10th term of the Croatian Parliament (22 July 2020 - 16 May 2024)

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na svojoj 33. sjednici održanoj 29. ožujka 2023. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2021. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom aktom od 29. ožujka 2022. godine.
Odbor je o predmetnom Izvješću raspravljao, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je raspolagao pisanim mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeni akt. 
Uvodno obrazloženje podnio je zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom ističući da će uskoro biti podneseno i Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2022. godinu. Stanje ljudskih prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj nije u potpunosti na zadovoljavajućoj razini niti u jednom području, a prema podacima iz ovog izvješća vidljivo je da se i dalje najčešće ne poštuju i krše prava u područjima od prioritetne važnosti za njihov život kao što su socijalna zaštita, obrazovanje, pristupačnost i mobilnost, zapošljavanje i rad te neovisni život i život u zajednici. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – u Republici Hrvatskoj je na dan 9. ožujka 2022. godine evidentirano ukupno 612.212 osoba s invaliditetom. U 2021. godinu pravobraniteljici su se građani obratili 2720 puta, temeljem čega je ured pravobraniteljice imao 5826 postupanja, što je povećanje od 20 posto u odnosu na 2020. godinu). Kao i ranijih godina, najintenzivnije područje rada Pravobranitelja za osobe s invaliditetom bilo je područje socijalne zaštite. Najčešća obraćanja pravobraniteljici, njih 502 što je gotovo 20% od ukupno zaprimljenih obraćanja u 2021. godini, odnosila su se na područje pristupa socijalnim naknadama i stambenom zbrinjavanju, upitima o pravima koja mogu ostvariti zbog invaliditeta ili materijalne ugroženosti te siromaštva. Iako je u 2021. godini došlo do kvalitativnih pomaka u politikama usmjerenim prema osobama s invaliditetom upozoreno je na nedostatak sustavnih rješenja usmjerenih na posebne kategorije osoba s invaliditetom, kao što su osobe s mentalnim i intelektualnim oštećenjima, djeca s teškoćama u razvoju od najranije dobi, osobe s autizmom te roditelji s invaliditetom. Posebno se ističe problem nedostatka rano interventnih usluga na području cijele Hrvatske, a poglavito u ruralnim sredinama i na otocima. Na osnovi podnesaka građana Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom uputio je 536 preporuka i upozorenja od kojih se 195 odnosilo na opće preporuke upućene državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim pravnim i fizičkim osobama. U potpunosti ih je prihvaćeno samo 33%, a djelomično 20%. 
Predstavnica Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je u Mišljenju Vlade RH navedeno što je učinjeno u odnosu na preporuke Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom te je istaknula dobru međusobnu suradnju u iznalaženju najboljih rješenja za unapređenje položaja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. 
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova govorio je o izvrsnoj suradnji dviju institucija, posebno na području suzbijanja višestruke diskriminacije žena s invaliditetom te je istaknuo kako podržava predmetno Izvješće i rad Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. 
U raspravi koja je uslijedila istaknuto je da osobe s invaliditetom čine čak 15% hrvatske populacije. Govorilo se o važnosti rane intervencije (o čemu je istraživanje proveo UNICEF 2020. godine) jer se u ranoj dobi najviše može učiniti kako bi se spasilo preostalu sposobnost djece s teškoćama u razvoju. Nadalje, raspravljalo se o aktualnoj problematici roditelja njegovatelja teško bolesne djece. Postavljeno je pitanje jesu li češće njegovatelji majke ili očevi, treba li i za koliko vremena roditeljima njegovateljima produžiti pravo na primanje naknade nakon smrti teško bolesnog djeteta. Predsjednicu Odbora zanimalo je zbog čega se toliko mali postotak preporuka pravobraniteljice za osobe s invaliditetom prihvaća (samo 33% djelomično, a 20% u potpunosti), na koji način bi pružiti pomoć roditeljstvu osoba s invaliditetom te kako poboljšati aktualni Prijedlog zakona o osobnoj asistenciji. 
U odgovoru na postavljena pitanja zamjenici pravobraniteljice za osobe s invaliditetom istaknuli su da je ured pravobraniteljice još 2017. godine predložio produživanje prava primanja naknade roditeljima njegovateljima nakon smrti teško bolesne djece te da se najčešće radi o majkama. Nadalje, opće preporuke pravobraniteljice prihvaćaju se na većoj razini. Međutim, brojne su preporuke vezane za mobilnost i pristupačnost, čije provođenje iziskuje financijska sredstva te pripremu dokumentacije, zbog čega dolazi do kašnjenja u prihvaćanju navedenih preporuka. Problem s obrazovanjem djece s teškoćama prisutan je na svim razinama, posebice kod priključivanja predškolskim ustanovama i osnovnoj školi, a veliki je problem osipanje broja učenika nakon osnovne škole jer mali broj učenika s teškoćama u razvoju nastavlja srednjoškolsko obrazovanje. Hrvatska ima slabo razvijene usluge za osobe s invaliditetom u zajednici zbog čega je i dalje preferirano institucionalno zbrinjavanje tih osoba. Tek se posljednjih 5 godina govori o pravu žena s invaliditetom na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Institut osobnog asistenta prisutan je u Republici Hrvatskoj već 14 godina, na početku je provođen kroz civilno ročništvo, zatim je projektno financiran, a trenutačno se financira pomoću Državnog proračuna, europskih fondova i lutrijskih sredstava. Velika su očekivanja od novog Zakona o osobnoj asistenciji, da će obuhvatiti 14400 korisnika. Međutim, daleko su veće potrebe od mogućnosti, a osobna asistencija ne može zamijeniti neke druge usluge. Stoga se treba razviti čitava lepeza usluga za osobe s invaliditetom. Iako je situacija bolja nego prije primjerice 10 godina, ona još uvijek nije u skladu s preuzetim obvezama.
 
Rasprava je zaključena pozivom predsjednice Odbora Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom da Odboru uputi inicijative vezane za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom o kojima bi Odbor na svojim sjednicama poveo raspravu te ih podržao. 

Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno (11 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka 

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za
osobe s invaliditetom za 2021. godinu

 Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio predsjednicu Odbora Mariju Selak Raspudić, a u slučaju njezine spriječenosti ili odsutnosti, potpredsjednicu Odbora Branku Juričev Martinčev.

PREDSJEDNICA ODBORA 
Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić, v.r.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 8. ožujka 2023. godine tematsku sjednicu (31. sjednicu Odbora) u povodu obilježavanja 8. ožujka: Međunarodnog dana žena.

Sukladno zaključku s 30. (elektroničke) sjednice Odbora tematska sjednica je održana na temu: "Kako unaprijediti radna prava žena".

Uvodničarke na tematskoj sjednici Odbora za ravnopravnost spolova bile su Margareta Mađerić, državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike; Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu; Sunčica Brnardić, izvršna tajnica za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Ivana Matić, direktorica mreže žena u biznisu Women in Adria i članica Upravnog odbora udruge Glas poduzetnika.

Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Selak Raspudić na početku sjednice sudionicama sastanka čestitala je Međunarodni dan žena te je naglasila kako u borbi za radna prava žena još uvijek ima dosta prostora za napredak i ostvarenje kvalitetnijih radnih prava žena.

Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić govorila je o nacionalnom i europskom zakonodavstvu te se osvrnula na nedavne izmjene i dopune Zakona o radu, a koje se odnose na mogućnosti rada od kuće, preraspodjelu radnog vremena, zabranu svake izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i zapošljavanja te zabranu nejednakog postupanja po pitanju uvjeta rada, uključujući nejednakost plaća između žena i muškaraca.

Sutkinja zagrebačkog Županijskog suda i stručnjakinja u području radnog prava Iris Gović Penić navela je konkretne primjere problema žena u ostvarivanju svojih radnih prava iz svoje sudačke prakse. U tom smislu govorila je o problematici otkazivanja ugovora o radu za vrijeme probnog rada i radno-pravnim posljedicama za žene koje zatrudne tijekom probnog rada. Također je istaknula potrebu stvarnog omogućavanja prava rada od kuće u praksi, jer poslodavac ima samo obvezu odgovoriti na zahtjev radnika. Upozorila je na postojanje tajnog članstva žena u sindikatima što za posljedicu ima isključivanje žena iz ostvarivanja materijalnih i drugih prava. Nadalje, žene nisu sklone prijavljivanju različitih oblika diskriminacije i zlostavljanja na radnome mjestu te imaju strah od posezanja za rješavanjem takvih pojava sudskim putem. Sutkinja Gović Penić ukazala je i na nesolidarnost žena u slučaju zlostavljanja žena na radnome mjestu te istaknula potrebu osvješćivanja žena o uzajamnoj solidarnosti edukativnim programima već od vrtićke dobi. Zakonodavni okvir određena pitanja nije riješio u potpunosti te su potrebne konkretne dorade kako bi žene u praksi sudskim putem mogle ostvariti sva svoja radna i druga povezana prava.

Izvršna tajnica za radno i socijalno pravo i predstavnica Ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Sunčica Brnardić govorila je o radu na određeno vrijeme koje nerazmjerno više pogađa žene, a koje su i inače u slabijoj poziciji na tržištu rada. Navedeno se posebno odražava na ostvarivanje prava u kontekstu majčinstva jer kada zaposlenici istekne ugovor o radu na određeno vrijeme, ne samo da u većini slučajeva ne može ostvariti prava koja se tiču naknade za rodiljni dopust, nego ne postoji radno mjesto na koje se može vratiti. Nadalje, istaknula je da se velik postotak žena suočio s nepovoljnijom situacijom prilikom povratka na posao nakon korištenja rodiljnog dopusta. Velik je problem i nejednakost plaće između žena i muškaraca, netransparentna isplata neoporezivih iznosa zaposlenicima koja više pogađa žene, ali i neadekvatan pravni okvir za problematiku zlostavljanja na poslu.

Direktorica mreže žena u biznisu Women in Adria i članica Upravnog odbora udruge Glas poduzetnika Ivana Matić govorila je o problemima s kojima se žene koje kreću u poduzetništvo susreću u praksi, a žele uskladiti privatni i profesionalni život. Ukazala je da sve manje žena osnivanja trgovačka društva Žene uglavnom osnivaju paušalne obrte, no tu ih čeka zamka sa Zakonom o rodiljnim potporama, jer su u pravima izjednačene sa ženama koje nisu zaposlene. S tim u svezi prilikom izmjene Zakona o radu poduzetnice su predložile da se razlikuje dvije kategorije: zaposlene i samozaposlene žene s jedne strane te radno neaktivne žene s druge, ali taj prijedlog nažalost nije usvojen.

U raspravi koja je uslijedila, savjetnica pučke pravobraniteljice Ana Šarić govorila je da se među pritužbama žena koje Ured pučke pravobraniteljice zaprima po svim diskriminacijskim osnovama, ističu upravo pritužbe koje problematiziraju položaj žena na tržištu rada. S tim u svezi, odnedavno se kao dodatni problem javlja položaj stranih radnica koje uslijed nepoznavanja zakonodavstva i jezika otežano ostvaruju svoja radna prava. Savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Natalija Krajnović izvijestila je o problemima s kojima se žene s invaliditetom susreću na tržištu rada. Istaknula je da one kao osobe s invaliditetom rijetko dobiju priliku za zapošljavanje, zatim da se razgovori za posao vode na diskriminatorni način. Pravo žena s invaliditetom na razumnu prilagodbu se ne ostvaruje ili se teško ostvaruje, one se zapošljavaju na niže plaćenim poslovima, a poslodavci nemaju razumijevanje za njihov rad od kuće. Zaključno je upozorila i da žene s invaliditetom doživljavaju mobing od strane drugih žena na radnom mjestu. 

Zastupnica u Hrvatskom saboru Katarina Peović usredotočila se na prijedlog Vlade RH o zabrani rada nedjeljom. Unatoč tome što smatra da nije riječ o stvarnom rješavanju prava radnika i radnica, podržat će ovaj zakon i po ovom pitanju stati uz bok ženama. Upozorila je i na potrebu za zaštitom radnika i radnica na digitalnim platformama. 

Zastupnik u Hrvatskom saboru Arsen Bauk predložio je da Odbor za ravnopravnost spolova uputi inicijativu Predsjedništvu Hrvatskog sabora. Naime, u predvorju Sabornice (s bistama velikana) ispred biste Ante Starčevića stoji ploča s natpisom „Muž koji zaslužuje bit' zastupnikom naroda mora poznati želje i težnje svojih izbornikah i po njih celoga naroda.“ Zastupnik Bauk smatra da navedene riječi mogu djelovati diskriminirajuće te predlaže da se u skladu s današnjim vremenom, odnosno 21. stoljećem, pokraj natpisa postavi interpretativna izjava u smislu da danas i žene mogu biti zastupnice u Hrvatskom saboru. Predsjednica Odbora Marija Selak Raspudić osobno nije sklona toj inicijativi, jer su riječi Ante Starčevića odraz duha tog vremena i retorike koja je tada bila prisutna. Međutim, predsjednica Odbora navedeni prijedlog uputit će na izjašnjavanje članovima i članicama Odbora.

Na kraju rasprave, predsjednica Odbora za ravnopravnost žena Marija Selak Raspudić pozvala je sve sudionice da svoje prijedloge za unaprjeđenje radnih prava žena dostave Odboru u pisanom obliku kako bi se oni u obliku zaključka poslali nadležnim tijelima na razmatranje. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić, v.r.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 29. sjednici održanoj 16. veljače 2023. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2021. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 31. ožujka 2022. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo. Odbor je raspolagao i Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 022-03/22-12/35; Urbroj: 50301-04/12-22-10 od 15. lipnja 2022. godine.

Uvodno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila Izvješće. 

Izvješće o radu institucije pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2021. godinu, po svom sadržaju, podacima i po svemu onome što je promijenjeno u odnosu na situaciju od 2021. godine je pomalo zastarjelo i deplasirano, iako postoje određeni trendovi koje se iz godine u godinu naglašava. Godina 2021., slično kao i 2020., bila je obilježena potresnim situacijama, zgrada u kojoj je smješten Ured u samom je centru grada i prilično je devastirana. 2021. godina i rad na izvješću i svim aktivnostima koje je pravobraniteljica imala bilo je iznimno izazovno zbog posljedica potresa, ali i zbog epidemioloških mjera, pogotovo vezano za primanje stranaka u malom prostoru Ureda. Vrlo je proaktivan bio rad same institucije u praćenju Zakona o ravnopravnosti spolova, ali i drugih zakona i politika koje se odnose na ustavno načelo ravnopravnosti spolova. U 2021. godini, u okviru područja koje institucija prati, može se reći da je u javnom prostoru vezano za tematiku ravnopravnosti spolova dominirala problematika spolnog uznemiravanja, femicida, menstrualnog siromaštva, političke participacije na lokalnoj razini. U 2021. godini Ured pravobraniteljice suočio se s iznimno velikim skokom pritužbi koje su se odnosile na seksualno uznemiravanje, što je bilo potaknuto građanskim inicijativama Nisam tražila i Me too. Mnoge su žrtve po prvi puta tada dobile priliku javno govoriti o svojim iskustvima zahvaljujući javnoj platformi za iznošenje svjedočenja vezano za spolno uznemiravanje i diskriminaciju. Ured pravobraniteljice imao je iznimno proaktivnu suradnju s visokim učilištima te podršku resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja. Paralelno sa zahtjevom Ureda pravobraniteljice išla je uputa svim rektorima, dekanima fakulteta, visokih učilišta, javnih i privatnih, da su obavezni dostaviti podatke u kojoj su mjeri podzakonski akti usklađeni s pozitivnim propisima (Zakona o radu i Zakona o suzbijaju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova) vezano za tematiku seksualnog uznemiravanja odnosno zaštite dostojanstva u tim institucijama. U 2019. godini Ured pravobraniteljice preporučio je Ministarstvu financija i Vladi smanjivanje poreza na dodanu vrijednost na ženske menstrualne potrepštine i to u skladu s Rezolucijom EU i politikama oporezivanja u nacionalnom poreznom sustavu. U konačnici je Vlada izašla 2021. s prijedlogom za smanjenje stope PDV-a na menstrualne potrepštine koji je snižen za 13%, a  u 2022. godini je i Hrvatski sabor potvrdio takav prijedlog. 2021. godine održani su lokalni izbori, vezano za što je Ured pravobraniteljice dao iznimno puno priopćenja i surađivao s političkim strankama, posebno na lokalnoj razini vezano za podnošenje kandidacijskih lista, propisivanje i pridržavanje propisanih kvota od 40% podzastupljenog spola. Ured pravobraniteljice pokrenuo je i podržao različite aktivnosti i inicijative, npr. kampanju Nije u redu u uredu gdje je nositeljica bila organizacija civilnog društva CESI, radi bolje zaštite prava i radnica i radnika, s fokusom na trudnicama i na rodiljama i pritiscima koje doživljavaju na tržištu rada s obzirom na trudnoću i majčinstvo. 
Tijekom 2021. radilo se na ukupno 2.327 predmeta: 2.227 otvorenih u 2021., a 100 predmeta prenesenih iz ranijih godina. Navedenih 2.327 predmeta odnosi se na: 710 predmeta zaprimljenih po pritužbama građana/ki radi zaštite od diskriminacije, od kojih je 610 novih predmeta iz 2021. (povećanje od 18,4% u odnosu na 2020) i 100 iz ranijih razdoblja, u koje se ubrajaju i 24 inicijative za zaštitu građana/ki koje je dala Pravobraniteljica. 
    U raspravi koja je uslijedila navedeno je da je potrebna izmjena sudske praske vezano za kazneno djelo spolno uznemiravanje. Većina sudionica rasprave složila se da je nezahvalno govoriti o Izvješće o radu iz 2021. godine s tolike vremenske distance. Postoje problemi koji se iz godine u godinu ponavljaju a to su: spolno uznemiravanje, menstrualno siromaštvo, femicid, neravnopravnost spolova na tržištu rada. Pohvaljen je rad pravobraniteljice jer je, usprkos pandemijskoj godini, izlazila iz Ureda i odlazila na teren. Izneseno je stajalište da nedostaju područni uredi koji bi bili dostupniji građanima i građankama. Istaknut je podatak da je manje od 30% žena poljoprivrednica evidentirano, polovina tih žena je starija od 65 godine, manje od 9 posto mlađe od 39 godina. Pohvaljeno je sudjelovanje pravobraniteljice u javnom savjetovanju o Nacrtu prijedloga Strategije poljoprivrednog razvoja do 2023. godine, budući da su uvažene njezine sugestije. Godina 2021. bila je izborna godina koja je pokazala da u političkoj participaciji žena na lokalnoj razini Hrvatska nije mnogo napredovala. Zatraženo je od pravobraniteljice da pruži savjet koji su to napori koje bi političke stranke mogle učiniti da bi se povećala politička participacija žena. 
U raspravi je bilo riječi o novitetima koje bi trebala donijeti nova Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji – namjeri ugrađivanja odredbe prema kojoj će se obiteljski nasilnici pozorno pratiti od prve prijave, uvođenje predstavnika državnog odvjetništva u županijske timove za sprječavanje i borbu protiv obiteljskog nasilja, stavljanje predmeta obiteljskog nasilja u nadležnost specijaliziranih obiteljskih sudova, a u proces izrade Strategije je uključen i Ured pravobraniteljice.
Vanjska članica Odbora smatra da je potrebno provoditi psihosocijalni tretman i sa žrtvama i s počiniteljima obiteljskog nasilja. Nadalje, upozorava na podatak (Foruma žena SDP-a) o nižoj plaći žena za rad jednake vrijednosti koji na godišnjoj razini iznosi čak tisuću eura. Žene rade dvostruki posao - osim plaćenog posla, one brinu o kućanstvu, djeci i starijim članovima obitelji. Manja plaća reflektira se na mirovine, pa žene imaju manje mirovine u odnosu na muškarce. S tim u vezi pohvaljen je rad pravobraniteljice na Smjernicama nacionalnog zakonodavnog okvira za jednake plaće i mirovine u Republici Hrvatskoj. 
Zainteresirani zastupnik govorio je o obveznim kvotama od 40% podzastupljenog spola kod predlaganja kandidacijskih lista u kontekstu malih stranaka. Naime, on smatra da se ne može žene prisiliti da budu na kandidacijskoj listi, a da postoje politike i ljudi koji predstavljaju dijelove društva u Hrvatskom saboru te da se očito muškarci više poistovjećuju s njihovim politikama. Također smatra da bi se osobe na kandidacijskoj listi trebale nalaziti zbog svog truda, zalaganja i uspjeha, a ne zbog kvote. 
Vanjska  članica, koja je već u četvrtom mandatu predsjednica županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova, ističe izrazito dobru suradnju s pravobraniteljicom, kao i s policijom, ali ne i s pravosuđem. Kako bi se podzastupljeni spol (žene) više uključilo u politiku, Povjerenstvo provodi kampanju Politika treba žene, posebno za lokalne izbore. Smatra da nije istina da žene nisu zainteresirane za politiku već je problem što žene dolaze na kandidacijskoj listi na mjesta koja ne vode u predstavničko tijelo. Žene nakon nekog vremena odustanu od želje da sudjeluju u političkom životu. U svom radu Povjerenstvo se bavi problematikom nasilja, promovira žene u ruralnim krajevima, već 12 godina organizira Festival žena u ruralnom području.
Predsjednica Odbora govorila je o trendovima prikazanim u Izvješću – padu broja muškaraca koji koriste različite forme rodiljnog dopusta i padu broja žena koje koriste pauzu za dojenje, te zatražila objašnjenje zašto se to događa te na koji način se to može promijeniti. Nadalje, predsjednicu je zanimalo, budući da je navedeno da pravobraniteljica dobiva brojne pritužbe o diskriminaciji na temelju rodnog identiteta, na koji način formalno-pravno taj dio ulazi u opseg djelovanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, budući da Zakon o ravnopravnosti spolova izričito govori da se djelokrug rada pravobraniteljice za ravnopravnost spolova odnosi na pritužbe vezane za diskriminaciju na temelju spola i spolne orijentacije, te ne ulazi li taj dio u opseg djelovanja pučke pravobraniteljice. Zatim je postavila pitanje o kritičkom osvrtu i preporukama pravobraniteljice na ukidanje mjera za majke odgajateljice u Zagrebu, a koje preporuke je Grad Zagreb samo djelomično prihvatio. Predsjednica smatra da u nekim segmentima Izvješća postoji tendenciozno interpretiranje statistike, izriče zamjerku što se u Izvješću govori o samo o ženama ovisnicama, iako se u statistici vidi porast broja muških ovisnika u odnosu na ženske. Naime, i ranije je postojao veliki jaz (5:1 muškaraca ovisnika u odnosu na žene), koji je sada čak 6:1, te postavlja pitanje zbog čega se pravobraniteljica ne bavi problemom porasta broja muškaraca ovisnika. Predsjednica Odbora postavila je pitanje pravobraniteljici smatra li da bi Zakon o ravnopravnosti spolova trebalo dopuniti da bi dobro interpretirao opseg djelovanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u smislu da pokriva i zaštitu od diskriminacije na temelju rodnog identiteta.
U odgovoru na postavljena pitanja u raspravi pravobraniteljica je navela da su njezine sugestije vezane za rodnu dimenziju Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. djelomično prihvaćene. Međutim, prvi puta u 18 godina Ured pravobraniteljice nije bio uključen u izradu nacionalnog plana (nekadašnje nacionalne politike) za ravnopravnost spolova. Vezano za političku participaciju, pravobraniteljica se godinama zalaže za tzv. zip sustav na kandidacijskim listama. Pravobraniteljica prije svakih izbora upućuje svim strankama preporuke kako da ekipiraju svoje članove/ice i vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti, političke stranke se javljaju da nemaju žena koje bi bile zainteresirane. Nadalje s angažiranjem za uključivanje žena u politiku ne započinje se kod stvaranja kandidacijskih lista već čim se shvati da nema dovoljno žena na lokalnoj razini. Potrebno je tražiti žene koje se žele baviti politikom, nešto promijeniti na lokalnoj razini, koje imaju ambiciju za mijenjanje života općine ili grada, koje su zainteresirane, a takvih žena zasigurno ima. Mora se voditi računa o stručnosti i transparentnosti, ako postoje dva kandidata – treba dati prednost ženskoj kandidatkinji. Pravobraniteljica se zalaže za odbacivanje kandidacijskih lista koje ne poštuju kvotu od 40% podzastupljenog spola. Nadalje, ako neka politička stranka nema žena to govori o samoj politici te stranke, odnosno vjerojatno nemaju žene zbog politike koju ta stranka provodi. Treba osnaživati žene i davati im prostora u političkim strankama. Pravobraniteljica navodi da žene koje su uključene u politiku na županijskoj razini često govore da su žrtve difamacije, lažnih afera, da im se narušava osobno dostojanstvo i integritet, vrši pritisak na živote članova njihove obitelji i posebice djecu, proziva ih se za lažne afere te, iako su bile uspješne na lokalnoj razini, žene se nakon 1-2 mandata zahvaljuju te ne žele dalje nastaviti bavljenje politikom. Nadalje, u medijskim istupima i u predstavljanju političkih programa, političke stranke šalju muške članove, koji promoviraju prioritete kojima će se baviti. Stoga je potrebno s političkim strankama mnogo raditi. U suradnji s ministricom poljoprivrede pravobraniteljica se zalagala za uvođenje u Strategiju poljoprivrednog razvoja određenih mjera vezanih za poboljšanje položaja žena u poljoprivredi, korištenje sredstava iz Europske unije i europskih strukturalnih fondova. O mjeri za majke odgajateljice više je puta posljednjih godina pisala, ističući da se radi o socijalnoj mjeri, koja samo privremeno pomaže građankama Grada Zagreba jer se radi o ženama koje će, koristeći to svoje pravo, doći u situaciju da su napustile radno mjesto, izašle s tržišta rada, te ako jednog dana dođe do političke promjene bit će ostavljene na milost tržišta rada, mnoge od njih s 45+ godina kada će ući u dugotrajnu nezaposlenost. Kad je došlo do ukidanja navedene mjere, pravobraniteljica je to kritizirala zbog prekratkog roka u kojem se osobama ukidanu naknade. Dijelom je preporukama udovoljeno, a ostalo je otvoreno pitanje zašto nisu osigurani programi čuvanja, brige i skrbi o djeci predškolske dobi, dok korisnica traži posao, jer su sustavi prekapacitirani, te ih nije moguće u kratko vrijeme proširiti. Što se tiče rodnog identiteta, pitanje rada diskriminacijskih osnova specijaliziranih pravobraniteljica uređeno je Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Sve posebne pravobraniteljice i pravobraniteljski uredi bave se pitanjima iz tog spektra diskriminacijskih osnova. Što se tiče diskriminacijske osnove rodnog identiteta, pravobraniteljica postupa na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije koji daje ovlasti svakoj posebnoj pravobraniteljici, Zakona o ravnopravnosti spolova koji se poziva na međunarodne ugovore te ustavnog načela ravnopravnosti spolova. S navedena dva antidiskriminacijska zakona je zadovoljna. Također, pravobraniteljica je prepoznata i od državnih dionika, organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija. Roditeljski dopusti očeva su u padu, kao posljedica pandemije i potresa, kada su mnogi zaposlenici upućeni na rad od kuće, briga o obitelji (briga o starijim članovima obitelji i djeci) prepuštena je majkama. Pravobraniteljica je provela razne analize, tražila od poslodavaca da budu senzibilizirani i omoguće ženama ostvarivanje zakonskog prava na dojenje, da osiguraju posebne prostorije za majke za dojenje, kao i posebnu opremu (npr. hladnjaci za izdojeno mlijeko). Vezano za žene ovisnice, one su višestruko diskriminirane zato što su ovisnice i zato što su žene, postoje rodna očekivanja, one su više stigmatizirane.

Predsjednica Odbora zatražila je od pravobraniteljice detaljnije objašnjenje odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova i nije bila zadovoljna objašnjenjem jer je smatrala da joj pravobraniteljica nije precizno odgovorila na pitanja koja se tiču konkretnih zakonskih odredbi.

Članice Odbora većinom su glasova (10 „ZA“ i 1 glas „PROTIV“) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za 
ravnopravnost spolova za 2021. godinu 

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Selak Raspudić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Branku Juričev Martinčev, potpredsjednicu Odbora.
         
  

PREDSJEDNICA ODBORA:
 
Iz. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 24. studenog 2022. godine tematsku sjednicu (28. sjednicu Odbora) u povodu obilježavanja 25. studenog: Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. 
Sjednica je održana sukladno zaključku s 27. (elektroničke) sjednice Odbora na temu: Djelotvornost uvjetnog kažnjavanja počinitelja obiteljskog nasilja. 

Potpredsjednica Odbora Branka Juričev-Martinčev u uvodnom je dijelu govorila da se ovaj dan obilježava s ciljem podizanja svijesti o problemu nasilja nad ženama i djevojkama, a u znak sjećanja na tri sestre Mirabel iz Dominikanske Republike koje je 1960. godine dao pogubiti diktator Rafael Trujillo i koje su postale simbolom nacionalnog i feminističkog otpora. Nadalje, upozorila je na činjenicu da se u Hrvatskoj najviše nasilja nad ženama događa u obitelji te da sve više slučajeva tog nasilja iz prekršajne sfere prava prelazi u kaznenu. Dodala je i da su učinjeni znatni napori u zakonodavnom okviru da se obiteljsko nasilje ozbiljno shvati, da se počinitelji adekvatno kazne i da se žrtve bolje zaštiti, ali da još uvijek postoje poteškoće u provedbi, posebno kada se govori o velikom broju bezuvjetno osuđenih počinitelja.
Iz perspektive postupanja Ministarstva unutarnjih poslova državna tajnica Irena Petrijevčanin Vuksanović predstavila je ključne pomake koji su učinjeni zadnjih godina kada je riječ o radu policijskih službenika na terenu. Navela je primjer ciljane edukacije koja omogućava prepoznavanje i ispravnu kvalifikaciju određenog kaznenog djela iz sfere nasilja nad ženama te identifikaciju obrazaca i procjene rizika nasilničkih ponašanja. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa i uprave te Udruga za podršku žrtvama i svjedocima potpisali su sporazum o suradnji u provedbi pilot projekta koji žrtvama i svjedocima kaznenih djela pruža sustavniju podršku i pomoć od samog trenutka prijave kaznenog djela policiji. Govoreći o statistici naglasila je da brojke pokazuju zabrinjavajući trend recidivizma istaknuvši da se upravo ponavljanje nasilja događa od onih koji su već ranije bili osuđivani za obiteljsko nasilje ili nasilje nad ženama. Ministarstvo unutarnjih poslova aktivno stavlja naglasak na usavršavanje i senzibilitet u radu sa ženama žrtvama nasilja i do sada je oko 4500 policijskih službenika prošlo edukaciju prevencije nasilja kao i pružanje podrške žrtvama nasilja.
Pomoćnica ministra pravosuđa i uprave Vedrana Šimundža Nikolić istaknula je da se ulažu veliki napori da se osnaži borba protiv nasilja, a kao jedan od alata u toj borbi ratificirana je Istanbulska konvencija kao snažan međunarodnopravni dokument čime se na još jedan način pokazala želja i volja da se u Hrvatskoj učini što više da se pojača i zakonodavni okvir. Također se i u provedbi pokazuje volja da se s nasiljem nad ženama obračuna na najozbiljniji način. Hrvatska je potpisnica svih važnih međunarodnih ugovora i konvencija kada je riječ o zaštiti žena od nasilja te je dio toga i implementiran u nacionalno zakonodavstvo koje se redovnim izmjenama i dopunama kontinuirano osnažuje. Posebno je istaknuta važnost individualiziranog pristupa procjeni rizika za žrtvu nasilja – od omogućavanja davanja sigurnog iskaza bez susreta s počiniteljem do pružanja psihološke podrške žrtvi koja je ujedno i svjedok kaznenoga djela nasilja, najčešće trajne naravi. Nadalje, važno je bolje prepoznavanje toga što je to nasilje nad ženama i nasilje u obitelji te se osim legislative i normativnoga dijela treba ojačati edukacija. Suci bi se trebali specijalizirati i licencirati za ove predmete. Trebalo bi unaprijediti suradnju s organizacijama civilnog društva koje rade na pružanju potpore žrtvama nasilja.
U raspravi su sudionici otvorili niz pitanja koja se tiču problematike zaštite žena od nasilja, primjerice iznalaženja boljeg načina praćenja izvršavanja izrečenih mjera počiniteljima nasilja nad ženama, promjeni sudske prakse u izricanju mjera kao i u samoj kvalifikaciji kaznenoga djela te dosuđivanja oštrijih i konkretnijih kazni počiniteljima. Rečeno je da se osim pružanja podrške žrtvama nasilja trebaju pronaći modaliteti rada i resocijalizacije počinitelja, a kao najvažniju kariku u sprječavanju nasilja naveli su edukaciju koja treba započeti od najranijeg djetinjstva već u vrtiću. Upozoreno je na činjenicu da je velik broj prekršajnih prijava iz domene nasilja u obitelji doveo do još veće brutalizacije i težih oblika nasilja jer počinitelji koji dobiju novčanu ili uvjetnu kaznu ponovnim vraćanjem u obitelj čine nova i sve teža djela nasilja. U tom je kontekstu rečeno da se upravo takva situacija može sanirati prevencijom i rješavanjem uzroka problema i radom s obitelji u kojoj postoje rizici od nasilja, a ne samo kažnjavanjem i saniranjem posljedica nasilja. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić, v.r.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 22. rujna 2022. godine tematsku sjednicu (26. sjednicu Odbora) u povodu obilježavanja 22. rujna: Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. 
Sjednica je održana sukladno zaključku s 25. (elektroničke) sjednice Odbora na temu: Femicid. Održavanje tematske sjednice potaknuto je nedavnim tragičnim slučajevima, ali i sve većim porastom najtežeg oblika nasilja nad ženama femicida, koji se definira i kao zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve.
Potpredsjednica Odbora Branka Juričev Martinčev podsjetila je da je Hrvatski sabor proglasio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama spomendanom 2004. godine kao sjećanje na 22. rujna 1999. godine kada su tijekom brakorazvodne parnice na zagrebačkom Općinskom sudu ubijene tri, a ranjena jedna žena. Cilj sjednice jest slanje poruka o nultoj toleranciji prema nasilju nad ženama, pružanje informacija o načinima zaštite žrtava te općenito senzibiliziranje javnosti o ovom problemu.
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić naglasila je da je obiteljsko nasilje jedno od najtežih oblika nasilja te da se kontinuirano radi na unaprjeđenju nacionalnih dokumenata koji uređuju područje zaštite od nasilja u obitelji. Također, radi se i na osiguravanju potrebne skrbi za žrtve nasilja, među ostalim, i pružanjem adekvatnog smještaja i povećanjem smještajnih kapaciteta. Otvorena su skloništa za žrtve nasilja u još šest županija u kojima do sada nisu postojala te je u Hrvatsko ukupno 25 skloništa s 352 smještajna kapaciteta, a na mjesečnoj bazi popunjenost iznosi od 50 do 60 posto. Od 2019. godine rade i savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja, a od 2021. godine i savjetovališta za žrtve seksualnog nasilja. Nadalje, postoji 24-satna telefonska linija, Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja za sve žrtve koje se pozivom na broj 116 006 mogu javiti i dobiti stručnu pomoć i zaštitu. Kroz ovaj EU projekt zaposleno je i pet visokokvalificiranih djelatnica koje svojim iskustvom rada sa žrtvama i stručnošću mogu osnažiti žrtvu da prijavi nasilje. Ne manje važnu ulogu u borbi protiv nasilja nad ženama imaju i mediji, a 1. lipnja pokrenuta je nacionalna medijska kampanja Empatija sada – za društvo bez nasilja pod motom „Zaustavimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji – za nasilje nema opravdanja“. Državna tajnica je zaključno najavila i početak nove usluge psihosocijalnog programa pomoći sprječavanja nasilničkog ponašanja u obitelji koje će provoditi stručnjaci obiteljskih centara od siječnja 2023. godine.
Državni tajnik Ministarstva pravosuđa i uprave Juro Martinović naglasio je da je zakonodavni okvir kojim se uređuje ovo područje izrađen kvalitetno i na način da bude uporabljiv. Izmjene su rađene na širokoj platformi u suradnji s nevladinim sektorom te stručnim tijelima, posebice katedrama koje se bave ovom problematikom i naš je zakonodavni okvir na razini europskih država. Uz dobre zakone trebalo bi poraditi i na senzibilizaciji društva i samog sustava. Sa svih razina mora se poslati poruka o nultoj toleranciji na nasilje te osposobiti institucije da adekvatno reagiraju i primijene propise, a kazneno-pravni okvir će se i dalje unaprjeđivati.
Govoreći o statističkim pokazateljima državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin je rekla da se u 2022. godini bilježi porast ubojstava žena, ali i kaznenih djela počinjenih nad ženama u odnosu na prošlu godinu. Od 22 ubojstva u prvih 8 mjeseci ove godine 12 ubojstava počinjeno je nad ženama, dok je u istome razdoblju 2021. godine od 19 ubojstava 8 bilo na štetu žena. Ministarstvo unutarnjih poslova i Ravnateljstvo policije provode i sudjeluju u međuresornoj edukaciji na nacionalnoj i međunarodnoj razini kroz Frontex te dobro surađuju sa svim uključenim resorima kao i s organizacijama civilnog društva koje se bave ovom problematikom. MUP pravobraniteljske preporuke shvaća ozbiljno, surađuje u konkretnim predmetima; Ravnateljstvo policije svim policijskim upravama daje upute oko unaprjeđenja postupanja u procjeni rizika od nasilničkog ponašanja i potrebi zaštite žrtve, a svaki se slučaj femicida analizira te se utvrđuju rizični faktori za njegovo ponavljanje.
Savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Nebojša Paunović upozorio je na alarmantnu situaciju i zabrinjavajuće brojke. Svake godine sve više raste broj kaznenih djela nasilja nad ženama u obitelji, a opada broj prekršaja. U 2009. godini od 20000 prijava za nasilje u obitelji u 400 slučajeva je bilo kaznenih prijava, dok je u 2021. godini od 8000 prijava preko 6000 bilo kaznenih slučajeva. Problem je što se za prekršaje izriče uvjetna ili novčana kazna te se nasilnika ponovno vraća u obitelj, a takva osoba kroz izrečenu prekršajnu kaznu ne osjeća nikakvu posljedicu te je spremna i na teže kazneno djelo. Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova zalaže se za prevenciju u kojoj stručne službe u ranoj fazi pružaju pomoć, prije samog nasilja. Istaknuta je važnost edukacije i kontinuiranoga rada sa strukom, kao jedne od slabih karika u prevenciji nasilja. Treća važna karika jest dugotrajna resocijalizacija počinitelja kroz psihološku pomoć koja treba uključiti i samu žrtvu. Najmanje se troši na edukaciju i resocijalizaciju, a država najviše troši na represiju i procesuiranje, a zna se da se nasilje ne rješava nasiljem i kažnjavanjem.
Predstavnice udruge SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava Lorena Zec i Iva Čatipović govorile su o problemu obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama iz pozicije samih korisnica njihovog savjetovališta za žrtve nasilja, napomenuvši da se najveći izazovi kriju u tome da institucije njihove korisnice ne čuju, ne shvaćaju ozbiljno ili ne prepoznaju nasilnike. Femicid je jedno od najpredvidljivijih ubojstava i točno se može predvidjeti linija koja dovodi do njega jer istraživanja točno pokazuju što do femicida dovodi. Međutim, u Hrvatskoj kao da se to ne vidi. Ženama žrtvama nasilja ili onima koje bi to mogle postati trebalo bi vjerovati te im se osigurati adekvatnu zaštitu. Zakonski okvir je kvalitetan, ali problem je u praksi gdje se kontinuirano krše prava žrtava. Kada se govori o otvaranju skloništa treba napomenuti da se tu radi o projektnim programima za koje se ne zna hoće li opstati ili ne. Također, postoji problem sa smještajnim kapacitetom u skloništima za trudnice, žene s invaliditetom, majke starije muške djece i sl.
U raspravi je upozoreno na niz zabrinjavajućih činjenica, od samog porasta femicida, obiteljskog nasilja, neadekvatne brige o žrtvama, nekažnjavanju nasilnika, ali i činjenica koje proizlaze iz nacionalnog istraživanja, a koja pokazuju da mladi u partnerskim vezama smatraju fizičko nasilje prihvatljivim. Rečeno je da se svaki oblik nasilja nad ženama treba ozbiljno tretirati i da je važna sama osuda javnosti svih djela nasilja nad ženama, posebice u medijskom izvještavanju.
Naglašena je potreba bolje povezanosti i komunikacije među institucijama kad je riječ o razmjeni informacija, a naglašena je i potreba otvaranja registra obiteljskih nasilnika. Edukacija djece od najranije dobi istaknuta je kao ključni element borbe protiv svih oblika nasilja, kao jasno i nedvosmisleno djelovanje kad je riječ o kažnjavanju počinitelja. Upozoreno je na neadekvatne i neučinkovite mjere koje se izriču nasilnicima, od novčanih kazni s popustom do uvjetnih osuda ili mjere rada za opće dobro. Zaključeno je da se i promjenom društvenog stava, ali i odgoja prema kojem je žena u društvu manje vrijedna mogu spriječiti slučajevi pojave nasilja nad ženama, pa i onih najtragičnijih – femicida. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić, v.r.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 12. srpnja 2022. godine tematsku sjednicu (24. sjednicu Odbora) zajedno s Odborom za obitelj, mlade i sport. 
Tematska sjednica bila je posvećena mentalnom zdravlju djece i mladih. Sjednica je organizirana s ciljem ukazivanja na štetne posljedice pandemije na mentalno zdravlje djece i mladih, školske pritiske i ostale probleme s kojima se susreću mladi s obzirom na uznemirujuće podatke o povećanom broju pokušaja samoubojstava u toj populaciji. 
O temi su, uz saborske zastupnice i zastupnike, raspravljali liječnici, stručnjaci za mentalno zdravlje te predstavnici resornih ministarstava.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Selak Raspudić uvodno je naglasila da je razlog sazivanja ove sjednice porazna statistika Ministarstva unutarnjih poslova i dramatičan porast pokušaja samoubojstava u prvih 5 mjeseci ove godine. Statistički pokazatelji za 2021. godinu govore da je do 14 godina bilo 5 pokušaja samoubojstava, a u 2022. godini 19, što predstavlja porast od 280 posto. Uzlazni trend pokazuje se i u drugim dobnim skupinama i to u skupini od 15-18 godina (12 posto više pokušaja nego prethodne godine), a u skupini od 19-25 čak 60 posto više. Kako većina te porazne statistike otpada na djevojčice traže se odgovori što se to događa s djecom i što se to događa s djevojčicama i djevojkama. 
Predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport Vesna Vučemilović dodala je da istraživanja pokazuju da su djevojčice viših razreda srednje škole najugroženije te ukazala na nedovoljan broj psihologa u školama, mali broj specijalizacija dječje psihijatrije te pozvala na sustavno rješavanje ovog problema naglašavajući da potrebnog stručnog kadra nedostaje i na tržištu rada. 
Uvodeći u temu sjednice, dječja psihijatrica Katarina Dodik Ćurković, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek, izrazila je ozbiljnu zabrinutost brojkama u praksi te ukazala na  nedostatak dječjih psihijatara kao i stacionarne skrbi u većem dijelu Hrvatske. Kada se govori o većem broju pokušaja suicida kod djece govori se o ozbiljnom porastu, ali i o porastu slučajeva prvih pregleda i povećanom broju stacionarnog liječenja posebno dnevnobolničkom. Također, postoji čitav niz specifičnih rizičnih ponašanja gdje su vidljivi porasti. Alarmantan je broj samoozljeđivanja, agresije, poremećaja ishrane, konzumacije psihoaktivnih tvari i raznih ovisnosti, vršnjačkoga nasilja i različitih oblika pokušaja suicida. Uočljiv je izostanak prevencije kojom se mogu spriječiti mnoge neželjene pojave kad je riječ o mentalnom zdravlju. 
Psihijatrica Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju Vrapče, ukazala je na to da se gotovo polovica adolescenata koji se nalaze u tretmanu upravo u svojim obitelji susreće s pokušajima suicida, ovisnostima, zlostavljanjima, psihičkim oboljenjima. Kod te djece i mladih ne postoji osjećaj povezanosti i podrške u obitelji i oni često imaju osjećaj da ih nitko ne doživljava i ne voli i zato je važno pružanje podrške i roditeljima te djece.
Profesorica na Katedri za kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nataša Jokić Begić ukazala je na činjenicu da je psihičko zdravlje djece ugroženo na globalnoj razini te da jedno od pet djece pati od psihičkih smetnji. Postoji i problem 20-20 što znači da tek 20 posto dobiva adekvatnu pomoć i prepoznato je, a 20 posto je neprepoznato jer djeca često ne znaju jasno reći što ih muči i ne znaju opisati svoje emocije. 
U ime Hrvatskog psihološkog društva govorila je prva dopredsjednica Ljiljana Mikuš koja se posebno osvrnula na važnost donošenja Strategije smanjenja rizika za pojedine skupine i jačanje zaštitnih čimbenika za mentalno zdravlje djece. Istaknula je važnost pokretanja programa koji bi bili usmjereni na osnaživanje uloge nastavnika, roditelja i odgajatelja te za stjecanje socijalnih i emocionalnih vještina da bi znali prepoznati simptome traume i probleme u području mentalnog zdravlja.  
U raspravi koja je uslijedila, predstavnici resornih institucija iznijeli su stajališta i prijedloge kako odgovoriti na sve veći izazov mentalnog zdravlja mladih i djece naglasivši da je preventivno djelovanje ključno kao i međuresorna suradnja i multidisciplinarni pristup. 
Državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović govorila je o važnosti uspostave sinergije i holističkog pristupa, te umreženosti svih uključenih resora. Policijski službenici rade na nizu procjena rizika i okidača za pokušaj suicida, sustavno prate prilike, motive i moguće poticaje na suicid. Aktivno se radi na unaprjeđenjima postupaka prema djeci žrtvama, a posebno se prate međunarodni trendovi te se dodano ulaže u edukaciju policijskih službenika. 
Zamjenik Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić izdvojio je kao posebno ranjivu skupinu, kad je riječ o mentalnom zdravlju, djevojke i žene s invaliditetom te djecu s mentalnim teškoćama koji su smješteni u zdravstvene ustanove. Naime, te su se osobe u jeku pandemije koronavirusa našle u situaciji neprovođenja programa koji su osnova za njihovo funkcioniranje. Nažalost, došlo je do regresije njihovoga stanja i pogoršanja općeg mentalnog zdravlja zbog otkazivanja aktivnosti dnevnog i poludnevnog boravka.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević dodatno je ukazao na dominantni trend povećanog broja udjela djevojčica u pokušajima samoubojstava, ali i na činjenicu da je kod dovršenih samoubojstava još uvijek dominantan udio dječaka. Dostupni su podatci o dobnoj skupini u kojoj se generira taj problem, podatci o načinima izvršenja pokušaja samoubojstva i drugim faktorima koji su prepoznati te se kao daljnji put nameće upravo multidisciplinarni pristup i koordinacija nadležnih tijela kako bi se spriječila ova neželjena ponašanja.
Državni tajnik Ministarstva znanosti i obrazovanja Tomislav Paljak rekao je da je uloga te institucije u očuvanju mentalnoga zdravlja nezaobilazna te dodao da je tijekom školske godine 2021./2022., u odnosu na 2018./2019. uočen trend povećane psihološke intervencije u kriznim događanjima, a kao zanimljiv trend post pandemijske online nastave naveo je povećan broj zahtjeva za održavanje nastave na daljinu. Fobije i anksioznosti se navode kao razlozi nemogućnosti pohađanja nastave uživo i to se smatra novim izazovom.
Danijela Štimac Grbić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iznijela je podatak kako je u 2021. godini povećan broj hospitalizacija zbog samoozljeđivanja te se bilježi i porast broja  samoubojstava u registru. Kao najučinkovitije sredstvo u zaštiti mentalnog zdravlja navela je prevenciju i intervenciju kroz jačanje socijalnih i emocionalnih kompetencija te vršnjačku potporu i komunikacijske sposobnosti da bi se artikulirali vlastiti osjećaji i prepoznali osjećaji drugih. 
Ana Veočić iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka predstavila je rad te organizacije koja skrbi o djeci koja se nalaze u nepovoljnim životnim uvjetima, pruža zaštitu djeci od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja putem Interneta te pruža podršku obiteljima uz savjetovanje. Potrebe za uslugama Centra su ogromne; primjerice 1200 djece u pet slavonskih županija trebaju tretman, a kapacitet postoji tek za njih 90 i liste čekanja su velike.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević složila se s iznesenim stavovima da je situacija alarmantna te naglasila da njezin ured radi na zaštiti mentalnoga zdravlja kao jednom od prioriteta. S velikom zabrinutošću prati situaciju oko pokušaja samoubojstava, samoozljeđivanja i teških kliničkih slika kao i problem nedostatka brojnih specijalista kad je riječ o brizi za mentalno zdravlje djece i mladih i smatra da se samo uključenošću svih sustava u prevenciju mogu postići željeni rezultati i pomoći djeci.

PREDSJEDNICA ODBORA
Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić, v.r.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na svojoj 22. sjednici održanoj 12. svibnja 2022. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Klub zastupnika SDP-a, aktom od 30. rujna 2020. godine.

Odbor je o predmetnom Izvješću raspravljao, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja predstavila je Prijedlog zakona. Prijedlog je upućen u saborsku proceduru još 2019. godine (u prošlom sazivu Hrvatskog sabora), a tekst od tada nije mijenjan. Predlagatelja je na prijedlog zakona potaknula odluka Ustavnog suda iz 2017. koja nalaže Hrvatskom saboru da u roku dvije godine donese novi zakon, zatim trenutačna situacija u Republici Hrvatskoj, kao i potreba usuglašavanja postojećeg zakona s međunarodnim standardima i najsuvremenijim znanstvenim spoznajama. Postojeće odredbe su neprovedive, neke usluge koje se jamče zakonom nisu dostupne. Reproduktivno zdravlje i reproduktivna prava kojima se bavi zakon šira su pitanja od pitanja prava na izbor i prava na autonomiju ženskog tijela. Reproduktivna prava žena uključuju i dostupnost informacija, edukacije, pravo na primarnu ginekološku zaštitu, pravo na planiranje obitelji i trudnoće, pravo na prekid trudnoće, pravo na medicinski pomognutu oplodnju i liječenje neplodnosti, dostojanstven porod itd.

Prijedlog zakona predviđa da država učini sve kako bi zaštitila reproduktivna prava i zdravlje žena, kako bi prevenirala spolno prenosive bolesti, kako bi poticala spolno odgovorno ponašanje, kako bi prevenirala neželjene trudnoće. Ovaj prijedlog inzistira na tome da se u obrazovni sustav uvede obvezna edukacija mladih o spolno odgovornom ponašanju, o reproduktivnom i spolnom zdravlju te o planiranju obitelji. Vezano za prevenciju neželjene trudnoće, postoje privremene i trajne metode (kontracepcija i sterilizacija). Podaci govore da 88,7% žena koje su se odlučile na prekid trudnoće nije koristilo kontracepciju.

Stoga se predlaže da kontracepcija bude javno financirana jer ima za cilj odgovorno spolno ponašanje i prevenciju neplaniranih i neželjenih trudnoća i pobačaja. Kada država osigura edukaciju i prevenciju, a žene se odluče na prekid trudnoće, država ne treba ulaziti u razloge već osigurati siguran, legalan i dostupan pobačaj. Zabranama se neće spriječiti ženu da prekine trudnoću. Ako žena ima financijskih mogućnosti, po tu će zdravstvenu uslugu ići u inozemstvo, a ako nema bit će prisiljena to učiniti na ilegalan način, čime se ugrožava ne samo njezino zdravlje već i njezin život. Medicinski postupak prekida trudnoće treba biti siguran, dostupan, besplatan i pristupačan u svim javnozdravstvenim ustanovama koje imaju odjele ginekologije i porodništva. Svaka od tih javnozdravstvenih ustanova mora imati dovoljan broj liječnika koji iz osobnih ili religioznih uvjerenja ne odbijaju pružanje medicinske skrbi, odnosno nisu pod tzv. prizivom savjesti.

Prijedlog donosi novinu koja nije bila poznata u medicinskoj znanosti u vrijeme donošenja postojećeg zakona, vezanu za mogućnost izbora metode prekida trudnoće – kirurški ili medikamentozni način prekida trudnoće. Troškove medicinskog postupka prekida trudnoće na zahtjev u specijaliziranim javnozdravstvenim ustanovama prema ovom Prijedlogu plaća Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a ne žena kao u postojećem zakonu. Prema preporukama međunarodnih zdravstvenih organizacija jedna od najvećih prepreka dostupnosti prekida trudnoće je njegova cijena, a takva situacija je i u Hrvatskoj. Zaključno je upozorila da, iako to nije predmet ovog zakona, trenutačno u Republici Hrvatskoj u sklopu ugovorene zdravstvene zaštite nedostaje 61 ginekološki tim, a čak 450 tisuća žena nema pristup primarnoj ginekološkoj skrbi, odnosno ne može uopće ostvariti pravo na besplatnu i potpunu ginekološku zdravstvenu zaštitu. 

U raspravi koja je uslijedila, pučka pravobraniteljica upozorila je da zakonodavac nije izvršio odluku Ustavnog suda iz 2017. godine, ali da je Ustavni sud izrijekom potvrdio ustavnost postojećeg zakonskog rješenja prekida trudnoće uključujući članak 22. i 25. Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Naglasila je da vladavina prava nalaže da se postojeći zakoni provode. Nadalje, upozorila je na duboke i dramatične razlike u tumačenju postojećeg zakonskog okvira. Ukazala je da nisu svi dokumenti međunarodnog prava jednako važni, neki su pravno obvezujući, a drugi nisu. Prijedlog zakona donosi neke pozitivne novine, ali i njega bi bilo potrebno doraditi. Postoji mogućnost da se poštuje zakonsko pravo na prekid trudnoće na način kako je ono regulirano trenutačnim pravnim propisima uključujući i pravo na priziv savjesti, ali treba iznaći bolje modalitete. 

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ukazao je, na temelju pritužbi koje zaprima Ured pravobraniteljice, na problem nedostatka potpunih informacija vezanih za prekid trudnoće. Nadalje, nedostaje jasan i transparentan protokol postupanja vezano za postupak prekida trudnoće, ali i općenito postupaka iz područja reproduktivnog zdravlja jer su pacijentice često neadekvatno informirane o svojim pravima i medicinskim postupcima koji će se provoditi tijekom liječenja, a informirani pristanak ne treba biti samo formalnost. Također, pritužuje se na institucionalni ili kolektivni priziv savjesti koji u pojedinim slučajevima može dovesti do potpunog ograničenja pristupa medicinskom postupku prekida trudnoće.

U raspravi su iznesena suprotna stajališta članica Odbora. Istaknuta je važnost edukacije kao i potreba da pobačaj bude dostupan i besplatan. Ukazano je da predmet zakona nije – treba li ili ne treba – prekid trudnoće biti legalan, jer je u ovoj državi od njezinog postanka pobačaj legalan. Nadalje, iznesen je primjer liberalnog pristupa reguliranju postupka prekida trudnoće u susjednoj, prilično konzervativnoj Crnoj Gori, te da Republika Srbija u Ustavu ima odredbu da svatko ima pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. S druge strane, ponovljeno je da je Ustavni sud svojom odlukom potvrdio ustavnost postojećeg zakona, izražena je suglasnost da je potrebno raditi na edukativnim i preventivnim mjerama. Međutim, izražene su kritike zbog hitnog postupka donošenja zakona te nedovoljno provedenog postupka savjetovanja i uključivanja struke. Iako je izražen stav da je potreban novi zakon koji će regulirati medicinski postupak prekida trudnoće, da treba poštivati odluke Ustavnog suda (koji je cijeli problem prebacio na zakonodavca) i da je vrijeme za otvaranje argumentirane i suvisle rasprave o medicinskom postupku prekida trudnoće, naglašeno je da u toj raspravi mora sudjelovati struka. Izrečeno je mišljenje da je potreban kvalitetan i stručan prijedlog koji će biti podloga za saborsku doradu, dok je Prijedlog o kome se raspravlja ocijenjen kao neprihvatljiv jer je izrađen na nestručan način. Nadalje, smatrajući da se radi o izrazito osjetljivoj problematici izraženo je mišljenje da treba prepustiti struci da da jasne smjernice. Zaključno je izražen stav da je za donošenje ovog zakona potrebna šira rasprava zainteresirane i stručne javnosti te da se radi o veoma kompleksnoj temi koja može dovesti do velike podjele u društvu. 

Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova većinom glasova (5 glasova „za“ i  7  glasova „protiv“) nije podržao 

ZAKON O MEDICINSKOM POSTUPKU PREKIDA TRUDNOĆE, P.Z. br. 35.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio predsjednicu Odbora Mariju Selak Raspudić, a u slučaju njezine spriječenosti ili odsutnosti, potpredsjednicu Odbora Branku Juričev Martinčev.

PREDSJEDNICA ODBORA
Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić

Odbor za ravnopravnost spolova održao je u četvrtak 28. travnja tematsku sjednicu na temu: Prihvat, potrebe i tretman ukrajinskih izbjeglica u Hrvatskoj.
Na sjednici su bili prisutni predstavnici Veleposlanstva Ukrajine, Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda pučke pravobraniteljice, Ureda ravnateljice za ravnopravnost spolova, UNHCR-a, Hrvatskog Crvenog križa, Hrvatskog Caritasa, Isusovačke službe za izbjeglice i drugih organizacija koje pružaju pomoć ukrajinskim izbjeglicama.

Vlada Republike Hrvatske je 7. ožujka 2022. godine donijela Odluku o uvođenju privremene zaštite u Republici Hrvatskoj za raseljene osobe iz Ukrajine, a 23. ožujka 2022. godine donesena je i Odluka o financiranju troškova za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine u pojedinačnom smještaju. Vlada Republike Hrvatske je radi koordinacije svih aktivnosti prihvata i zbrinjavanja raseljenog stanovništva iz Ukrajine, osnovala Međuresornu radnu skupinu kojom koordinira Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. U suradnji s predstavnicima Ukrajinske zajednice u RH uspostavljena je i dvojezična internetska stranica https://hrvatskazaukrajinu.gov.hr/  na kojoj se nalaze sve relevantne informacije vezane za prihvat i smještaj raseljenih osoba iz Ukrajine. Također, dostupan je i besplatan broj telefona 114, gdje se mogu dobiti relevantne informacije, a gdje rade i prevoditelji na ukrajinski jezik. U Republiku Hrvatsku je od 25. veljače do 27. travnja 2022. ušlo ukupno 15.795 raseljenih osoba iz Ukrajine, od čega je 7.813 (49,5%) žena, 2.337 (14,8%) muškaraca te 5.645 (35,7%) djece. Od 25. veljače Ravnateljstvo Civilne zaštite mobiliziralo je 40 objekata za zbrinjavanje raseljenih osoba (3  Prihvatna i 37 Kolektivnih smještaja), jednu tvrtku za pripremu i dostavu hrane, jednu tvrtku za pranje rublja te jednu tvrtku za prijevoz. Ukoliko osoba nema organiziran smještaj u Hrvatskoj –  upućuje se u organizirani smještaj u prihvatne centre. Boravak u prihvatnim centrima je kratkotrajan, u pravilu do 48 sati. Nakon tog vremena nudi se trajniji smještaj. U prihvatnim centrima raseljene osobe dočekuju djelatnici Civilne zaštite, Policije i Hrvatskoga Crvenog križa. Hrvatski Crveni križ  putem obrasca upisuje osobu u evidenciju kako bi ostvarila pravo na psihosocijalnu podršku, humanitarnu pomoć i zbog potreba Službe traženja. Osoba ima pravo na privremenu zaštitu kao oblik brze humanitarne pomoći. Većina osoba smještena je u pojedinačnom smještaju (14.040 osoba), manje u kolektivnom smještaju (1.740 osoba), dok je u prihvatnom smještaju svega 15 osoba.
Temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske državljani Ukrajine i članovi obitelji koji su boravili u Ukrajini na dan 24. veljače 2022. godine, imaju pravo na privremenu zaštitu. Privremena zaštita odobrava se do 4. ožujka 2023. godine. Osobama kojima se priznaje pravo na privremenu zaštitu MUP izdaje Iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom koja se smatra dozvolom boravka u Republici Hrvatskoj i na temelju koje osoba ostvaruje sva ostala prava.
Djeca pod privremenom zaštitom imaju pravo upisati ili nastaviti osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani.

Osobe pod privremenom zaštitom imaju pravo na psihosocijalno savjetovanje, smještaj ukoliko ispunjavaju uvjete sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi (djeca bez pratnje, djeca s teškoćama, starije osobe, osobe s invaliditetom...) i na jednokratnu naknadu za samca do 2.500,00 kn i za obitelj do 3.500,00 kuna. 
Osobe pod privremenom zaštitom, predočenjem Iskaznice stranca pod privremenom zaštitom ostvaruju pravo na liječenje akutnih stanja i kroničnih bolesti kod liječnika obiteljske medicine, pedijatrije, ginekologije i hitne stomatološke usluge, pravo na cijepljenje, testiranje i liječenje protiv bolesti COVID-19, kao i pravo na cijepljenje protiv drugih zaraznih bolesti.

Osoba pod privremenom zaštitom može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, što znači da za uključivanje na tržište rada nisu potrebe dodatne dozvole, osim Iskaznice stranca pod privremenom zaštitom. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 24. veljače do danas 372 poslodavca iskazala su interes za zapošljavanje raseljenih osoba iz Ukrajine, a u evidenciju nezaposlenih HZZ-a prijavilo se 538 osoba. Prema iskazanom interesu na savjetovanju, dodatnih 118 osoba upućeno je na jedno ili više radnih mjesta i spojeno je s potencijalnim poslodavcem. 
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja na dan 26. travnja 2022. ukupno je 1204 djece/učenika iz Ukrajine upisano u 399 odgojno-obrazovnih ustanova u Republici Hrvatskoj. Izrađena je baza učitelja i nastavnika ukrajinskog jezika te ostalih koji su se samoinicijativno javili za pomoć pri prevođenju i/ili radu u nastavi ukrajinskog jezika. Upućen je dopis/uputa svim dječjim vrtićima te osnovnim i srednjim školama te osnivačima i upravnim odjelima za obrazovanje u županijama o uključivanju djece i učenika, raseljenih iz Ukrajine. Donesena je Odluka o provođenju pripremne nastave hrvatskoga jezika za raseljene učenike iz Ukrajine te je upućena svim osnovnim i srednjim školama (navedenom Odlukom pojednostavljuje se procedura odobravanja i izvođenja pripremne nastave hrvatskog jezika). Izrađena je financijska projekcija troškova za osiguravanje dodatnih aktivnosti za djecu i učenike na mjesečnoj i godišnjoj razini po učeniku (prehrana, udžbenici, prijevoz, izvannastavne aktivnosti i dr.). U tijeku je priprema prijedloga modela raspodjele prijenosnih računala školama za učenike iz Ukrajine.

Predstavnici Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske iskazali su zahvalnost svim stručnim službama, institucijama, organizacijama civilnog društva, poduzetnicima i građanima Republike Hrvatske za pomoć raseljenim osobama iz Ukrajine. Međutim, ukazali su i na neke uočene nedostatke. Naime situacija po pitanju tretmana raseljenih osoba iz Ukrajine u Hrvatskoj različita je u pojedinim  krajevima Hrvatske. Ukazano je na slučajeve kada na terenu institucije ne vladaju informacijama o pravima i statusu raseljenih osoba iz Ukrajine, zatim na slučaj kada su osobe sa kriminalnim dosjeom ponudile smještaj ženama, ali zahvaljujući brzoj intervenciji policije spriječen je mogući tragični ishod. Stoga se apelirala na stručne službe za prihvat da obavezno provjeravaju osobe koje nude smještaj. Navedeno je kako puno raseljenih osoba iskazuje potrebu za zapošljavanjem jer ne žele biti na teret države. Međutim, visokoobrazovane osobe ne mogu raditi u struci jer trebaju nostrificirati diplome i naučiti jezik, što je dugotrajan i skup proces. Ističe se kako ukrajinske kulturno-prosvjetne udruge djeluju u Vukovaru, Osijeku, Zagrebu, Lipovljanima, Splitu, Rijeci, Slavonskom Brodu, Kaniži i Šumeću te da na terenu mnogi Ukrajinci (državljani Republike Hrvatske) od samog početka rade kao medijatori za sva pitanja između raseljenih osoba i službenika. Iznesen je podatak da je pripadnika ukrajinske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj prema zadnjem popisu oko 2 tisuće, a gotovo 16 tisuća je pridošlih raseljenih osoba iz Ukrajine u Hrvatsku. U nekim gradovima nema mogućnosti pohađanja tečajeva hrvatskog jezika, a gotovo sve osobe iskazale su snažnu potrebu za učenjem hrvatskog  jezika. On-line opcija nije svakom dostupna zbog loše internetske povezanosti. Izražena je zabrinutost što se događa u slučaju udomljavanja djece (iako su majke s njima) kada se osobe odluče vratiti u Ukrajinu, odnosno predstavlja li to ikakav problem za roditelje i njihovu mogućnost odlučivanja o skrbi za svoju djecu.

Predstavnica UNHCR-a izrazila je zahvalnost na izvanrednoj solidarnosti koju su pokazali Vlada Republike Hrvatske, civilno društvo i privatni pojedinci prema ljudima koji bježe iz Ukrajine. Hrvatske vlasti osigurale su brz pristup teritoriju, smještaj, humanitarnu pomoć i pristup zaštiti. Napomenula je kako je ukrajinska izbjeglička kriza – kriza zaštite žena i djece – oni čine 90 posto svih onih koji bježe iz Ukrajine preko granica. Upozorila je na rizike od rodno uvjetovanog nasilja, trgovine ljudima, zlostavljanja, psiholoških trauma i razdvajanja obitelji.

U raspravi je istaknuto nekoliko važnih problema i pitanja: prepreka koju predstavlja nepoznavanje jezika te nedovoljan broj prevoditelja, problem ljudi koji su prihvatili raseljene osobe, ali ih više nisu u mogućnosti ugostiti; provjera osoba koje nude pomoć i smještaj na društvenim mrežama, problematika maloljetnika bez pratnje, novčana pomoć i financijsko stanje izbjeglica, specifična pitanja potrepština u organiziranom smještaju (pelene, ženske higijenske potrepštine), dugoročno pitanje količine robe u robnim rezervama, dostupnost psihosocijalne pomoći za izbjeglice, uključivanje male djece u vrtiće (prekapacitiranost), pitanje žrtava seksualnog zlostavljanja u ratu, vrbovanja i trgovanja ljudima.

Sjednica na kojoj je po prvi puta raspravljano o problemima s kojim se susreću ukrajinske izbjeglice u Republici Hrvatskoj i to u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske – Hrvatskom saboru zaključena je nadom da će se kriza ubrzo riješiti, a ukrajinske izbjeglice moći vratiti svojim domovima. Ukoliko to ne bude moguće bitno je detektirati probleme od kojih će se neki riješiti dobrom integracijom, a neki će se vremenom i potencirati, pa će, s obzirom na velik broj žena i djece, biti još prilike i potrebe za nastavkom dijaloga u kojem se može računati na pomoć Odbora za ravnopravnost spolova u svim inicijativama koje se tiču ukrajinskih izbjeglica, posebice žena i djece. 

Predsjednica Odbora
izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić, v.r.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na svojoj 20. sjednici održanoj 7. travnja 2022. godine, raspravljao je o Godišnjem izvješću o obrani za 2020. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. kolovoza 2021. godine.

Odbor je o predmetnom Izvješću raspravljao, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja, u uvodnom obrazloženju obrazložio je Godišnje izvješće o obrani za 2020. godinu. Godišnje izvješće o obrani Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskome saboru u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom 2. Zakona o obrani. Izvješće je tematski strukturirano, kao prikaz stanja aktivnosti Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske u 2020. te kao prikaz stanja i razvoja obrambenih sposobnosti, provedbe obrambenih priprema te strukture obrambenih resursa i ostvarenja razvojnih projekata i prioriteta. Izvješće je važan mehanizam demokratskog nadzora nad obrambenim resorom, kojim se zastupnicama i zastupnicima u Hrvatskome saboru omogućuje uvid u aktivnosti i djelovanje Ministarstva obrane i Hrvatske vojske. Izvješće omogućuje javnosti uvid u postignuća i rad Ministarstva obrane i Hrvatske vojske, što pridonosi izgradnji povjerenja i kvaliteti civilno-vojnih odnosa u hrvatskome društvu. Pri izradi Izvješća za 2020. godinu uzeta su u obzir mišljenja i prijedlozi izneseni u raspravi o Godišnjem izvješću o obrani za 2019. na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora, kao i u raspravama na odborima Hrvatskoga sabora. Vezano za to, kao odgovor na inicijativu Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora, u Izvješću za 2020. posebnu cjelinu čini dio teksta koji se odnosi na provedbu politike rodne ravnopravnosti u obrambenom resoru. 

Broj i udio žena među osobljem zaposlenim u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci je u stalnom porastu. Od 14 836 djelatnih vojnih osoba zaposlenih u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci na dan 31. prosinca 2020. žena je bilo 1936 ili 13%. Konstantno se održava visoki postotak udjela žena u kategorijama državnih službenika i namještenika. Od 2048 državnih službenika i namještenika na dan 31. prosinca 2020., žena je bilo 1028 ili 50,2%. Udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci u 2020. iznosio je 11,6%. Na voditeljskim dužnostima u Ministarstvu obrane bilo je raspoređeno 36,4% žena, dok je na zapovjednim dužnostima u Hrvatskoj vojsci bilo raspoređeno 10,4% žena. Ukupno je u viši čin u 2020. promaknuto 13,7% žena, a u misijama i operacijama potpore miru u inozemstvu udio žena iznosio je 5,7%. 
Predsjednik Odbora za ravnopravnost spolova Ministarstva obrane podsjetio je da je još 2013. godine donesena Rodno osviještena politika Ministarstva obrane i Oružanih snaga kroz koju su dane smjernice, preporuke i alati te je donesen detaljan Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. Iste godine donesene su odluke o osnivanju dva odbora: Odbora za ravnopravnost spolova i Odbora za zaštitu dostojanstva vojne osobe, kojima se može obratiti vojna osoba kojoj je povrijeđeno dostojanstvo ili je seksualno uznemiravana ili zlostavljana. Nadalje, svi koji se upućuju u inozemstvo iz Oružanih snaga (vojnici, dočasnici, časnici) obvezni su proći obuku u području rodne perspektive i rodne ravnopravnosti. Od 2013. godine razvija se mreža instruktora iz područja rodne ravnopravnosti u suradnji sa Švedskom (koja je ugovoreni partner NATO-a), sa Španjolskom (koja je ugovoreni partner Europske unije) i Hrvatskom (koja je nakon Švedske najjača NATO država po pitanju tečajeva za edukaciju instruktora rodne perspektive u operacijama). Predavanja i vježbe iz područja rodne ravnopravnosti (rodne perspektive) su obvezna u svim kurikulumima vojne obuke. Sve prijave uznemiravanja koje je Odbor zaprimio su obrađene i procesuirane. Predsjednik Odbora aktivan je član NATO Odbora za ravnopravnost spolova i rodnu perspektivu u operacijama. Republika Hrvatska jedna je od rijetkih NATO država koja nema ni jedno radno mjesto u Oružanim snagama koje je zabranjeno za žene. Na dragovoljnom služenju vojnog roka je stalno između 25 i 30% žena, među kadetima je oko 26% žena, a među prijavljenima na najnoviji natječaj za kadete je oko 30% žena. Primijećeno je da je iznimno mali broj žena koje odustaju od dragovoljnog služenja vojnog roka. 

U raspravi koja je uslijedila iskazano je zadovoljstvo nastojanjem Ministarstva obrane za uspostavom što ravnomjernije strukture zaposlenih, osobito u odnosu na državnu službu, te za porastom udjela žena među djelatnim vojnih osoba. Ostaje nada da će se povećati i udio žena na višim i visokim položajima u vojnoj strukturi. Istaknuto je da se časnicama čija su djeca mlađa od 7 godinama omogućuje upućivanje u mirovne misije na tzv. skraćene rotacije (primjena posebnih kriterija u odnosu na standardne) što je posebno važno u kontekstu usklađivanja privatnog i poslovnog života žena u mirovnim misijama. Pohvaljeno je sudjelovanje Ministarstva obrane u projektu Osnaživanje žena i podrška vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske. Postavljeno je pitanje mogućnosti anonimnog prijavljivanja slučajeva spolnog uznemiravanja u oružanim snagama te postoji li poseban protokol postupanja. Nadalje, članice je zanimalo ima li Ministarstvo slučajeve problema napredovanja nakon rodiljnog dopusta; gdje stoji Republika Hrvatska u komparativnoj analizi s drugim zemljama Europske unije vezano za mogućnosti napredovanja i udjel časnica; tko osmišljava politike rodno orijentiranih problema koji se provode u obuci, koji su razlozi nemogućnosti žena za uspješnu obuku za specijalne postrojbe te kako se taj problem rješava u ostatku Europske unije. Rodna ravnopravnost kao posebna cjelina u Izvješću o obrani za 2020. godinu govori o većem stupnju osviještenosti na čemu je izražena zahvalnost predlagatelju. S druge strane, člana Odbora zanimalo je što znači rodna perspektiva u vojnim operacijama te je izrazio svoj svjetonazorski stav kako dovođenje do apsurda koncepta spolne ravnopravnosti u Oružane snage (u tradicionalno i povijesno mušku profesiju) u konačnici potkopava nacionalnu sigurnost i obrambenu sposobnost zemlje. Ne slažući se s navedenim stavom da povećanje udjela žena u vojsci dovodi do nacionalne nesigurnosti, članica Odbora podsjetila je na žene – sudionice Domovinskog rata koje su u njemu dale važan doprinos. Istaknuto je da je za ravnopravnost važno da ženama u vojsci ništa nije zabranjeno te da ako one imaju znanje, vještine, obrazovanje i psiho-fizičke sposobnosti mogu ostvariti svoje ambicije.

U odgovoru na postavljena pitanja predstavnik predlagatelja dao je primjere što u praksi znači rodna perspektiva u vojnim operacijama. Nadalje, navodi da se postupa i po anonimnim pritužbama, osim ako je potrebno provesti istragu. Odbor za ravnopravnost spolova Ministarstva obrane ima vrlo velike ovlasti u sustavu, a kada zahtijeva istragu u nekom predmetu uključuju se i vojna policija i zapovjednici postrojbi. Postoji više načina prijavljivanja – može se prijaviti svom nadređenom, uputiti anonimnu prijavu vojnoj policiji, anonimnu prijavu izravno Ministarstvu obrane, Odboru za ravnopravnost spolova ili Odboru za zaštitu dostojanstva vojne osobe. Rodiljni (i roditeljski) dopust omogućen je i za žene i za muškarce, a razdoblje provedeno na dopustu uzima se kao „olakotna okolnost“, odnosno u slučaju da osoba nakon toga treba doći u situaciju promicanja, to razdoblje se ne uzima u obzir; također i kod školovanja (koje je ograničeno godinama života) produžuje se rok vezan za godine života za razdoblje provedeno na navedenom dopustu te nitko neće biti oštećen temeljem odlaska na rodiljni ili roditeljski dopust (nije bilo niti jedne pritužbu iz tog područja). Podaci o napredovanju (kao i ostali podaci o odnosu muškaraca i žena, zastupljenosti po činovima i sl.) šalju se svake godine NATO-u koji publicira komparativnu analizu za sve zemlje članice. Vezano za žene u specijalnim postrojbama vojske, one su rijetkost u cijelom svijetu, standardi vojske su jasni (radi se o fizički veoma zahtjevnim standardima i ne očekuje se 50% zastupljenost žena). Vezano za utvrđivanje politika postoji generalna smjernica, sam Odbor za ravnopravnost spolova Ministarstva obrane prati ostvarivanje jednakih mogućnosti, prati sve aktivnosti po Nacionalnom akcijskom planu i Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (o ženama, miru i sigurnosti). Struka radi politiku. Ne postoje posebno ustrojena radna mjesta za rodne instruktore i savjetnike, nego su isključivo vezani za obuku i izobrazbu, za razliku od nekih država NATO-a (primjerice Slovenija ima tzv. rodnog savjetnika u zapovjedništvu slovenske vojske). 

Rasprava je zaključena prijedlogom održavanja tematske sjednica na temu položaja žena u obrambenom sustavu Republike Hrvatske. 

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  1  “suzdržani“ glas) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka 

Prihvaća se Godišnje izvješće o obrani za 2020. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio predsjednicu Odbora Mariju Selak Raspudić, a u slučaju njezine spriječenosti ili odsutnosti, potpredsjednicu Odbora Branku Juričev Martinčev.

PREDSJEDNICA ODBORA

Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 13. sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Stajalištu Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama COM (2021) 93, koje je Odboru za ravnopravnost spolova sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 18. lipnja 2021. godine.  

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom Klasa: 022-03/21-07/180,  Urbroj: 50301-21/22-21-4 na sjednici održanoj 31. svibnja 2021. godine. 

Stajalište Republike Hrvatske obrazložila je državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. 

Predmetni prijedlog direktive Europska komisija objavila je 4. ožujka 2021. godine, u okviru inicijative iz Prilagođenog programa rada Europske komisije za 2020. godinu „Obvezujuće mjere za transparentnost plaća“, te je u tijeku njegovo donošenje u Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije. Prijedlog se temelji na dva ključna elementa za osiguranje jednake plaće: mjere kojima se osigurava transparentnost plaća te bolji pristup pravosuđu za žrtve diskriminacije u plaćama. Predsjednica Europske komisije najavila je obvezujuće mjere transparentnosti plaća kao jedan od svojih političkih prioriteta, a ta obveza ponovno je najavljena u Strategiji za ravnopravnost spolova od 2020. do 2025. godine. Pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti temeljno je načelo EU-a još od Rimskog ugovora iz 1957. godine. Kako bi se jačalo načelo jednake plaće, Europska komisija usvojila je Preporuku o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem u ožujku 2014. godine. Međutim, ona nije polučila očekivani rezultat. U lipnju 2019. godine Vijeće je pozvalo Europsku komisiju da razvije konkretne mjere za povećanje transparentnosti plaća. Europska komisija predstavila je Prijedlog direktive o transparentnosti plaća kako bi se osiguralo da žene i muškarci u Europskoj uniji dobivaju jednake plaće za jednak rad. Prijedlog utvrđuje mjere za osiguranje transparentnosti plaća te jača alate za radnike koji traže ostvarenje svojih prava i olakšava im pristup pravosuđu. Nove mjere koje uzimaju u obzir utjecaj pandemije uzrokovane bolešću COVID-19 na poslodavce, ali i na žene koje su posebno pogođene, povećat će svijest o uvjetima plaća u tvrtki i pružiti više alata poslodavcima i radnicima kako bi rješavali diskriminaciju u pogledu plaća. 

Republika Hrvatska podržava ciljeve koji proizlaze iz Prijedloga direktive te smatra važnim daljnji rad na ukidanju svih vrsta diskriminacije, pa tako i rodno uzrokovane diskriminacije u plaćama.

U pogledu samog teksta Prijedloga direktive, Republika Hrvatska ukazuje na određena otvorena pitanja. Tako Republika Hrvatska smatra problematičnim uključivanje „dopunskih ili varijabilnih komponenti“ u definiciju „plaće“, tako postavljenom definicijom plaća bi obuhvaćala i sve dodatne naknade, te u tom smislu ne bi mogla biti komparabilni kriterij za jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Nadalje, kada se govori o obvezi država članica da poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se uspostave alati ili metodologije za procjenu i usporedbu vrijednosti rada, nije jasno kako se navedeno želi postići, a problematična je procjena jednakosti plaća za različite poslodavce budući da načelo tržišne slobode daje mogućnost poslodavcu da sam formira cijenu rada koja će ovisiti o ponudi i potražnji na tržištu i drugim faktorima. Zatim, pravo na informaciju o visini plaće za kategorije onih radnika koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti sa sobom nosi problem nagrađivanja učinkovitosti, nemogućnost pregovaranja o plaći, a dodatno i pitanje povjerljivosti osobnih podataka. 

Prijedlog propisuje kako su za pitanja u području primjene direktive nadležna nacionalna tijela za jednakost, a Republika Hrvatska smatra da bi navedenu odredbu trebalo dodatno konkretizirati. 
Postojeće zakonodavstvo Republike Hrvatske bit će potrebno izmijeniti, slijedom usvajanja Direktive, prvenstveno Zakon o radu te Zakon o suzbijanju diskriminacije i prateći podzakonski propisi, a eventualno i Zakon o ravnopravnosti spolova. U ovome trenutku nije moguće procijeniti u kojoj mjeri će provedba biti od utjecaja na Državni proračun, ali se pretpostavlja da će iziskivati dodatne troškove.

U raspravi je većina članica Odbora podržala Stajalište Republike Hrvatske na navedeni Prijedlog direktive. 

Predsjednica Odbora navela je kako je u praksi Suda Europske unije ustanovljeno da se svi elementi plaće moraju uzimati u obzir pri ocjeni je li došlo do nejednakosti plaće muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, kako se ne bi desilo da poslodavac isplaćuje jednaku osnovnu plaću ili npr. isti novčani iznos, a u naturi (službene kartice, korištenje mobitela, korištenje nekretnina) isplaćuje muškarcima više nego ženama. Zato je i u Zakonu o radu navedena iznimka što se sve smatra plaćom u kontekstu jednakosti plaće muškaraca i žena, različito od uobičajene definicije plaće. 

Nadalje, predsjednica Odbora iznijela je primjedbu kako nije točno da agencije za privremeno zapošljavanje nemaju mogućnost utjecati na plaće ustupljenih radnika, budući da mogu sklopiti kolektivni ugovor koji predviđa niže plaće za ustupljene radnike u usporedbi s radnicima koji su izravno zaposleni kod korisnika. Također, predsjednica smatra da nije sporno prebacivanje tereta dokaza, budući da je tako već uređeno u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, implementacijom relevantnih direktiva i prakse Suda Europske unije u kojoj je utvrđeno da u slučaju kada poslodavac nema transparentan sustav plaća, to se smatra prima facie dokazanom diskriminacijom i tada se teret dokazivanja da nije riječ o diskriminaciji prebacuju na poslodavca. 

Predsjednica je naglasila kako bi državni i javni sektor vlastitim primjerom trebali pokazati, i prije uvođenja Direktive Europske unije o jednakosti plaća, da se zalažu za radnu ravnopravnost spolova, čime bi radnici ranije imali priliku koristiti benefite Direktive, odnosno popraviti svoj neravnopravni položaj. 

Predsjednica je iznijela dva konkretna prijedloga: 1) da se poduzećima u pretežitom vlasništvu države ukaže na potrebu revidiranja sustava platnih razreda na rodno neutralan način i 2) da se osnuje međuresorna radna skupina koja bi u manjim podskupinama napravila reviziju sustava klasifikacije radnih mjesta u državnom i javnom sektoru (sustav platnih razreda) te potom donijela Upute za uvođenje rodno-neutralnog sustava procjene i klasifikacije radnih mjesta. Članice Odbora navedene prijedloge nisu podržale. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora većinom je glasova (6 glasova „za“ i 4 „suzdržana“ glasa) utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama COM (2021) 93

     PREDSJEDNICA ODBORA

          Marija Selak Raspudić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 1. srpnja 2021. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona. P. Z. E. br. 147 koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. lipnja 2021. godine, uz prijedlog da se, sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora, predloženi Zakon donese po hitnom postupku. 
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je predlagatelj naveo razloge predloženih izmjena. Naime, u cilju jače i učinkovitije kaznenopravne zaštite žrtava kaznenog djela spolnog uznemiravanja, ovim izmjenama i dopunama predlaže se redefiniranje procesne pretpostavke progona kaznenog djela spolnog uznemiravanja na način da će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Također, predlaže se proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Predložene izmjene uključuju i izmjenu članka 83. stavku 2. Kaznenog zakona kojim se predlaže i nezastarijevanje izvršenja kazne u odnosu na teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Nadalje, predlažu se izmjene u pogledu dviju sigurnosnih mjera, u cilju jačanja njihove učinkovitosti u otklanjanju okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, što je njihova zakonska svrha -  sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti i sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, koja se dosad primjenjivala ex lege, odnosno po slovu zakona, predlaže se propisati da je izriče sud prilikom donošenja presude. Nadalje, predlaže se i obvezno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. stavku 1. Kaznenog zakona i sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz članka 74. stavka 1. Kaznenog zakona, uz zadržavanje uvjeta opasnosti. Također, predlažu se izmjene kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. Kaznenog zakona, radi preciziranja postupanja službene, odnosno odgovorne osobe koje predstavlja kazneno djelo, kao i širenja kaznenopravne zaštite zajamčene ovim člankom, koja je dosad bila ograničena na djecu, i na druge ranjive skupine osoba. Ovim izmjenama i dopunama u Kazneni zakon se uvodi novo kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja (novi članak 144.a Kaznenog zakona). Nadalje, u članku 87. stavku 9. Kaznenog zakona predlaže se proširenje kruga bliskih osoba na način da značenjem izraza ,,bliske osobe“ budu obuhvaćeni i sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi. Predmetno će rezultirati snažnijom kaznenopravnom zaštitom navedene kategorije osoba kroz kažnjavanje počinitelja određenih kaznenih djela (npr. tjelesne ozljede, prijetnje) na štetu tih osoba za kvalificirani oblik kaznenog djela ili kroz činjenicu da će se kazneni progon poduzimati po službenoj dužnosti, što do sad nije bio slučaj (npr. kod kaznenog djela tjelesne ozljede, prisile).
U raspravi koja je uslijedila pohvaljene su predložene izmjene i dopune. Izraženo je zadovoljstvo što je uvaženo ono na što su upozoravali struka, nevladine udruge, ured pravobraniteljice pa i ovaj Odbor. Naime, izmjene će omogućiti da se spolno uznemiravanje progoni po službenoj dužnosti, a također će se omogućiti bolja zaštita žrtava obiteljskog nasilja. S druge strane, upozoreno je da su, zbog odgađanja izmjene zakona od nekoliko mjeseci, osobe koje su u međuvremenu bile žrtve spolnog uznemiravanja ostale zakinute.
Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je jednoglasno (10 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje 

Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Selak Raspudić, predsjednicu Odbora.

   PREDSJEDNICA ODBORA

Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 1. srpnja 2021. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s Konačnim prijedlogom zakona. P. Z. br. 153 koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. lipnja 2021. godine, uz prijedlog da se, sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora, predloženi Zakon donese po hitnom postupku. 
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Predloženom dopunom članka 8. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pružit će se prekršajnopravna zaštita sadašnjim ili bivšim partnerima u intimnoj vezi, koja u smislu ovog Zakona nije postojala, budući da isti nisu bili obuhvaćeni krugom osoba na koji se Zakon primjenjivao. Stupanjem na snagu ove dopune Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, uskladit će se krug bliskih osoba na koje će se ti zakoni primjenjivati i u odnosu na sadašnjeg ili bivšeg intimnog partnera. Opisana dopuna potrebna je i zbog mogućnosti primjene kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona koje je propisano kao blanketna dispozicija, koja u svom zakonskom opisu upućuje na teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, ako bi se dopunilo značenje izraza bliske osobe u članku 87. stavku 9. Kaznenog zakona sadašnjim ili bivšim partnerima u intimnoj vezi, a sukladno toj izmjeni ne bi se dopunio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji tim istim krugom osoba na koje se Zakon primjenjuje, teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji ne bi se moglo kvalificirati kao kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona jer bivši ili sadašnji partneri u intimnoj vezi ne bi bili obuhvaćeni krugom osoba na koja se Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuje.
Rasprava je provedena objedinjeno s raspravom o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (P.Z.E. 147).
Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je jednoglasno (10 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Selak Raspudić, predsjednicu Odbora.

   PREDSJEDNICA ODBORA

Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 11. sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2020. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 31. ožujka 2021. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Uvodno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila Izvješće. Izvještajnu godinu obilježili su izazovi vezani uz provedbu aktivnosti i rada u okolnostima pandemije bolesti COVID-19 i dva potresa. Tijekom 2020. godine Ured pravobraniteljice radio je na ukupno 1.993 predmeta, od čega je 1.938 otvorenih u 2020., a 55 predmeta prenesena su iz ranijih godina. 
Ukupno gledano, razvrstano po spolu oštećenih osoba (u nova 515 slučajeva pružanja zaštite građanima/kama od diskriminacije u 2020. godini), Pravobraniteljica je razmatrala slučajeve koji su se većinom odnosili na žene – odnosno u 76,3%.
Kao i ranijih godina, Pravobraniteljici su se prituživale osobe s područja cijele Republike Hrvatske, ali najviše iz Grada Zagreba (43,9%).

Pravobraniteljica je uputila državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne samouprave, drugim tijelima s javnim ovlastima, medijima te drugim pravnim i fizičkim osobama ukupno 160 upozorenja, 166 preporuka, 19 prijedloga, nadležnom državnom odvjetništvu prijavila je sumnju na počinjenje kaznenog djela u 3 slučaja, razmatrala je inicijativu za izmjenu zakonskih propisa u 3 slučaja, dok je postupak u 100 slučaja iz 2020. (19,4%) još uvijek u tijeku.
Pravobraniteljica je provela 3 neovisna istraživanja, izradila je 7 analiza radi praćenja provedbe Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova po različitim područjima života i rada, objavila je 3 publikacije u sklopu europskog projekta i pripremila nacrt jedne publikacije.
Pravobraniteljica je bila nositeljica i/ili partnerska organizacija u 6 projekata financirana sredstvima Europske unije i/ili iz drugih međunarodnih izvora financiranja. 
U raspravi koja je uslijedila većina članica Odbora i prisutnih zainteresiranih zastupnica pohvalila je Izvješće kao i rad pravobraniteljice. Izvješće je ocijenjeno kvalitetno pripremljenim i sveobuhvatnim, a rad pravobraniteljice dosljednim i prepoznatljivim na lokalnoj i nacionalnoj razini. Posebno je pohvaljeno što je više od 90% pravobraniteljičinih preporuka uvaženo što govori o autoritetu koji institucija pravobraniteljice uživa. Istaknuta je dobra suradnja s lokalnim povjerenstvima za ravnopravnost spolova. Izražena je pohvala za proaktivne aktivnosti Ureda pravobraniteljice (s timom od samo 11 ljudi) na privlačenju sredstava iz EU fondova.
U raspravi se govorilo i o jazu u plaćama žena i muškaraca koji u Republici Hrvatskoj iznosi ukupno 13%, a u nekim djelatnostima čak i 25% te o malom postotku žena na visokim pozicijama (u upravnim i nadzornim tijelima poduzeća) od 16-18%. Nadalje, ukazano je na potrebu dodatne edukacije djelatnika u centrima za socijalnu skrb. Istaknuta je važnost edukacije i informiranja predavača međupredmetnog građanskog odgoja i obrazovanja. Vezano uz trend smanjenja prekršajnih, a povećanje kaznenih djela nasilja u obitelji, iznesena je pretpostavka kako je navedeno posljedica strože kvalifikacije djela nasilja u obitelji. U području usklađivanja obiteljskog i poslovnog života, iskazana je potreba za organiziranjem obiteljskih servisa i usluga, s obzirom da većinu obveza prema djeci kao i starim i bolesnim ukućanima odrađuju žene. Izraženo je žaljenje što već pet godina Republika Hrvatska nema krovni nacionalni plan za ravnopravnost spolova, što otežava rad i svih lokalnim povjerenstava za ravnopravnost spolova.
Predsjednica Odbora Marija Selak Raspudić, sukladno članku 54. Poslovnika Hrvatskoga sabora, izrazila je izdvojeno mišljenje o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2020. godinu. Po njezinome mišljenju pravobraniteljica u svojem Izvješću nastupa kao pravobraniteljica za ravnopravnost žena, a ne pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Naime, predsjednica je suglasna da je u području ravnopravnosti spolova žensko pitanje veoma važno, a da su žene u brojnim područjima podzastupljene, diskriminirane i u lošijoj poziciji od muškaraca. Međutim, prema njezinom mišljenju, u Izvješću se prešućuje da postoje područja u kojima su muškarci u nepovoljnijem položaju (u području obrazovanja učenice imaju bolje ocjene od učenika te više upisuju i završavaju visoko obrazovanje, veći je broj muškaraca nego žena među žrtvama trgovanja ljudima, veći je broj ovisnika među muškarcima, a muškarci su ugroženiji pandemijom bolesti COVID-19) što je u neskladu s onime što bi ravnopravnost spolova trebala biti. Predsjednica je istaknula kako shvaćanje žene kao žrtve i izbjegavanje priznanja da su to i muškarci, prikriveno lice patrijarhata, koje reproducira stereotip da su žene uvijek žrtve, a muškarci uvijek nasilnici. 
Pravobraniteljica je napustila sjednicu prije glasovanja. 
Članice Odbora većinom su glasova (10 „za“ i 1 „protiv“) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova 
za 2020. godinu 

    Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Selak Raspudić, predsjednicu Odbora.                           

   PREDSJEDNICA ODBORA:

Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić

Na 10. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora, održanoj 16. lipnja 2021. godine, predstavnice Svjetske banke Valerie Morrica, viša specijalistica za društveni razvoj iz Bruxellesa i Nga Thi Viet Nguyen, viša ekonomistica za teme suzbijanja siromaštva i jačanja jednakosti iz Washingtona, predstavile su izvješće o učincima pandemije koronavirusa na žene u Hrvatskoj.  Ovo izvješće daje preliminarnu procjenu utjecaja pandemije na žene u Hrvatskoj, dok dodatno, brzo anketiranje kućanstava u Hrvatskoj o COVID-19 koje je Svjetska banka provela između lipnja 2020. i lipnja 2021. godine, donosi dodatne empirijske dokaze o tim utjecajima. Podaci su pokazali da je pandemija pogoršala postojeću nejednakost između spolova i otežala život ženama u Hrvatskoj. To se posebice odnosi na žene iz osjetljivih društvenih skupina, uključujući niže kvalificirane žene iz ruralnih područja, radno neaktivne žene i starije žene. Nadalje, izgledi za ekonomski oporavak također su nepovoljniji za žene jer se očekuje sporiji oporavak njihovog zaposlenja i veće ekonomske poteškoće od onih koje imaju muškarci. U izvještaju se procjenjuje kako postpandemijski gospodarski oporavak u Hrvatskoj pruža važnu priliku za sustavno rješavanje strukturne nejednakosti među spolovima.

Budući da Hrvatska kreće u oporavak od višestrukih posljedica izazvanih pandemijom i potresima, bit će presudno da žene aktivno pridonesu oporavku, održivom rastu i povećanoj otpornosti zemlje. Neki od prioritetnih koraka za aktiviranje gospodarskog potencijala žena u Hrvatskoj mogu biti pružanje usluga posebno namijenjenih ranjivim ženama i mladima za uključivanje na tržište rada, uklanjanje prepreka zapošljavanju žena (npr. dostupnost usluga skrbi o djeci i starijima, fleksibilnost zaposlenja, uvođenje očinskog dopusta), poboljšane mogućnosti za samozapošljavanje i pokretanje poduzeća te prevencija rodno uvjetovanog nasilja.

U raspravi koja je predsjednica Odbora iznijela je svoj stav o potrebi istraživanja utjecaja pandemije na muškarce navodeći veću smrtnost muškaraca od bolesti uzrokovane COVID-om 19. Nadalje, govorilo se o utjecaju pandemije na mentalno zdravlje stanovnika te važnost zakonske regulacije rada od kuće koji je pandemijom postao veoma raširen. Zaključno je izraženo zadovoljstvo budući da spoznaje predstavljenog izvješća korespondiraju sa spoznajama i preporukama hrvatskih institucija.

Predsjednica Odbora:

Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabor održao je 2. lipnja 2021. godine svoju 9. sjednicu, na kojoj je predstavnica udruge Pariter Marinella Matejčić predstavila rezultate istraživanja o menstrualnom siromaštvu u Republici Hrvatskoj.

Važnost menstrualnog zdravlja povijesno je zanemarivana, uglavnom zbog tabua i zabluda oko menstruacije i androcentrizma unutar zdravstvenog znanja i zdravstvenih sustava širom svijeta. Koncept androcentrizma uzima muško tijelo kao referencu, normu i primjer za sve ljude što u zdravstvenom kontekstu dovodi do nevidljivosti žena, ženskog tijela i ženskog zdravlja u zdravstvenoj znanosti, politici i praksi. Posljedično se zanemaruje problem „menstrualnog siromaštva“ koje se odnosi na financijske, socijalne, kulturne i političke prepreke za pristup menstrualnim potrepštinama i obrazovanju.

Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter iz Rijeke provela je online istraživanje o temi menstrualnog siromaštva krajem 2020. godine, što je ujedno i prvo istraživanje ovakvog tipa u Hrvatskoj te ujedno i jedno od rijetkih istraživanja o menstrualnom siromaštvu u Europi. Istraživanje je osmišljeno u suradnji s Majom Močibob, a  uključilo je 6084 osobe koje su imale menstruaciju u posljednjih godinu dana, neovisno o rodnom opredjeljenju. 

Uz samu dostupnost menstrualnih potrepština i lijekova za ublažavanje boli, istraživanje je ispitalo i menstrualnu higijenu, uvjete kod kuće, na poslu, u srednjim školama i fakultetima koji (ne)omogućavaju održavanje menstrualne higijene te stigmu i sram povezan sa samom menstruacijom. 

Rezultati istraživanja pokazali su da je trećina žena prisiljena štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ne može kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće. 

10 posto ispitanica je bilo u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje boli tijekom menstruacije, a 8.8 posto je navelo da im se događa situacija da uložak ili tampon ne promijene duže od 6-8 sati jer si ne mogu priuštiti više menstrualnih potrepština. Manji udio ispitanica je bio u situaciji da su morale posuditi menstrualne potrepštine od prijateljice ili nekog drugog jer si ih nisu mogle priuštiti (4.7 posto). 76.4 posto sudionica smatra da bi Hrvatska trebala uvesti besplatne menstrualne potrepštine. Da bi menstrualne potrepštine trebale biti besplatno dostupne u školama smatra 89.7 posto sudionica, a da bi trebale biti besplatno dostupne na fakultetima 85.5 posto sudionica. 94.9 posto učenica srednje škole je navelo da bi koristile besplatne menstrualne potrepštine u školama, pri čemu bi ih više od polovice (53.4 posto) koristilo često, a 41.5 posto ponekad. 93.9 posto studentica je navelo da bi koristile besplatne menstrualne potrepštine na fakultetima, pri čemu bi ih 49.6 posto koristilo često, a 44.3 posto ponekad. 44,1% sudionica može se svrstati u kategoriju koja na menstrualne potrepštine mjesečno troši do 35 kn, a više od pola sudionica (55,9%) na menstrualne potrepštine mjesečno troši od 40 kn na više. Pri tome trećina sudionica (33,5%) mjesečno na menstrualne potrepštine troši od 40 do 50 kn, a 22,4% od 55 kn naviše. Kad se analiziraju odgovori na pitanje o mjesečnoj potrošnji na menstrualne potrepštine uzimajući u obzir osobne mjesečne prihode sudionica jasno je da one s najnižim prihodima na higijenske potrepštine troše najmanje. Rezultati su pokazali da upravo cijena najviše utječe na odluku koji će proizvod kupiti. 31,5% njih to je navelo kao glavni faktor pri odabiru, a tek onda slijede briga za okoliš, dostupnost (gdje ih mogu kupiti), jednostavnost uporabe, navika. 

Zaključno, rezultati o menstrualnom siromaštvu u Hrvatskoj bili bi još i više poražavajući da se nisu provodili putem online ankete. Naime, za pretpostaviti je da financijski najugroženija skupina nema pristup Internetu i nije sudjelovala u anketi.  

Rezultati istraživanja nadopunjeni su i preporukama (Ane Marije Sikirić Simčić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci) koje uključuju: podizanje razine zdravstvenog obrazovanja na temu menstruacije; osiguravanje osnovnih higijenskih uvjeta i dostupnosti menstrualnih potrepština na radnom mjestu, školi i fakultetu; poticanje korištenja višekratnih menstrualnih potrepština u svrhu smanjenja negativnih okolišnih učinaka jednokratnih menstrualnih proizvoda te smanjivanje financijskog opterećenja menstrualnih potrepština na budžet kućanstva.

Nakon rasprave članice i član Odbora jednoglasno su donijeli sljedeće zaključke:

Odbor za ravnopravnost spolova podržava zakonsku inicijativu za smanjivanje PDV-a na 5% na menstrualne higijenske potrepštine.
 
Odbor za ravnopravnost spolova potiče državne odgojno-obrazovne ustanove da osiguraju zalihe besplatnih higijenskih potrepština za učenice.
 
Odbor za ravnopravnost spolova potiče podizanje razine zdravstvenog obrazovanja na temu menstruacije, odnosno edukaciju.

Predsjednica Odbora:

Izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 6. sjednici održanoj 17. prosinca 2020. godine, raspravljao je o Izvješću o provedenim mjerama iz Nacionalnog akcijskog plana za provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) i srodnih rezolucija u 2019. godini koje je Odboru za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, na zahtjev predsjednice Odbora, dostavilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske aktom od 19. listopada 2020. godine.

Državni tajnik ukratko je predstavio Izvješće. „Rodno osviještena politika u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske te „Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske“ dokumenti su na temelju kojih se reguliraju mjere i aktivnosti provedbe Nacionalnog akcijskog plana za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) i srodnih rezolucija.

Ministarstvo obrane i oružane snage Republike Hrvatske potiču aktivno sudjelovanje djelatnika u međunarodnim aktivnostima koje su fokusirane na promicanje rodno osviještene politike, prioritetno u okviru članstva u NATO-u i EU, te u okviru različitih inicijativa suradnje sa zemljama jugoistočne Europe.

Udio žena angažiranih u međunarodnim (UN, NATO i EU) misijama i operacijama potpore miru u 2019. godini iznosio je 6,09% što je povećanje u odnosu na prethodnu godinu (5,03%). Oružane snage RH u kontinuitetu od 2015. godine upućuju časnice na dužnost savjetnice (mentora) za obuku žena u Specijalnim snagama Afganistanske nacionalne vojske (ANA SOF) u okviru misije potpore miru Resolute Support u Afganistanu.

Izobrazba za potrebe OS RH u 2019. godini provodila se kroz slijedno-rastuće izobrazbe časnika i dočasnika te posebne funkcionalne izobrazbe u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. Tema „Implementacija Rezolucije UNSCR 1325 (2000)“ provodi se posebno u okviru predmeta „Vojna etika i religijska kultura“ na prvoj razini slijedno-rastuće izobrazbe – Temeljnoj časničkoj izobrazbi. U 2019. godini programe slijedno-rastuće izobrazbe časnika i dočasnika u Republici Hrvatskoj na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ završilo je 904 polaznika iz MORH-a i OS RH, a udio žena iznosio je 13,71% (124 žene). Došlo je do povećanja u odnosu na 2018. godinu kada je udio žena iznosio 11,88%. Zabilježeno je povećanje udjela žena u segmentu završenih slijedno-rastućih izobrazbi časnica u 2019. godini (udio žena porastao je s 22,58% na 24,9% u 2019. godini). Slijedno-rastuću izobrazbu i inozemstvu u 2019. godini završilo je 26 polaznika iz MORH-a i OS RH, među kojima je bilo 4 žene (što je udio od 13,9%).

Sveukupna zastupljenost žena u kadetskoj populaciji u okviru sveučilišnih vojnih studijskih programa („Vojno inženjerstvo“ i „Vojno vođenje i upravljanje“) na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr Franjo Tuđman“ te civilno-vojnog školovanja na studiju aeronautike za vojne pilote, na razini je od 25,99%.

Na dan 31. prosinca 2019. godine udio žena u djelatnom vojnom sastavu raspoređenih u MORH-u i OS RH iznosio je 12,77% (18,65% časnica; 10,9% dočasnica; 11,05% vojnikinja), što je, u usporedbi s ostalim članicama NATO-a i EU-a, jedna od većih zastupljenosti žena djelatnih vojnih osoba. Udio žena među državnim službenicima i namještenicima iznosio je 49,02%.

U preduputnim obukama postrojbi i pojedinaca Oružanih snaga RH za sudjelovanje u misijama i operacijama potpore miru u inozemstvu još od 2000. godine obrađuju se nastavni moduli iz međunarodnog prava oružanih sukoba i međunarodnog humanitarnog prava, kroz koje se posredno obrađuje zaštita civila te nasilje nad ženama i djecom za vrijeme sukoba odnosno u područjima sukoba.

Posebna edukacija o ženama u ratnim i poratnim situacijama, nasilju nad ženama i djecom, specifičnim potrebama lokalnih žena, provodi se kroz program preduputne obuke ključnog osoblja, kao što je preduputna obuka zapovjednog i stožernog osoblja za misiju potpore miru Resolute Support u Afganistanu. Ovdje ističemo kako se u obradi relevantnih tema prepoznaje kako su žene i djevojčice nerazmjerno žrtve nasilja, ali da dječaci i muškarci također mogu biti žrtve (kao što je navedeno i u rezolucijama Ujedinjenih naroda).

Nadalje, svi pripadnici oružanih snaga koji se upućuju u okviru NATO operacije potpore miru, prije upućivanja obvezno završavaju NATO tečaj na daljinu: Improving Operational Effectiveness by Integrating Gender Perspective. Predmetna tematika detaljnije se izvodi u okviru specijaliziranih tečajeva za misije UN te NATO i EU operacije potpore miru u Središtu za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“, Rakitje od 2004. godine, a u provedbi izobrazbe/obuke potporu pružaju NATO certificirani instruktori/savjetnici za rodnu perspektivu u vojnim operacijama. Teme izobrazbe u 2019. godini uključivale su: Prevenciju i odgovor na rodno utemeljeno nasilje u sukobima, Žene, mir i sigurnost, Seksualno nasilje i iskorištavanje, Rodna pitanja i Rodne perspektive.

Do listopada 2020. godine je kroz NATO/NCGM program tečaja za instruktora rodne perspektive u operacijama osposobljeno odnosno certificirano 48 djelatnika/pripadnika MORH-a i OS RH (32 žene i 16 muškaraca).

Tijekom 2019. godine provedeni su posebni tečajevi međunarodnog karaktera vezano za integraciju rodne perspektive s naglaskom na operacije odnosno implementaciju rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti, radi osposobljavanja instruktora/ica kako iz MORH-a i OS RH tako i stranih polaznika u tuzemstvu i inozemstvu. U rujnu 2019. godine u Rakitju (RH) proveden je Gender training of Trainers Course, a u listopadu 2019. u Lisabonu (Portugal) proveden je Gender Training of Trainers Course Mobile Training Team, na kojima su obrađene teme uključivale gender termine i definicije, rodnu perspektivu u operacijama, rodnu perspektivu na taktičkoj razini u okviru vojnih zadaća, rodnu perspektivu na strategijskoj i operativnoj razini u kontekstu vojnih aktivnosti, međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava, rezolucije VS UN-a o ženama, miru i sigurnosti, seksualno i rodno utemeljeno nasilje povezano sa sukobima, ugradnju rodne perspektive u postojeće izobrazbe i obuke, nacionalni akcijski planovi i druge teme.

Provedene su aktivnosti preuputne obuke za polaznike i polaznice iz drugih zemalja za upućivanje u mirovne misije i operacije UN-a, na kojima je sudjelovalo 47 polaznika (od čega 15 žena).

Oružane snage Republike Hrvatske sudjelovale su u vježbama tijekom 2019. godine u kojima su u scenarijima posebno ugrađena pitanja povezana s rodnom perspektivom, uključujući: 10 vježbi OS RH, dvije simulacijske vježbe, četiri međuresorne nacionalne vježbe, tri međunarodne vježbe, a u još 34 provedene međunarodne vježbe bilo je elemenata rodne perspektive.

Vezano uz mjeru poticanja zapošljavanja žena unutar sigurnosno-obrambenog sustava, kampanje za privlačenje osoblja u OS RH jednako su usmjerene na žene kao i na muškarce. 

U OS RH je udio žena u kategoriji generala 3,45% (čin brigadnog generala), među visokim časnicima razine brigadira žena je 5,56%, udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u 2019. godini sveukupno u MORH-u i u OS RH iznosi 10,95% (u upravnom dijelu MORH-a bilo je 34,22% žena, a u OS 9,45%).

Tijekom 2019. godine promaknuto je 12,27% žena (18,75% među časnicama, a 9,25% među dočasnicama). Udio žena među nagrađenim i pohvaljenim tijekom 2019. bio je 13,81%.

Za sudjelovanje žena u međunarodnim misijama i operacijama potiče se prijavljivanje svih zainteresiranih kandidata, dok se u raspisu za sudjelovanje u UN mirovnim misijama posebno ističu dopunski kriteriji UN-a koji su usvojeni radi povećana zastupljenosti žena u mirovnim misijama UN-a.

Rodno utemeljeno nasilje i iskorištavanje u OS RH zabranjeno je u bilo kojem obliku, bilo gdje i bilo kada, pa tako i u međunarodnom okruženju uključujući vojne operacije u inozemstvu. Kroz sve oblike vojne izobrazbe i obuke radilo se na podizanju svijesti o nultoj toleranciji prema seksualnom nasilju.

Tijekom 2019. godine nisu zabilježeni slučajevi rodno utemeljenog nasilja čiji bi počinitelji bili pripadnici OS RH ni u nacionalnom ni u međunarodnom kontekstu odnosno u područjima misija ili operacija potpore miru. Zapovjednici su na temelju ovlasti odgovorni za zakonito i odgovorno ponašanje osoba kojima zapovijedaju. Svi časnici OS RH (uključujući zapovjednike međunarodnih misija/operacija), prolaze prvu edukaciju iz područja o potrebi zaštite sigurnosti žena i djece kao i njihovih ljudskih prava, a potom kao odabrani kandidati za zapovjedne dužnosti u misijama ili operacijama potpore miru prolaze teme kroz skupnu preduputnu obuku, a prolaze i dodatnu edukaciju na Preduputnom tečaju za ključno osoblje uključujući tečajeve na daljinu (Improving Operational Effectiveness by Integrating Gender Perspective).

Nakon kraće rasprave u kojoj su članice Odbora zatražile i dobile dodatna objašnjenja Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“, te 1 „suzdržan“ glas) donio sljedeći zaključak:

Prihvaća se Izvješće o provedenim mjerama iz Nacionalnog akcijskog plana za provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) i srodnih rezolucija u 2019. godini

Predsjednica Odbora
izv. prof. dr. sc. Marija Selak Raspudić

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 3. sjednici održanoj 7. listopada 2020. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2019. godinu koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 31. ožujka 2020. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Uvodno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila Izvješće. 

Izvješće o radu Pravobraniteljice za 2019. čini presjek godišnjeg rada institucije i slučajeva, ukazuje na pojedine trendove vezano za diskriminaciju i to na temelju: spola, bračnog i obiteljskog statusa, trudnoće i materinstva, spolne orijentacije i rodnog identiteta te u područjima: rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti, obitelji (uključujući obiteljsko nasilje), obrazovanja, političke participacije, medija, sporta, pristupa robi i uslugama. 

Ured pravobraniteljice je tijekom 2019. godine radio na ukupno 1.719 predmeta, od kojih su 503 bile pritužbe građana/ki radi zaštite od diskriminacije, dok se većina ostalih odnosila na praćenje primjene Zakona o ravnopravnosti spolova. Provedena su dva EU-projekta, jedan se odnosio na učinkovitiju zaštitu i promjenu sustava za borbu protiv nasilja prema ženama, a drugi na podizanje svijesti o problemu rodnog jaza u plaćama i mirovinama s ciljem smanjivanja rizika siromaštva za žene. Po osnovi diskriminacije, pritužbe se u pretežnom broju odnose na spolnu diskriminaciju (85,8%) i u najvećem broju se radi o kršenjima prava žena (73,4%). Po područjima diskriminacije, pritužbe se najčešće odnose na područje socijalne sigurnosti i skrbi te mirovinskog i zdravstvenog osiguranja kao i ostvarivanje radnih prava, što čini značajni udio od 46,1% (dok je 2018. godine udio bio 43,9%). Pravobraniteljica je državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, drugim tijelima s javnim ovlastima, medijima, te drugim pravnim i fizičkim osobama uputila ukupno 293 pisane preporuke, 160 upozorenja i 131 prijedlog; sumnju na počinjenje kaznenog djela prijavila je nadležnom državnom odvjetništvu u 5 slučaja, a na prekršajno djelo u 1 slučaju. Navedene preporuke, upozorenja i prijedlozi su uvažavane u čak 89,3% slučajeva. 

Najviše pritužbi zaprimljene su u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 46,1%. Prituživale su se najčešće žene jer čine većinu nezaposlenih 55%, većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, većinu podzastupljenih na visokim pozicijama poslovnog odlučivanja te onih koje nailaze na „stakleni strop“, nemaju jednake mogućnosti za napredovanje te imaju niže plaće i mirovine – jaz u plaćama oko 12,7% i mirovinama 21,5%. Prema pritužbama građanki, životna dob i majčinstvo i nadalje ostaju glavni izazovi rodne diskriminacije žena na tržištu rada. Nadalje, svi statistički pokazatelji o muškim korisnicima rodiljnih i roditeljskih dopusta i naknada upućuju na blagi i neznatni porast broja muških korisnika u odnosu na žene, što je još uvijek nedovoljno jer statistički pokazatelji i dalje potvrđuju da u Republici Hrvatskoj muškarci/očevi najmanje koriste rodiljne i roditeljske potpore na razini EU. 

U području obiteljskih odnosa i roditeljske skrbi najčešće očevi iskazuju nezadovoljstvo odlukom o roditeljskoj skrb nadležnih tijela – centara za socijalnu skrb i sudova te pasivnosti i nepoduzimanju adekvatnih i žurnih mjera nadležnih centara, dok majke ukazuju na nesenzibiliziranost stručnih osoba vezano uz nasilje u obitelji kojem su bile prethodno izložene u obiteljskoj/partnerskoj zajednici. 
Vezano za slučajeve obiteljskog nasilja, žene su i dalje, u velikoj većini, žrtve nasilja u obitelji. Izvještajno razdoblje su ponovno obilježile zakonodavne izmjene. Uz obiteljsko nasilje, žrtve partnerskog nasilja još uvijek nemaju odgovarajuću pravnu zaštitu, stoga pravobraniteljica predlaže bolja zakonodavna rješenja. 
Vezano za prava spolnih i rodnih manjina, mali broj pritužbi na diskriminaciju na radu po osnovi spolne orijentacije odnosio se pretežito na situacije u kojima su zaposlenici/e bili/e izloženi/e uznemiravanju zbog svoje istospolne orijentacije te im nije pružena odgovarajuća zaštita od strane poslodavca, osobito u vidu odgovarajuće provedenog postupka za zaštitu dostojanstva. 

Pravobraniteljica je uputila primjedbe, prijedloge i komentare predlagateljima na 17 propisa, provela je 3 neovisna istraživanja te objavila 4 publikacije u sklopu EU projekta.

Predstavnica Vlade Republike Hrvatske iznijela je ocjenu Vlade da je Izvješće vrlo informativno, iako dijelom preopširno te da ga Vlada prihvaća.

U raspravi je većina članica Odbora podržala rad pravobraniteljice te Izvješće ocijenila objektivnim i temeljitim. Pohvaljeni su napori pravobraniteljice u radu na suzbijanju diskriminacije, ali i osvještavanju društva o problematici ravnopravnosti spolova te educiranju medija o senzibiliziranom izvještavanju o nasilju. U raspravi je otvoreno nekoliko tema koje zaslužuju posebnu pozornost, kao što su zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, postupanje centara za socijalnu skrb vezano za roditeljsku skrb i konfliktne razvode, premalen postotak očeva koji koriste roditeljske i rodiljne dopuste, psihosocijalni tretman počinitelja obiteljskog nasilja, preblago sankcioniranje i povećanje broja kaznenih djela obiteljskog nasilja, priziv savjesti ginekologa u kontekstu ostvarivanja reproduktivnih prava žena. S druge strane, uvažavajući važnost institucije i izrazitu korisnost njezinih djelatnosti, izražena je primjedba kako bi se u Izvješću trebalo pažljivije birati terminologiju te koristiti vrijednosno neutralne termine. Nadalje, istaknut je prijedlog da bi godišnja izvješća za naredno razdoblje trebalo u pojedinim segmentima nadopuniti, primjerice, na transparentniji način prikazati raspolaganje financijskim sredstvima Ureda. Također, postavljeno je pitanje mogućnosti efikasnijeg postupanje s pritužbama, a s ciljem unapređenja rada i racionalizacije materijalnih i radnih resursa. 

Članice Odbora većinom su glasova (10 glasova „ZA“ i 1 „SUZDRŽANI“ glas) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za 
ravnopravnost spolova za 2019. godinu 

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Selak Raspudić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Branku Juričev Martinčev, potpredsjednicu Odbora.

                            PREDSJEDNICA ODBORA:

doc. dr. sc. Marija Selak Raspudić
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na svojoj 2. sjednici održanoj 24. rujna 2020. godine, raspravljao je o Godišnjem izvješću o obrani za 2019. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. rujna 2020. godine.

Odbor je o predmetnom Izvješću raspravljao, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja, u uvodnom obrazloženju obrazložio je Godišnje izviješće o obrani za 2019. godinu kojim se zastupnicima u Hrvatskom saboru i javnosti omogućuje uvid u rad Ministarstva obrane i Hrvatske vojske. Nadalje, predstavnik predlagatelja predstavio je Izvješće u dijelu vezanom za ravnopravnost spolova. Ministarstvo obrane primjenjuje odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i provodi mjere iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova. Nositelj je niza provedbenih mjera iz Nacionalnog akcijskog plana za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti te srodnih rezolucija za razdoblje od 2019. do 2023. Udio žena na voditeljskim i zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci u 2019. iznosio je 10,95%, a Hrvatska ima i jednu brigadnu generalicu. Na voditeljskim dužnostima u Ministarstvu obrane bilo je raspoređeno 34,22% žena, dok je na zapovjednim dužnostima u Hrvatskoj vojsci bilo raspoređeno 9,45%. U 2019. promaknuto je 11,71% žena, a u operacijama potpore miru i misijama u inozemstvu 2019. udio žena iznosio je 6,58%.

U raspravi koja je uslijedila izraženo je zadovoljstvo zbog pozitivnih promjena te sve većeg udjela žena u ovom, tradicionalno muškom resoru. Pohvaljeno je sustavno iskazivanje podataka po spolu te dana sugestija da se podaci vezani za ravnopravnost spolova (koji se protežu kroz cijelo Izvješće) u idućim godinama objedine u jednom poglavlju.

Budući da Izvješće ne sadrži opis provedenih mjera iz Nacionalnog akcijskog plana za provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) i srodnih rezolucija u 2019. godini za koje je Ministarstvo obrane nositelj, Odbor je pozvao Ministarstvo obrane na dostavu tih podataka, kako bi Odbor na svojoj sjednici obilježio 20. godišnjicu od donošenja navedene Rezolucije.

Predstavnica Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova također je pohvalila Izvješće te istaknula veoma dobru suradnju Ureda i Ministarstva obrane, posebno na edukativnim projektima. 
Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno (s 9  glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka

Prihvaća se Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio predsjednicu Odbora Mariju Selak Raspudić, a u slučaju njezine spriječenosti ili odsutnosti, potpredsjednicu Odbora Branku Juričev Martinčev.

PREDSJEDNICA ODBORA
Doc. dr. sc. Marija Selak Raspudić