Odbor za turizam Hrvatskoga sabora na 19. sjednici održanoj 28. svibnja 2013. godine razmotrio je Prijedlog Strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2017. godine, koju je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 25. travnja 2013. godine.
Odbor za turizam raspravio je Prijedlog Strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2017. godine na temelju članka 140. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je o predmetnom Prijedlogu Strategije glasovao 5. lipnja 2013. godine na svojoj 20. sjednici.
Uvodno je predsjedavajući pozdravio predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom g. Mladena Pejnovića i podsjetio je sve prisutne da je Odbor za turizam 15. studenoga 2012. godine održao posebnu tematsku sjednicu koja se bavila mogućnostima korištenja neperspektivnih i napuštenih bivših vojnih objekata u funkciji razvoja turizma. Tom prigodom se generalno raspravljalo o upravljanju imovinom u državnom vlasništvu, ali s posebnim naglaskom na imovinu, posebice bivšu i neperspektivnu vojnu, koja se može staviti u funkciju razvoja turizma. Zaključke i preporuke s te sjednice Odbor je dostavio svim relevantnim ministarstvima i državnim tijelima pa tako i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom koji je slijedom toga u pripremi ove Strategije vodio računa i uzeo u obzir i preporuke Odbora za turizam.
U ime predlagatelja, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović, predstavio je prisutnim članovima Odbora Prijedlog Strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2017. godine.
Istaknuo je da je Strategija proizišla kao obveza Vlade koju je Hrvatski sabor definirao Zakonom još 2010. godine. Složenost materije o kojoj je riječ zahtijevala je nešto više vremena od prvotnih očekivanja kako bi se kvalitetno sagledali i vrednovali svi bitni elementi koji su utjecali na sadržaj ovoga dokumenta. Strategijom su određena dva osnovna dugoročna cilja:
- osiguranje transparentnosti i
- osiguranje učinkovitosti upravljanja državnom imovinom.
U tom smislu razvijen je model integralnog upravljanja kojim se želi postići da imovina Republike Hrvatske bude istovremeno u službi gospodarskog razvoja i u službi zaštite dugoročnih nacionalnih interesa.
Prilikom izrade Prijedloga Strategije održano je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Interes je nadmašio početna očekivanja pa je veći broj primjedbi i dopuna uključen u Prijedlog koji Vlada dostavlja Hrvatskom saboru.
U izradi Strategije predlagatelj je došao do zaključka da u četverogodišnjem razdoblju nije moguće urediti sva pitanja i koja se tiču upravljanja državnom imovinom i riješiti sve probleme koji proistječu iz naslijeđenoga stanja.
U četverogodišnjem razdoblju na koje se Strategija odnosi predlagatelj, stoga, predlaže da se radi na sljedeća 4 cilja:
1. utvrditi cjeloviti obuhvat nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na sređivanje stanja te upravljanje tim nekretninama;
2. dovršiti privatizaciju neprivatiziranih dijelova trgovačkih društava koja nisu od strateškoga značenja (oko 600 poduzeća s udjelom do 25% vlasništva) te unaprijediti upravljanje trgovačkim društvima koja su od strateškog značaja kojima cilj nije prodaja nego njihovo stavljanje na tržište kapitala, gdje bi država zadržala jedan broj dionica i osigurala dugoročne prihode;
3. harmonizirati propise i omogućiti ekonomsku dobit od vlasništva nad onom imovinom koja nije ni nekretnina ni trgovačko društvo (od aviopreleta do radiofrekvencija; postoji oko 30 različitih oblika te vrste imovine). Ključnom se tu drži ekonomska dobit od upravljanja pomorskim dobrom, koje se prostire na 6000 km obale;
4. završiti središnji registar državne imovine sa svim dodacima kako bi se formirala e-baza koja bi obuhvatila i državnu, ali i lokalnu imovinu. U njoj bi bile prikazane sve transakcije koje se događaju u Hrvatskoj i tako bi postale dostupne i vidljive u jedinstvenoj središnjoj bazi podataka.
Imovina sama sebi ne smije biti svrha, njena svrha je prvenstveno u stvaranju nove vrijednosti. Napomenuto je također, da su stavovi koje je Odbor za turizam uputio DUUDI-u bili od velike pomoći, te da su ih nastojali maksimalno ugraditi u Strategiju, a posebno dio koji se odnosi na EU fondove, gdje je Odbor upozorio da je za pristup EU fondovima ključan preduvjet rješenje imovinsko-pravnih odnosa.
Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) također Strategijom predlaže da se u većini slučajeva raspolaganja državnom imovinom ubuduće koriste instituti prava korištenja, prava građenja i prava na koncesije kako bi se sačuvalo ono što je posebno vrijedno te da se na opciju prodaje državne imovine ide samo u iznimnim slučajevima te u slučajevima kad je državni (su)vlasnički udio mali i ne omogućava izravno upravljanje.
Kod zemljišta vezanih na obavljanje turističkih djelatnosti izniman problem su prostorni planovi. Ozbiljni investitori teško će moći uzeti u koncesiju ili kupiti ozbiljne komplekse zemljišta koji bi se mogli staviti u funkciju obavljanja njihove djelatnosti uz postojeća prostorno-planska ograničenja. Na tragu toga, potrebno je s općinama i gradovima ići u konsolidiranje i harmonizaciju prostornih planova.
Također je potrebno riješiti i pitanje povrata imovine, jer je veliki broj zemljišnih čestica u vlasništvu države opterećen zabilježbama i sudskim procesima i kao takve nije ih moguće staviti u funkciju stvaranja novih vrijednosti.
Strategija nije obuhvatila niti nudi rješenje problema turističkog zemljišta u kampovima, odmaralištima i hotelima. Stav Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom je da se problemi turističkog zemljišta trebaju riješiti posebnim zakonom po čijim bi odredbama onda Državni ured postupao, obzirom da DUUDI nema pravo postupanja u procesima koji se odnose na privatizaciju.
Predstečajna nagodba u turističkim društvima ukazala je na velike probleme u većem dijelu turističkih poduzeća gdje je uopće upitno hoće li se moći izbjeći stečaj. Prema sadašnjim procjenama, AUDIO može otpisati oko 132 miljuna kn dugovanja tih društava, od čega se veliki dio odnosi na posudbe nekadašnjega Fonda za privatizaciju tim turističkim društvima.
Predstojnik je izvijestio Odbor da su u pripremi daljnje privatizacije nekih turističkih društava (spomenut je slučaj Kupara). Međutim, ono što je opet i ovdje indikativno su neriješeni sudski procesi povrata imovine koji te postupke bitno usporavaju.
Namjera predlagatelja je da po usvajanju Strategije u saborsku proceduru do ljetne stanke zasjedanja Sabora uputi i prijedlog novog Zakona o upravljanju državnom imovinom.
U raspravi koja je uslijedila, upozoreno je da država u svom vlasništvu posjeduje ogroman kapital, koji u jako maloj mjeri doprinosi društvenom bogatstvu. Nažalost, loše upravljanje državnom imovinom je naslijeđeni problem niza prethodnih generacija. Na pitanje upućeno predstojniku Državnoga ureda, a koje je neposredno vezano na tematsku sjednicu Odbora; tko će preuzeti obvezu upravljanja imovinom bivših vojnih objekata, DUUDI ili Ministarstvo obrane, odgovoreno je da će DUUDI preuzeti na sebe te vojne objekte.
Podsjeća se da je na tematskoj sjednici Odbora oko raspolaganja neiskorištenom imovinom, utvrđeno da se dobar dio imovine još uvijek u zemljišnim knjigama vodi kao općenarodna imovina. Nevjerojatno je koliko se malo pažnje posvećivalo imovinsko-pravnoj sigurnosti u raspolaganju tim nekretninama. Iza sebe imamo 20 godina iskustva koje je pokazalo da je moguće da i u slučajevima gdje je i sve riješeno još nije došlo do valorizacije te imovine u turističkom smislu. Primjer koji to temeljito oslikava je primjer Golog otoka i otoka Sv. Grgur koje svake godine posjeti po nekoliko desetaka tisuća ljudi, bez ikakve kontrole, organiziranoga programa, bez ikakvog sadržaja, čime lokalne samouprave ostaju bez značajnog dijela nerealiziranog mogućeg turističkog prihoda.
Također je ukazano na postojanje snažnoga interesa da se sve treba rasprodati pod argumentom da je država loš gospodar, dok je druga krajnost da ne treba ništa prodavati, jer to treba čuvati za generacije koje dolaze iza nas. U konfliktu ta dva pristupa ne događa se ništa.
Članovi Odbora suglasili su se s intencijom Strategije da se ne preferira privatizacija, odnosno prodaja državne imovine, nego da je prvenstveno naglašeno pravo korištenja, pravo građenja i koncesije i zajedničko vlasništvo. Stjecanje vlasništva je puno skuplje od stjecanja prava gradnje, a posebno imajući u vidu iskustva koja kazuju da je stjecanje prava vlasništva nerijetko bio prostor za zlouporabe. Svjedoci smo da se veliki dio takve imovine nije stavio u funkciju razvoja turizma, ali je bio predmet raznih špekulacija.
Kao poseban problem u raspravi je naglašena i neusklađenost prostorno-planske dokumentacije. Stoga je izuzetno važno čim skorije donošenje Prostornog plana Hrvatske o čemu je bilo riječi na ranijoj tematskoj sjednici Odbora, koji bi pomogao harmonizaciji prostornih planova i definiranju strateških interesa države.
Iz perspektive Odbora za turizam izdvojena je i važnost čim skorijeg donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture obećalo je da će do konca travnja ove godine javnosti predstaviti nacrt toga Zakona. Međutim, to se još uvijek nije dogodilo. Taj zakon je osnovni preduvjet za rješavanje čitavog niza problema koji opterećuju ne samo turizam nego i cjelokupan razvoj svih primorskih jedinica lokalne samouprave.
Svi članovi Odbora pohvalili su rad Državnog ureda pri izradi Strategije. Popisano je i temeljito katalogizirano sve ono što se moglo u ovome trenutku. Međutim, naglašeno je da je ova Strategija tek prvi korak u dugoročnom i održivom rješavanju pitanja učinkovitog raspolaganja državnom imovinom. Država napokon mora pokazati ozbiljnost kada se radi o gospodarenju vlastitom imovinom, ali i ozbiljnost u rješavanju neriješenih pitanja oduzete imovine. Činjenica da je na bivšoj vojnoj imovini zabilježeno oko 6000 zahtjeva za povrat i da ni jedan još nije riješen porazna je za državu i njezinu administraciju. Takvim ponašanjem imobilizira se velika imovina koja je do sada mogla ostvariti značajne prihode.
Na temelju provedene rasprave, Odbor za turizam Hrvatskoga sabora usvojio je većinom glasova (sedam glasova „za“ i tri „suzdržana“) sljedeći
ZAKLJUČAK
PRIHVAĆA SE PRIJEDLOG STRATEGIJE UPRAVLJANJA I RASPOLAGANJA IMOVINOM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2017. GODINE I PREDLAŽE HRVATSKOME SABORU NJENO DONOŠENJE.
Za svojega izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Gorana Beusa Richembergha, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK
Goran Beus Richembergh