Obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića u prigodi postavljanja ploče na hrvatskom jeziku u krstionici Papinske bazilike sv. Marije Velike, Vatikan, 17. studenoga 2018.

Poštovani kardinale Stenislawe Rilko, kanonici i svećenici Papinske Bazilike Svete Marije Velike, uzoriti kardinale Bozaniću, preuzvišeni biskupi i nadbiskupi Hrvatske biskupske konferencije predvođene predsjednikom nadbiskupom Puljićem, zajedno s hrvatskim svećenicima, poštovani nadbiskupi koji ste danas zajedno s nama, poštovani zastupnici Hrvatskoga sabora, poštovani veleposlanici i članovi diplomatskog zbora, dragi Hrvati i prijatelji Hrvatske, poštovani veleposlanici Republike Hrvatske – gospodine Mesiću i Pelicariću,
 
Iznimno mi je zadovoljstvo i čast biti danas ovdje – u Papinskoj bazilici Sv. Marije Velike u Vatikanu u kojoj je i blaženi kardinal Alojzije Stepinac služio svoju mladu misu, što je nama Hrvatima posebno važno– te vas pozdraviti u ime Hrvatskoga sabora i osobno. Zadovoljstvo mi je što je Hrvatski sabor, uz Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, pokrovitelj ovog događaja. Drago mi je da imam priliku danas otkriti ploču kojom ostavljamo na ovom svetom mjestu neizbrisivi trag o dubokoj povijesnoj vezi Hrvata i Katoličke crkve. 
 

Ova ploča nas podsjeća na vrijeme pape Hadrijana II koji je još 868. godine, pozvavši slavenske apostole Konstantina Ćirila i Metoda u Rim, odobrio starocrkvenoslavensku liturgiju i glagoljske liturgijske knjige, odnosno glagoljicu kao liturgijsko pismo. Ona svjedoči o činjenici da se jedino hrvatski narod koristio svojim jezikom u kontinuitetu zapadne rimske liturgije – sve do II. Vatikanskog sabora i uvođenja vernakularnih jezika u opću liturgiju. A da je glagoljica važna sastavnica hrvatskoga identiteta govori i činjenica da su se Hrvati njome služili čak 1000 godina – od 9. pa sve do 19. stoljeća. Ona je odigrala važnu ulogu u povijesti duhovnosti i kulture hrvatskoga naroda. Čak su i prvi redovnici na hrvatskom tlu, benediktinci, kasnije postali glagoljaši. Oni su ostavili, između ostalog, najveći glagoljski natpis, Baščansku ploču – najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Među hrvatskom glagoljaškom kulturnom baštinom treba spomenuti i prvu hrvatsku tiskanu knjigu, samo 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. To je Misal po zakonu rimskog dvora koji svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu hrvatskoga naroda u to vrijeme.Glagoljica i bogoslužje na narodnom jeziku uhvatili su duboke korijene u hrvatskom identitetu, koji se unatoč mnogim zabranama tijekom povijesti nisu mogli iskorijeniti.

Poštovani uzvanici,
 
Od dolaska Hrvata na današnje prostore pa sve do stvaranja samostalne Republike Hrvatske, odnosi s Apostolskom stolicom za Hrvate su bili od velikog značaja. Usko surađujući sa svim hrvatskim vladarima, pape su sudjelovale u svim važnim povijesnim događajima te uvelike pridonijeli razvoju hrvatske kulturne i jezične baštine i identiteta. A uvjeren sam da je postavljanje ove ploče – po prvi puta u povijesti hrvatske ploče u Vatikanu koja nije na latinskom ili talijanskom jeziku – upravo potvrda hrvatske tisućljetne prisutnosti u kršćanstvu i katoličanstvu zapadne tradicije. A ta neraskidiva povezanosti Hrvata s Katoličkom crkvom i rimsko-latinskom kulturom traje već četrnaest stoljeća. A prvo priznanje hrvatskog naroda od Svete Stolice seže već u 9. stoljeće kada je papa Ivan VIII. priznao tadašnjem vladaru Hrvatske, knezu Branimiru, njegovu svjetovnu vlast i uputio blagoslov cijelom narodu. To je bilo prvo međunarodno priznanje srednjovjekovne hrvatske državnosti. A datum tog pisma, 6. lipnja, danas se u Hrvatskoj obilježava kao dan hrvatske diplomacije.
 
Svih ovih dugih 14. stoljeća, vjera je ostala duboko ukorijenjena u hrvatskom narodu. Pobožnost i osjećaj pripadnosti katoličanstvu bile su one vrijednosti koje su očuvale kroz stoljeća hrvatski narod i odredile njegov hrvatski nacionalni identitet. Vjera i katoličanstvo uvijek su kroz povijest, a posebnu onu noviju, bili simbol nacionalnog jedinstva, kohezije, opstojnosti, otpora i borbe za slobodu. To je prepoznala i Sveta Stolica. I kao što je uvijek prepoznavala znakove vremena, tako je prepoznala i razumjela hrvatsku borbu za vlastitom državom.

Prepoznala je novu stvarnost i potrebu da se mlada hrvatska država prihvati kao nova članica međunarodne zajednice. I bila prva suverena država, uz Island, koja je priznala suverenost i neovisnost Hrvatske. I na tome joj hrvatski narod izražava duboku zahvalnost. Ali zahvalnost i ponos što je Hrvatsku u samo 27 godina njezine neovisnosti četiri puta posjetio Sveti Otac. A tu zahvalnost potvrđujemo i danas ovdje postavljanjem ove ploče u  Papinskoj bazilici Sv. Marije Velike.
 
Za kraj, dopustite mi zahvaliti svima koji ste sudjelovali u današnjoj svečanosti, a posebno uzoritom kardinalu Bozaniću, zagrebačkom nadbiskupu, koji je vodio današnje liturgijsko slavlje, monsinjoru Želimiru Puljiću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, i svim biskupima i svećenicima u koncelebraciji, kardinalu Stanislawu Ryłku, koji nam je dopustio postavljanje ove ploče, svim hrvatskim i talijanskim prijateljima koji ste sudjelovali u našoj svečanosti i posebno veleposlaniku Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, mojem prijatelju Nevenu Pelicariću, na entuzijazmu i nesebičnim naporima bez kojih ove svečanosti ne bi ni bilo.
 
Hvala vam.