Poštovani predsjedniče Mađarske nacionalne skupštine gospodine Köveru, poštovani zastupnici u Mađarskoj nacionalnoj skupštini, poštovani pripadnici hrvatske manjine gospodine Gugane i gospodine Szolga, poštovani ravnatelju Centra za humanističke znanosti Mađarske akademije znanosti gospodine Fodore, poštovani uzvanici,
posebno pozdravljam mađarske i hrvatske povjesničare iz Instituta za povijest Mađarske akademije znanosti i Hrvatskog instituta za povijest.
Drago mi je da sam danas ponovo u Mađarskoj nacionalnoj skupštini i da imam priliku, zajedno s kolegom Kövérom, otvoriti znanstveni skup u povodu 150. obljetnice Hrvatsko-ugarske nagodbe. Ovo je moj treći posjet Mađarskoj od kada sam predsjednik Hrvatskoga sabora. Moj prvi službeni posjet u ulozi predsjednika Hrvatskoga sabora bio je upravo Mađarskoj. Tada smo kolega Kövér i ja imali vrlo konstruktivne razgovore te dogovorili daljnje osnaživanje parlamentarne suradnje kao važne sastavnice naših ukupnih političkih odnosa. U tom smislu, dogovorili smo nekoliko aktivnosti koje će pridonijeti daljnjem razvoju pozitivne atmosfere u odnosima između naših dviju država te omogućiti partnersku suradnju na brojnim područjima od zajedničkog interesa.
Krajem listopada ove godine održali smo "prekogranični susret" s naglaskom na promociju položaja manjina u našim zemljama. Zajedno smo posjetili hrvatsku manjinu u Pečuhu te mađarsku manjinu u Osijeku. Prekjučer je i predsjednik Vlade Mađarske gospodin Viktor Orban posjetio Hrvatsku s kojim sam održao vrlo dobar sastanak u Hrvatskome saboru. Uvjeren sam da će njegov posjet dati jedan novi poticaj našim odnosima u budućnosti.
Kada mi je kolega Kövér prilikom mog prvog posjeta Mađarskoj predložio da zajedno budemo pokrovitelji ovog skupa, rado sam se odazvao pozivu. Ujedno, čestitam mađarskim i hrvatskim znanstvenicima na realizaciji ove inicijative, koja zapravo uključuje dva povezana događaja. Prije dva tjedna, mađarske kolege su gostovale u Zagrebu gdje je u Hrvatskom institutu za povijest održan prvi dio skupa. Već je skup u Zagrebu, gledajući obrađene teme, pokazao različite aspekte s kojih se Hrvatsko-ugarska nagodba može obraditi. Od onog za Hrvatsku i Mađarsku bitnog političko-pravnog aspekta do toga kako se o Nagodbi pisalo u to vrijeme u dnevnom tisku. Uvjeren sam da će danas hrvatski i mađarski povjesničari produbiti ovu temu novim saznanjima. Također, sredinom studenoga u Zagrebu je održan skup o Nagodbi i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. A drago mi je da je i Institut za slavistiku Sveučilišta u Beču nedavno održao međunarodni znanstveni simpozij. Riječ je o važnoj temi za povijest naših dviju država i dobro je da se ona što više istražuje kako bismo novim spoznajama uklonili još uvijek postojeće stereotipe o međusobnim odnosima Hrvatske i Mađarske u to doba.
Od Hrvatsko-ugarske nagodbe prošlo je stoljeće i pol. Danas su Hrvatska i Mađarska samostalne i suverene države. I s ove vremenske distance, mislim da se može objektivno prosuditi cjelina zbivanja tim prije jer je neupitno da je mađarska povijest dio hrvatske povijesti i obratno. Hrvatsko-ugarska državna zajednica jedna je od najtrajnijih državno-pravnih zajednica u povijesti. Zajedno smo bili od 1102. i to kao aktivni politički akteri Europe, a posebno srednje Europe.
Ono što je važno istaknuti – pripadamo istom europskom kulturnom i civilizacijskom krugu i bili smo, a i danas jesmo, prirodno upućeni na blisku suradnju. Iako je na početku, 1102. godine, Hrvatska izgubila svoj međunarodni suverenitet, ona je kroz osam stoljeća zajedničkog života s Mađarima uvijek uspijevala sačuvati svoju političku zasebnost. To se prije svega odnosi na hrvatski Sabor koji je stoljećima donosio zemaljske zakone te slao svoje zastupnike na zajednički Ugarsko-hrvatski Sabor, zatim pravo na hrvatskog bana, a od Nagodbe 1868. i na Zemaljsku vladu Kraljevine. A za Hrvatsku, upravo ustrajnost na očuvanju nacionalnog suvereniteta i državnosti uvijek je bilo najvažnije pitanje u različitim državnim zajednicama u kojima je bila.Točno je da je u našem zajedničkom životu, koji se od 1527. razvijao pod dinastijom Habsburgovaca, bilo nerazumijevanja, neslaganja, čak i sukoba. Ali bilo je i događaja koje je potrebno posebno istaknuti – poput Sigetske bitke. Riječ je o jednom od najznačajnijih događaja u povijesti Hrvatske, Mađarske i Europe, budući da je zaustavljanje moćne osmanske vojske na putu prema Beču bio prijeloman trenutak za zapadnu (kršćansku) kulturu i civilizaciju. Nikola Šubić Zrinski i sigetski junaci slavni su dio naše povijesti, a 450-tu obljetnicu zajednički smo obilježili prije dvije godine.
Poštovani uzvanici,
Hrvatsko-ugarska Nagodba za veći dio hrvatske političke javnosti koja je težila potpunoj hrvatskoj državnosti nije bila ostvarenje punih ciljeva i stremljenja. Ona je izazvala oprečne reakcije i u Mađarskoj. Međutim, ona je ipak nakon dugotrajnog razdoblja nestabilnosti postavila stabilan ustavni okvir. Razmjerno široke hrvatske autonomne nadležnosti unutar tog okvira omogućile su kasnije sustavno djelovanje unutarnjih reformskih snaga usmjerenih na izgradnju cjelovitog sustava modernih građanskih institucija. I što je važno, ona je bila podloga na kojoj je ban Ivan Mažuranić kasnije razvio intenzivnu reformsku djelatnost koja je modernizirala Bansku Hrvatsku. Iako su se događali neslaganja i trzavice, mađarsko-hrvatski odnosi odvijali su se ipak u interesu napretka i uspostave modernog građanskog društva cjelokupnog Habsburškog Carstva, odnosno Austro-Ugarske Monarhije. Konačno, iako Hrvatska Nagodbom nije dobila temeljna obilježja države, ona joj je osigurala obilježja posebne državnosti poput teritorija, granica, vlastitog zakonodavstva, uprave, nastave, bogoštovlja, pravosuđa i unutarnjih poslova. I time je Hrvatska stekla status kakav nije imao nijedan drugi slavenski narod Monarhije.
Poštovani uzvanici,
nadam se da će ova razmišljanja biti detaljnije osvijetljena u nastavku i da će se znanstvena suradnja naših povjesničara intenzivno nastaviti i u budućnosti, na obostranu korist. Ona upravo predstavlja konkretan primjer dobrosusjedskih prijateljskih i partnerskih odnosa između naših dviju država danas, a njih je mnogo na raznim područjima – od manjina, kulture, gospodarstva, obrane, prekogranične suradnje do parlamentarne suradnje. I zato ću uvijek podržati inicijative koje će dodatno pridonijeti daljnjem unapređenju naše obostrane suradnje. To je posebno važno u kontekstu današnjeg sve kompleksnijeg svijeta punog izazova i nikad fragilnije Europske unije, kada je potrebno osnaživati prijateljstva, savezništva i partnerstva kako bismo ih zajednički, u suradnji, mogli prevladati.
Za kraj, želim vam da današnji skup bude što sadržajniji i u izlaganjima i u raspravama nakon njih. Zahvaljujem i želim vam svako dobro u povodu nadolazećih blagdana.