8th term of the Croatian Parliament (28 December 2015 - 14 October 2016)

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 8. sjednici, održanoj 18. svibnja 2016. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. svibnja 2016. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na odgodu uspostave Jedinstvenog centra za naknade (JCN) u uredima državne uprave, koja je bila predviđena za 1. lipnja 2016., a predloženim se zakonom odgađa za 1. ožujka 2017. godine. S obzirom na to da se odgoda obrazlaže time da nisu osigurani odgovarajući organizacijski i administrativni uvjeti za uspostavu JCN te da predložena izmjena ima za cilj zaštititi pravnu sigurnost korisnika pojedinih prava i usluga u sustavu, postavljeno je pitanje hoće li biti moguće u predviđenom roku osigurati potrebne preduvjete za provedbu ove zakonske odredbe. Isto tako, zatraženo je obrazloženje koje će sve naknade obuhvatiti  JCN i hoće li spomenuta odgoda otežati ostvarivanje prava iz sustava socijalnih naknada.

Budući da se predloženom izmjenom daje ovlast ministru nadležnom za poslove socijalne skrbi da posebnom odlukom odredi cijenu socijalnih usluga za pojedine domove socijalne skrbi, odnosno centrima za pružanje usluga zajednici kojima je osnivač Republika Hrvatska, te da stupanjem na snagu te odluke prestaju važiti odredbe kojima se propisuje način financiranja ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska i decentraliziranih županijskih domova za starije osobe, rečeno je da se spomenuta odluka treba donijeti što ranije, a najkasnije do kraja 2016. godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.  

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 8. sjednici, održanoj 18. svibnja 2016. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. svibnja 2016. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržana predložena izmjena u članku 2. kojim se mijenja članak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova, a koja ima za cilj osiguravanje cjelovite zaštite od viktimizacije.
Kako je rečeno, izmjena spomenutog članka bila je potrebna kako bi se izbjeglo postojanje dvaju različitih standarda u zaštiti od viktimizacije. Naime, Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa niži stupanj zaštite od viktimizacije u odnosu na Zakon o suzbijanju diskriminacije, a budući da specijalna norma ukida opću normu koja joj proturječi daje se prednost primjeni odredbi koja pruža nižu razinu zaštite. Stoga se predloženom izmjenom postojeća odredba proširuje na način da će njome biti osigurana zaštita ne samo žrtvama i svjedocima diskriminacije već i drugim osobama koje daju potporu žrtvi. Isto tako, zaštita će biti osigurana ne samo nakon davanja iskaza u sklopu pokretanja formalnog postupka pred nadležnim tijelom, već i kad se daju neformalne pritužbe poslodavcu ili drugim osobama koje se ne mogu smatrati nadležnim tijelom, te u slučajevima kada je o diskriminaciji upozorena javnost.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.  

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 8. sjednici, održanoj 18. svibnja 2016. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. svibnja 2016. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru su upućeni prijedlozi amandmana pučke pravobraniteljice, Hrvatskog pravnog centra, Centra za mirovne studije i Isusovačke službe za izbjeglice.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na prijedlog da se izmjene i dopune Zakona o strancima donesu po hitnom postupku. Kako je rečeno, tijekom javne rasprave o predloženim izmjenama i dopunama predlagatelju su upućeni brojni prijedlozi zainteresirane javnosti od kojih su neki u cjelini ili dijelom prihvaćeni. Međutim, s obzirom na veliki broj amandmana koje je uputila pučka pravobraniteljica i spomenute nevladine udruge, slijedi da predlagatelj nije uvažio cijeli niz prijedloga usmjerenih na zaštitu ljudskih prava a s ciljem poboljšanja predloženih zakonskih izmjena.
Isto tako, imajući u vidu i predložene amandmane, naglašeno je da je predlagatelj trebao uputiti novi Zakon o strancima budući da se predložene izmjene i dopune sastoje iz 110 članaka što znači da se mijenja gotovo polovica važećih odredbi ovoga Zakona.

U raspravi je istaknuto da Republika Hrvatska treba unaprjeđivati sustav primitka, boravka i integracije stranaca kao i nužne mehanizme nadzora i kontrole. Međutim, kako je rečeno, potrebno je izbjegavati ugrađivanje još restriktivnijih mjera u važeće zakonske odredbe. Ovo tim prije što je Republika Hrvatska suočena s ozbiljnim demografskim gubitcima, ali i s obzirom na ne tako davna iskustva koja su državljani Republike Hrvatske imali prilikom traženja pomoći od drugih država i međunarodnih organizacija.
Skrenuta je pozornost na važnost olakšavanja integracije stranaca u Republiku Hrvatsku što se ovim zakonom propušta naglasiti. Naime, rečeno je da postoji odredba o polaganju ispita iz poznavanja hrvatskog jezika, ali se ni jednom odredbom stranci ne potiču na učenje hrvatskog jezika, primjerice organiziranjem posebnih tečajeva za njih, kao ni njihovo upoznavanje sa zakonima, kulturom i tradicijom u Republici Hrvatskoj. Isto tako, zbog potreba tržišta rada osigurava se zapošljavanje stranaca, ali im se s druge strane otežava stjecanje stalnog boravka a kasnije i državljanstva. Pritom se izostavlja spominjanje migracijske politike koja je iznimno važna i koja još uvijek nije donesena.

Ukazano je i na važnost reguliranja boravka djece i osoba koje o njima skrbe, osobito kada je riječ o djeci koja su rođena u Republici Hrvatskoj, ovdje pohađaju školu te su integrirani u svoje društveno okruženje, a koji s državom podrijetla nemaju nikakve veze. Međutim njihov boravak nije reguliran jer zbog posebnih okolnosti u kojima se nalaze ne ispunjavaju zakonom propisane uvjete, primjerice nemaju valjanu putnu ispravu u slučajevima kad se ona ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu matične države u Republici Hrvatskoj ili kad je zbog njezinog pribavljanja potrebno napustiti Republiku Hrvatsku. Kako je naglašeno, država mora osigurati ostvarivanje prava djece na život sa svojim roditeljima što je zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta te se pri donošenju odluke o odobrenju boravka bilo djeteta bilo njegovog roditelja mora voditi računa da ne dođe do razdvajanja djeteta od njegovih roditelja, osiguravajući zaštitu najboljih interesa djeteta.

Posebno je istaknut prijedlog pučke pravobraniteljice da se odredba članka 101. kojim se mijenja članak 225. Zakona o strancima dopuni na način da se ne kažnjavaju fizičke osobe koje pomažu strancu iz humanitarnih razloga. Naime, važeća odredba članka 225. utvrđuje da će se kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog potpomognutog stranca, kazniti fizička osoba koja pomaže strancu u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj. Predloženom dopunom stavka 3. spomenutog članka sankcionirat će se i pokušaj pomaganja što je sukladno odredbi čl. 1. st. 1. Direktive Vijeća 2002/90/EZ. Međutim, kako je naglašeno, ista Direktiva u članku 2. stavku 2. određuje da svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankciju osobi koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom za slučajeve u kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi.

Nakon provedene rasprave Odbor nije utvrdio stajalište o potpori za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima budući da su glasovi osam članova Odbora nazočnih na sjednici bili podijeljeni (četiri glasa „za“ i četiri „suzdržana“).

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.  

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 7. sjednici, održanoj 28. travnja 2016. godine, Informaciju o predstavljanju Drugog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, koje je Odboru dostavilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, aktom od 20. travnja 2016. godine.

U raspravi je istaknuto da je prema podacima Interparlamentarne unije Hrvatski sabor jedan od rijetkih primjera parlamentarnog uključivanja u proceduru Univerzalnog periodičkog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Naime, preporuka je Ureda visokog predstavnika za ljudska prava Ujedinjenih naroda i Interparlamentarne unije da se parlamenti uključe u ovaj pregled i značajnije pridonesu izradi izvješća, kako kroz eventualno utjecanje na sam sadržaj Izvješća kojeg usvajaju vlade, a prije njihovog podnošenja Vijeću, tako i kroz osiguravanje potrebnih preduvjeta za implementaciju dobivenih preporuka.
 
Naglašeno je da se, iako o Nacionalnom izvješću prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda Hrvatski sabor ne raspravlja na plenarnoj sjednici, spomenuto izvješće razmatra na njegovom radnom tijelu nadležnom za ljudska prava, odnosno Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Odbor se uključio u razmatranje izvješća već u prvom UPR krugu (2008.-2011.) na način da je prvo Nacionalno izvješće razmatrao u rujnu 2010. te je, nakon predstavljanja izvješća u Ženevi, na sjednici održanoj u siječnju 2011., razmatrao i preporuke država članica (od 46 zemalja 116 preporuka).

Nastavljajući uspostavljenu praksu, Odbor se ponovno uključio u ovaj proces te je u travnju 2015. godine održao raspravu o Drugom nacionalnom izvješću prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda.
Naglašeno je da je osnovna svrha razmatranja ovakvih izvješća da se zastupnici, članovi Odbora, upoznaju sa sadržajem izvješća koje usvaja Vlada i koje Vlada podnosi tijelima UN-a, osobito kada je riječ o izvješćivanju o stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Kako je istaknuto, preporuke nam daju sliku o tome što države članice smatraju potrebnim poduzeti kako bi se ostvarivanje ljudskih prava dalje unaprijedilo.
Članovi Odbora upoznati su s preporukama Republici Hrvatskoj koje je uputilo 70 država članica UN-a. Istaknuto je da je od ukupno 167 dobivenih preporuka, Republika Hrvatska prihvatila 162, a 5 odbila uz pisanu argumentaciju. Preporuke su grupirane po temama, prevedene su na hrvatski jezik, stavljene su na mrežne stranice Ministarstva vanjskih i europskih poslova te su upućene svim nadležnim tijelima.
Posebno je ukazano na preporuke koje Republika Hrvatska nije prihvatila, a koje se odnose na: potpisivanje i/ili ratifikaciju UN-ove konvencije o migrantima; ratifikaciju Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 189 o radnicima migrantima u domaćinstvu; formiranje posebne radne skupine koja bi pripremala nacionalna izvješća prema ugovornim tijelima UN-a; jačanje odgovornosti kao i procesuiranje službenika koji su počinili zlostavljanje nad LGBT osobama i osobama s etničkom pripadnošću.

U raspravi je naglašeno da Odbor pridaje osobit značaj daljnjem praćenju implementiranja preporuka Vijeća za ljudska prava i inzistira na većem angažmanu svih nadležnih tijela. U tom smislu je i uloga Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina od iznimne važnosti s obzirom na njegov djelokrug rada u svezi donošenja zakona koji se odnose na zaštitu i promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te njegovu kontrolnu ulogu u provođenju donesenih zakona, nacionalnih programa i akcijskih planova za njihovo provođenje. Upravo je u ovom dijelu posebno preporučeno da se pri donošenju zakona, strategija i programa moraju uzeti u obzir i upućene preporuke, osobito one koje se odnose na konkretne zakonske izmjene.

Stoga je predloženo da se Odboru dostavi među-izvješće o implementiranju preporuka kako bi se vidjelo što su nadležna tijela poduzela s ciljem unaprjeđivanja ljudskih prava u područjima na koja se preporuke odnose. Istaknuto je da bi se prilikom izvješćivanja Hrvatskog sabora, nadležna državna tijela, osobito pravobranitelji, trebala osvrnuti i na podatke koji govore u kojoj mjeri Republika Hrvatska ostvaruje preporuke dobivene po UPR proceduri, a koje se obvezala provesti, imajući u vidu da se i preporuke primjerice pučke pravobraniteljice, u najvećem  dijelu preklapaju s dobivenima iz međunarodnih institucija.
Posebno je skrenuta pozornost na nedopustivost zaostajanja Republike Hrvatske u izvješćivanju tijelima Ujedinjenih naroda, s obzirom na to da još uvijek nije dostavljeno izvješće o provedbi Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, što je trebalo biti učinjeno još 2006., a s izvješćem Odbora za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije kasni se 5 godina. Osim toga, izraženo je nezadovoljstvo činjenicom da još uvijek nije ratificiran Fakultativni protokol uz međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Revidirana Europska socijalna povelja.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno usvojio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Informacija Ministarstva vanjskih i europskih poslova o predstavljanju Drugog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda.

2. Predlaže se Ministarstvu vanjskih i europskih poslova da Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dostavi među-izvješće o implementiranju preporuka i uključivanju nadležnih tijela u njihovu provedbu.
                        

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 7. sjednici, održanoj 28. travnja 2016. godine, Izvješće o radu pučke pravobraniteljice za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 31. ožujka 2016. godine. Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

U raspravi je predloženo da se razmotri drukčiji metodološki pristup izradi izvješća, imajući u vidu da predloženo izvješće treba objediniti ranija tri zasebna izvješća. Riječ je o godišnjem izvješću koje pučki pravobranitelj podnosi Hrvatskom saboru sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju, zatim izvješće pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije, sukladno  Zakonu o suzbijanju diskriminacije te godišnje izvješće koje podnosi sukladno Zakonu o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja. Kako je u predloženom izvješću jasno izdvojen samo dio koji se odnosi na rad Nacionalnog preventivnog mehanizma, predloženo je da se u narednom izvješću zasebno predstave i druga dva izvješća, odnosno dijelovi koji se odnose na kršenje ljudskih prava i pojave diskriminacije sukladno spomenutim zakonima. 
Predloženo je također da se zasebno istaknu pritužbe koje je zaprimio središnji ured u Zagrebu, budući da se u Izvješću izdvajaju podatci za područne urede u Splitu, Rijeci i Osijeku.

Kako je tijekom 2015. zaprimljeno 2.917 pojedinačnih pritužbi, zatraženo je i obrazloženje podataka o samo 8% (181 predmet) osnovanih pritužbi te čak 62% (1.375 predmeta) pritužbi u kojima je građanima dana opća pravna informacija. Istaknuto je da sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, pučki pravobranitelj nije ovlašten za pružanje pravne pomoći u obliku pravnog savjetovanja i sastavljanja pravnih podnesaka te stoga nije posve jasno o kakvim je općim pravnim informacijama riječ.

Isto tako, ukazano je na neujednačenost podataka koja dostavljaju nadležna tijela koja prikupljaju podatke o, primjerice, zločinu iz mržnje. Istaknuto je da su na prethodnoj sjednici Odbora članovima Odbora dostavljeni podatci Ministarstva unutarnjih poslova o etnički motiviranom nasilju u RH iz kojih slijedi da su tijekom 2015. počinjena 24 kaznena djela zločina iz mržnje. U predloženom Izvješću navode se podatci Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o 47 postupaka zbog zločina iz mržnje u što je uključeno i javno poticanje na nasilje i mržnju odnosno govor mržnje, iako to nije kazneno djelo. Naglašeno je da bi metodologija prikupljanja podataka trebala biti usuglašena kako bi se izbjegla arbitrarnost u postupanju nadležnih tijela te povećala vjerodostojnost podataka.

Posebno je izražen interes za suradnju tijela javne vlasti s Uredom pučke pravobraniteljice s obzirom na to da i dalje pojedina tijela ne dostavljaju tražena očitovanja. Istaknuto je kako je nedopustivo da time same institucije šalju lošu poruku građanima i dalje produbljuju njihovo nepovjerenje u rad nadležnih tijela.

Skrenuta je pozornost i na podatak da se u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju kao osnove diskriminacije navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Naglašeno je da je i dalje prisutan problem javnog iskazivanja netolerancije spram manjinskih skupina uopće, a kada su u pitanju nacionalne manjine, to je najviše izraženo prema pripadnicima romske i srpske nacionalne manjine. Posebno je pohvaljeno uvođenje otvorene telefonske linije za prijavu slučajeva diskriminacije koja postoji od 2014. godine, što je pripadnicima nacionalnih manjina znatno velika pomoć pri dobivanju potrebnih informacija o mogućnostima zaštite ili daljnjeg postupanja po podnesenim pritužbama.

Kada je riječ o romskoj nacionalnoj manjini, rečeno je kako se u svim izvješćima proteklih godina ponavljaju gotovo istovjetne konstatacije i preporuke, ali da nije došlo gotovo do nikakvog pomaka u poboljšanju položaja pripadnika te manjine. Kako je istaknuto, i dalje nisu riješeni problemi s kojima se Romi suočavaju kada je u pitanju ostvarivanje prava na državljanstvo, reguliranje boravišta ili plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje onih pripadnika manjine koji nemaju hrvatsko državljanstvo.
Posebno je naglašeno da broj pritužbi pripadnika romske nacionalne manjine ne može ni biti veći jer ne postoje osnovni preduvjeti za njihovo podnošenje. Kako je rečeno, ne može se očekivati da Romi elektroničkim putem podnose pritužbe kad nemaju ni računala ni internetskog pristupa. Osim toga, istaknuto je da o problemu zapošljavanja Roma najbolje govori podatak da je svega petero zaposlenih Roma u javnim ustanovama. Izraženo je očekivanje da će se nadležna tijela više posvetiti rješavanju ovih pitanja. Osobito je ukazano na potrebu da nadležne institucije brže reagiraju kada dođe do incidenata koji se događaju u romskim naseljima uz češće obilaske i praćenje situacije.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu pučke pravobraniteljice za 2015. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.   
                                                      
                        

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 6. sjednici, održanoj 20. travnja 2016. godine, Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila povjerenica za informiranje, aktom od 29. ožujka 2016. godine.

Članovi Odbora raspolagali su mišljenjem Vlade Republike Hrvatske o predloženom Izvješću koje je upućeno Hrvatskomu saboru, aktom od 13. travnja 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je ocijenjeno da je predloženo Izvješće obimno i vrlo korektno načinjeno, te da daje cjelovitu sliku o provođenju Zakona o pravu na pristup informacijama.
Podržana je ocjena povjerenice za informiranje da ukupna razina transparentnosti i otvorenosti tijela javne vlasti raste, osobito kada je riječ o informacijama koji se objavljuju na internetskim stranicama tih tijela. Naglašeno je da puna primjena Zakona o pravu na pristup informacijama omogućuje građanima da kontroliraju tijela državne i javne vlasti, pridonose odgovornijem trošenju proračunskih sredstava, suzbijanju korupcije ali i jačanju povjerenja u javne institucije.
Iznesen je podatak da je izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostavilo 4.539 ili 76,41% tijela javne vlasti, što znači da 1.401 tijelo, odnosno njih 23,59% nije ispunilo svoju zakonsku obvezu. Analizom izvješća tijela koja su ih dostavila došlo se do podatka da je tijekom 2015. godine podneseno18.007 zahtjeva za pristup informacijama i 898 zahtjeva za ponovnu uporabu informacija, što znači da je ukupno zaprimljeno 18.905 zahtjeva za pristup i ponovnu uporabu informacija. Od toga je 93,55% zahtjeva riješeno u roku. Međutim, kvaliteta izvješća ocijenjena je nezadovoljavajućom, a uzrok tome je nepoznavanje propisa, nemarno vođenje i unošenje podataka što vodi nemogućnosti utvrđivanja pravog stanja provedbe Zakona.
Kada je riječ o inspekcijskom nadzoru koji je proveden u odnosu na 20 tijela javne vlasti, zatražen je odgovor na pitanje u kojoj mjeri su utvrđeni sistemski problemi onemogućavali protok i dostupnost informacija te nad kojim je tijelima proveden nazor. Kako je istaknuto, ostvarivanje prava na pristup informacijama može uzrokovati blokadu pojedinih tijela vlasti, osobito u manjima općinama, ali i onim tijelima koja godinama imaju manjak kadrova, posebice u slučajevima kada su zahtjevi odnose na učestalo traženje obimnih dokumenata.
Osim toga, budući da je iznesen podatak kako je došlo do pada žalbi u protekloj godini za 5,17% što je obrazloženo kvalitetnijim radom službenika na rješavanju žalbi i njihovom boljom edukacijom, izraženo je mišljenje da pad broja žalbi može biti uzrokovan i rezigniranošću građana koji, zbog ranijih loših iskustava i nepovjerenja prema institucijama, ne očekuju da će nadležno tijelo riješiti žalbu na odgovarajući način.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2015. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.  
                                                     
                        

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 5. sjednici, održanoj 14. travnja 2016. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP o suzbijanju terorizma COM (2015) 625, koje je Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora, dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 22. ožujka 2016. godine. 

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom, Klasa: 022-03/16-07/05, Urbroj: 50301-21/21-16-1, na sjednici održanoj 12. siječnja 2016. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnik Ministarstva pravosuđa.

U raspravi je dana podrška donošenju predložene Direktive s obzirom na to da je Republika Hrvatska, kao odgovorna članica Europske unije, dužna na solidaran i praktičan način podijeliti odgovornost vezanu za postupke usmjerene na suzbijanje terorizma, iako, za razliku od pojedinih članica Europske unije, nije izravno pogođena terorističkim djelovanjem. Ovo tim prije što se nalazimo u blizini kriznih žarišta koja iz različitih razloga generiraju aktere terorističkih djelovanja, a što traži povećanu spremnost nadležnih tijela u borbi protiv terorizma. U tom smislu naglašeno je da Vlada Republike Hrvatske treba nastavi dalje razvijati što tješnju i vjerodostojniju suradnju sa susjednim zemljama u ovom području.

Osim toga, kako je istaknuto, operativna i dobro organizirana djelatnost svih nadležnih institucija, osobito onih koje se bave otkrivanjem, praćenjem i prevencijom, najbolji je način borbe protiv terorizma i izbjegavanja da to pitanje postane predmet dnevnopolitičkih obračuna.

Nakon provedene rasprave, a sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je jednoglasno utvrdio sljedeće

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP o suzbijanju terorizma COM (2015) 625

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.  
                                                     
                        
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 5. sjednici, održanoj 14. travnja 2016. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Stajalištu Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću - Provedba Europskog programa sigurnosti: Akcijski plan EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem i eksplozivima te njihove uporabe COM (2015) 624, koje je Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora, dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 22. ožujka 2016. godine. 

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom, Klasa: 022-03/16-07/05, Urbroj: 50301-21/21-16-1, na sjednici održanoj 12. siječnja 2016. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova.

U raspravi su pohvaljene dosadašnje aktivnosti nadležnih institucija na sprječavanju širenja različitih vrsta oružja, osobito kada je riječ o njihovoj suradnji ne samo s europskim institucijama već i s nadležnim tijelima susjednih zemalja. Istaknuto je da Republika Hrvatska ima značajnu ulogu u raspravama o europskim sigurnosnim pitanjima što se ogleda i u međunarodnim aktivnostima u kojima je prepoznata kao važan sigurnosni čimbenik u ovom području.

Nakon provedene rasprave, a sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je jednoglasno utvrdio sljedeće

 
MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Provedba Europskog programa sigurnosti: Akcijski plan EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem i eksplozivima te njihove uporabe COM (2015) 624

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora. 

                                                       
                      
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 5. sjednici, održanoj 14. travnja 2016. godine, Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila ravnateljica Agencije za elektroničke medije i Vijeće za elektroničke medije, aktom od 7. srpnja 2015. godine.

Članovi Odbora raspolagali su mišljenjem Vlade Republike Hrvatske o predloženom Izvješću koje je upućeno Hrvatskomu saboru, aktom od 10. ožujka 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo. Pri tome je sukladno  djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora, posebno razmatrano ostvarivanje  uloge Vijeća i Agencije u provedbi odredbi Zakona o elektroničkim medijima kojima je, uz ostalo, kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, definirano objavljivanje TV i radijskih programa koji se odnose na ostvarivanje prava na javno informiranje, i osobito na ostvarivanje ljudskih i političkih prava građana te prava nacionalnih manjina, kao i kulture javnog dijaloga.

S tim u svezi, u raspravi je naglašena uloga Vijeća koju ima u odnosu na poticanje proizvodnje i objavljivanja navedenih programskih sadržaja u postupku raspodjele sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Osim toga, razmatrana je i zakonom utvrđena obveza Vijeća u pogledu nadzora namjenskog trošenja sredstava Fonda, budući da iz Izvješća nije razvidno jesu li sredstva Fonda namjenski korištena od strane TV i radio nakladnika kojima su dodijeljena, unatoč tome što je nadzor namjenskog trošenja tih sredstava jedna od zakonskih zadaća Vijeća.

S obzirom na to da postaje radija i televizije na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini imaju zadaću promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina, proizvoditi i/ili emitirati emisije namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina na jezicima nacionalnih manjina, istaknuto je pitanje pristupa nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja i programa namijenjenih očuvanju jezika pripadnika nacionalnih manjina. Izraženo je žaljenje što je došlo do smanjivanja broja radijskih programa sa 73 u 2013. na 49 u 2014. godini.  Naglašeno je da Vijeće treba učiniti veći iskorak u suradnji s vijećima nacionalnih manjina na županijskim, gradskim i općinskim razinama.

Budući da Vlada Republike Hrvatske u svom mišljenju, kao jedan od razloga neprihvaćanja predloženog Izvješća, navodi i sukob interesa jedne članice Vijeća koja je u isto vrijeme bila i članica Upravnog vijeća Hine, istaknuto je da je za utvrđivanje sukoba interesa nadležno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Isto tako, zatraženo je obrazloženje navoda o osobito teškim propustima koji impliciraju značajne financijske štete, koji se također navode u mišljenju, s obzirom na to da je Vijeće ipak utvrdilo određene nepravilnosti i dalo rokove za njihovo ispravljanje.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 5 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.

                        
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 5. sjednici, održanoj 14. travnja 2016. godine, prijedlog o Podnošenju zahtjeva za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Vukovara od 17. kolovoza 2015. godine i Statutarne odluke o ostvarivanju ravnopravne službene upotrebe jezika i pisma srpske manjine od 17. kolovoza 2015. godine, koje je Odboru predložio Arsen Bauk, član Odbora, dopisom od 11. ožujka 2016. godine.

Upućivanje zahtjeva za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom navedenih statutarnih odluka obrazloženo je time da su pojedine odredbe spomenutih statutarnih odluka u suprotnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republike Hrvatske kao i odredbama Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina te Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima.

Istaknuto je da je Ministarstvo uprave, temeljem obavijesti Vijeća srpske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru od 24. kolovoza 2015. koje je smatralo da su spomenuti akti u suprotnosti s Ustavom i posebnim zakonima, obavilo objedinjeni nadzor nad zakonitošću tih statutarnih odluka te je utvrdilo da su one u suprotnosti s odredbama mjerodavnih propisa. Stoga je 21. siječnja 2016. Ministarstvo uprave donijelo Odluku kojom se pojedine odredbe navedenih statutarnih odluka obustavljaju od primjene te je Vladi Republike Hrvatske predložilo da podnese zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom spornih odredbi statutarnih odluka.

Budući da Vlada Republike Hrvatske nije pokrenula postupak u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke Ministarstva, prestala je obustava od primjene spomenutih akata.

Stoga je predloženo da taj zahtjev uputi Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao radno tijelo Hrvatskoga sabora, sukladno odredbi čl. 35. podstavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji uređuje, među ostalim, da radno tijelo može podnijeti zahtjev kojim se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom.

Nakon provedene rasprave Odbor je sukladno članku 166. Poslovnika Hrvatskoga sabora većinom glasova (6 glasova „za“, 4 „protiv“ i 1 „suzdržan“) donio sljedeći
ZAKLJUČAK

Temeljem članka 35. podstavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora podnijet će zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Vukovara od 17. kolovoza 2015. godine i Statutarne odluke o ostvarivanju ravnopravne službene upotrebe jezika i pisma srpske manjine od 17. kolovoza 2015. godine, u dijelu koji se odnosi na sljedeće odredbe:

1. Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Vukovara, KLASA: 012-03/09-01/01, URBROJ: 2196/01-01-15-47, od 17. kolovoza 2015. („Službeni vjesnik“ Grada Vukovara broj 7/15), u dijelu:
a. U članku 5. (izmijenjeni članak 61. Statuta), stavku 3. riječi: „te u skladu s raspravljenim i donesenim zaključcima donosi odluku o mogućnosti, odnosno potrebi proširivanja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine koji žive u Gradu Vukovaru novim pravima iz kataloga prava predviđenim zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.“
b. Članak 5. (izmijenjeni članak 61. Statuta), stavak 4.
c. U članku 6. (dodani članak 61.a Statuta), stavku 1. riječ: „postupno“.
d. Članak 6. (dodani članak 61.a Statuta) stavak 2.
e. U članku 7. (dodani članak 111. Statuta) stavku 2. riječi: „stavaka 3. i 4. i članka 61.a stavka 2.“
2. Statutarne odluke o ostvarivanju ravnopravne službene upotrebe jezika i pisma srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara, KLASA: 021-03/09-01/01, URBROJ: 2196/01-01-15-48, od 17. kolovoza 2015. („Službeni vjesnik“ Grada Vukovara broj 7/15) u dijelu:
a. U članku 5. stavku 1. riječ: „pisani“.
b. U članku 5. stavku 1. točki 2. riječ: „pojedini“, riječi: „koji vijećnik naznači u svom pisanom zahtjevu“ i riječ: „tog“.
c. U članku 5. stavku 1. točki 3. riječi: „koji vijećnik naznači u svom pisanom zahtjevu, odnosno zatraženi dio tog zapisnika.“
d. U članku 5. stavku 1. točki 4. riječi: „a koji vijećnik naznači u svom pisanom zahtjevu, odnosno zatraženi dio tog akta“.
e. Članak 5. stavak 2.
f. U članku 6. stavku 1. riječi: „i koji ima pravni interes“ i riječ: „pisani“.
g. U članku 6. stavku 2. riječi: „dok će se ispisivanje teksta pečata i žigova istom veličinom slova osigurati kada se steknu uvjeti sukladno članku 61. stavku 3. Statuta Grada Vukovara“.
h. Članak 7.

Tekst Zahtjeva u privitku je ovog Zaključka i njegov je sastavni dio.

                                                                              
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 4. sjednici, održanoj 14. ožujka 2016. godine, Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. i projekcije za 2017. i 2018. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. ožujka 2016. godine.

Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Sukladno svome djelokrugu utvrđenim Poslovnikom Hrvatskoga sabora, Odbor je u raspravi najviše pažnje usmjerio na one dijelove Prijedloga državnog proračuna koji se izravno odnose na financiranje aktivnosti od značaja za promicanje i zaštitu ljudskih prava te na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje Ustavom i zakonima zajamčenih prava nacionalnih manjina.

Konstatirano je da se sredstva za financiranja programa i aktivnosti udruga i ustanova nacionalnih manjina proteklih nekoliko godina kontinuirano smanjuju.

Tako se ponovno smanjuju ukupna sredstva koja raspoređuje Savjet za nacionalne manjine udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za 10,5% u odnosu na 2015. godinu (s 37.174.010 kn na 33.261.110 kn), dok se potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina smanjuju za 10.8% (s 35.700.500 kn na 31.839.500 kn).

Sredstva za potrebe odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina koja se osiguravaju u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, u ukupnom iznosu značajnije se ne mijenjaju. Prema Prijedlogu proračuna za 2016. godinu sredstva za „Poticaje obrazovanja nacionalnih manjina“ povećavaju se za 21%, odnosno s 1.191.713 na 1.441.713 kn, dok se sredstva za „Posebne programe obrazovanja nacionalnih manjina“ smanjuju za 21,5% i iznose 766.601 kn (2015. za tu namjenu bilo je planirano 977.100 kn). Za „Posebne programe obrazovanja nacionalnih manjina“ sredstva se smanjuju za 21,5% odnosno sa 321.473 kn na 278.840 kn. Na zatečenoj razini ostaju sredstva za Predškolski odgoj djece pripadnika nacionalnih manjina, dok su sredstva za odgoj i obrazovanje djece pripadnika romske nacionalne manjine u okviru provedbe Nacionalnog programa za Rome smanjena za 1,1%.

Posebno je ukazano na činjenicu da će se smanjivanje sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama posebno negativno odraziti na romsku nacionalnu manjinu, budući da će se smanjivanje sredstava za Savjet za nacionalne manjine odraziti na nemogućnost daljnjeg financiranja preduvjeta za ostvarivanje kulturne autonomije. Osim toga, provedba Nacionalne strategije za Rome, koja se najvećim dijelom odnosi na područje obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i zdravlja, također će biti upitna jer na poziciji Ministarstva zdravlja nisu predviđena sredstva za Rome, a na pozicijama drugih ministarstava ne postoje podstavci koji bi ukazivali na to kako će se planirana sredstva koristiti. Posebno je naglašen problem financiranja Europskog centra za romske studije čije se financiranje ne planira u 2016. godini. Zatraženo je da ta stavka ostane u državnom proračunu, s obzirom da je riječ o prvom takvom centru u Europskoj uniji.

Vladinom Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u ukupnom iznosu sredstva su smanjena za 10,7% (s 35.690.500 na 31.839.500 kn), te se značajno mijenja struktura sredstava i financiranih programa. Na nekim ranijim projektima sredstva se smanjuju, ali se istovremeno uvede novi kao što je „Ispunjavanje preduvjeta za učinkovitu provedbu politika usmjerenih na nacionalne manjine“ sa stavkom od 3.319.470 kn. Značajno su smanjena sredstva za Srpsko nacionalno vijeće za 75%, Zajedničko vijeće općina-Vukovar za 75%, Romsko nacionalno vijeće za 87,5%, Savez mađarskih udruga za 88,9%, Talijansku uniju za 75% i Savez Čeha za 75%.

Istaknuto je da se višegodišnjim smanjivanjem proračunskih sredstva za nacionalne manjine došlo do razine kada je teško moguće osigurati provođenje osnovnih aktivnosti udruga i ustanova nacionalnih manjina. Osim toga, predložena smanjenja nisu obrazložena na odgovarajući način, a dovode u pitanje ostvarenje prava zajamčenih Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te izvršavanje preuzetih obveza Republike Hrvatske iz predpristupnih pregovora s Europskom unijom, kao i provedbu međudržavnih sporazuma i ugovora kada su u pitanju nacionalne manjine.

Kada je riječ o području ljudskih prava u širem smislu, istaknuto je da sredstva za besplatnu pravnu pomoć ostaju na istoj razini kao i 2015. godine i iznose 2.880.000 kn, ali da se zato sredstva koja se isplaćuju vezano za povrede prava na suđenje u razumnom roku smanjuju za oko 36% u odnosu na iznos planiran u proračunu za 2015. godinu (smanjenje s 2.375.000 kn na 1.500.000 kn).
Osim toga, sredstva za Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smanjuju se za 35% (s 47.190.400 na 30.696.600 kn koliko je planirano za 2016. godinu), dok se sredstva za USKOK povećavaju za 5,7% (s 20.843.250 kn na 22.028.750 kn).

Posebno je veliko smanjenje ukupnog iznosa sredstva u okviru Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje koje iznosi 20,7% u odnosu na 2015. godinu, odnosno s 299.396.000 kn na 237.370.792 kn. U okviru tog smanjenog iznosa različite su promjene u iznosima za pojedine programe, odnosno namjene. Tako se Prijedlogom proračuna za 2016. godinu značajno smanjuju sredstva za „Naknade ulaganja u zauzetu imovinu“ za 75%, za „Obnovu i izgradnju u ratu oštećenih stambenih jedinica“ za 26,5%, za „Poticaje obnove kuća I-VII stupnja oštećenja za 43,9%, zatim za „Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava“ za 38,7%, „Kapitalnu potporu za održivi povratak“ za 66,7%, „Stambeno zbrinjavanje“ za 16,1%, te za „Upravljanje i gospodarenje državnom imovinom namijenjenom za stambeno zbrinjavanje“ za 21,2%. Smanjuju se sredstva i za „Skrb o prognanicima“, za „Potporu povratka u BiH“, za „Regionalni stambeni program“, za „Stambeno zbrinjavanje“, za „Financiranje pojedinačnih komunalnih priključaka“, te za „Uređivanje posjedovne i vlasničke evidencije državne imovine na PPDS“. Naglašeno je da ovakva smanjenja ne pogađaju samo pripadnike nacionalnih manjina, već i ukupno stanovništvo posebno na područjima od posebne državne skrbi, te sprječavaju ostvarivanje povratka i uspostavu normalnog života na tim područjima.

Naglašeno je da će predložena smanjenja sredstava za programe koji se tiču zaštite i promicanja ljudskih prava, kao i prava nacionalnih manjina imati dodatni negativni učinak jer zainteresirani korisnici neće moći osigurati participaciju za projekte koji se financiraju Europska unija, čime će se značajno smanjiti mogućnost povlačenja sredstva iz europskih fondova, a i provođenje već pokrenutih projekata za koja su osigurana sredstva preko programa Europskog gospodarskog prostora dovedena su u pitanje neosiguravanjem dijela koji je dužna osigurati Republika Hrvatska.  

S druge strane došlo je do povećanja sredstava na pozicijama pojedinih institucija koja se bave zaštitom ljudskih prava. Tako se sredstva za Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava sredstva značajno povećavaju za 159,9% (s 2.949.000 kn u 2015. na 7.663.850 u 2016. godini), a u okviru toga sredstva za „Zastupanje RH pred Europskim sudom za ljudska prava i izvršenje presuda“ za 818,1% (sa 540.000 kn na 4.957.900 kn).

Vladinom Uredu za ravnopravnost spolova povećavaju se sredstva za 11,6% dok su sredstva za povjerenika za informiranje povećana za 28%.
Sredstva za pučku pravobraniteljicu povećavaju se za 9,8%, za pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova za 31,2%, dok se sredstva za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom povećavaju za 14,7 %, jedino se smanjuju sredstva za pravobraniteljicu za djecu za 1,8%.

Međutim, u raspravi je posebno ukazano na problem smanjivanja naknada za pomoć i njegu i sredstava za osobnu invalidninu koje nisu klasične socijalne naknade na pozicijama Ministarstva socijalne politike i mladih već je riječ o pomoći osobama s invaliditetom koji većim dijelom žive u konstantom riziku od siromaštva te bi sva daljnja smanjenja uvelike pridonijela pogoršanju ionako teškog položaja u kojem se već nalaze. Osim toga, na poziciji Ministarstva zdravlja nisu predviđena sredstva za pripremu projektne dokumentacije za izgradnju Spinalnog centra u Specijalnoj bolnici Varaždinske toplice u iznosu od 7 milijuna kuna, o čemu je potpisan sporazum između Ministarstva zdravlja i spomenute Specijalne bolnice još 2015. godine. Kako je rečeno, Centar bi se trebao financirati u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ u iznosu od 85% iz sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj, a Republika Hrvatska bi sudjelovala sredstvima u iznosu od preostalih 15% kao nacionalno sufinanciranje, što se sada dovodi u pitanje.

Isto tako, već godinama se ukazuje na potrebu uspostave „dječjeg proračuna“, sukladno preporuci Odbora UN-a za prava djeteta, kako bi se sustavno mogla pratiti ulaganja u djecu i programe za djecu te učinak financijskih ograničenja na život i ostvarenje prava djece. Osim toga, takvim bi se pristupom mogle definirati sve usluge koje trebaju dobiti djeca korisnici, osobito one skupine djece u ranjivim situacijama i njihove obitelji.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 4 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2016. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2017. I 2018. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.                                                      
                       

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 4. sjednici, održanoj 14. ožujka 2016. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. ožujka 2016. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2016. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.  
                                                     

                        
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 3. sjednici, održanoj 9. ožujka 2016. godine, Izvješće o radu Programskog vijeća HRT-a i o provedbi programskih načela i obveza HRT-a utvrđenih Zakonom o HRT-u i Ugovorom između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Programsko vijeće HRT-a, aktom od 26. siječnja 2016. godine. 

Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora raspolagali su mišljenjem Vlade Republike Hrvatske o predloženom Izvješću koje je upućeno Hrvatskomu saboru, aktom od 7. ožujka 2016. godine.
 
U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na prijedlog Vlade Republike Hrvatske upućen Hrvatskome saboru da ne prihvati predloženo Izvješće.
Kako je istaknuto, Vlada Republike Hrvatske nije predstavila dovoljno uvjerljive argumente za iznesenu ocjenu da Programsko vijeće HRT-a nije obavljalo zadaće za koje je zaduženo s obzirom na određena kvantitativna i kvalitativna odstupanja u provedbi programskih načela i obveza HRT-a utvrđenih Zakonom o HRT-u i Ugovorom između HRT-a i Vlade Republike Hrvatske za 2014. godinu. Naime, donošenjem novog Zakona o HRT-u 2010. i njegovim izmjenama i dopunama 2012. značajno su smanjene ovlasti Programskog vijeća koje je ranije moglo znatno utjecati na provedbu programskih sadržaja te je u jednom razdoblju čak biralo i ravnatelja HRT-a i donosilo strateške dokumente. Naglašeno je da sukladno ovlastima utvrđenim u članku 26. Zakona o HRT-u koji je na snazi, nisu mogli utjecati na poboljšanje provedbe programskih načela niti su mogli utjecati na ostvarenje kvote programskih sadržaja kako je to određeno Ugovorom, a što je većim dijelom ionako u nadležnosti Nadzornog odbora, a ne Programskog vijeća. Konstatirano je da se iz priloženih zapisnika sa sjednica Programskog vijeća može vidjeti da je u 2014. godini održano deset sjednica, što je znatno više od zakonom utvrđenog minimuma od četiri sjednice. Kako je rečeno, tijekom 2014. nisu upućivana pisana upozorenja, jer se od toga odustalo budući da se na ranije negativno pisano upozorenje za 2013. Vlada oglušila i potvrdila Ugovor s HRT-om. Stoga je Vijeće promijenilo pristup te je povećalo broj sjednica na kojima je kontinuirano upozoravalo na nužnost poboljšanja kvalitete programskih sadržaja, ali i na ispunjavanje kvota utvrđenih Ugovorom, osobito na pretjeranu kvantificiranost samoga Ugovora, o čemu su donošeni zaključci koji su upućivani ravnatelju HRT-a. S obzirom na to da je Programsko vijeće dužno jednom godišnje izvješće podnijeti Hrvatskom saboru, izneseno je mišljenje da je Hrvatski sabor najmeritorniji za davanje konačne ocjene o radu Vijeća, budući da upravo Hrvatski sabor bira 9 od 11 članova Vijeća koje je dužno zastupati interese javnosti.

S druge strane, članovi Odbora iznijeli su ocjenu da se već godinama upozorava na neispunjavanje obveza utvrđenih Ugovorom u svezi s proizvedenim, suproizvedenim i objavljenim programima namijenjenima informiranju pripadnika nacionalnih manjina. Kako je istaknuto, unatoč tome što je Programsko vijeće ocijenilo kako se programi namijenjeni informiranju pripadnika nacionalnih manjina trebaju više integrirati u redoviti program te da HRT treba povećati ulogu u promicanju ravnopravnosti manjina i njihova suživota s većinskim narodom kao i očuvanju njihovog kulturnog identiteta, nije učinjen nadzor nad provođenjem toga zaključka. Naime, Savjet za nacionalne manjine godinama upozorava da HRT ne ispunjava svoju obvezu iz čl. 11 Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, odnosno da ne ispunjava obvezu o proizvodnji programskih sadržaja za potrebe nacionalnih manjina na manjinskim jezicima. Ti su programski sadržaji zastupljeni samo s 1,3% na svim programima HRT-a. Upozoreno je da se nacionalne manjine ne smije getoizirati u specijalizirane emisije, već teme o njima trebaju biti uklopljene u cjelokupni program te prisutnije u redovitom programu kako bi se većina upoznala s manjinom, a aktivnosti manjina trebale bi biti integrirane u sveukupni javni, kulturni i politički život. Stoga su se složili s ocjenom Savjeta, čiji su članovi i svi predstavnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, da HRT ni kvantitativno u odnosu na udjele, ni kvalitativno ne ispunjava svoju obavezu. Međutim, unatoč iznesenoj ocjeni koja se godinama ponavlja, pojedini članovi Odbora naglasili su kako ništa nije učinjeno ni u promjeni pristupa HRT-a, ni u promjeni njegovog rukovodstva.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 5 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu Programskog vijeća HRT-a i o provedbi programskih načela i obveza HRT-a utvrđenih Zakonom o HRT-u i Ugovorom između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora. 

                                        
                        
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina raspravljao je na 3. sjednici, održanoj 9. ožujka 2016. godine, na temu „Status i registracija manjinskih (srpskih) škola u Republici Hrvatskoj“, čije je uvrštavanje na dnevni red Odbora predložio Klub zastupnika SDSS-a i Narodne stranke – Reformisti, dopisom od 2. ožujka 2016. godine. 

Predstavnik Kluba SDSS-a ukazao je na probleme u rješavanju statusa i registracije srpskih manjinskih škola u Republici Hrvatskoj, osobito na problem dugogodišnje nemogućnosti da se pojedine škole registriraju kao školske ustanove u kojima se provodi školovanje na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine.

Predsjednik Zajedničkog vijeća općina – Vukovar iznio je kronološki slijed postupanja u svezi prijenosa osnivačkih prava za školske ustanove u kojima se obrazovanje provodi na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine s Vukovarsko-srijemske županije na općine Borovo, Negoslavci i Markušica, temeljem donesene Odluke vijeća tih općina o upućivanju zahtjeva za prijenos osnivačkih prava. Detaljnije je pojasnio da se takav zahtjev temelji na zakonskim rješenjima utvrđenim Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina te Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

Posebno je obrazložio odredbe članka 96. stavka 3. i 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Istaknuo je da stavak 3. uređuje mogućnost jedinica lokalne samouprave u kojima je utvrđena ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine da, za školske ustanove u kojima se nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, zatraži prijenos osnivačkih prava od jedinica područne (regionalne) samouprave.  Stavkom 4.  istog članka obvezuje se jedinica područne (regionalne) samouprave da u roku 60 dana od primitka zahtjeva donese odluku o prijenosu osnivačkih prava. Istaknuo je da su općine Borovo, Negoslavci i Markušica ispunile sve tražene uvjete te su početkom 2015. donijele Odluku o podnošenju zahtjeva Vukovarsko-srijemskoj županiji za prijenos osnivačkih prava. Spomenuta Županija, usprkos utvrđenom zakonskom roku od 60 dana, još uvijek nije prenijela osnivačka prava na spomenute općine jer taj zahtjev izbjegava uvrstiti na dnevni red Županijske skupštine. Zbog neprovođenja spomenutih zakonskih odredbi načelnici tih općina obratili su se Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta od kojega ni nakon šest mjeseci od obraćanja još uvijek nisu dobili nikakvo očitovanje. Stoga je Zajedničko vijeće općina – Vukovar zatražilo raspravu na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, kao radnom tijelu Hrvatskoga sabora u čijem je djelokrugu zašita prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

U raspravi su članovi Odbora naglasili kako spomenuti čl. 96. st. 3. i 4. ne govore o mogućnosti, već o obvezi jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da donese odluku o prijenosu osnivačkih prava ukoliko joj je takav zahtjev upućen. Istaknuli su da takvo pravo ostvaruju pripadnici mađarske, češke i talijanske nacionalne manjine te ne postoje nikakvi razlozi da isto pravo ne mogu ostvariti i pripadnici srpske nacionalne manjine. Također su naglasili kako su svi traženi preduvjeti da bi se uopće mogao uputiti takav zahtjev ispunjeni, prije svega da se u školskoj ustanovi nastava odvija na jeziku i pismu nacionalnih manjina, da se nalazi na području jedinice lokalne samouprave u kojoj je utvrđena ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine te da jedinica lokalne samouprave donese odluku o upućivanju zahtjeva za prenošenje osnivačkih prava. Posebno su istaknuli da donošenje spomenute odluke znači i preuzimanje određenih financijskih obveza od jedinice područne (regionalne) samouprave, s čime su se složili članovi spomenutih općinskih vijeća koja su višestranačka tijela. Ukazano je i na činjenicu da postoje i one općine koje također ispunjavaju spomenute uvjete, ali njihovo vijeće nije donijelo odluku o podnošenju zahtjeva za prijenos osnivačkih prava, dijelom i zbog obveze preuzimanja određenih financijskih obveza koje nisu u mogućnosti snositi.

Članovi Odbora su mišljenja da se moguće tumačenje kako se odredbe čl. 96. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne odnose na škole koje su registrirane kao redovne škole u kojima se nastava odvija na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, ne može prihvatiti, jer u slučaju da je već riječ o manjinskim školama onda se ne bi ni tražio prijenos osnivačkih prava i njihovo registriranje kao škola u kojima se nastava odvija na jeziku i pismu nacionalne manjine.

Budući da ne postoje zakonske odredbe kojima bi se sankcioniralo nepostupanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ukoliko ne donese odluku o prijenosu osnivačkih prava u zakonom utvrđenom roku, članovi Odbora su mišljenja da je Vlada Republike Hrvatska dužna osigurati provođenje spomenutih odredbi Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 3 „suzdržana“) donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Predlaže se Vladi Republike Hrvatske da, sukladno članku 96. stavku 3. i 4. Zakona o odgoju i obrazovanju, obveže Županiju vukovarsko-srijemsku da na dnevni red sljedeće sjednice Županijske skupštine uvrsti zahtjev za prijenos osnivačkih prava po zaprimljenim zahtjevima općina Borovo, Negoslavci i Markušica te o tome izvijesti ovaj Odbor.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.  

                                                     
                       
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 2. sjednici, održanoj 3. ožujka 2016. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2014. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. veljače 2016. godine.

Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Članovi Odbora iznijeli su ocjenu da predloženo Izvješće daje sažet i korektan prikaz provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je potkrijepljen odgovarajućim statističkim podacima te iznosima sredstava koja su izdvojena iz državnog proračuna za provedbu odredbi toga zakona.

U raspravi je posebno ukazano na potrebu mijenjanja dojma koji je prisutan u javnosti kada je riječ o zakonima koji uređuju prava nacionalnih manjina. Kako je naglašeno, često se ističe da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina predstavlja jedno od najboljih zakonskih rješenja manjinske problematike na razini Europske unije te da je ovo područje na zakonodavnoj razini dobro uređeno. Međutim, pojedini članovi Odbora iznijeli su ocjenu kako je nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju došlo do zastoja u provođenju pojedinih odredbi iz zakonskih rješenja.
 
Posebno je istaknuto kako se izvješćivanje o manjinskoj problematici ne može gledati samo kroz dotacije iz državnog proračuna koje ovo iznimno kompleksno područje svodi samo na pitanje proračunskih izdvajanja, a nerijetko se manjine predstavljaju i kao proračunsko opterećenje. Naime, sukladno članku 37. stavku 3. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Vlada Republike Hrvatske najmanje jednom godišnje podnosi Hrvatskom saboru izvješće o provođenju toga zakona i o utrošku sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. Mišljenje je članova Odbora da je stoga potrebno posebno razgraničiti ona područja koja izrijekom predstavljaju ostvarivanje posebnih prava koja su Ustavom i zakonima zajamčena nacionalnim manjinama od onih prava koja uživaju kao i svi ostali građani Republike Hrvatske. U tom smislu rečeno je da ne postoje razlozi za uključivanje, primjerice, Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje u ovo Izvješće, jer je riječ o stambenom zbrinjavanju brojnih kategorija hrvatskih građana, a ne samo pripadnika pojedinih nacionalnih manjina. Isto vrijedi i za navođenje Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, jer se, kako je istaknuto, nacionalne manjine ne bi smjele poistovjećivati s određenim vjerskim zajednicama.

Skrenuta je pozornost i na činjenicu da proračunska izdvajanja za nacionalne manjine iznose svega 5,4% ukupnih izdvajanja za civilno društvo. Ako se uzme u obzir da je udio pripadnika nacionalnih manjina u stanovništvu Republike Hrvatske svega 7,6% onda se ne može, kako je rečeno, govoriti o velikim proračunskim izdvajanjima za ostvarenje prava nacionalnih manjina.
U raspravi je također konstatirano da predloženo Izvješće pokazuje zadovoljavajući napredak u ostvarivanju prava pripadnika nacionalnih manjina. Tako je najviše učinjeno u sljedećim područjima: odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, ostvarivanja vjerskih prava pripadnika nacionalnih manjina, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te u provedbi Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine kao i pripadajućeg Akcijskog plana, što ne znači, kako je rečeno, da i u tim područjima ne dolazi do određenih problema u ostvarivanju manjinskih prava.

Međutim, i u predloženom Izvješću već dugi niz godina ponavljaju se isti problemi u ostvarivanju pojedinih prava, uz neznatne korekcije, osobito u područjima: uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, pristupa nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, u tijelima sudbene vlasti te u upravnim tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Istaknuto je da se i dalje sporo rješava pitanje statutarnog uređenja ostvarivanja prava na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina u lokalnim jedinicama. Naime, zakonski uvjet za ostvarivanje prava na ravnopravnu službenu uporabu manjinskog jezika i pisma (a taj je da pripadnici određene nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovništva) postoji u ukupno 27 jedinica lokalne samouprave. Od toga pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo na dvojezičnost u 23 jedinice, a pripadnici češke, mađarske, slovačke i talijanske u po jednoj jedinci lokalne samouprave. Kako je naglašeno, od tih 27 jedinica lokalne samouprave do kraja 2014. godine, 10 jedinica u potpunosti je uskladilo svoj statut s odgovarajućim zakonskim odredbama, u statutima 12 jedinica sadržana je samo opća odredba o pravu na dvojezičnost bez daljnje razrade, dok 5 jedinica uopće nije uredilo ovo pravo u svojim statutima. Postavljeno je i pitanje zašto se u Izvješću izrijekom nije navelo o kojim je jedinicama riječ. Naglašeno je kako je u pitanju neprovođenje zakona u većem broju jedinica lokalne samouprave te stoga zakonodavac mora predvidjeti odgovarajuće mjere kako bi razriješio ovakvo stanje i osigurao provedbu zakona. Stoga je predloženo da Hrvatski sabor zatraži od Vlade Republike Hrvatske upućivanje Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj kako bi se odredbe toga Zakona uskladile s odgovarajućim odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te Odlukom Ustavnog suda od 12. kolovoza 2014. godine (broj: U-VIIR-4640/2014). Skrenuta je pozornost da je za donošenje ovoga Zakona potrebna dvotrećinska većina glasova svih zastupnika.
Posebno je ukazano na problem neprovođenja čl. 96. st. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a koji se odnosi na mogućnost jedinica lokalne samouprave kojim se uređuje da, kada je riječ o školskoj ustanovi u kojoj se nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine i koja se nalazi na području jedinice lokalne samouprave u kojoj je utvrđena ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine, tada je jedinica područne (regionalne) samouprave dužna prenijeti osnivačko pravo na jedinicu lokalne samouprave, po zahtjevu za prenošenje osnivačkih prava. Stavak 4. istog članka obvezuje jedinicu područne (regionalne) samouprave da u roku 60 dana od primitka toga zahtjeva mora donijeti odluku o prijenosu osnivačkih prava. Istaknuto je da su općine Borovo, Negoslavci i Markušica ispunile tražene uvjete te su početkom 2015. donijele Odluku o podnošenju zahtjeva Vukovarsko-srijemskoj županiji za prijenos osnivačkih prava. Spomenuta Županija, usprkos utvrđenom zakonskom roku od 60 dana, nije prenijela osnivačka prava na spomenute općine. Stoga je zatraženo da se već sljedeći tjedan o pitanju registracije srpskih škola održi sjednica Odbora na kojoj će se ova tema zasebno raspraviti.

Kada je riječ o ovom pitanju, naglašeno je da nije u pitanju samo (ne)postupanje lokalne samouprave već i drugih tijela. Ponovno je ukazano na nepoštivanje Ustavnog zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (čl. 10.) od strane Hrvatskih cesta, koje i pored izričite zakonske obveze i zamolbi jedinica lokalne samouprave već godinama ne postavljaju dvojezične pisane prometne znakove i druge oznake u prometu.

Članovi Odbora složili su se s ocjenom Savjeta za nacionalne manjine da je ostvarivanje prava nacionalnih manjina na pristup javnim medijima tijekom 2014. godine, nezadovoljavajuće zbog nedovoljne medijske prezentiranosti manjinskih aktivnosti i sadržaja. Istaknuto da HRT, u odnosu na sadržaje namijenjene nacionalnim manjinama, nije izvršila obveze koje proizlaze iz Ugovora između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. godine, kako u pogledu udjela toga sadržaja u cjelokupnom televizijskom programu, tako i u pogledu kvalitete sadržaja. Izneseno je mišljenje da emisije za nacionalne manjine nisu integrirane u ostale programe, a aktivnosti manjina nisu vizualno prepoznatljive u smislu integracije u sveukupni javni, kulturni i politički život. Posebno je preporučeno da se narednom razdoblju inzistira na objektivnijem i profesionalnijem pristupu novinara i urednika manjinskoj tematici te na formiranju manjinskih redakcija. Izraženo je očekivanje da će doći do promjene u organizaciji regionalnih studija na HRT-u što će pridonijeti boljem predstavljanju aktivnosti nacionalnih manjina. Istaknuto je da bi se time izbjegla trenutačna situacija da od Istre do Dubrovnika ima 9 regionalnih studija, a od Zagreba do Osijeka ne postoji ni jedan.

Kada je riječ o zakonom zajamčenoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne, lokalne i sudbene vlasti, istaknuto je da su pripadnici nacionalnih manjina ostvarili svoju zastupljenost u Hrvatskomu saboru, a na lokalnim izborima održanim 2013. u cijelosti je ostvareno pravo na zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Međutim, zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade u 2014. godini smanjena je s 3,51% na 3,49%. Pritom je potrebno ukazati i na činjenicu da je u tom razdoblju došlo do smanjenja ukupnog broja zaposlenih državnih službenika i namještenika za 4,19%, odnosno za njih 2.213, što treba imati u vidu i kada se govori o ovom pitanju.
Konstatirano je da za rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i dalje nisu osigurane potrebne pretpostavke. Sredstva koja se za njihov rad izdvajaju iz državnog proračuna nedovoljna su za značajniju aktivnost, dok je sudjelovanje općina, gradova i županija u najvećem dijelu na niskoj razini, pri čemu je taj problem osobito izražen u jedinicama samouprave u kojima živi veći broj pripadnika nacionalnih manjina. Stoga je predloženo da je potrebno inzistirati na donošenju posebnih kriterija za financiranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kako bi se uravnotežio njihov položaj u različitim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i time pridonijelo njihovom većem značaju.
Područje zaštite prava romske nacionalne manjine posebno je predstavljeno u Izvješću. Međutim, kako je u raspravi istaknuto, Republika Hrvatska često ističe formalnu stranu u ovom dijelu, osobito postojanje dvaju strateških dokumenta: Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2015. godine te Akcijskog plana za provođenje te Strategije, potom podatak o 35 predstavnika romske nacionalne manjine na lokalnim i županijskim razinama, te o otvaranju Europskog centra za romske studije kao i o proglašenju Svjetskog dana romskog jezika. Pritom se kao značajna izdvajanja navode proračunska sredstva namijenjena ostvarivanju prava romske nacionalne manjine. Naglašeno je da se ovakvim pristupom gubi iz vida sva kompleksnost problema s kojima se ta manjina susreće, a koja su u najvećem obujmu vezana za ostvarivanje prava na zapošljavanje, obrazovanje, stanovanje i zaštitu zdravlja. Zapošljavanje Roma poboljšano je kroz javne radove, ali riječ je o vremenski ograničenom i povremenom zapošljavanju koje trajnije ne rješava problem. Isto tako, znatno je otežano zapošljavanje obrazovanih Roma, odnosno onih koji su stekli srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje, osobito osiguravanje prakse, odnosno staža nakon školovanja. Obrazovanje na jeziku i pismu romske nacionalne manjine otežano je i zbog činjenice da ne postoji ni jedan udžbenik na romskom jeziku, ali i da nisu ostvareni potrebni preduvjeti za osiguranje produženog boravka za djecu koja se školuju. Nisu postignuti pomaci ni u odnosu na uključivanje romskog jezika među priznate manjinske jezike u Republici Hrvatskoj.
Iako su ostvareni pomaci u legalizaciji građevina unutar romskih naselja, istaknuto je da i dalje ostaje problem uređivanja tih naselja kako bi se ostvarili temeljni preduvjeti za normalno odvijanje života i rada. Poseban problem je medijsko i statističko prikazivanje pripadnika romske nacionalne manjine kao počinitelja kaznenih djela u najvećem postotku, čime se stvara neopravdana stigma te populacije s obzirom na to da je riječ o pojedinačnim slučajevima.

Zatraženo je i dodatno obrazloženje načina financiranja programa nacionalnih manjina imajući u vidu da se, primjerice, na poziciji Ministarstva kulture izdvaja više od 11 milijuna kuna za brojne aktivnosti na području kulture, izdavaštva i informiranje radi očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta nacionalnih manjina.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2014. godinu za potrebe nacionalnih manjina.

2. Predlaže se Vladi Republike Hrvatske da u roku od 90 dana Hrvatskome saboru uputi Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-VIIR-4640/2014, od 12. kolovoza 2014. godine („Narodne novine“, broj 104/2014.).

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 1. sjednici održanoj 28. siječnja 2016. godine, Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti financiranja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina – Savjet za nacionalne manjine, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Državni ured za reviziju, aktom od 22. travnja 2015. godine.
 
Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.
 
U raspravi je iznesena zajednička ocjena kako predloženo Izvješće predstavlja značajan doprinos većoj transparentnosti trošenja sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za financiranje programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina, a o čijoj raspodjeli odlučuje Savjet za nacionalne manjine.

Skrenuta je pozornost na činjenicu da se Izvješće odnosi na 2013., kao i da su postupci revizije provedeni od studenoga 2014. do ožujka 2015., a da se rasprava o Izvješću odvija u 2016. godini. Unatoč tome, naglašeno je da će preporuke koje su iznesene u Izvješću pridonijeti boljem i učinkovitijem radu udruga i ustanova nacionalnih manjina. Naime, kako je istaknuto, već su se ranije provedeni postupci revizije pozitivno odrazili na aktivnosti udruga i ustanova nacionalnih manjina, tako da su u pojedinima upravo nalazi revizije pridonijeli otkrivanju i rješavanju problema u radu te doveli do promjena u upravnim i nadzornim tijelima ustanova. U tom smislu istaknuto je da je rad revizije od višestruke koristi ne samo u kontroli trošenja proračunskoga novca, već djeluje i kao preventivni mehanizam koji detektira moguće nepravilnosti u postupanju udruga i ustanova nacionalnih manjina.

S tim u vezi, ukazano je na važnost preporuka koje se odnose na autorske honorare, a koji su se isplaćivali za poslove koji po svojoj prirodi nisu autorska djela, kao i na potrebu utvrđivanja kriterija za obračun i isplatu autorskih honorara za pisanje novinskih članaka. Isto tako, unaprjeđivanju rada udruga znatno je pridonijela preporuka revizije da se sredstva odobrena za programe kulturne djelatnosti i manifestacije ne mogu koristiti za reprezentaciju i kupnju darova, ali ni za pokrivanje režijskih troškova u iznosu većem od propisanih 20%.

Kako je u raspravi istaknuto, zastupnici, pripadnici nacionalnih manjina, po drugi put raspravljaju o ovim preporukama jer su, sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ujedno i članovi Savjeta za nacionalne manjine i članovi Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Neovisno o tome, o preporukama Državnog ureda za reviziju provedena je iscrpna rasprava na sjednici Savjeta te je došlo do određenih izmjena kako u radu Savjeta, tako i u poboljšanju Kriterija za ocjenu programa za ostvarivanje kulturne autonomije. Kako je rečeno, u tim je raspravama posebno naglašen problem da je, prilikom raspodjele sredstava, iznimno teško naći dobar omjer između javnog interesa, interesa pojedine manjine te razvoja kulturne autonomije nacionalnih manjina.
Istaknuto je, također, da je dodatna otegotna okolnost u radu Savjeta izrazita kadrovska potkapacitiranost ureda Savjeta u kojem je zaposleno svega pet osoba. S druge strane, u udrugama nacionalnih manjina nisu zaposleni profesionalci te je teško izbjeći pogreške u radu.

U raspravi je osobita pozornost posvećena preporuci da se pri dodjeli financijske potpore za programe nevladinih druga i ustanova nacionalnih manjina trebaju primijeniti opći kriteriji koji se odnose na broj pripadnika nacionalnih manjina, a koje Savjet nije primjenjivao te je došlo do značajne neravnoteže u udjelu raspoređenih i doznačenih sredstava pojedinim nacionalnim manjinama u odnosu na njihov udjel u ukupnom broju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Naime, mišljenje je članova Savjeta i zastupnika nacionalnih manjina da brojnost pojedine nacionalne manjine ne bi smio biti kriterij za raspodjelu sredstava, već broj članova udruge te kvaliteta programa koji ta udruga prijavljuje. Međutim, neosporna je činjenica da je u Kriterijima za dodjelu financijske potpore za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina (NN 123/2014) kao jedan od općih kriterija naveden i broj pripadnika nacionalnih manjina te bi se stoga i taj kriterij morao primjenjivati ili bi trebalo izmijeniti spomenute Kriterije.

Osim toga, skrenuta je pozornost i na specifičnosti romske nacionalne manjine s obzirom na veliki broj udruga te manjine i nepostojanje osnovnih tehničkih preduvjeta za rad tih udruga (nepostojanje informatičke opreme), što pojedine udruge dodatno onemogućava u prijavljivanju programa, tako da je sve manji broj onih koji se prijavljuju na natječaje, te se samim time i ukupna sredstva za romsku nacionalnu manjinu smanjuju. Unatoč tome, istaknuto je da je primjena Kriterija pridonijela transparentnijem radu romskih udruga kroz kvalitetnije izvješćivanje i bolji rad udruga. Posebno je podržana preporuka o ustrojstvu odgovarajućeg informacijskog sustava koji bi, s jedne strane, omogućio učinkovito praćenje i kontrolu namjenskog korištenja sredstava za ostvarivanje programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina, a s druge strane bi to bila prilika za udruge da predstave svoj rad i pokažu koliko uspješno su ostvarivale svoje programe.

Na koncu je izneseno zajedničko očekivanje da će sljedeće izvješće Državnog ureda za reviziju  potvrditi da je Savjet usvojio preporuke i izvršio potrebne izmjene što je rezultiralo kvalitetnijom raspodjelom proračunskih sredstava te boljom kontrolom većeg broja udruga, odnosno vrijednosno značajnijeg iznosa sredstava.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti financiranja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina – Savjet za nacionalne manjine

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.                                                         
                  

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 1. sjednici održanoj 28. siječnja 2016. godine, razmatrao je Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2014. godinu (NN 152/2013 i 39/2014) u Razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, Aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, Pozicija 3811 Tekuće donacije u novcu, koje je Odboru dostavio Savjet za nacionalne manjine, aktom od 14. travnja 2015. godine.

Ovo Izvješće Odbor je razmatrao kao matično radno tijelo temeljem članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora te sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11).

U raspravi je istaknuto da Godišnje izvješće Savjeta za nacionalne manjine za 2014. godinu daje iscrpan pregled korištenja proračunskih sredstava za ostvarivanje programa udruga i ustanova nacionalnih manjina koji imaju za cilj ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija te programa koji proizlaze iz bilateralnih ugovora i sporazuma.
Ukazano je na činjenicu da je u 2014. godini financirano 80 udruga i ustanova 19 nacionalnih manjina, s više od 240 njihovih podružnica na području Republike Hrvatske, za što je utrošeno ukupno 33.655.888 kn, osiguranih u državnom proračunu. Međutim, skrenuta je pozornost i na činjenicu da su se sredstva proteklih godina kontinuirano smanjivala te su u protekle dvije godine smanjena za gotovo 12%. Sudjelovanjem u uštedama prilikom izmjena i dopuna državnog proračuna, kako je rečeno, nacionalne manjine su dale svoj doprinos u nošenju tereta gospodarske krize. Unatoč tome, kako je rečeno, nije došlo do smanjenja u ostvarivanju stečenih prava, a u pojedinim je područjima došlo i do poboljšanja.

Kako bi se osiguralo bolje praćenje ostvarivanja programa udruga i ustanova nacionalnih manjina, predloženo je da se u narednim izvješćima dâ usporedni tabelarni prikaz korištenja proračunskih sredstava tijekom prethodnih godina kako bi se mogao pratiti porast odnosno smanjivanje ukupnog iznosa sredstava. Također je predloženo da se zbog preglednosti ukupnog broja programa za ostvarivanje kulturne autonomije te visine dodijeljenih sredstava za svaku od manjina, naredno izvješće dopuni tablicama poput tablice 2. i 3. koje je u svojemu Izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti financiranja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina – Savjet za nacionalne manjine dao Državni ured za reviziju (str. 12. i 13.). Naglašeno je da takvi podatci postoje jer su predstavljeni u izvješćima koja Savjet podnosi pojedinim međunarodnim institucijama te da nema objektivnih prepreka da njima ne dopuni i naredno izvješće Savjeta.

Kada je riječ o Kriterijima za utvrđivanje financijske pomoći za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina, istaknuto je da će biti potrebno dodatno ih poboljšati kako bi se usvojile preporuke Državnog ureda za reviziju. Unatoč tome, naglašeno je da su spomenuti Kriteriji te Metodologija za praćenje ostvarenja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih pridonijeli uspostavljanju visokih standarda u trošenju javnih sredstava.

Zatraženo je također pojašnjenje nekoliko zbirnih pokazatelja iznesenih u Izvješću, s obzirom na to da je u raspravi izraženo mišljenje da postoji određena nejasnoća između pojedinih tabelarno prikazanih podataka te da se Odboru dostavi pregledan tabelarni prikaz.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2014. godinu (NN 152/2013 i 39/2014) u Razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, Glava 21 Savjet za nacionalne manjine, Aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, Pozicija 3811 Tekuće donacije u novcu               

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin