Odbor za turizam Hrvatskoga sabora održao je 18. lipnja 2015. godine Okrugli stol s temom „KOLIKO JE (HRVATSKI) TURIZAM DOSTUPAN OSOBAMA S INVALIDITETOM?“.
Uvodne prezentacije i izlaganja s osvrtom na probleme i otvorena pitanja vezana uz ovu temu iznijeli su govornici: Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Siniša Kekić, voditelj poslovnice specijalizirane turističke agencije TravAbled iz Zagreba, Vesna Nađ, zamjenica ministra branitelja, Daglas Koraca, zamjenik ministra turizma, Davorko Vidović, savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore, Damir Krešić, znanstveni suradnik u Institutu za turizam i Davorin Oršanić, pomoćnik za inspekcijske poslove ministrice graditeljstva i prostornoga uređenja.
U raspravi su, uz članove Odbora za turizam, sudjelovali predstavnici Hrvatskoga paraolimpjiskog odbora, Udruge „Svijet tišine“ te Udruge za promicanje istih mogućnosti pri Kući ljudskih prava Zagreb.
Na temelju provedene rasprave Odbor za turizam Hrvatskoga sabora na svojoj 43. sjednici, održanoj 8. srpnja 2015. godine donio je sljedeće
Z A K LJ U Č K E
1. Republika Hrvatska svrstava se među vodeće europske turističke destinacije. Međutim, gledajući to iz perspektive osoba s invaliditetom, njena turistička ponuda (uz tek neke vidljive pozitivne pomake) još uvijek je nedostupna mnogim domaćim i stranim turistima. Zbog neprilagođene infrastrukture, neprilagođenog transporta, neprimjerene smještajne ponude, nepristupačnosti plaža te neprilagođenim odmorištima na hrvatskim autocestama - na pitanje koliko je hrvatski turizam dostupan osobama s invaliditetom nameće se odgovor da je on u svojoj većoj mjeri nedostupan. Nema nikakve sumnje da postoji veliki prostor za unapređenje turističke ponude za ovaj poseban i važan tržišni segment.
2. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju povećao se broj europskih i drugih turista zainteresiranih za putovanje u našu zemlju. Među njima su i osobe s invaliditetom. No za njihov prihvat je potrebna pristupačna ponuda – od smještajnih kapaciteta, objekata, pristupa nacionalnim parkovima i parkovima prirode, seoskim imanjima, kulturnim znamenitostima, sportskim i rekreacijskim sadržajima, ugostiteljskim objektima, plažama, prijevoznim sredstvima i svemu onome što zahtijeva suvremeni gost.
3. Problemi su, prema iskustvima osoba s invaliditetom, različiti i ovisni o individualnim potrebama i o specifičnostima pojedinih oštećenja. Tako je vrlo važno voditi računa ne samo o osiguranju fizičke pristupačnosti nego i o osiguranju pristupačnosti informacija i komunikacija za gluhe i slijepe osobe te osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama. Elementi pristupačnosti za te skupine osoba s invaliditetom nisu dobro poznati turističkim sustavima jer uključuju induktivne petlje za gluhe osobe, oznake na Brailleovu pismu i taktilne crte vođenja za slijepe osobe te materijale i oznake s informacijama u lako razumljivom materijalu za osobe s intelektualnim teškoćama.
4. Općom rezolucijom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima pravo na turizam i putovanja definirano je kao temeljno ljudsko pravo. Švedska organizacija za socijalni turizam taj turizam definira kao svaku turističku aktivnost kojoj je cilj svim marginaliziranim i obespravljenim skupinama osigurati temeljno ljudsko pravo na odmor i razonodu. Osobe s invaliditetom žele biti turisti, a naša je obveza da ih u tome podržimo i ljudski prihvatimo.
5. U Hrvatskoj su udruge osoba s invaliditetom iznimno aktivne i provode kvalitetna istraživanja i projekte koji se onda reflektiraju na pozitivne pomake. Primjerice, održavanjem međunarodnih stručnih znanstvenih skupova na kojima su sudionici ali i organizatori upravo osobe s invaliditetom šire se spoznaje o potrebama osoba s invaliditetom za potpunom inkluzijom. Dakle, tamo gdje postoji veliki angažman samih osoba s invaliditetom, postoje i primjeri pozitivne prakse.
6. Na području pristupačnosti osobama s invaliditetom zajedničko je to da očito kršenje zakona prolazi bez sankcija i zapravo se čini da je poštivanje zakona samo stvar dobre volje. Stoga bi praćenje i primjena postojećeg zakonodavstva te mjera i aktivnosti zacrtanih strategijama trebalo biti nešto neizostavno kako bi se spriječila daljnja diskriminacija osoba s invaliditetom u svim segmentima, pa tako i u segmentu turističke ponude, a one koji krše njihova prava treba sankcionirati.
7. Edukacija onih koji pružaju turističke usluge vrlo je važna, posebno onih koji pružaju usluge u obiteljskom smještaju. Nedovoljna informiranost i neupućenost zahtijeva njihovu edukaciju kako bi svoj obiteljski smještaj prilagodili potrebama osoba s invaliditetom.
i
P R E P O R U K E
1. Preporučuje se Ministarstvu turizma da posebnim mjerama potiče projekte koji turističku ponudu čine dostupnijom turistima s različitim teškoćama, uključujući kulturne, sportske, zabavne sadržaje, razgledavanje nacionalnih parkova i parkova prirode te povijesne baštine.
2. Preporučuje se zainteresiranim hrvatskim turističkim agencijama osnivanje klastera turističkih agencija specijaliziranih za osobe s invaliditetom i to na razini EU, kako bi agencije sličnog tipa međusobno uspostavljale kontakte, razmjenjivale iskustva i kontakte s drugim poslovnim subjektima. Na taj način bi se naši turisti mogli informirati prije putovanja u inozemstvo, a mi bismo mogli pružiti što više informacija stranim turistima koji dolaze u Hrvatsku.
3. Uz omogućivanje pogodnog prijevoza zračnim, kopnenim i morskim prijevozom svim korisnicima, preporučuje se svim prijevoznicima obuka osoblja za postupanje prema korisnicima s invaliditetom s obzirom na to da se često u praksi pokazalo da se neki manji nedostaci mogu nadoknaditi ljubaznom, kvalitetnom i profesionalnom uslugom. Također, treba razvijati tehnološki sustav rezervacija preko internetskih stranica i usluga koje su dostupne svima.
4. Preporučuje se Ministarstvu turizma, Hrvatskoj turističkoj zajednici, Ministarstvu branitelja, Ministarstvu socijalne politike i mladih, Gradu Zagrebu, Turističkoj zajednici Grada Zagreba, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Institutu za turizam, Udruzi za promicanje istih mogućnosti, Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom i Koaliciji za život u zajednici da svojim zajedničkim djelovanjem osiguraju da Hrvatska bude domaćin Svjetske konferencije socijalnog turizma u listopadu sljedeće godine.
5. Preporučuje se svim udrugama osoba s invaliditetom da se aktivno obraćaju građevinskoj inspekciji Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja u svim slučajevima u kojima smatraju da je došlo do povrede propisa i gdje treba intervenirati.
6. Preporučuje se suradnja, daljnje rasprave o toj temi te edukacija u sustavu turističkih zajednica, hotela i svih onih koji pružaju usluge u obiteljskom smještaju s osobama s invaliditetom. Posebno se naglašava važnost sustava turističkih zajednica jer one na području svoje destinacije trebaju inicirati i promovirati takve projekte.
7. Preporučuje se da turističke zajednice zajedno s jedinicama lokalne i regionalne samouprave, kao i udrugama osoba s invaliditetom na lokalnoj razini osiguraju distribuciju, odnosno prodaju proizvoda i usluga koje su izradile osobe s invaliditetom, npr. suvenire, kao dio turističke ponude.
8. S obzirom na to da javnost o ovom problemu nije dovoljno informirana, preporučuje se da resorna ministarstva, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora, u suradnji s Pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom iniciraju posebnu informativnu kampanju.
9. Preporučuje se turističkim zajednicama županija da gradove u svojim županijama opreme laganim, prenosivim i jednostavnim kosinama (rampama) kako bi osobe s invaliditetom bez problema mogle ulaziti u sve objekte.
10. Sportski turizam je važan dio turizma. Interes za sportske aktivnosti vrlo je velik i mnoge reprezentacije dolaze na pripreme baš u Hrvatsku. Hrvatski paraolimpijski odbor kao i druge organizacije koje se bave sportom osoba s invaliditetom profesionalno ili rekreativno, godinama kontinuirano organiziraju važna međunarodna natjecanja i tu se suočavaju s velikim problemima. Potrebno je prilagoditi javni transport osobama s invaliditetom. Također je potrebno prilagoditi postojeću i voditi brigu pri izgradnji novih sportskih objekata kao i drugih objekata u kojima se odvijaju sportske aktivnosti te osigurati pristupačne smještajne kapacitete.
11. Pri gradnji ili adaptaciji treba poštivati članak 2. UN-ove konvencije, a to je univerzalni dizajn. Preporučuje se da se u fazu projektiranja u procesu gradnje i dizajniranja uključe, uz stručnjake, i osobe s invaliditetom, kako bi se vodilo računa o različitosti populacije i potrebi da svi budemo što samostalniji.
12. Preporučuje se da ministarstva raspišu natječaje na koje će udruge osoba s invaliditetom moći aplicirati u svrhu edukacije mladih ljudi organiziranim predavanjima u školama jer djeca, a nažalost ni mnogi odrasli, ne znaju kako bolje razumjeti osobe s invaliditetom i njihove potrebe. Također, treba kod mladih ljudi razvijati svijest o potrebama osoba s invaliditetom kao i njihovim pravima od pristupa uslugama, prava na informaciju te na izbor jer bez toga nijedna osoba s invaliditetom neće moći biti aktivni turist.
13. Preporučuje se Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja, Ministarstvu turizma i Ministarstvu branitelja da pruže potporu radu Udruge za promicanje istih mogućnosti pri Kući ljudskih prava koja je napravila Koaliciju za život u zajednici po članku 19. UN konvencije.
14. Preporučuje se ministarstvima da u suradnji s krovnim organizacijama udruga osoba s invaliditetom kontinuirano dogovaraju kroz zakonodavstvo, strategije i planove zajedničke smjernice i aktivnosti u svrhu unapređenja pristupačnog turizma po načelima univerzalnog dizajna i razumne prilagodbe.
Goran Beus Richembergh
Predsjednik Odbora za turizam