Poštovana preuzvišena gospodo biskupi, prečasni župniče, poštovani kolege potpredsjednici i zastupnici, poštovana izaslanice predsjednika Vlade Republike Hrvatske, dragi domaćini i hodočasnici,
osobita mi je čast i zadovoljstvo što sam danas ovdje s vama i što vas mogu pozdraviti uime Hrvatskoga sabora i u svoje osobno ime.
Radostan sam što se mogu kratko obratiti uime Hrvatskoga sabora koji je tradicionalno pokrovitelj Dana Svete Nedjelje u Ludbregu. Danas hodočastimo na ovo sveto mjesto da se još jednom prisjetimo zavjeta koji je davne 1739. Hrvatski sabor u ime hrvatskog naroda učinio Bogu. Sabornici su se tada zavjetovali da će podići kapelu u čast Predragocjene Krvi Kristove ako Bog odvrati kugu od hrvatskog naroda. I to ovdje u Ludbregu gdje se od davnine štuje ono što je tada Hrvatski sabor nazvao „najvećim blagom Hrvatskog Kraljevstva“.
Iako je trebalo više od dva stoljeća da se ispuni dano obećanje, uglavnom zbog raznih političkih okolnosti nesklonih hrvatskom narodu, ono je kao svaki zavjet ipak moralo biti izvršeno. Ali to obećanje koje je dano u ime hrvatskog naroda, danas, nas u Hrvatskome saboru također obvezuje da se nastavimo brinuti o ovom svetištu koje toliko mnogo znači hrvatskim ljudima. Jer ovo je posebno mjesto koje godinama neodoljivo privlači hodočasnike iz cijele Hrvatske, ali i izvan nje da dolaze, dožive i svjedoče Božju prisutnost. Da pronađu utjehu, okrepu i snagu duha za svakidašnji život. I upravo je vjera duboko ukorijenjena u narodu, pobožnost i osjećaj pripadnosti katoličanstvu bile te vrijednosti koje su očuvale kroz stoljeća hrvatski narod i odredile njegov hrvatski nacionalni identitet.
I mi zastupnici u Hrvatskome saboru vraćamo se svake godine, prve rujanske nedjelje, u ovo ludbreško svetište. Dolazimo kako bismo zajedno, kao svi drugi hodočasnici, u euharistijskom slavlju i zajedničkoj molitvi prikupili snagu za nove izazove. Zavjetna kapela Hrvatskoga sabora, bez obzira na naša različita razmišljanja i svjetonazore, iz godine u godinu nas okuplja i ujedinjuje. Ona nas podsjeća na našu glavnu zadaću, a to je rad za opće dobro i napredak hrvatskog naroda.
Ovdje se osnažujemo u preispitivanju našeg djelovanja i postupaka, prosudbi ispravnog i neispravnog u odlučivanju, ali se podsjećamo i na obvezu ispunjavanja obećanog. Ovdje jačamo naš sustav vrijednosti i našu moralnu odgovornost prema pojedincu i hrvatskom društvu u cjelini jer bavljenje politikom mora biti časna i moralna djelatnost. U nastojanju da to postignemo moramo biti postojani u poniznosti djelovanja za svoj narod jer samo onaj koji je „ponizan duhom postiže časti“.
Neka nam pritom uvijek budu na pameti i riječi nadbiskupa Stepinca iz njegovog pisma 1939. u kojem poziva da se izvrši zavjet Hrvatskoga sabora: „Kroz stoljeća su sudbinom hrvatskog naroda odlučivali hrvatski sabori. U njihovom djelovanju dolazila je uvijek do izražaja duša hrvatskog naroda koja je duboko katolička. Zato su sve odluke hrvatskih sabora uvijek bile u skladu sa životom, mišljenjem i osjećanjem hrvatskog naroda“. U doba kada su sabornici dali svoj zavjet harala su tri zla ˗ kuga, glad i rat.
Danas živimo u svijetu iskrivljenih vrijednosti, moralnog relativizma, želje za lakom zaradom, sebičnosti, nemilosrdnosti tržišta i konzumerizma, ali i ratnih sukoba, bolesti i siromaštva koji povlače za sobom kod ljudi osjećaj nesigurnosti, neizvjesnosti i straha za vlastitu obitelj i njezinu budućnost. Tada, kao i danas, vjera se pokazala kao ona pozitivna snaga koja može pomoći čovjeku u prevladavanju strahova jer „ništa pozitivno u svijetu se nije dogodilo bez vjere i nade“.
Iskrena vjera daje nam poniznost, razboritost i velikodušnost, ali i jakost, hrabrost i pravednost. Sve ono što je nama u politici i nužno u našem angažmanu i preuzimanju odgovornost u kojoj uvijek na prvom mjestu moraju biti hrvatski ljudi i „slušanje njihove poruke“ da zajedno, uz pomirenje razlika i u dijalogu i toleranciji, odričući se oholosti i zlobe, uspostavimo i jačamo ono što naša domovina u konačnici treba biti - zemlja utemeljena na zahvalnosti i poštovanju prema onima koji su se žrtvovali za nju, zemlja pravne i socijalne sigurnosti, gospodarskog rasta, društvene pravednosti i solidarnosti i najvažnije zemlja demografski obnovljena i u kojoj će svaka obitelj biti zaštićena, zemlja u kojoj postoji suglasnost oko temeljnih vrijednosti i ciljeva kojima težimo.
I Crkva i Hrvatski sabor dvije su institucije koje su se stoljećima brinule o interesima hrvatskog naroda, zastupale ga i štitile od mnogih izazova. Stoga neka današnje zajedničko slavlje dodatno učvrsti tu sponu.
Neka, kao što je rekao nadbiskup Stepinac, djelovanje Hrvatskog sabora koji odlučuje o sudbini hrvatskog naroda bude praćeno Božjom pomoći i blagoslovom. Zahvaljujem.