Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani visoki predstavniče, poštovana potpredsjednice Europske komisije, poštovana glavna tajnice Vijeća Europe, poštovani ministri, veleposlanici, poštovani visoki dužnosnici, dame i gospodo,
veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti vas na početku 14. Dubrovačkog foruma uime Hrvatskoga sabora i svoje osobno. Zahvaljujem organizatoru, kao i svima koji ste se odazvali pozivu za sudjelovanjem.
Uvjeren sam kako će svi sudionici ovogodišnjeg Foruma svojim raspravama obogatiti njegov rad, ali posebno me veseli da se ponovno vidimo uživo. Više od godinu dana naše su se konferencije i sastanci odvijali video vezom i gledali smo se preko ekrana. No, složit ćemo se da tehnologija ipak ne pruža isti onaj osjećaj i učinak kao susreti uživo, posebno zbog naših neformalnih razgovora na marginama foruma, kao što je to bilo jučer na večeri dobrodošlice.
Budući da se sastajemo u Dubrovniku još uvijek u vrijeme pandemije, dopustite da vas podsjetim da je prva karantena na svijetu bila organizirana upravo u Dubrovniku u 14. stoljeću kao mjera zaštite od unošenja i širenja zaraznih bolesti, posebice kuge. Pandemija crne smrti bila je najgora pandemija u povijesti čovječanstva od koje je umrla, po procjenama, gotovo polovica stanovništva Europe. Današnja dubrovačka četvrt Lazareti dobila je ime po lazaretima, odnosno skloništima, koja su se tamo nalazila.
Kako bi se spriječilo širenje pandemije, Veliko vijeće Dubrovačke Republike donijelo je zakon prema kojem su svi brodovi i trgovačke karavane koje su pristizale iz zaraženih područja morali provesti 30 dana u izolaciji. Tako da osim izuzetnih prirodnih ljepota i očuvanosti baštine, Dubrovnik je grad koji je dao izniman doprinos razvoju svjetske znanosti i medicine. Siguran sam da će se, kao i prijašnjih godina, i ovoga puta pokazati kao sjajan domaćin i kako će te se svi osjećati ugodno.
Ovogodišnji forum determiniran je pojavom i posljedicama pandemije Covid-19 koja će trajno izmijeniti život kakvog poznajemo. I povijesno gledano, pandemije su uvijek mijenjale svijet. Moramo zato biti svjesni da će se način života prije pandemije razlikovati od onoga u kakav ćemo zakoračiti nakon pandemije. Stoga je logično što ćemo raspraviti pitanja kao što su izazovi gospodarskog oporavka nakon pandemije, zelenu i digitalnu tranformaciju Europe i svijeta, druge oblike multilateralne suradnje a spomenut ćemo, naravno, i europsku perspektivu Zapadnog Balkana.
Poštovane dame i gospodo,
Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u međunarodnim odnosima i utječe na promjene koje se događaju oko nas.
U 30 godina naše neovisnosti koju smo obilježili upravo ove godine, prošli smo zahtjevan put iz diktature u demokraciju, iz planskog gospodarstva u tržišnu ekonomiju, iz rata u mir i pritom ostvarili dva glavna geostrateška cilja - članstvo u NATO-u i Europskoj uniji.
Prije ulaska, intenzivno smo radili na priključivanju euro-atlantskim integracijama kako bismo našim građanima osigurali ekonomski napredak, prosperitet, sigurnost, i u tome smo u velikoj mjeri uspjeli. Očekujem da ćemo vrlo skoro ući i u šengenski prostor te eurozonu.
No, danas imamo, kao i svi vi, cijeli niz novih i vrlo složenih sigurnosnih, gospodarskih, demografskih i zdravstvenih izazova. Pitanjima zaštite okoliša, klimatskih promjena, sigurnosti i migracija, pojava koronavirusa dala je novu dimenziju i učinila našu budućnost dodatno neizvjesnom.
Pokušajmo se na primjer staviti u cipele mlade osobe koja danas ima 15 godina. Za 30 godina u 2050. godini, to dijete imat će 45 godina i bit će zreo čovjek. Nitko od nas ne zna kako će svijet i naše države tada izgledati. Ali možemo biti sigurni kako će on i njegovi vršnjaci dijeliti zabrinutost oko vlastite budućnosti i egzistencije.
Klimatske promjene i promjene u okolišu spadaju u red najvećih globalnih ugroza. One uzrokuju poplave i požare, probleme vezane za suše i ekstremne vremenske pojave. Razina mora nezaustavljivo raste. Rastu temperature, otapaju se ledenjaci, otežan je pristup pitkoj vodi, ugrožene su prašume, bioraznolikost i opstanak brojnih vrsta… sve su to teme i pitanja koja izazivaju opravdanu bojazan današnjih mladih naraštaja. Bojazan koju u tolikoj mjeri mi ipak nismo osjećali. I još više, u kontekstu današnje pandemije ili pak potresa koji su pogodili ovaj dio Europe, ljudi su se suočili s izvanjskim faktorima na koje ne mogu utjecati.
Međutim, mi možemo poboljšati kvalitetu voda u rijekama i morima, mi trebamo smanjiti količine otpada, stvoriti zelene površine u našim gradovima i povećati upotrebu obnovljive energije. Tvrtke i države treba poticati da postanu lideri u novim tehnologijama.
Još jedan veliki izazov je demografija. Europa stari. Procjena je da će do 2070. čak 30 posto stanovnika imati više od 65 godina. Što možemo učiniti da spriječimo taj trend? Postoje li odgovarajuće politike? Zbog starenja stanovništva stvarat će se sve veći pritisak na mirovinske i zdravstvene sustave. Smanjenje radno sposobnog stanovništva imat će dugoročne posljedice.
Upravo zbog mlađih i budućih generacija, na svima nama je dodatna odgovornost. Ili ćemo biti akteri tih promjena na način da njima upravljamo i usmjeravamo ih ili ćemo biti njihove žrtve. Siguran sam da vi u vašim državama, kao i mi u Hrvatskoj, vidite tu odgovornost i ulogu koju trenutačno imamo.
Poštovani sudionici,
parlamentarna dimenzija i međuparlamentarna suradnja zadržat će svoju važnu ulogu koju je imala i prije pandemije. Kao izravno birani predstavnici naroda i nositelji zakonodavne vlasti, dužni smo odgovoriti na izazove s kojima se suočavamo i pravodobno donositi zakone za dobrobit naših građana.
Parlamenti su čuvari demokracije, a upravo je demokracija na kušnji u pandemiji i u vremenu koje nam slijedi. To je još jedan od izazova s kojima se suočavamo.
Sve se više raspravlja o granicama sloboda pojedinaca naspram odgovornosti za zajednicu, ponajviše za živote i zdravlje svih građana. Sve je više populizma, demagogije, netolerancije i govora mržnje koji se šire s društvenih mreža i Interneta i sele u politički prostor, destabilizirajući postojeći poredak. Te fenomene treba shvaćati vrlo ozbiljno i snažno se boriti za mir, slobodu, demokraciju i ljudska prava, jer to su vrijednosti od kojih nikada ne smijemo odustati.
Isto tako, mijenjaju se i načini rada samih parlamenata. Mi u Hrvatskom saboru tijekom pandemije i potresa koji je oštetio zgradu Hrvatskoga sabora, u nijednom trenutku nismo prestajali s radom. Po prvi puta u našoj povijesti imali smo elektroničko glasovanje zastupnika iz njihovih domova. Sjednice smo održavali izvan zgrade parlamenta, a sve s ciljem nesmetanog funkcioniranja države i donošenja nužnih zakona.
Nedavno smo u Hrvatskom saboru organizirali konferenciju pod nazivom „Budućnost Europe – vizija Hrvatske“. Predstavili smo uspješne primjere digitalne transformacije u Hrvatskoj, korištenje umjetne inteligencije i slušali iskustva mladih ljudi koji su krenuli od nule i postali svjetski igrači koji zapošljavaju na tisuće ljudi.
Ovdje u Dubrovniku moram posebno istaknuti tvrtku Rimac automobili koja je preuzela Bugatti i njegovo sjedište preselila u Hrvatsku. Predstavljanje projekta održalo se upravo ovdje u Dubrovniku na Lovrijencu i pokazalo da živimo u svijetu velikih iznenađenja, ali i velikih mogućnosti.
S druge pak strane, pandemija je usporila našu međuparlamentarnu suradnju. Unatoč prednostima i tehničkim mogućnostima video konferencija, izostankom susreta uživo kao da smo se malo udaljili i više okrenuli samima sebi. Nadam se da dijelite moju želju za intenziviranjem, ne samo međuparlamentarne, već i suradnje na svim razinama vlasti.
Na tom putu imamo samo jednu prepreku, a to je koronavirus. No zahvaljujući današnjoj znanosti, i na tu ugrozu imamo brzi i učinkovit odgovor – cijepljenje. Stoga, moramo osigurati pristup cjepivu na globalnoj razini.
Ovom prilikom pozivam još jednom i sve u Hrvatskoj da se cijepe jer ćemo samo tako moći živjeti sigurnije, slobodnije i sadržajnije.
Dame i gospodo,
COVID kriza dovela je do toga da se države sve više okreću samima sebi i svojim interesima. Istovremeno, više nego ikada potrebna je suradnja, solidarnost i zajedništvo.
Zato mi je drago da je hrvatska Vlada donirala više od 300.000 doza cjepiva susjedima: Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, ali i Kirgistanu.
A upravo je područje jugoistočne Europe strateški važno za Republiku Hrvatsku. Hrvatska podupire europske ambicije država u susjedstvu jer nam je u interesu očuvati stabilnost i mir.
Kao i u našem slučaju pristupanja Europskoj uniji, svjedoci smo dugotrajnog i zahtjevnog puta kojeg prolaze i moraju proći države kandidatkinje. Bez obzira na sve poteškoće, uvjereni smo da je Europska unija zemljama Zapadnog Balkana najbolje rješenje i da može donijeti prosperitet i veću sigurnost.
Hrvatska zasigurno ne želi ostati „na geografskom rubu“ Europske unije, već želi poticati euro-atlantske integracije i preko naših granica. Za vrijeme hrvatskog predsjedanja u prvoj polovici 2020. godine ponovno smo pokazali našu predanost politici proširenja te je Europsko vijeće u ožujku te godine odlučilo otvoriti pregovore s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.
A na samitu u Zagrebu, donesena je Zagrebačka deklaracija kojom je još jednom potvrđena i učvršćena europska budućnost zemalja jugoistočne Europe. Nama u Hrvatskoj tu je posebno važna situacija u susjednoj Bosni i Hercegovini i zbog brojnog hrvatskog naroda koji tamo živi. Očuvanje jednakopravnosti sva tri naroda i nužnost reformi važnih za euroatlantski put Bosne i Hercegovine, smjer je koji će osigurati mir i stabilnost.
Na forumu će se raspraviti i pitanja migracija i novog multilateralizma, te regionalnih inicijativa poput Tri mora i Kina +17. Hrvatska iz svoje perspektive smatra da je suradnja nužna i da je zaštita multilateralizma važna, posebno za manje države koje mogu najviše izgubiti u svijetu gdje samo veliki donose odluke.
I zaključno, dragi prijatelji,
pandemija nas je uvjerila da je naša moć nad prirodom ograničena. No, mi moramo očuvati naš planet za naraštaje koji dolaze. Dubrovački forum je mjesto na kojem o tome možemo i moramo razgovarati. Još jednom, drago mi vas je vidjeti sve zajedno ovdje, želim vam uspješan rad i ugodan boravak u Dubrovniku i ono što je najvažnije, želim da se ovdje vidimo i iduće godine. Hvala.