupni prihodi državnog proračuna za 2025. planirani u iznosu od 33 milijarde eura, a ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 37,0 milijardi eura. 
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova izrazila je zadovoljstvo što Odbor raspravlja o Prijedlogu državnog proračuna te upozorila da to nije bila praksa u prošlom mandatu. Pravobraniteljica je istaknula da od sve četiri pravobraniteljske institucije njezin Ured ima najmanji proračun, zapošljava samo 11 službenika i 2 dužnosnika, a godišnje obrađuje čak 2 tisuće predmeta. Ured pravobraniteljice se suočava s nedostatkom ljudskih i financijskih resursa, a kako bi mogao provoditi sve aktivnosti propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o suzbijanju diskriminacije već godinama aplicira na projekte Europske unije te provođenjem navedenih projekata povećava proračun institucije. 
U raspravi je ponovljena problematika s prošle sjednice Odbora, odnosno naglašena je potreba da se u Uredu pravobraniteljice zaposli još jedna osoba za potrebe provođenja izmijenjenog Zakona o trgovačkim društvima s čime se na današnjoj sjednici suglasio i predstavnik Ministarstva financija.
Nadalje, istaknuto je da je važno raspravljati o Prijedlogu državnog proračuna na Odboru za ravnopravnost spolova. Zatim je naglašeno da je u Prijedlogu proračuna teško povezati pojedine stavke i programe vezane za ravnopravnost spolova. Tako su pronađeni projekti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda za ravnopravnost spolova, stavka za NATO i međunarodnu sigurnost – odnosno obilježavanje 25. obljetnice Rezolucije vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti (1325), stavka kreditiranja HBOR-a u kojem se navodi poticanje poduzetništva žena i sl. Stoga je predsjednica Odbora dala sugestiju predstavniku predlagatelja da se u budućim Prijedlozima državnog proračuna pokuša pripremiti tzv. rodno osjetljiv proračun ili proračun za ravnopravnost spolova, odnosno da se objedine proračunske aktivnosti usmjerene ženama i postizanju ravnopravnosti spolova.

Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je većinom glasova (5 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu 
i projekcija za 2026. i 2027. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

 PREDSJEDNICA ODBORA

Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 12. studenog 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s Konačnim prijedlogom zakona. P. Z. E. br. 84 koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. studenog 2024. godine, uz prijedlog da se predloženi Zakon donese po hitnom postupku. 

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je državni tajnik Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije predstavio razloge donošenja izmjena i dopuna Zakona. Naime, ovim izmjenama i dopunama potrebno je uvesti rješenja iz Direktive (EU) 2022/2381 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2022. o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama. Navedena Direktiva donesena je s ciljem osiguravanja primjene načela jednakih mogućnosti za žene i muškarce te kako bi se postigla rodno uravnotežena zastupljenost među najvišim rukovodećim položajima utvrđivanjem niza postupovnih zahtjeva u vezi s odabirom kandidata za imenovanje ili izbor na direktorske položaje na temelju transparentnosti i zasluga. Nadalje, države članice trebaju osigurati da uvrštena trgovačka društva čiji članovi uprave nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju manje od 40% položaja neizvršnih direktora, odnosno manje od 33% svih direktorskih položaja, uključujući izvršne i neizvršne direktore, odaberu najkvalificiranije kandidate za imenovanje ili izbor na te položaje na temelju komparativne procjene kvalifikacija kandidata, primjenjujući jasne, neutralno sastavljene i nedvosmislene kriterije koji su utvrđeni prije postupka odabira, s ciljem poboljšanja rodne ravnoteže u upravama. Donošenje ovoga zakona predlaže se po hitnom postupku jer je rok za prenošenje Direktive o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama 28. prosinca 2024. godine.

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova napomenuo je da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova prema Prijedlogu zakona preuzima ulogu nadležnog tijela za promicanje, analizu, praćenje i podupiranje rodne ravnoteže u uvrštenim trgovačkim društvima te će na godišnjoj razini objavljivati popis uvrštenih trgovačkih društava koja ispunjavaju uvjete odnosno ciljeve iz direktive. Nadalje, istaknuo je da je Ured pravobraniteljice usko surađivao s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na formulaciji teksta zakona, te trenutno pregovaraju o opsegu poslova i ljudskim kapacitetima. Upozorio je da nažalost u ovom trenutku još uvijek nemaju suglasnost Ministarstva za dodatno zapošljavanje, a cijeli Ured ima samo 13 zaposlenih. Naglasio je da je potrebno napraviti analizu prepreka koje postoje u sustavu, mogućnosti koje su prisutne vezano za usklađivanje poslovnog i privatnog života, kakva je poslovna kultura, utvrditi prostore za moguća poboljšanja, sve u cilju promicanja i podupiranja rodne ravnoteže. Naveo je primjer istraživanja percepcije poslovnih žena o preprekama za napredovanje koje je ukazalo na prisutnost stereotipa kod samih predstavnica u upravljačkim strukturama, odnosno samo je 56% žena na rukovodećim položajima podržavalo Direktivu o ravnoteži. Također je istaknuo da se u uvodnim odredbama, točka 15. preambule navodi da je potrebno podizati svijest o koristima koje ravnopravnost spolova donosi poslovnoj kompetitivnosti trgovačkih društava. Nadalje, istaknuo je važnost komunikacije ne samo s trgovačkim društvima nego i s javnošću jer već se u startu primjećuje da se Direktiva naziva „direktivom o direktoricama“ te da se pogrešno tumači da će žene po samoj činjenici spola imati prednost pri zapošljavanju bez obzira na kompetencije. Aktivnost podupiranja pretežito se svodi na edukaciju, poticanje trgovačkih društava da donose svoje planove djelovanja za promicanje ravnopravnosti spolova. Upozorio je da ono što je posebna mjera u jednoj sredini u drugoj sredini može predstavljati diskriminaciju zbog čega je vrlo važno na koji način osmisliti edukacije, a u početnoj fazi primjene te edukacije trebaju biti intenzivne te ne bi trebalo edukacije ograničiti samo na članove uprave i nadzornih odbora već ih treba proširiti na rukovodeće kadrove i posebno na kadrovske poslove. Prema provizornoj procjeni u početku bi edukaciju trebalo proći i do 500 sudionika. Zaključio je da nije dobra poruka ako se pokušava implementirati Direktivu bez ijednog zapošljavanja u sustav pogotovo u uvjetima kada je samo 17% žena u upravama i 24% u nadzornim odborima što je veoma daleko od ciljeva Direktive.

Predsjednica Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji iznijela je pohvale, ali i nekoliko primjedbi na Prijedlog zakona. Kao udruga i kao skupina profesionalki (odvjetnica, sutkinja i službenica ministarstava i državne uprave) bave se ovom temom već desetak godina. Smatra da je regulacijom trebalo obuhvatiti i kompanije koje su u državnom vlasništvu, a također da je financijska sankcija od 10 tisuća eura za nepoštivanje kvota neučinkovita. S druge strane, pozitivnim smatra sankciju predviđenu Prijedlogom zakona da je ništetna odluka o imenovanju koja nije u skladu s odredbom o kvoti. Nadalje, napomenula je da su neke druge zemlje članice Europske unije puno prije donošenja Direktive počele primjenjivati kvote za podzastupljeni spol na upravljačkim pozicijama što je rezultiralo da su udjeli podzastupljenog spola već na 35 pa i 40%. Izrazila je žaljenje što Udruga nije bila u Radnoj skupini za pripremu Nacrta zakona. Upozorila je da su predviđeni prekršajni postupci koje kandidati pokreću kao podzastupljeni spol protiv kompanije u kojoj rade problematični jer nitko neće pokretati takve postupke zbog vlastite reputacije. 

U raspravi su izražena različita mišljenja o korištenju kvota. Član Odbora načelno je protiv kvota jer smatra da se njima ne ide u smjeru meritokracije, što je u biznisu najvažnije. S druge strane, izneseni su primjeri koji pokazuju da su kvote nužne jer žene kada i prevladavaju u nekim kompanijama i profesijama rijetko su na rukovodećim mjestima. Naglašeno je da se pozitivna diskriminacija koristi svugdje u svijetu kako bi se ostvario balans te da se radi o privremenim mjerama. Naime, žene su gotovo u svim segmentima života u inferiornijem položaju, a Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa uvođenje posebnih mjera koje su privremenog trajanja. Sama Direktiva i Zakon uvažavaju da je okosnica meritokratsko odlučivanje, odnosno dva kandidata moraju imati jednake stručne kvalifikacije i poslovne preporuke, a tek tada se predviđa davanje prednosti podzastupljenom spolu ako on postoji. Upozoreno je da se već prije dvije godine kada je Direktiva donesena trebalo krenuti s izmjenama zakona ili kao neke druge države mijenjati zakone i prije obveze koju predviđa Direktiva. Izneseni su primjeri država koje su to napravile prije 10 i više godina te da je u Norveškoj sankcija za imenovanje na upravljačke pozicije koje ne poštuje kvotu čak brisanje kompanije iz registra. Također je naglašeno da je danas u razvijenim državama prestižno imati žene na upravljačkim pozicijama jer one donose neke druge kompetencije pa i drukčiju kulturu, i komunikaciju, te su manje sklone riziku. Izrečena je primjedba da u raspravi ne treba iznositi vlastita iskustva i primjere. Nadalje, iznesen je stav da treba poštivati odluku nekih žena koje umjesto karijere izabiru obitelj. Naglašeno je da sposobnost i stručnost mora biti glavni kriterij kod imenovanja na upravljačke pozicije jer biznis traži stručnost. Govoreći o poslovnim stereotipima, izneseni su primjeri u kojima žene na upravljačkim pozicijama nisu bile senzibilizirane za potrebe drugih žena vezano za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. Prijedlog zakona sudionici rasprave većinom podržavaju, ali uz primjedbu da je trebalo napraviti više od minimuma koji se traži. Upozoreno je da su žene obrazovanije, ali ne mogu probiti stakleni strop kod napredovanja i zato su potrebne kvote. Neravnopravnost na upravljačkim pozicijama povezana je i s nejednakim plaćama. Nadalje, žene imaju pravo odlučiti se samo za obitelj ili samo za karijeru, ali za one koje žele oboje, država treba omogućiti preduvjete da ne moraju birati. To nije pitanje samo pravednosti prema ženama nego i ekonomske učinkovitosti i društvene pravednosti. Sadašnja situacija je takva da su žene i dalje u velikoj većini u prekarnim oblicima rada te ugovorima na određeno vrijeme, da obavljaju neplaćeni rad u kući i brinu se o nemoćnim članovima obitelji.

Iznesen je stav da bi država trebala pokazati da je spremna krenuti od same sebe u promociji rodne ravnopravnosti što je u skladu sa strategijama koje je Hrvatski sabor donio i koje Vlada provodi te obuhvatiti i kompanije koje su u pretežitom državnom vlasništvu. Nadalje, naglašeno je da se o ovoj Direktivi na razini Unije pregovaralo gotovo 12 godina te se shvatilo da se bez zakonskih kvota ravnopravnost žena na upravljačkim položajima neće moći postići. Države koje su si same nametnule kvote i prije stupanja na snagu Direktive povećale su udio žena na upravljačkim položajima i na taj način ojačale korporativno upravljanje i gospodarstvo. Svaka nejednakost u plaćama smanjuje ekonomski potencijal zemlje i produbljuje rodnu nejednakost u svim aspektima života.

Predstavnici predlagatelja su u odgovoru na postavljena pitanja naglasili da će obuhvaćanje kvotama kompanija koje su u vlasništvu države biti predmet izmjena drugog zakona za koji je nadležno Ministarstvo financija. Nadalje, iznesen je stav da zapošljavanje službenika u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za provedbu ovog Zakona ne bi trebao biti problem, pogotovo ako je to već ispregovarano s Ministarstvom financija. Slažu se da je uvođenje ništetnosti kao najteže sankcije za nepoštivanje kvote neobično važno. Zaključili su svojom željom da i drugi odbori imaju ovako konstruktivnu raspravu. 

Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je jednoglasno (7 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ., v.r.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 4. sjednici održanoj 16. listopada 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu policije u 2023. godini koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 11. srpnja 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.

Uvodno je državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova predstavila Izvješće. Na početku je naglasila da je opće stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj vrlo visoko ocijenjeno, a Republika Hrvatska pripada najsigurnijim zemljama svijeta te je proglašena najsigurnijom zemljom za noćne šetnje. Tijekom 2023. godine nastavio se trend rasta nezakonitih migracija te je rekordan broj postupanja zbog nezakonitih prelaska državnih granica više od 69 tisuća postupanja porast 37,7% u odnosu na 2022. godinu. Nadalje, nastavljen je proaktivan rad svih rodova policije i vrlo visok koeficijent razriješenosti kaznenih djela (već 4. godinu zaredom iznad 70%). S druge strane, nastavljen višegodišnji trend pada broja KD ubojstava (23 ubojstva u 2023. godini), a sva su razriješena. MUP je tijekom 2023. godine nastavio niz projekata npr. unaprjeđenje položaja žrtava u predkaznenom i kaznenom postupku koji se provodi u suradnji s udrugama civilnog društva za podršku žrtvama i Ministarstvom pravosuđa. Ukazala je na smanjenje broja prekršaja protiv javnog reda i mira tijekom 2023. godine (što je najmanje u zadnjih 10 godina). Naime, zbog povećanja novčanih kazni za prekršaje izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira postignut je odvraćajući efekt. Iznimna aktivnost vidljiva je u radu policijskih službenika za mladež kroz pojačano prijavljivanje i procesuiranje kriminaliteta počinjenog na štetu djece, članova obitelji i bliskih osoba (2023. godine bilo je 18% više kaznenih djela u odnosu na 2022. godinu iz sfere kaznenopravne zaštite mladeži i obitelji). Cjeloživotno obrazovanje policijskih službenica i službenika održava se kroz edukacije koje uključuju ustavne-pravne vrednote, područje ljudska prava, antidiskriminacijsko područje, ravnopravnost spolova, upoznavanje s radom organizacija civilnog društva, specifična prava LGBT, prava nacionalnih manjina, prava osoba s invaliditetom. 2023. godine održano je više od 260 različitih programa, a više od 7 tisuća polaznika završilo je te programe. Edukacije su održane u suradnji s organizacijama civilnog društva, pravobraniteljskim institucijama i akademskom zajednicom, a povratna informacija je da su edukacije korisne.

Državna tajnica zaključila je da je tijekom 2023. godine hrvatska policija svoje zadaće odrađivala profesionalno, unaprijeđena je operativnost i obrazovanje na svim linijama rada, a nada se da će porasti interes mladih prema policijskom zanimanju koje nije samo zanimanje nego poziv.

U raspravi je navedeno da je policija važna karika lanca zaštite žena od nasilja i to ona na koju građani imaju najmanje pritužbi. Pohvaljeno je ulaganje velikog napora policije u sprječavanju i smanjenju govora mržnje. Također je pohvaljeno što MUP ima poseban Protokol za postupanje u slučaju nasilja nad ženama. Postavljeno je pitanje o dugoročnim planovima i mogućnostima zapošljavanja policijskih djelatnika. Govorilo se o školovanju policijskih službenica i staklenom stropu kod njihovog napredovanja. S druge strane, istaknuto je da treba promijeniti još uvijek postojeću percepciju da se radi o muškoj profesiji. Postavljeno je pitanje vezano za dvostruko terećenje u policijskom postupanju kod nasilja u obitelji odnosno – nerazlikovanje primarnog počinitelja i žrtve. Nadalje, naglašeno je da u nekim slučajevima policija nije prepoznala karakteristične okidače za femicid kao što su odluka žene da napusti nasilnika, uhođenje i nametljivo ponašanje, ranije evidentirano nasilje, ranija osuđivanost, prijetnja ubojstvom, prijetnja samoubojstvom, alkoholizam, posjedovanje oružja, psihički problemi i dr. 

Državna tajnica je u odgovoru na postavljena pitanja navela da je u Republici Hrvatskoj od 20.333 policijskih službenika – 4.441 policijska službenica (21,84%). Prosječna dob policijskih službenica je nešto niža od prosječne dobi policijskih službenika (38,15 u odnosu na 41,9 godina), a veći postotak službenica ima VSS (29,61%) u odnosu na policijske službenike (19,75%). Navela je pozitivne pomake posljednjih godina, tako je u sklopu interventne policije trenutačno 67 žena, žene su i vodiči pasa, žene su i ronioci, žene sudjeluju i u radu ekipe za posebne policijske zadaće. Istaknula je da s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, a vezano za slučajeve nasilja u obitelji i femicid, MUP ima izuzetno dobru suradnju. Također je izdvojila podatak da je u desetogodišnjem razdoblju od 324 ubojstva ubijeno 146 žena, od čega su 72 žene ubili njihovi intimni partneri. Vezano za zapošljavanje policijskih službenika, budući da se radi o zahtjevnom poslu, radu u smjenama i noću, primjećuje se da je osjetno smanjen interes mladih generacija za srednjoškolsko obrazovanje policijskih službenika. Pomoćnica načelnika Uprave kriminalističke policije iznijela je podatak da se kod slučajeva dvostrukog terećenja, koji su ranije bili zastupljeniji, sada radi samo o izuzecima. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (sa 9 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu policije u 2023. godini

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Na 4. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održanoj 16. listopada 2024. godine Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, ujedno i članica Odbora za ravnopravnost spolova, predstavila je istraživanje „NeVidljive – iskustvo i stavovi o nasilju prema osobama starije životne dobi“. 

Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva o nasilju prema osobama starije životne dobi, koje vrste nasilja doživljavaju ili su doživjele, u kolikoj se mjeri ono događa, ispitati njihove stavove o tome, doznati jesu li i kome prijavljivale takve događaje te, ako nisu, koji su tome bili razlozi. Anketa je provedena u okviru kampanje pod nazivom ‘NeVidljive’ putem anketnog upitnika tiskanog na letku koji je potencijalnim ispitanicama i ispitanicima bio dostupan na više desetaka lokacija, a kojim je obuhvaćeno cijelo područje Grada Zagreba: od domova zdravlja i domova umirovljenika, udruga i prostora mjesnih odbora i gradskih četvrti Grada Zagreba gdje se okuplja populacija umirovljenika te u drugim gradskim ustanovama i institucijama. 

Upitnik je sadržavao 11 pitanja, od kojih je šest bilo otvorenih. Tijekom istraživačkoga razdoblja od siječnja do svibnja 2023. upitnik je ispunilo 1430 ispitanica i ispitanika što čini relevantan uzorak za populaciju starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Upitnik je ispunilo 90% žena i 10% muškaraca. Najveći broj ispitanica i ispitanika (njih 67%) čine osobe u dobi od 70 i više godina. Najveći broj ispitanih, odnosno 52% živi u obitelji,  u domu umirovljenika živi 21,1%, nešto više od 25% je onih koji žive sami, dok je samo 1,7% ispitanih odgovorilo da žive negdje drugdje, ali nisu naveli gdje.

Najviše zadovoljstva odnosom drugih ljudi prema njima u njihovoj bliskoj okolini (ocjenama vrlo dobar i odličan) izrazili su ispitanici koji žive u obiteljima (njih 72,5%), potom oni koji žive u domovima umirovljenika (68%), a najmanje su takve ocjene davali oni koji žive sami. Štoviše, udio samaca u ocjeni nedovoljan je čak 60%, a trećinu čine u ocjeni dovoljan. Čak 19,3 posto ispitanika doživjelo je jedan ili više oblika nasilja (u apsolutnom iznosu riječ je o 276 osoba). 

Najzastupljeniji oblici nasilja su psihičko nasilje, zanemarivanje i ekonomsko nasilje te uznemiravanje. Ispitanici koji su naveli da su nasilje doživjeli najmanje jedanput, u ovom su pitanju odgovorili i kojem su obliku nasilja bili najčešće izloženi i koje se nasilje ponavljalo. Svaki treći ispitanik s iskustvom doživljenog nasilja navodi da je riječ o psihičkom nasilju (34%). Zanemarivanje ističe svaki peti ispitanik (23%), a jednako je izraženo i ekonomsko nasilje i to najčešće kao uskrata sredstava za život. Fizičko nasilje, kao ono koje se najčešće ponavljalo, iskazuje 7,8% ispitanih koji su u prethodnom pitanju (bila je riječ o 19,3% ispitanika) naveli da su doživjeli ili da trpe neki od oblika nasilja. 

Kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici najviše navode supružnike ili izvanbračne partnere (27,2%), počinitelji nasilja vrlo često su i sinovi (17,7%) te kćeri (14,6%). 

Može se zaključiti da čak 60% nasilja koje dožive osobe starije životne dobi počine njima bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji. Na razini od po 5% kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici navode zaposlenike domova umirovljenika, liječnike i drugo zdravstveno osoblje, a gotovo 4% navodi zaposlenike socijalnih službi. Stave li se u jednu kategoriju zaposlenici zdravstvenih ustanova i socijalnih službi, domova umirovljenika i državnih institucija, od svih kojima se osobe starije životne dobi obraćaju i o kojima su na više načina ovisne, nasilje doživi čak 16,7% ispitanih. Da nasilje dožive od nepoznatih ljudi navelo je 4,8% sudionika ankete, a čak 6,3% od ‘ostalih ljudi’, gdje nije precizirano tko su oni iako je postojala mogućnost da se to navede u slobodnom odgovoru. Nasilje od susjeda (3,2%) i od članova dalje rodbine i prijatelja (2,2%) te od kolega na poslu i od poslodavaca (1,9%) doživjelo je 7,3% ispitanih. Liječničku su pomoć zbog posljedica nasilja potražile 52 osobe, većinom je riječ o ženama, a sedam se žena još uvijek liječi. Da liječničku pomoć nije potražilo iskazale su 222 ispitanice i ispitanika, koje su također doživjele nasilje najmanje jedanput u starijoj životnoj dobi. 

Sudionici u istraživanju navode kome su prijavljivali nasilje ili kojoj su se osobi ili instituciji povjerili o nasilju koje trpe. Od gotovo 20% ispitanica i ispitanika koji su iskazali da su doživjeli ili doživljavali nasilje prijavu policiji podnijelo je njih tek 2%, odnosno 31 osoba. Na drugome mjestu onih koji su primali prijave od osoba starije životne dobi da trpe nasilje su liječnici: njima se požalilo 38 ispitanica, a 13 medicinskoj sestri. Osobe kojima su se žrtve nasilja najčešće povjerile su prijatelji i članovi obitelji (52 je navelo prijatelje, 57 članove obitelji, a 21 susjede). Centru za socijalni rad i zaposlenicima doma za starije nasilje je prijavilo po 17 ispitanica i ispitanika. 

Osobe koje su nasilje doživjele, a nisu ga prijavile, iskazuju u anketi kako to nisu učinile jer ne vjeruju da bi to išta promijenilo (42,1%) i jer ne vjeruju institucijama države (14%), odnosno jer smatraju da im nema tko pomoći (11,4%). Strah i sram također su bitan razlog kod donošenja odluke da se nasilje ne prijavi (16% njih to nije učinilo zbog srama, a 11% zbog straha). 

O puno većoj prisutnosti nasilja prema osobama starije životne dobi svjedoče ispitanici u odgovoru na pitanje poznaju li u svojoj okolini osobe koje doživljavaju neke od oblika nasilja. Čak 35% ispitanica i ispitanika iskazuje kako poznaju ljude iznad 65 godina koji doživljavaju nasilje, a na prvome mjestu ističu zanemarivanje -252 osobe poznaju druge osobe starije dobi koje trpe zanemarivanje; 235 osoba iskazuje da poznaju ljude koji trpe psihičko nasilje, a 120 ispitanih iskazuje da poznaju ljude koji doživljavaju fizičko nasilje. 

Zaključno, građanke i građani Zagreba starije životne dobi u značajnoj mjeri dožive i/ili doživljavaju nasilje. Svaka peta osoba iznad 65 godina života u toj dobi doživi neki od oblika nasilja. U najvećem broju riječ je o ženama, a najzastupljenije je psihičko nasilje te ekonomsko nasilje i zanemarivanje. Najzastupljenije je nasilje u obitelji koje žene doživljavaju od supružnika ili od partnera, te od sinova i kćeri kao i od zaposlenika u ustanovama i institucijama koje bi se o njima trebale brinuti. Tek osmina osoba starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju nasilje je spremna nasilje i nasilnike prijaviti, a najčešći razlog neprijavljivanja nasilja jest pomanjkanje povjerenja u sustav tj. da će se za osobu starije životne dobi zauzeti, a kao razlog neprijavljivanja prisutni su i strah i sram.

Iako je većina ispitanika, više od 90%, iskazala da nisu doživjeli niti jedan od oblika nasilja u svojoj starijoj životnoj dobi, valja istaknuti da ih čak 35% poznaje osobe starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju neki od oblika nasilja. Najveće nezadovoljstvo odnosom drugih prema njima iskazuju osobe koje žive same, pa čak 60 posto ispitanih samaca iskazuje da se drugi o njima uopće ne brinu.

U raspravi je sudjelovalo nekoliko članica Odbora. Naglašeno je da je istraživanje „snimka stanja“, te da nas mora zabrinuti da je svaka peta osoba doživjela nasilje, a da nisu dovoljno ohrabreni da nasilje prijavljuju.  Istraživanje je imalo praktičnu svrhu za pripremu mjera  kojima bi se unaprijedio položaj osoba starije životne dobi i smanjio rizik od nasilja. 

Postavljena su pitanja o metodologiji samog istraživanja, o uzorku i ukupnoj populaciji osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Članice je zanimala kvalitativna analiza mišljenja i stavova o nasilju prema osobama starije životne dobi. Istaknuto je da su se društvo i navike ljudi u velikoj mjeri promijenili te da je ranije bilo uobičajeno da stariji brinu o mlađima, a kasnije mlađi o starijima. Iznesen je prijedlog da se osiguraju preventivni programi s ciljem sprečavanja nasilja nad osobama starije životne dobi.

U odgovoru na postavljena pitanja predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba istaknula je da je u Zagrebu 100 tisuća žena starije životne dobi te da su autorice istraživanja na web stranici Reci.hr objavljivale u nastavcima priče žena koje su podijelile svoja iskustva nasilja. 

   PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za djecu aktom od 28. ožujka 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Uvodno je pravobraniteljica podsjetila da se Republika Hrvatska obvezala poštivati, promicati, štititi i ostvarivati prava djece, što je okvir iz kojeg Ured pravobraniteljice za djecu djeluje i sastavlja izvješće o radu. Naglasila je da je 2023. godina bila izuzetno značajna za Ured jer je proslavio 20 godina djelovanja. U tih 20 godina Ured je postupao u preko 26 tisuća predmeta, izdao je 985 preporuka i prijedloga za sustavne promjene, dao je prijedloge za unaprjeđenje 525 propisa i postao prepoznatljiva institucija kojoj se građani obraćaju s povjerenjem. Kršenje svojih prava najviše trpe djeca s teškoćama u razvoju, djeca u riziku od nasilja, djeca žrtve seksualnog nasilja, djeca bez roditeljske skrbi, djeca u siromaštvu, djeca s problemima u ponašanju i djeca manjinskih skupina. Pravobraniteljica je upozorila da velik broj institucija od kojih Ured prikuplja podatke ne vodi podatke o spolu djece. Podaci MUP-a ukazuju na značajne razlike između djevojčica i dječaka – tako su dječaci u većoj mjeri žrtve trgovine ljudima, u većoj su mjeri žrtve ali i počinitelji tjelesnog nasilja, dok su djevojčice često počiniteljice verbalnog, emocionalnog oblika nasilja, te su u većoj mjeri žrtve silovanja i bludnih radnji. Osobito je zabrinjavajuće što je broj KD spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina dvostruko veći u odnosu na 2022. godinu, a upravo su djevojčice u znatno većoj mjeri žrtve tog oblika nasilja. Djevojčice su u većoj mjeri i žrtve obiteljskog nasilja, a i ta vrsta nasilja je u znatnom porastu. Vezano za pravosuđe, najveći su problemi sporost u procesuiranju počinitelja, neodgovarajući tretman djece u postupku, nedovoljna potpora i podrška djeci žrtvama te nedovoljna prilagođenost sustava zaštite djeteta žrtve i svjedoka potrebama dobi djece. Pravobraniteljica je posebno zabrinuta zbog probleme djece bez roditeljske skrbi i zbog nedostatka smještajnih kapaciteta, osobito za djecu mlađu od 7 godina. Također, postoji nedostatak smještajnih kapaciteta za djecu s poremećajima u ponašanju, posebno za djevojke i djevojčice s težim oblicima poremećaja u ponašanju. Stoga se velike nade polažu u program Iskorak koji bi trebao omogućiti bolje ostvarivanje prava djece s problemima u ponašanju. Pravobraniteljica je zaključno pozvala sve da iskoriste svoj utjecaj u društvu za unapređenje položaja i dobrobiti svih djevojčica i dječaka u Republici Hrvatskoj. 

U raspravi koja je uslijedila Izvješće je pohvaljeno i ocijenjeno važnim izvorom podataka. Govorilo se o problematici premalih kazni za KD na štetu djevojčica, o problematici institucionalizacije djece bez roditeljske skrbi, o nedostatku udomiteljskih obitelji i o kompliciranosti procedura oduzimanja skrbništva nad djecom. Nadalje, raspravljalo se o pitanju pohađanja vjeronauka kao izbornog predmeta u školama te o uvođenju tzv. rodne ideologije u vrtiće. 
Predstavnici ostalih pravobraniteljskih institucija naglasili su kvalitetnu međuinstitucionalnu suradnju s Uredom pravobraniteljice za djecu te podržali rad Ureda i predmetno Izvješće. 

U odgovoru na postavljena pitanja, a vezano za problematiku nasilja nad djevojčicama, pravobraniteljica smatra da izrečene sankcije nisu primjerene kada su u pitanju djeca žrtve, da se niskim sankcijama žrtve (u ovom slučaju djecu) obeshrabruje, da postupci dugo traju, da se žrtve retraumatizira, što ne rezultira ni specijalnom ni generalnom prevencijom. Vezano za problematiku vjeronauka u školama, pravobraniteljica ističe da se Ured zalaže za odgoj i obrazovanje u duhu tolerancije i poštivanja različitosti jer je škola mjesto na kojem se sva djeca moraju osjećati ugodno bez obzira na svjetonazor, odnosno da se nitko ne smije osjećati manje vrijednim ili isključenim. Ured pravobraniteljice zalaže se da učenicima u školama uz vjeronauk bude dostupan i alternativni predmet, što je učinjeno u programima eksperimentalne škole, a koji bi djecu podučio toleranciji i poštivanju različitosti te nenasilnom rješavanju sukoba.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (sa 9 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2023. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:

Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 29. ožujka 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo, a Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Uvodno je pravobraniteljica predstavila Izvješće. Ured pravobraniteljice radio je na ukupno 1.909 predmeta, od kojih se 829 predmeta odnosilo na zaštitu od diskriminacije, dok se većina ostalih odnosila na praćenje primjene Zakona o ravnopravnosti spolova, na suradnju na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini s dionicima zakonodavne i izvršne vlasti te s predstavnicima drugih institucija i organizacija. Analiza pritužbi građana/ki razvrstanih prema području diskriminacije ukazuje na to da se kao i ranijih godina njihov najveći broj odnosi na područje uprave (74,7%). Razmatrani slučajevi većinom su se odnosili na žene (80,8%), a razvrstano po osnovi diskriminacije većinom se radilo o diskriminaciji temeljem spola (60,2%). Pravobraniteljica je za ukupno 1.909 predmeta donijela 741 odluku, od čega je uputila 314 pisanih preporuka, 269 upozorenja i 158 prijedloga. Zadržan je trend uvažavanja njezinih upozorenja/preporuka/prijedloga na visokih 95% (88% slučajeva u potpunosti i 7% slučajeva djelomično), a nisu uvaženi u 5% slučajeva. Kao nositeljica i/ili partnerska organizacija, pravobraniteljica je sudjelovala u četiri projekta financirana sredstvima Europske unije, Grada Zagreba i/ili iz drugih međunarodnih izvora, započeta je i trogodišnja provedba EU-projekta „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama“. Nadalje, u suradnji s četiri ministarstva i s Državnom školom za javnu upravu, samostalno je održala 13 edukacija; u suradnji s predstavnicima/ama drugih institucija i organizacija civilnog društva samostalno je održala još šest edukacija/predavanja, a u suradnji sa srednjoškolskim i visokoškolskim odgojno-obrazovnim ustanovama samostalno je održala pet predavanja. Sudjelovala je i izlagala na 24 regionalna i međunarodna javna događanja.  

Izvještajna godina bila je posebno važna jer se navršilo 20 godina od stupanja na snagu prvoga Zakona o ravnopravnosti spolova te 20 godina od utemeljenja institucije pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova, što je obilježeno konferencijom „Izazovi u provedbi Zakona o ravnopravnosti spolova” te promoviranjem knjige „Rodna ravnopravnost: pravo i politike“ u izdanju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U raspravi koja je uslijedila dio sudionika iznio je primjedbe na Izvješće zbog navodnog promoviranja LGBT politike, pozivanja na GREVIO te bezrezervnog podržavanja rodne tranzicije. Nadalje, raspravljajući o ravnopravnosti spolova u sportu, izražen je stav da se ne radi o diskriminaciji ako je muški sport više praćen a sportaši više plaćeni. Također se govorilo o ustavnom pravu na slobodu govora i slobodu vjeroispovijesti „molitelja na trgovima“. 

S druge strane, dio članica Odbora pohvalio je Izvješće, a posebno vrijednima smatrani su opisi slučajeva. Nadalje, pohvalnim je ocijenio što se čak 88% preporuka pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prihvaća jer prije samo nekoliko godina pojedina ministarstva nisu prihvaćala potpuno legitimne preporuke. Raspravljalo se o rodno utemeljenom nasilju, o pitanju sudjelovanja žena u upravama poduzeća, o feminizaciji djelatnosti prosvjete i zdravstva na čelu čijih ustanova su uglavnom muškarci. Upozoreno je da su svi zastupnici prisegnuli na Ustav i na zakone, da je rodna ravnopravnost jedna od temeljnih ustavnih vrednota, a da je diskriminacija po bilo kojoj osnovi zabranjena. 

Državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova istaknula je kvalitetnu suradnju s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, ne samo vezano za preventivne aktivnosti i senzibilizaciju na svim razinama, već i vezano za očitovanje na pojedinačne slučajeve. 
Predstavnici ostalih pravobraniteljskih institucija naglasili su kvalitetnu međuinstitucionalnu suradnju s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te podržali rad Ureda i predmetno Izvješće.

Završno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova odgovorila na postavljena pitanja i primjedbe. Vezano za GREVIO, istaknula je da je Republika Hrvatska obveznik Konvencije Vijeća Europe temeljem čega je ustanovljeno međunarodno tijelo koje monitorira rad Republike Hrvatske. Vezano za problematiku ženskog sporta, njezin je stav da natjecanja i muških i ženskih nacionalnih timova u međunarodnim sportskim disciplinama trebaju biti jednako dostupna gledateljima nacionalne televizije. Nadalje, pravobraniteljica ističe da njezina institucija, sukladno pozitivnim propisima, mora reagirati na pritužbe građana i medija kada se o LGBT osobama govori na način koji izlazi izvan okvira standarda pravne zaštite koje je Republika Hrvatska postigla. Vezano za primjedbu da pravobraniteljica ne pokazuje rezervu prema rodnoj tranziciji, pravobraniteljica ističe da je Republika Hrvatska donijela niz zakona koji omogućuju transrodnim osobama da na temelju postojećih kriterija provedu svoju tranziciju, a Ured pravobraniteljice je tijelo koje nadzire provedbu tih zakona. Pravobraniteljica ponavlja da neokonzervativne struje u Republici Hrvatskoj koje organiziraju molitvene skupove imaju pravo na izražavanje svojih konzervativnih stavova. Međutim, pravobraniteljica na osnovi saznanja iz prakse ukazuje na to da žene postaju kolateralne žrtve zagovaranja patrijarhalnih stavova i izrazito podijeljenih uloga između žena i muškaraca. Naime, žene nakon odluke da se suprotstave obiteljskom duhovnom autoritetu i napuste nasilan odnos, doživljavaju brutalno fizičko nasilje, a nekad budu i ubijene. 

Na prijedlog potpredsjednice Odbor je većinom glasova (sa 7 glasova „ZA“, 1 „PROTIV“ i 4 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prima se na znanje Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio pravobranitelj za osobe s invaliditetom aktom od 28. ožujka 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela, a Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Uvodno je pravobranitelj zahvalio Odboru na ponovnom interesu za razmatranje Izvješća te ga ukratko predstavio. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo iz siječnja 2024. godine u Republici Hrvatskoj živi 274.227 žena s invaliditetom koje čine 43,5% ukupnog broja osoba s invaliditetom. Tijekom 2023. godine Ujedinjeni narodi bili su posebno aktivni u pitanjima položaja žena u digitalnom okruženju, tako da je i Ured pravobranitelja svoje aktivnosti usmjerio prema tim pitanjima. Prvi korak prema uključivanju treba započeti već u dječjoj dobi bez etiketiranja djevojčica s poteškoćama kao manje sposobnih, posebno u odnosu na njihovu razvojnu teškoću, pri čemu je velika uloga obitelji te učitelja i profesora u odgojno-obrazovnim institucijama. Nažalost, Ustavni sud je 2023. godine neustavnom proglasio odredbu Obiteljskog zakona kojom je onemogućeno potpuno lišavanje poslovne sposobnosti.  Potpuno lišavanje poslovne sposobnosti nije u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Ured pravobranitelja sudjelovao je u provedbi različitih projekata, pa tako i u obilasku Kaznionice i Odgojnog zavoda u Požegi gdje su smještene i 104 žene koje izvršavaju kaznu zatvora i dugogodišnjeg zatvora (u rasponu od 6 mjeseci do 33 godine), a među kojima ima i osoba s invaliditetom. Iz razgovora s osobama s invaliditetom, zaključeno je da su osigurane prostorne jedinice za smještaj osoba s invaliditetom s pristupačnim sanitarnim čvorom te one više nemaju pritužbe na pristupačnost. Novost u prikupljanju podataka vezanih za žene s invaliditetom u odnosu na prijašnje razdoblje je suradnja između Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo koji sada prati podatke o ostvarivanju prava žena s invaliditetom na ortopedska pomagala. Tako se saznalo da su žene s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u 2023. godini koristile 215 tisuća različitih ortopedskih pomagala, ovisno o vrsti i težini invaliditeta. Nadalje, Ured je uočio da nedostaje spolne edukacije za osobe s invaliditetom te je 2023. godine preporučio organizacije civilnog društva za provođenje ovakve vrste edukacije. Nažalost, u posljednje se vrijeme svjedoči sve većem broju pritužbi na nasilje nad djecom s teškoćama u razvoju i to od strane vršnjaka pa je potrebno dodatno podučiti djecu, roditelje i učitelje socijalnim vještinama i interakciji s djecom s teškoćama u razvoju. Ured pravobranitelja je tijekom 2023. godine obišao više skloništa za žrtve nasilja u obitelji. Pohvalno je što su otvorena tri nova skloništa koja su djelomično pristupačna osobama s invaliditetom. Međutim, primjećuje se da ni novootvorena skloništa, kao ni ona ranije otvorena, nemaju mogućnost asistencije žrtvama, najčešće ženama s invaliditetom, tijekom boravka u skloništu, tako da osoba s invaliditetom mora dati izjavu o sposobnosti samostalne brige o sebi i o svojoj djeci u skloništu, što ponekad predstavlja razlog zbog kojeg će žrtva odbiti smještaj. Pohvaljene su aktivnosti Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u zapošljavanju žena s invaliditetom koje su žrtve nasilja. Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom predstavlja stanje prava 17% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske, koliki je udio osoba koje žive s nekim oblikom invaliditeta, a njihova prâva trebaju zaživjeti u praksi.

U raspravi koja je uslijedila zatražene su dodatne informacije o procedurama i zaprekama da novija i učinkovitija pomagala dođu na liste te mogućnosti da saborski zastupnici podupru prijedlog pravobranitelja. Nadalje, pohvaljeno je Izvješće te ocijenjeno vrijednim resursom za sve koji se žele baviti položajem osoba s invaliditetom. Naglašeno je da su žene s invaliditetom višestruko diskriminirane, postavljeno je pitanje o napretku u zaštiti reproduktivnog zdravlja žena s invaliditetom te dostupnosti i prilagođenosti ginekoloških ordinacija. Ukazano je i na potrebu uklanjanja stigme oko žena s invaliditetom u odnosu na njihovo majčinstvo i seksualnost. Upozoreno je da je na majkama najveći dio brige o djeci s teškoćama u razvoju te je razmatran slučaj majke djeteta s poteškoćama koja ima pravo na rad na pola radnog vremena, a poslodavac ju je zbog toga smjestio na lošije radno mjesto. 

Predstavnici ostalih pravobraniteljskih institucija naglasili su kvalitetnu međuinstitucionalnu suradnju s Uredom pravobranitelja za osobe s invaliditetom te podržali rad Ureda i predmetno Izvješće.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom završno je odgovorio na postavljena pitanja. Pojasnio je da dolazak ortopedskih pomagala na listu HALMED-a ovisi o prijedlogu stručne organizacije ili proizvođača, ali da nedostaje element korisnika, jer osobe s invaliditetom najbolje znaju koja su najbolja pomagala za njih i za njihovu vrstu invaliditeta. Nadalje, pravobranitelj ukazuje da lista pomagala nije odgovarajuća, da inovativna i asistivna tehnologija ne dolazi na listu, a ortopedska pomagala u velikoj mjeri utječu na kvalitetu života i smanjenje ovisnosti o drugoj osobi. U sustavu zdravstva postoji napredak te su domovi zdravlja i pojedine ordinacije (barem po jedna u većim gradovima i županijskim središtima) opremljene posebnim ginekološkim stolovima za žene s invaliditetom i zubarskim stolcima za djecu s teškoćama u razvoju. Vezano za razmatrani slučaj, pravobranitelj je istaknuo da rad roditelja (najčešće majke) s polovicom radnog vremena zbog djeteta s teškoćama u razvoju, za poslodavce nije opcija već zakonska obveza. S tim u vezi iznio je iznenađujući podatak da prema toj obvezi poslodavci u javnom sektoru imaju veći otpor nego poslodavci u realnom sektoru. Zaključno je pravobranitelj zahvalio Odboru za ravnopravnost spolova na interesu za teme koje su važne za osobe s invaliditetom. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (s 11 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, prvo čitanje, P. Z. br. 41, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Marijan Pavliček, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 4. srpnja 2024. godine. 

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeni Prijedlog zakona.

Predlagatelj je uvodno istaknuo da je pokrenuo proceduru za deratifikaciju Istanbulske konvencije jer smatra da Istanbulska konvencija nije spriječila niti nasilje nad ženama niti nasilje u obitelji. Jedino što je, po njegovom mišljenju, omogućila jest uvođenje rodne ideologije u hrvatsko društvo. Predlagatelj je pozvao sve zastupnike i zastupnice od centra prema desno da prihvate njegovo stajalište i ne prihvate Mišljenje Vlade Republike Hrvatske koje ne podržava deratifikaciju Istanbulske konvencije. 
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike iznijela je Mišljenje Vlade Republike Hrvatske da važeći Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ne utječe na sadržaje učenja i poučavanja u školskim ustanovama pa prestanak njegova važenja ne bi utjecao na postupak inicijalne akreditacije rodnih studija te da predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati Prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad  ženama i nasilja u obitelji.

U raspravi koja je uslijedila izneseni su afirmativni stavovi o predmetnom Prijedlogu zakona, odnosno da donošenje Istanbulske konvencije nije dovelo do smanjenja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, a da je uvođenje rodne ideologije jedino što je Istanbulska konvencija donijela. Također je izložen stav da Interpretativna izjava uz Konvenciju nema nikakvu vrijednost jer država koja potpiše Istanbulsku konvenciju ne može odustati gotovo ni od čega iz Konvencije. 

S druge strane, članice Odbora iznijele su suprotne stavove, smatrajući Istanbulsku konvenciju važnim dokumentom koji je ženama osigurao prava od kojih one neće odustati.  Istaknuto je da je rodna ideologija prazan pojam, da je pravi primjer femicida tragičan događaj (kada je Mato Oraškić u sudnici ubio svoju suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju, a zapisničarku teško ranio) povodom čega se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nadalje je naglašeno da ubojstvo nije jedini oblik nasilja nad ženama i da ne treba koristiti podatke o ubijenim ženama odvojeno od podataka o ostalim oblicima nasilja. Preporučeno je svima da pročitaju Istanbulsku konvenciju da bi se uvjerili da ona ne sadrži „rodnu ideologiju“, pojašnjeno je koja je razlika između pojmova „spol“ i „rod“, iznesena je zabrinutost zbog jačanja patrijarhalnih obrazaca koji za posljedicu imaju femicid te je naglašeno da životi žena ne smiju biti područje političke borbe. 

Predlagatelj je zaključno ponovio svoj stav da Istanbulska konvencija nije pridonijela smanjenju nasilja nad ženama već uvela rodnu ideologiju, te je pozvao zastupnike da prihvate njegov Prijedlog i da glasaju za deratifikaciju Istanbulske konvencije. 

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova (sa 9 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 1 „SUZDRŽANI“ glas), odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći:
zaključak

Ne prihvaća se Prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:

Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 2. sjednici održanoj 20. lipnja 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2022. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom aktom od 31. ožujka 2023. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom uvodno je zahvalio Odboru što razmatra predmetno Izvješće iako nije matično radno tijelo. Radi se o Izvješću koje nije samo izvješće o radu institucije pravobranitelja već i pregled ljudskih prava osoba s invaliditetom koja su ostvarena u izvještajnoj godini. Istaknuo je veliku važnost i doprinos gospođe Anke Slonjšak, prve pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kako za povećanje vidljivosti osoba s invaliditetom, tako i za izradu i oblikovanje Izvješća o radu za 2022. godinu.

U 2022. godini Uredu pravobranitelja obratilo se ukupno 2.474 osoba, najviše pritužbi odnosilo se na područje socijalne skrbi (565), zapošljavanja (277) te pristupačnosti i mobilnosti (256). Provedeno je 86 obilazaka prostora u kojima borave, obrazuju se ili rade osobe s invaliditetom. Prema Registru osoba s invaliditetom, u 2022. godini evidentirano je preko šesto tisuća osoba s invaliditetom od čega su 43,3% žene. 
Žene s invaliditetom prepoznate su kao osobe izloženije diskriminaciji te su u opasnosti od višestruke diskriminacije. Najveći broj žena s invaliditetom u Republici Hrvatskoj ima oštećenje organa i organskih sustava, kromosomopatiju i prirođene anomalije i rijetke bolesti, višestruka oštećenja te oštećenja lokomotornog sustava. 
Imajući u vidu broj i vrstu oštećenja žena s invaliditetom, u svom općem komentaru upućenom prilikom pripremanja Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022-2027. godine i Akcijskog plana 2022.-2024. godine, Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom naglasio je da se žene i djevojke s invaliditetom suočavaju s preprekama u svim područjima života – od obrazovanja, zapošljavanja, napredovanja u poslu, sudjelovanja u odlučivanju i pravu da samostalno odlučuju o svom životu, pristupu pravosuđu, jednakosti pred zakonom, odlučivanju o mjestu življenja, do realizacije u privatnom životu u smislu partnerskih odnosa. 
Žene s invaliditetom izloženije su nasilju, posebno žene s osjetilnim oštećenjima (gluhe i gluhoslijepe osobe). Među 150 gluhoslijepih osoba većina su žene. Nadalje, žene s intelektualnim poteškoćama izolirane su i ovisne o članovima obitelji. Zbog svega toga u Izvješću za 2022. godinu upućena je preporuka da se na razini države uspostavi takav sustav podrške koji će omogućiti ženama s invaliditetom ravnopravno sudjelovanje u društvu u svim segmentima života te samostalno odlučivanje i donošenje odluka o vlastitom životu.

U 2022. godini Ured pravobranitelja proveo je posebno istraživanje o seksualnosti osoba s invaliditetom s ciljem dobivanja uvida u odrednice seksualnosti osoba s invaliditetom, ali i pripreme smjernica za zagovaranje prava osoba s invaliditetom na seksualnost. 

Republika Hrvatska među prvim je državama potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (u RH je na snazi od 2007. godine), najznačajniji međunarodno-pravni dokument za osobe s invaliditetom. Radi se o dokumentu koji je život osoba s invaliditetom promijenio na način da se može govoriti o životu i ostvarivanju prava osoba s invaliditetom prije i poslije potpisivanja Konvencije. Upravo Konvencija propisuje obvezu država članica na sprečavanje i zaštitu žena i djevojaka s invaliditetom od rodno uvjetovanog nasilja i izloženosti višestrukoj diskriminaciji zbog roda i invaliditeta. Zbog toga je potrebno poslati nedvosmislenu i jasnu poruku o nultoj stopi tolerancije prema nasilju. 

Nažalost, tijekom 2022. godine Ured pravobranitelja bavio se slučajem smanjivanja kazne ocu zbog počinjenja dvaju kaznenih djela protiv spolnih sloboda učinjenih na štetu svoje kćeri – 17. godišnje djevojčice s invaliditetom. Djevojčica, s dijagnozom mentalne retardacije i teškoća u intelektualnom i psihičkom funkcioniranju, ostala je nakon silovanja trudna i rodila dijete. Sud je kod izricanja kazne dob i status umirovljenika uzeo kao olakotnu okolnost te značajno smanjio kaznu počinitelju, uz obrazloženje da bi strože kažnjavanje imalo prenaglašeni retributivni karakter. Navedeno u javnosti ostavlja loš dojam da počinitelj ima opravdanje za počinjenje kaznenog djela. Zbog činjenice da su kaznena djela protiv spolnih sloboda počinjena od strane oca na štetu maloljetne djevojke s intelektualnim poteškoćama koja je još ostala trudna i rodila dijete, bilo je potrebno počinitelja najstrože kazniti. Roditelji općenito trebaju štititi svoju djecu i graditi odnos povjerenja, što je pogotovo važno kod djece s teškoćama u razvoju. Iskorištavati invaliditet svog djeteta na način kako je to učinio počinitelj navedenih kaznenih djela apsolutno je neprihvatljivo i predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava, Ustava Republike Hrvatske, zakona i međunarodnih dokumenata. 
Pravobranitelj je mišljenja da kod kaznenih djela počinjenih protiv spolnih sloboda, posebno na štetu žena i djevojaka s invaliditetom, treba poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti takvog ponašanja upravo najstrožim kažnjavanjem. Same žrtve kaznenih djela protiv spolnih sloboda iznimno se teško odlučuju prijaviti počinitelje, a smanjenjem kazni počiniteljima dodatno ih se obeshrabruje. Za one žrtve koje ipak odluče prijaviti počinitelja, ishod je vrlo neizvjestan, sudski postupci dugo traju, iscrpljujući su za žrtvu, a žrtve izrečene kazne ne smatraju zadovoljavajućima.
Tijekom 2022. godine Ured pravobranitelja obišao je sklonište za žrtve nasilja i utvrdio da je, zbog neosiguravanja podrške, invaliditet prepreka za prihvat žena s invaliditetom. Sa zadovoljstvom je istaknuo da su sada (u 2024. godini) skloništa za žrtve nasilja pristupačnija i pružaju odgovarajuću podršku i ženama s invaliditetom. 
Prema prikupljenim podacima, vidljivo je da postoji podređen položaj žena i djevojaka s invaliditetom u hrvatskom društvu u svim područjima života, a posebno u području zapošljavanja.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u 2022. godini uputila je niz preporuka tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i drugim pravnim i fizičkim osobama, ali samo je otprilike jedna trećina preporuka prihvaćena. Navedene preporuke su važne jer ne samo da ukazuju na određene sustavne probleme koji se tiče osoba s invaliditetom i djece s teškoćama i njihovih obitelji u svakodnevnom životu, nego sadrže i prijedloge rješenja, odnosno kako na te probleme odgovoriti.

Na kraju izlaganja pravobranitelj je iznio molbu da se ubuduće izvješća pravobranitelja podnesena za prethodnu godinu, rasprave tijekom godine u kojoj su predana jer je teško raspravljati s tolikim vremenskim odmakom. 
Državni tajnik Ministarstva zdravstva naglasio je da je do sada postignut odgovarajući standard za lijekove i medicinske proizvode za osobe s invaliditetom, dok je prioritet Ministarstva u ovom mandatu povećati standard za ortopedska pomagala za osobe s invaliditetom. Naime, za sredstva koja su osigurana unutar HZZO-a osobe s invaliditetom ne mogu nabaviti kvalitetna ortopedska pomagala, posebno ako se radi o mladim i aktivnim osobama s invaliditetom.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova od početka svog djelovanja prati položaj žena s invaliditetom kao posebno ranjive skupine sa specifičnim potrebama u pogledu zaštite od neravnopravnog postupanja. U kontekstu ranjivosti ove skupine ukazao je na nekoliko specifičnih problema – na području tržišta rada, izloženosti rodno uvjetovanom nasilju (pri čemu zabrinjava potencijalna siva brojka) te limitirane mogućnosti vezane za reproduktivno zdravlje. Posebno je istaknuo težak položaj žena s invaliditetom kada uđu u skupinu iznad 65 godina. Također je naglasio kvalitetnu suradnju dviju pravobraniteljskih institucija. Zaključno je naveo da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podržava rad i Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

U raspravi koja je uslijedila pohvaljeno je Izvješće koje, zbog svoje iscrpnosti i niza preporuka, zastupnicima služi kao dragocjena pomoć prilikom pripreme prijedloga zakona i amandmana. Zatraženo je dodatno obrazloženje od predstavnika Ministarstva zdravstva o dostupnosti dovoljnog broja adekvatnih ginekoloških stolova za žene s invaliditetom. Nadalje, provođenje istraživanja Ureda pravobranitelja o seksualnosti osoba s invaliditetom ocijenjeno je važnom aktivnosti za borbu protiv predrasuda. U tom smislu, postavljeno je pitanje zbog čega se navedeno istraživanje u predmetnom Izvješću nalazi u poglavlju Žene s invaliditetom, s obzirom na to da se istraživanje jednako odnosilo i na žene i na muškarce s invaliditetom. Postavljeno je pitanje o suradnji ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom s drugim pravobraniteljskim institucijama.
U svom odgovoru predstavnica Ministarstva zdravstva složila se da je zaista prije desetak godina postojao veliki problem s ginekološkim stolovima za žene s invaliditetom. Međutim, u posljednjih nekoliko godina situacija se poboljšala te je dostupnost ginekoloških stolova za žene s invaliditetom sada zadovoljavajuća, odnosno sve žene s invaliditetom u svim županijama imaju ih mogućnost koristiti. 
Završno je pravobranitelj za osobe s invaliditetom istaknuo da suradnja između pravobraniteljskih institucija nije samo neformalna već je i formalizirana posebnim sporazumom sve četiri pravobraniteljske institucije. Naime, Republika Hrvatska se odlučila na poseban pristup pojedinim ugroženim društvenim skupinama te ima osim pučkog pravobranitelja (koji je ustavna kategorija) i tri specijalizirana, posebna pravobranitelja (za ravnopravnost spolova, za djecu i za osobe s invaliditetom). Postoji suradnja i na razini predmeta, ali i na višoj razini kada zajednički predstavljaju Republiku Hrvatsku s jedinstvenim mišljenjem o temi na međunarodnim forumima. Istraživanje o seksualnosti osoba s invaliditetom uvršteno je u Izvješće u poglavlje Žene s invaliditetom jer je Izvješće formirano prema poglavljima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u kojoj se o pitanjima spolnosti govori u poglavlju posvećenom ženama s invaliditetom. Pravobranitelj je napomenuo da su metodološki i tehnički sva izvješća jednako formirana te su usporediva po godinama izvještavanja. Vezano za pristup zdravstvenoj zaštiti osoba s invaliditetom, pravobranitelj je potvrdio da unazad nekoliko godina nema problema s dostupnosti ginekoloških i stomatoloških stolova prilagođenih osobama s invaliditetom. Primjećuje se da su sredstva europskih fondova dobro iskorištena te su svi veliki županijski bolnički centri i opće bolnice opremljene potrebnim ginekološkim i stomatološkim stolovima prilagođenim osobama s invaliditetom. Na kraju je pravobranitelj istaknuo da za osobe s invaliditetom nisu važna samo pitanja novčane naknade i pristupa zdravstvenim uslugama, iako se u javnosti stječe takav pogrešan dojam. Za osobe s invaliditetom važna su sva područja: odgoj, obrazovanje, rad, zapošljavanje, sport i kultura i ona trebaju biti zastupljena u životu svakog pojedinca pa tako i u životu osoba s invaliditetom.

Nakon provedene rasprave članice Odbora jednoglasno su (sa 7 glasova „ZA“) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora u nastavku 2. sjednice, održanom 27. lipnja 2024. godine, raspravljao je o Izvješću predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o stanju sudbene vlasti za 2022. godinu, a koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske aktom od 27. travnja 2023. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predmetno Izvješće.
Odbor je, sukladno članku 56., stavak 4. Poslovnika Hrvatskoga sabora, većinom glasova odlučio da će o predmetnom Izvješću provesti raspravu bez nazočnosti predlagatelja, s obzirom na činjenicu da se predlagatelj odbio odazvati pozivu. Prevladao je stav da ovaj Odbor, kao i svaki drugi odbor u Hrvatskom saboru, ima pravo (pa i obvezu) raspravljati o svim aktima koji su upućeni na plenarnu sjednicu te se o njima raspravlja i izjašnjava na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora.
Predstavnica Vlade Republike Hrvatske obrazložila je Mišljenje Vlade RH, posebno se osvrnuvši na pitanja koja su u djelokrugu rada ovog Odbora. Tako je istaknula da Izvješće sadrži podatke o spolnoj strukturi pravosudnih dužnosnika (među kojima je 72% žena), ali i da u Izvješću nedostaju podaci o spolnoj strukturi na upravljačkim pozicijama (predsjednici i predsjednice sudova). Također je navela da Vlada Republike Hrvatske, s obzirom na problematiku nasilja u obitelji i nasilja nad ženama i na zakonodavne izmjene predložene u cilju osnaživanja prava žrtava nasilja i suzbijanja nasilja, ukazuje na nužnost ulaganja dodatnih napora ujednačavanja sudske prakse i osvješćivanja pravosudnih dužnosnika o pravima žrtava kaznenih i prekršajnih djela u cilju postizanja veće pravne zaštite žrtava. Naime, problematika rodno utemeljenog nasilja nije prepoznata među pravosudnim dužnosnicima te je potrebno pravosudne dužnosnike osvijestiti i educirati što je žrtva, kako se žrtvi pristupa, na koji se način ispituje žrtvu te da izrečene kazne trebaju biti odvraćajuće i proporcionalne nasilju koje je počinitelj izvršio. Edukacija pravosudnih dužnosnika (sudaca i sudskih savjetnika) provodi se kroz različite radionice Pravosudne akademije. Također je istaknula da se u izvještajnoj godini priljev neriješenih sudskih predmeta smanjio, suci su načelno ažurniji i učinkovitiji, a skratilo se i trajanje sudskog postupka.
U raspravi koja je uslijedila ukazano je na veliki problem neusklađenosti sudske prakse. Također je upozoreno da se dugotrajnost sudskih postupaka u slučajevima obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama smatra institucionalnim nasiljem, jer dugotrajnost sudskih postupaka u tim slučajevima dodatno traumatizira i ponovno viktimizira žrtve. Također, spomenuta je Ustavom utvrđena uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao „čuvara ravnopravnosti“ i jedinstvene primjene propisa. S tim u svezi, članice Odbora smatraju da bi se „čuvar ravnopravnosti“ trebao s poštovanjem odnositi prema Odboru za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora. Izrazile su žaljenje što predlagatelj nije prisutan pa nemaju koga pitati: kako se smanjuje broj žena u hijerarhiji sudbene vlasti; koji je stav o slučajevima nasilja nad ženama u praksi Europskog suda za ljudska prava te što dugotrajni postupci u slučajevima nasilja nad ženama znače za živote žena i djece. Također su izrazile žaljenje što predlagatelj ne može čuti vrijedne i argumentirane prijedloge kako bi se mogla unaprijediti sudska praksa. Naglašena je također izrazita rodna dimenzija rada u sudstvu. Predloženo je da buduća izvješća, osim podataka o ukupnoj spolnoj strukturi pravosudnih dužnosnika, sadrže i podatke o spolu predsjednika i predsjednica sudova kao i voditeljskih mjesta sudskih dužnosnika. Istaknuto je da se iz Izvješća može vidjeti da, iako žene imaju udio od 72% među pravosudnim dužnosnicima, među sucima Vrhovnog suda je samo 30,5% žena. Nadalje, navedeno je da je tijekom posljednjih 20 godina došlo do osvještavanja društva o rodno utemeljenom nasilju te da Hrvatska sada ima relativno dobar normativni i institucionalni okvir u području zaštite od rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji. Međutim, sudska statistika pokazuje da ne postoji dovoljno senzibiliteta za žrtve rodno utemeljenog nasilja. Prema dvojnim podacima (MUP-a i Ministarstva pravosuđa i uprave) prekršajno je zbog nasilja u obitelji kažnjeno oko 70% od ukupno prijavljenih osoba, od čega je 62% izrečenih novčanih kazni, oko 30% su uvjetne osude, a samo 7% zatvorske kazne. Nadalje, tek svaka treća predložena zaštitna mjera policije se doista na sudu odredi počinitelju prekršaja nasilja u obitelji. Prema evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave, vezano za Nasilje u obitelji kao kazneno djelo, evidentirano je ukupno 65% uvjetnih osuda, 33,5% bezuvjetne kazne zatvora, 0,19% novčana kazna i 1,16% izrečenih sankcija rada za opće dobro. Također, u predmetnom je Izvješću navedeno da je u sklopu edukacije sudaca u Pravosudnoj akademiji provedena samo jedna radionica na temu Nasilje u obitelji koju je pohađalo ukupno 14 polaznika od čega samo 2 suca. Stoga je naglašena potreba da se učine dodani napori u edukaciji sudaca i sutkinja o rodno uvjetovanom nasilju i nasilju u obitelji. 
Nakon provedene rasprave članice i član Odbora većinom glasova (sa 7 glasova „ZA“ i 3 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučile su predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Prima se na znanje Izvješće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske
o stanju sudbene vlasti za 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 1. sjednici održanoj 13. lipnja 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2022. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 31. ožujka 2023. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Uvodno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila Izvješće o svom radu. Na početku izlaganja istaknula je da ima velika očekivanja, u smislu uzajamne suradnje i podrške, od Odbora za ravnopravnost spolova, koje je matično tijelo neovisne institucije pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Naglasila je otvorenost Ureda pravobraniteljice prema Odboru, svim zastupnicima i odborima Hrvatskog sabora za pripremu informacija za potrebe njihovog svakodnevnog rada ili sudjelovanja na konferencijama. 
Izvješće pravobraniteljice uključuje prošireno izdanje od oko 300 stranica i sažetak od 50-ak stranica. Izvještajna (2022.) godina bila je izazovna kako zbog epidemioloških mjera, tako i zbog posljedica potresa. Naime, Ured pravobraniteljice bio je znatno pogođen i devastiran petrinjskim potresom.
Unatoč izazovima, mali tim Ureda pravobraniteljice sa svega 12 zaposlenih, nastavio je proaktivno raditi s građanima i građankama. Nastavljeno je provođenje uobičajenih projekata: 2022. godine pet projekata (provođenih u suradnji s organizacijama civilnog društva) bilo je financirano od strane Europske unije i Grada Zagreba, dok je šesti projekt, kojem je nositeljica upravo pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, trogodišnji projekt u suradnji sa partnerskim organizacijama u Portugalu i Španjolskoj. Radi se o već petom projektu u posljednjih osam godina kojima je Ured pravobraniteljice unio u Državni proračun RH nešto više od 4 milijuna eura. Naime, da bi bio vidljiviji na nacionalnoj i na lokalnoj razini promičući ustavno načelo ravnopravnosti spolova, Ured pravobraniteljice prisiljen je aplicirati za projekte EU jer raspolaže iznimno malim budžetom (gotovo upola manjim od Ureda pravobraniteljice za djecu ili od Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, odnosno pet puta manjim od Ureda pučke pravobraniteljice). 
U 2022. godini Ured pravobraniteljice radio je na ukupno 1.564 predmeta, od čega se na zaštitu građanki i građana od diskriminacije odnosilo 644 predmeta, a oko 900 predmeta bilo je u području praćenja primjene organskog zakona – Zakona o ravnopravnosti spolova. Udio predmeta otvorenih na inicijativu pravobraniteljice među navedenih 900 predmeta bio je 40%, a udio predmeta otvorenih na inicijativu ostalih državnih, lokalnih, međunarodnih tijela, pravnih i fizičkih osoba ili organizacija bio je 60%. 
Najučestalija diskriminacija bila je diskriminacija temeljem spola. Žene su bile oštećene u 72,4% slučajeva, a razvrstano po osnovi: diskriminacija temeljem spola bila je prisutna u 85,5% slučajeva; temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta u 7,6%; temeljem obiteljskog statusa u 2,9%, a po drugim osnovama utvrđenim Zakonom o ravnopravnosti spolova u 2,0% slučajeva. 
Po oblicima diskriminacije prevladava izravna diskriminacija (98,2%), svega je jedan slučaj neizravne diskriminacije, dok je ostalih oblika diskriminacije bilo u devet slučajeva.
Prema području diskriminacije najveći broj pritužbi odnosi se na područje socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja (37,0%), zatim na područje zapošljavanja i rada (16,7%) te uprave (12,7%), potom na javno informiranje i medije (12,3%), zdravstvenu zaštitu (4,9%), pravosuđe (4,6%), te na ostala područja. 
Pravobraniteljici su se prituživale osobe s područja cijele Republike Hrvatske (pravobraniteljica nema područne urede). Najviše je pritužbi (gotovo 50%) s područja Grada Zagreba, dok je 50% pritužbi građana i građanki s područja ostalih 20 županija.
Ured pravobraniteljice nema, kao ostale slične institucije, formirane posebne područne odjele u Osijeku, Splitu i Rijeci jer od samog početka mandata usko surađuje sa županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova.
Unatoč epidemijskim mjerama zbog bolesti COVID-a djelatnici su uspjeli obići 13 županija, ostvarili su i organizirali 43 regionalne i međunarodne suradnje, javna događanja, pokroviteljstva, znanstvenu konferenciju, sudjelovali su kao partnerska organizacija u kampanji „Nije u redu u uredu“ te u NATO konferenciji vezanoj za kibernetičko nasilje. 
Pravobraniteljica je na oko 1500 predmeta ukupno donijela 999 odluka, od čega je uputila 720 pisanih preporuka, 118 upozorenja i 161 prijedlog. Nadležnom državnom odvjetništvu prijavila je sumnju na počinjenje kaznenog djela u pet slučajeva, a sudjelovala je u dva sudska postupka kao umješač na strani tužitelja i tužiteljice – oštećenih osoba.
Zadržan je trend uvažavanja njezinih upozorenja/preporuka/prijedloga na visokih 96% slučajeva „u potpunosti“, dok su oni u 4% slučajeva uvaženi djelomično te nije bilo niti jednog slučaja „neuvažavanja“. U vrijeme kad je sadašnja pravobraniteljica preuzimala Ured na početku svog mandata, uvažavanje preporuka pravobraniteljica od institucija i pravnih osoba bilo je tek u 30-40% slučajeva. Ozbiljnost rada institucije i proaktivna zaštita građanki i građana koji su doživjeli diskriminaciju podignute su na višu razinu te se upozorenja ozbiljno razmatraju, a pojedine tvrtke angažiraju odvjetnike koji obrazlažu zašto su provodile diskriminatornu praksu u pojedinim slučajevima.
Ured pravobraniteljice provodi brojne edukacije, ima sporazum s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i njegovom Pravnom klinikom, čiji studenti i studentice obavljaju praksu u Uredu pravobraniteljice. U suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom kao nositeljem projekta „Glas žena u sportu“ uz edukaciju su provedena i razna istraživanja. Nadalje, Ured pravobraniteljice surađuje s Agencijom za elektroničke medije, Ministarstvom obrane, Policijskom akademijom, provodi se edukacija pravosudne policije, kompletnog zatvorskog i probacijskog sustava, a postoji i suradnja s pučkom pravobraniteljicom i svim pravobraniteljskim institucijama.
U izvještajnoj godini, Pravobraniteljica je, s obzirom na to da je povećan broj slučajeva seksualnog uznemiravanja, proaktivno surađivala i provodila edukacije kako pravodobno reagirati, prepoznati i procesuirati seksualno uznemiravanje. Također, davala je i mišljenja na izmjene podzakonskih akata i internih propisa mnogih institucija, tvrtki i organizacija (primjerice fakulteta, kazališta, sindikata) s ciljem zaštite dostojanstva radnica i radnika i disciplinskog kažnjavanja počinitelja i počiniteljica u slučaju seksualnog uznemiravanja.
Najveći broj pritužbi na diskriminatorno postupanje (dvije trećine) podnijele su žene što ukazuje na činjenicu da su žene i dalje društvena skupina koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, majčinstva, trudnoće i obiteljskog statusa. Izazovi s kojima se žene suočavaju na tržištu rada su povećana nezaposlenost, problemi vezani za dob i majčinstvo, velike prepreke na koje ukazuju stakleni strop i jaz u plaćama. Najviše nezaposlenih žena je u dobnoj skupini iznad 55 godina (čak 34%), što ukazuje na njihovu težu zapošljivost, osobito ako duže izbivaju s tržišta rada. 
Pravobraniteljica kontinuirano ukazuje na potrebu zaštite trudnica i majki. Naime, žene dobivaju otkaz nakon objave trudnoće i povratka s rodiljnog dopusta, proglašavaju se tehnološkim viškom i ne produljuju im se ugovori. Vrlo je komplicirano dokazivanje diskriminacije u slučaju neproduljenja ugovora zbog trudnoće, žrtve su često u lošijoj procesnoj poziciji te po takvim pritužbama Ured pravobraniteljice daje pravno mišljenje i provodi ispitni postupak. Vladi je predloženo da se produži rok nakon prestanka trudnoće ili prestanka korištenja prava u skladu s propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama, unutar kojeg roka poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja koristi neko od tih prava.
Izvještajna godina bila je obilježena inicijativom u smjeru povećanja transparentnosti plaća na razini Europske unije u vidu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o načelu jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Pravobraniteljica je sudjelovala u posebnoj ekspertnoj radnoj skupini Equinet-a osnovanoj radi analize i utjecaja na sadržaj predmetne direktive. Republika Hrvatska je kasnije transponirala navedenu Direktivu kroz Zakon o radu.
Transponiranjem Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja, uveden je očev dopust (10 dana za jedno dijete, a 15 dana za blizance). Povećane su naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, ali pravobraniteljica se i nadalje zalaže za potpuno delimitiranje iznosa roditeljskih naknada, kao i za potrebu isplate dvostrukih novčanih naknada i potpora iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora u slučajevima poroda blizanaca. 
U području obiteljskih odnosa i roditeljske skrbi očevi najčešće iskazuju nezadovoljstvo odlukom o roditeljskoj skrbi nadležnih tijela – nekadašnjih centara za socijalnu skrb i sudova, te pasivnosti i nepoduzimanju adekvatnih i žurnih mjera nadležnih centara. Majke ukazuju na nesenzibiliziranost stručnih osoba vezano za nasilje u obitelji kojem su bile prethodno izložene u obiteljskoj ili partnerskoj zajednici. Izvještajno razdoblje karakteriziraju i određene aktivnosti vezane za koncept/sindrom otuđenja od roditelja pri čemu je Pravobraniteljica isticala kako se prvenstveno radi o pitanju struke koja se o navedenom treba odrediti. Nakon širokih rasprava povratna je informacija da je zabranjeno koristiti navedeni sindrom otuđenja od roditelja u postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi. 
    U području zaštite od rodno uvjetovanog nasilja, pravobraniteljica ukazuje da femicid statistički i brojčano ukazuje da žene nažalost stradaju brutalizacijom nasilja najčešće unutar obiteljske zajednice i unutar kruga njima bliskih muških osoba. Pravobraniteljica je 2017. godine osnovala međuresorno tijelo „Femicide Watch“, promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljane podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje, koje traži propuste u postupanju onih dionika koji su bili dužni intervenirati i pravilno primjenjivati pozitivne propise.
Vezano za prava LGBTIQ osoba, pravobraniteljica je tijekom 2022. godine zaprimala pritužbe koje su se odnosile na njihovo neprimjereno prikazivanje u medijima, nabavu roba, pružanje i pristup uslugama, statusna pitanja, pravni status i zaštitu transrodnih osoba i njihov pristup zdravstvenim uslugama, te nasilje i zločin iz mržnje vezano za javne istupe i okupljanja. 
U području obrazovanja o pitanjima ravnopravnosti spolova, Ured pravobraniteljice sudjelovao je u brojnim aktivnostima s ciljem edukacije učenika i učenica, studenata i studentica, ali i nastavničkog kadra. Pravobraniteljica ukazuje da integracija odgoja i obrazovanja za ljudska prava i ravnopravnost spolova kroz odgojno-obrazovni sustav nije rasprostranjena na nacionalnoj razini već da se navedeni programi uvode na lokalnoj razini i u pojedinim školama. 
U području medijskog izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju, medijski sadržaji i dalje obiluju senzacionalizmom i narušavanjem privatnosti i dostojanstva žrtava rodno utemeljenog nasilja. I dalje su prisutni seksizam u javnom prostoru i izjavama javnih osoba te u komunikaciji putem društvenih mreža, kao i seksizmi, objektivizacija žena i rodni stereotipi u medijskim sadržajima i oglašavanju. Međutim, ohrabruje činjenica da građanke i građani reagiraju na takve sadržaje pritužujući se Pravobraniteljici te medijima i oglašivačima. 
Na području reproduktivnog zdravlja i prava žena, izvještajnu godinu obilježio je povećan broj pritužbi koje su se najvećim dijelom odnosile na neodgovarajuće postupanje zdravstvenih djelatnika i djelatnica prema ženama u rodilištima. Pohvalno je što je prihvaćen prijedlog pravobraniteljice te je smanjen porez na menstrualne potrepštine. 
Vezano za aktivnosti usmjerene na rodnu ravnopravnost u sportu, pravobraniteljica se pridružila projektu HOO-a „Glas žena u sportu“. Tijekom izvještajne godine zaprimila je pritužbe kojima su se žene koje sudjeluju u sportskim natjecanjima prituživale da žene nisu primale ni jednaku simboličku ni jednaku novčanu nagradu prilikom natjecanja u šahu, boćanju, trčanju na kratke i duge staze. Pritom su posebno diskriminatorne prema ženama koje sudjeluju u sportu bile lokalne zajednice.
Pravobraniteljica posebnu pažnju pridaje rješavanju problema posebno osjetljivih društvenih skupina koje su u riziku višestruke diskriminacije poput žena u ruralnim područjima, žena s invaliditetom, pripadnica nacionalnih manjina, žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, oštećenica kaznenim djelom prostitucije, ovisnica i žrtava trgovanja ljudima. 
Pravobraniteljica je kontinuirano pratila proces izrade i donošenja zakona, propisa i javnih politika te je kao članica radnih grupa ili putem javnog savjetovanja dala prijedloge i preporuke na 43 nacrta i prijedloga zakona te propisa i javnih politika. 
Temeljem postupanja po pritužbama građanki i građana, kao i provedenih istraživanja i analiza, u cjelovitom Izvješću o radu za 2022., opisano je ukupno 67 opisa slučajeva. S ciljem poboljšanja ostvarenja ustavnog načela ravnopravnosti muškaraca i žena Pravobraniteljica je u Izvješću dala i 132 preporuke razvrstane po područjima rada na koja se one odnose.
Pravobraniteljica je napomenula da je Europski parlament u svibnju 2024. usvojio dvije direktive o standardima tijela za jednakost koje bi im trebale osigurati neovisnost i učinkovitu borbu protiv diskriminacije, posebno na području ravnopravnosti spolova, rada, zapošljavanja i socijalne podrške građanima. Također, predviđene su neke nove ovlasti tijela za ravnopravnost, kao npr. strateška litigacija. Za takve ovlasti nužne su organizacijske promjene, odgovarajući ljudski kapaciteti te osiguranje dostatnih financijskih sredstava. Države članice dužne su osigurati da tijela za jednakost budu neovisna od vanjskih utjecaja te im omogućiti učinkovito izvršavanje svih nadležnosti.
Državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova, naglasila je da je suradnja s Uredom pravobraniteljice kontinuirana, sistematična i vrlo uspješna. MUP, Ravnateljstvo policije i Ravnateljstvo civilne zaštite, uzimaju sve preporuke i sugestije pravobraniteljice s najvećom dozom ozbiljnosti uvažavajući pravobraniteljicu kao opunomoćenicu Hrvatskog sabora. Istaknula je suradnju s pravobraniteljicom kroz postupovno djelovanje MUP-a kao i kroz edukativni dio na Policijskoj akademiji. Smatra da se edukacije trebaju nastaviti jer potrebe za edukacijom rastu. Najveći će dio primjedbi pravobraniteljice prihvaća u skladu s mogućnostima MUP-a, pri čemu su im kadrovske mogućnosti na rubu deficita. 
Državna tajnica Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ističe da je rad pravobraniteljice za ravnopravnost spolova vrijedan i važan, a cjelogodišnji rad rezultira nizom upozorenja, preporuka i prijedloga koje tijela i institucije na koje su upućeni trebaju poštivati i pokušati oživotvoriti. Ističe da je pravobraniteljica poznata po tome da najbolje vodi i analizira podatke vezane za femicid i bori se za ravnopravnost spolova koja je preduvjet borbi protiv nasilja. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pozdravlja Izvješće u kojem su uočeni manji nomotehnički nedostaci koji su izneseni u objedinjenom Mišljenju Vlade.
Državna tajnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, naglašava izvrsnu suradnju s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova. Obrazovni sektor može se pohvaliti sa spolnom zastupljenosti koja je puno bolja od one u Europi. Naime, omjer muškaraca i žena u sustavu obrazovanja i visokog obrazovanja je 48:52. Također, vidljiv je porast broja studentica u STEM području. Zaključuje da je suradnja s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova sjajna.
Predsjednica Odbora istaknula je da bi bilo dobro da je takav i udio žena na upravljačkim pozicijama u obrazovanju i znanosti. 
Ravnateljica uprave za mirovinski sustav Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ističe nedavno donesenu mjeru iz mirovinskog sustava kojom se ženama osigurava pravo na 6 mjeseci staža za svako rođeno ili posvojeno dijete što se u narednom razdoblju planira povećati na godinu dana staža za svako rođeno ili posvojeno dijete. 
Zaključno se pravobraniteljica osvrnula na izrečene primjedbe. Zahvaljuje predstavnicama resornih tijela i navodi da se sastaje sa svakim resorom, posebno s onima s kojima neposredno surađuje, odnosno s resorom rada, obitelji, demografije, policijom, sustavom obrazovanja i sa sustavom zdravstva. Njezin proaktivni stav je da institucija pravobraniteljice ne gubi neovisnost suradnjom i davanjem znanja tijelima koje kreiraju nacionalne politike i strategije. Zajednički im je cilj opća dobrobit građanki i građana i nisu na suprotstavljenim stranama. Ured pravobraniteljice rado dijeli svoje znanje stečeno kroz neposredno iskustvo s građanima i građankama koji ukazuju na poteškoće s kojima se susreću, a kroz intenzivnu suradnju i sinergijsko djelovanje može se povećati egalitarnost društva i zadovoljstvo građana. Sa svim navedenim resorima provode se zajedničke edukacije. Zbog brze izmjena kadrova, nužna je kontinuirana i sustavna edukacija službenika. Prije 13 godina u edukaciju policijskih službenika uveden je pojam rodno senzibilni pristup, što je izazvalo čuđenje. Međutim, danas više nema čuđenja jer je i društvo postalo osvještenije o rodno uvjetovanom nasilju. Važno je da su osobe iz policije i pravosuđa, koje su u kontaktu sa žrtvama nasilja, stručno educirane osobe. Specifičnost je MUP-a da je, kao jedan golem sustav, prvi prepoznao i svojim alatima (stegovni postupci, unutarnji nadzor) sankcionira djelatnike ako je došlo do pogreške, te zaposlenik, stručna osoba preuzima osobnu odgovornost za svoj propust. S druge strane, zbog propusta zaposlenika HZZO-a događa se da su nekim korisnicama rodiljne naknade pogrešno izračunate, a nitko ne odgovara za propust, odnosno nema preuzimanja osobne odgovornosti. Međunarodna tijela koja prate djelovanje državnog sustava (CEDAW, GREVIO) ukazuju na potrebu preuzimanja pojedinačne odgovornosti za propust u profesionalnom radu. Stoga je važna edukacija da bi se greške što manje događale.

Članice Odbora jednoglasno su (s 8 glasova „ZA“) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.