Beograd - Članica Odbora za ravnopravnost spolova Romana Jerković sudjelovala je 17. i 18. svibnja u Beogradu na međunarodnoj radionici pod nazivom: „Suradnja europskih parlamentaraca u borbi protiv trgovine ljudima na Zapadnom Balkanu“. Radionica je održana u organizaciji Human Trafficking Foundationa i Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova Narodne skupštine Republike Srbije. Sudionici radionice, članovi parlamenata Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Rumunjske, Velike Britanije i Srbije, iznijeli su informacije o broju presuda, policijskoj aktivnosti, žrtvama, broju potencijalnih žrtava trgovine ljudima, uključivanju organizacija civilnog društva te osviještenosti društva o problemu trgovanja ljudima.
Zastupnica Romana Jerković iznijela je podatke o problemu trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Hrvatska je aktivno sudjelovala u svim međunarodnim aktivnostima usmjerenima na razvoj multilateralnih pristupa u suzbijanju trgovanja ljudima. Godine 2002. ratificirala je Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala i njezine protokole, a 2007. godine Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima. Sustav koji je u Republici Hrvatskoj uspostavljen s ciljem borbe protiv trgovanja ljudima uključuje suradnju velikog broja tijela državne uprave i nevladinih organizacija. U razdoblju od 2002. do 2011. trgovanje ljudima je Republiku Hrvatsku zahvaćalo uglavnom kao tranzitnu zemlju. Na godišnjoj razini bilo je prosječno deset žrtava trgovanja ljudima. No od 2011. godine uočena je promjena toga trenda te se Hrvatska sve više pojavljuje kao zemlja porijekla te krajnjeg odredišta žrtava trgovanja ljudima, ali je i dalje, uz Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju, važan tranzitni pravac.
Analizom otkrivenih i prijavljenih kaznenih djela trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj može se zaključiti da ovaj oblik kriminaliteta najčešće podrazumijeva trgovanje osobama ženskog spola, mlađe životne dobi (od 11 do 30 godina), s ciljem seksualnog iskorištavanja. Tijekom 2008. i 2009. godine evidentirano je povećanje broja radne eksploatacije mladih muškaraca, a taj trend se nastavlja i od 2011. godine.
Prema statističkim podacima na hrvatskom području u vremenskom razdoblju od 2012. do 2016. godine identificirano je ukupno 147 žrtava trgovanja ljudima. Najveći broj identificiranih žrtava trgovanja ljudima bili su državljani Republike Hrvatske, njih ukupno 120. U odnosu na spol identificiranih žrtava oba su spola bila zastupljena u ovoj vrsti kaznenog djela. Najčešće se radilo o seksualnoj i radnoj eksploataciji, kao i eksploataciji za činjenje protupravnih radnji. Godine 2013. identificirano je 10 žrtava (sve ženskog spola, mlađe životne dobi), 2014. godine ukupno je identificirano 37 žrtava, od čega 29 (78 posto) ženskog spola, a najveći udio žrtava čine djeca, odnosno osobe do 18 godina (22 slučaja). Trend rasta broja žrtava nastavio se i tijekom 2015. godine kada je bilo identificirano 38 žrtava trgovanja ljudima. Osim trenda rasta broja žrtava trgovanja ljudima, zabrinutost izaziva i činjenica da su sve žrtve identificirane tijekom 2015. godine bile ženskog spola te su bile seksualno eksploatirane. Tijekom 2016. godine identificirano je 30 žrtava, od čega 21 žena (70 posto), većinom mlađe životne dobi koje su u preko 60 posto slučajeva seksualno eksploatirane.
Što se tiče prevencije trgovanja ljudima, u Republici Hrvatskoj već desetak godina postoji besplatna telefonska SOS linija namijenjena svim građanima koji imaju određena saznanja o trgovanju ljudima. Kako bi žrtve trgovanja ljudima imale kvalitetnu psiho-socijalnu i pravnu pomoć i zaštitu u Republici Hrvatskoj djeluju dva skloništa za žrtve trgovanja ljudima, jedno za odrasle žrtve, a drugo za djecu. Navedena skloništa vode organizacije civilnog društva, a financiraju se iz Državnog proračuna. U sustav suzbijanja trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj u punoj mjeri uključene su i organizacije civilnog društva. Zaključno je zastupnica Jerković naglasila kako bi problem trgovanja ljudima kao rastući problem trebao biti vrlo visoko na agendama parlamenata te bi trebao biti važna tema parlamentarne suradnje i razmjene iskustava.
Sudionici radionice u raspravi su govorili o primjerima dobre prakse i koracima koje je potrebno poduzeti, kako bi se uspostavili slični modeli rada u parlamentima i parlamentarnim odborima koji se bave ovim pitanjem, unaprjeđenju zakonskih propisa, unaprjeđenju međunarodne suradnje i važnosti zajedničkog djelovanja, sve s ciljem suzbijanja ove moderne vrste ropstva. Primjerice, navedeno je da kao model za borbu protiv trgovanja ljudima može poslužiti Zakon o modernom ropstvu u Velikoj Britaniji koji je umnogome pomogao da se prepozna, suzbije i najoštrije osudi ova vrsta kriminala. Naime, prije deset godina u Velikoj Britaniji se tvrdilo da trgovanje ljudima ne postoji, dok se danas smatra da je broj žrtava godišnje 12 tisuća, a na svjetskoj razini taj broj dostiže 20 milijuna.
Borba protiv trgovanja ljudima je globalni problem, zahtijeva širok i organiziran odgovor koji podrazumijeva međuresornu, regionalnu i međunarodnu suradnju. Kada je u pitanju borba protiv trgovanja ljudima, zastupnici imaju ključnu ulogu u procesu pokretanja rasprave i upoznavanja javnosti s ovim problemom. Kroz parlamentarne aktivnosti te kroz suradnju nevladinih organizacija s vladinim sektorom na najbolji se način može pristupiti rješavanju problema trgovine ljudima.
Zaključci doneseni na međunarodnoj radionici odnosili su se na uspostavljanje mreže za područje Zapadnog Balkana, odnosno osnivanje interparlamentarnog odbora za borbu protiv trgovanja ljudima zemalja Zapadnog Balkana čiji članovi će biti, pored sudionika i parlamentarni zastupnici iz Makedonije.